Svjetski dan zdravlja (WHD) se obilježava svakog 07.04., a pokrenut je kao inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) kako bi se podigla svijest o zdravlju ljudi širom planete Zemlje. Ovaj datum je odabran za dan zdravlja, s obzirom da predstavlja i godišnjiicu osnivanja Svjetske zdravstvene organizacije. Bosna i Hercegovina kao članica SZO također obilježava ovaj dan.
U proteklih godinu dana bili smo svjedoci tome kako pandemija COVID-19 nejednako utiče na različite zajednice, a klimatske promjene dodatno ističu ove probleme. Mnoge zajednice nemaju adekvatne uslove za stanovanje ili pristup osnovnim uvjetima za život u koje spadaju pitka voda, čist zrak i sigurnost hrane.
Klimatske promjene i globalo zagrijavanje su u zadnjih nekoliko godina značajno uticali na zdravlje generalne populacije. Svjedoci smo da je u svijetu sve manje pitke vode i da se u većini država voda ne može piti sa česme. Zagađena voda, posebno u zemljama u razvoju, može da predstavlja ogroman problem i izvor mnogih zaraznih bolesti kod djece, ali i kod odraslih. S druge strane, nedostatak vode također može da ima negativan uticaj na zdravlje čovjeka, jer velike suše utiču na usjeve što za posljedicu kreira nedostatak hrane. Iz SZO vjeruju da će do kraja 21.stoljeća, ovim tempom, klimatske promjene da povećaju broj posljedica uzrokovanih sušom.
Aerozagađanje postaje sve ozbiljniji problem i ima pogubne posljedice po zdravlje građana/ki, budući da zbog toga udišu mnoge štetne materije te to predstavlja uzrok mnogih respiratornih bolesti. Problem zagađenja zraka građani i građanke grada Sarajeva, Zenice i mnogih drugih bh.gradova su osjetili i na svojoj koži. Na primjer, Sarajevo već zadnje dvije godine svake zime nosi titulu najzagađenijeg grada na svijetu.
Ekstremno visoke temperature tokom ljeta mogu direktno da doprinesu smrti od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti, naročito među starijom populacijom. Posljedice ekstremno visokih temperatura se također osjete i u Bosni i Hercegovini zbog toplotnih udara, kao što se desilo u 2012.godini. Toplotni udari mogu dovesti do već spomenutih bolesti i dehidracije, ali isto tako mogu smanjiti nivo rijeke što dovodi do propasti usjeva te nedostatka hrane što u svojoj konačnici ima negativan efekat na zdravlje ljudi.
Često čujemo od svojih doktora i doktorica da nam za brže ozdravljenje preporučuju boravak u prirodi, s toga trebamo iskoristiti ovaj dan da podigemo svijest kako o zdravlju tako i o prirodi i uticaju klimatskih promjena na zdravlje. Ne smijemo zaboraviti da bez prirode nema ni zdravlja. Tema ovogodišnjeg WHD je „Gradimo zdraviji, pravedniji svijet“ i to je poruka koju uvijek treba da imamo na umu.
Izvori:
https://static1.squarespace.com/static/
https://www.who.int/campaigns/world-health-day/2021
https://www.business-standard.com/
Prethodna dva dana na sceni Pozorišta mladih Tuzle (dvorana Kaleidoskop) premijerno je izvedena predstava “Život u magli” nastala u okviru projekta “Parlamentarna debata – rješavanje problema aerozagađenja u gradu Tuzla” čiji je nosilac Udruženje građana “Ekosol” u partnerstvu s Pozorištem mladih Tuzle i Biciklističkim klubom Tuzla.
Scenarij za predstavu nastao je kao autorsko djelo tima lidera i saradnika Pozorišta mladih Tuzle pod rukovodstvom Amile Beširović i Mirze Pinjića, a rediteljski koncept predstave čini i 5 kratkih igranih filmova na temu aerozagađenja. U predstavi učestvuje 20 polaznika Dramskog studija za djecu, mlade i odrasle, pedagoški rad sa grupom i režiju predstave potpisuju Maida Hamzić i Adnan Mujkić, a saradnice u radu su Belma Huseinefendić i Aida Dedić. Učesnici u predstavi, polaznici Dramskog studija za djecu, mlade i odrasle Pozorišta mladih Tuzle su kroz dramu i pozorišnu umjetnost, kao specifičan model promjene društvene svijesti, na vrlo emotivan način iznijeli priču o aerozagađenju čime su publiku informisali, ali i potaknuli na razmišljanje i akciju. Radnja predstave smještena je u bolnicu.
Edukacija o novim tehnologijama u nastavnom procesu se organizuje u okviru projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
COVID-19 promijenio je način na koji živimo. Utječe na to kako komuniciramo, kako provodimo vrijeme s voljenima, kako radimo i kako putujemo. Također nas potiče da tražimo nove mogućnosti.
Gotovo preko noći, cijela nastava se premjestila u online sferu što mnogim učiteljima/cama, nastavnicima/ama nije ostavljalo dodatni izbor osim da se prilagode novim uslovima i da koriste najnovija Informaciono – komunikacijska dostignuća tokom nastavnog procesa, koja do tada mnogi nisu koristili u svom radu.
Vođenje online nastave koja je interaktivna, ciljno orijentirana i zabavna često je veliki izazov za sve učitelje/ice i nastavnike/ce.
KAKO KORISTITI NOVU TEHNOLOGIJU U NASTAVNOM PROCESU
Centar za promociju civilnog društva je kreirao Priručnik „KAKO KORISTITI NOVU TEHNOLOGIJU U NASTAVNOM PROCESU“ koji sadrži mnoštvo savjeta, prijedloga i detaljnih opisa koji će pomoći u vođenju online nastave.
Pored pripremljenog priručnika koji je dostupan na našoj web stranici, Centar za promociju civilnog društva je kreirao 6-dnevnu online edukaciju koja obuhvata sve oblasti iz priručnika.
Ukupno smo zaprimili 105 prijava od strane nastavnika i nastavnica koji će prisustvovati ovim edukacijama.
6-DNEVNA EDUKACIJA
Struktura virtualnih komunikacijskih kanala na nivou škole je osmišljena u okvirima i kapacitetima jedne od dvije platforme (Office 365 for education i Google for education) koje će detaljno biti obrađene na ovim edukacijama koje će se organizovati u martu i aprilu.
Pored ove dvije platforme, biće govora i o ZOOM aplikaciji kao jednoj od najčešće korištenih aplikacija prilikom organizovanja virtualnih sastanaka.
Sve edukacije će biti snimljene i objavljene na našem YouTube kanalu Misli o prirodi!.
Iako se na prvi pogled kroz prozor ne bi reklo, uskoro nam dolazi proljeće, po mnogima jedno od najljepših godišnjih doba kada se cijela priroda budi i cvijeta. Kada smo u školi učili kretanje Zemlje uvijek se govorilo da na sjevernoj Zemljinoj polulopti,na kojoj se nalazi i BiH, proljeće nastupa 21.03. te da taj dan zovemo proljetna ravnodnevnica, kad i dan i noć traju 12h. Međutim, kako smo stariji primjetili smo da dolazak proljeća na 21.03. nije pravilo te da se često kaže da proljeće stigne 20.03.
Istina je, zapravo, da proljetna ravnodnevnica može da padne na bilo koji dan između 19.03. i 21.03. Razlog tome je što prvi dan proljeća, odnosno ravnodnevnica, zavisi od toga kada se Sunce nađe iznad ekvatora Zemlje.
Postoje dvije metode kojima se ovo mjeri: meteorološka i astronomska metoda.
Meteorološkom metodom se vode meteorolozi koji promatraju godišnja opadanja i rast temperature te stanje u atmosferi. Prema ovoj metodi, meteorološka sezona koordinira se prema kalendaru te svako godišnje doba traje tri mjeseca. Ovom metodom proljeće traje od 1.03. do 31. 05.
Druga metoda temelji se na astronomskim sezonama te se odnosi na položaj Zemljine orbite u odnosu na Sunce. Astronomski kalendar utvrđuje godišnja doba prema tome kada Zemljina rotacijska osa bude na 23,5 stepena u odnosu na Sunce. I prema ovoj metodi već zadnjih nekoliko godina proljeće traje od 20.03. do 21.06.
Glavni „krivac“ za ovo je nesavršenost našeg kalendara i eliptičnost Zemljine putanje oko Sunca.
U našoj zemlji, prema Federalnom hidrometeorološkom zavodu proljeće stiže 20.03. u 10:38h.
U okviru projekta „Misli o prirodi!“, kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) iz Sarajeva uz finansijsku podršku Švedske, formirano je devet Eko HUBova koji aktivno djeluju na teritoriji ukupno 39 općina na području cijele Bosne i Hercegovine. Rad Eko HUBova se temelji na direktnim kontaktima sa građanima i građankama, organizacijama civilnog društva, medijima, lokalnim vlastima, kompanijama i školama u svom krugu djelovanja.
Uz niz inspirativnih i edukativnih aktivnosti, Eko HUBovi će aktivno dočekati proljeće uz obilježavanje Međunarodnog dana zaštite šuma – 21. marta, Svjetskog dana voda – 22. marta, te Sata za planetu Zemlju – 27. marta uz sinhronizovani poziv za akciju prema svojim lokalnim zajednicama.
Pozivamo vas da pratite i aktivno sudjelujete u proljetnim aktivnostima sljedećih Eko HUBova:
Eko HUB Sarajevo
Eko HUB Zenica
Predavanje ćete moći pratiti pomoću aplikacije Zoom:
http://bit.ly/3qA9kuO
Meeting ID: 952 0105 6782
Passcode: 613329
Eko HUB Banja Luka
Eko HUB Blagaj
Eko HUB Laktaši
Eko HUB Mostar
Eko HUB Mrkonjić Grad
Uz pojedinačne aktivnosti, svih devet Eko HUBova će na jedinstven način zajednički obilježiti globalnu inicijativu – Sat za planetu Zemlju, koja se obilježava 27. marta, pozivom na akciju gašenja svjetla na sat vremena širom planete. Iako su ove godine globalne okolnosti drugačije zbog pandemije korona virusa, još uvijek imamo nevjerojatnu priliku da potaknemo promjene – na mreži i iz svojih domova. Eko HUBovi će se pridružiti ovoj inicijativi putem društvenih mreža i dijeljenjem ključnih okolišnih poruka u svojim lokalnim zajednicama.
Eko HUBovi predstavljaju neformalnu mrežu iskusnih organizacija civilnog društva uključenih u procese zaštite okoliša na području 39 općina (u okviru projekta “Misli o prirodi!”) čiji je zajednički cilj raditi na povećanju uticaja civilnog društva u zaštiti okoliša kroz umrežavanja vladinih i nevladinih organizacija, stručnih lica, medija i mladih na lokalnom i nacionalnom nivou. Konkretno, cilj je do 2025. godine ojačati mrežu Eko HUBova, realizovati zajedničke i konkretne projekte na zaštiti okoliša, poboljšati reputaciju mreže i lokalnih Eko HUBova, ojačati njihov kapacitet i održivost, te konačno, podići nivo svijesti stanovništva Bosne i Hercegovine o značaju zaštite okoliša.
Za dodatne informacije i izjave povodom navedenih događaja, novinari i novinarke mogu se obratiti predstavnicima i predstavnicama Eko HUBova:
Autorka: Milica Santrač
Koautorka: Vidovdanka Pustivuk
Iako danas obilježavamo Međunarodni dan ptica lastavica, slavljenice ne prisustvuju slavlju jer na prostore BiH dolaze uglavnom u aprilu i maju mjesecu. Kako je ovaj mali pratilac „Vesne“ ušao nečujno u naša srca, a da toga nismo ni svjesni?! Slijedi priča o jednoj ljepoti postojanja, priča o lastavicama.
Zasigurno da nema djeteta ili odrasle osobe koja na prvi pogled ne prepoznaje ovu malu pticu, tog cvrkutavog vjesnika sunčanih dana, koji svojim prisustvom ili samom pojavom na našim krovovima i prozorima otima osmijehe, zamrznute dugom zimom najavljujući ponovni dolazak proljeća i mnogo ljepših dana, novih početaka i, sigurna sam, i novih ljubavi. Prva asocijacija svakog od nas na riječ „ptica“ je – lastavica. Od pokretljivih aviona preko brzih morskih lađa, pa sve do komplimenata, lastavica se kroz istoriju vezuje za nesto brzo, agilno, posebno biće obdareno elegantnom ljepotom koje raspolaže gotovo natprirodnom vještinom (slika 1). U pjesmama je nazivaju ključarka: ona donosi preko mora zlatne ključeve, kojima otvara ljeto i zatvara zimu. Najčešće je doletanje lastavice vezano za Blagovijesti (25. III./7. IV.).[1]
U pitanju su ptice gnjezdašice i osnova njihovog opstanka jesu gnijezda. Opasnost u tom pogledu se ogleda nastanjivanjem u urbanim sredinama, gdje lastavice uglavnom sviju svoja gnijezda na balkonima i prozorima stambenih objekata. Ove lokacije biraju iz razloga što ih podsjećaju na stjenovite predjele i generalno nepristupačne lokacije (gdje se uglavnom nastanjuju van urbanih sredina), nedostupne predatorima i sigurne za opstanak novog potomstva. Spoj takvih lokacija u prirodnim sredinama i arhitektonske vještine lastavica intrigiraju ljude vjekovima, pa nas ne iznenađuje da je lastavičje gnijezdo sinonim za nedostižnu i opasnu ljepotu kao što je „Ласточкино гнездо“ , zamak na obali Crnog mora.
Nakon zimovanja u Africi, lastavice nastanjuju naše predjele, gradeći nova ili se vraćajući u svoja stara gnijezda. Mnogi narodi su oduvijek imali vjerovanja da lastavice izaberu „samo posebne“ pa zašto ne bismo naš prostor, koji ove ptičice privremeno nastane, smatrali posebnim? Ko želi da uništi lastavičje gnijezdo u mogućnosti je da to uradi bez ikakvih zakonskih posljedica. Ipak, ako je vjerovati tradiciji, lastavica može biti jedan od najboljih gostiju koje možete dočekati. Ukoliko im pružite gostoprimstvo, u narednim godinama ćete s veseljem dočekivati povratak starih prijatelja, sustanara račvastog repa. Nakon što sviju svoja gnijezda, lastavice se razmnožavaju.
Lastavice žive gotovo na cijelom svijetu, osim na krajnjem sjeveru. Ova ptica selica, uprkos svojoj maloj veličini, je sposobna da prelazi ogromne udaljenosti dva puta godišnje. Ranije, sve do 18. vijeka, prirodnjaci su vjerovali da lastavice zimuju na dnu jezera kako bi prezimile. Migracije lastavica, njihov odlazak u tople predjele zimi i dolazak u proljeće bili su povezani s ciklusom života i smrti u prirodi.[2]
Gnijezde se u skupinama, a svake godine othrane dva do tri legla. Odlažu četiri do pet bijelih jaja išaranih crveno-smeđim pjegicama (opsega 15-tak mm) na kojima sjede mužjak i ženka. Mladi se izlegu nakon 14-17 dana. Nakon leženja hrane ih oba roditelja 20-22 dana. Zanimljivo je da stariji mladunci pomažu roditeljima kod hranjenja drugog legla.[3]
Populacija parova lastavica umjereno opada i u regionu se susrećemo sa pozitivnim primjerima rada na promociji i edukaciji stanovništva u cilju očuvanja lastavičjih gnijezda. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije u više navrata organizovalo je takmičenje pod nazivom „Domaćinstvo koje su laste izabrale“ [4], gdje su nagrađena prijavljena domaćinstva sa najvećim brojem lastavičjih gnijezda.
Lastavice su u mom stanu izgradile svoje domove na uglovima prozorima. Uselile smo se gotovo istovremeno. Od tog momenta privukle su moju pažnju pa sam istraživala zanimljivosti o njima. Naredne dvije godine populacija mojih sustanara se povećavala jer su napravljena još dva gnijezda. Želja da ih fotografišem mi se ostvarila samo jedanput i taj momenat sam podijelila i sa vama. Zaista djeluju kao par u nekom ljubavnom razgovoru!? Pored toga što su lijepe ove ptice su i veoma korisne. Mlada lastavica dnevno pojede oko 600 muha.[5] Na taj način vaš dom će biti zaštićen od insekata, naročito u toku ljetnih mjeseci.
Za lastavicu su u čitavoj Europi, još od starih vremena, vezana mnoga interesantna vjerovanja i predanja. Lastavica se pojavljuje i kao simbol plodnosti i naizmjeničnosti. Njeno gnijezdo pod krovom kuće osigurava sreću kuće. Gdje lastavica razvije gnijezdo bit će sretni ukućani. U Koprivnici „grom neće udariti u kuću u kojoj je lastavičino gnijezdo. U Bosni i Hercegovini „ako se u kući ili na krovu kuće nagnijezdi lastavica ili uopšte ptica, onda kažu da je to sretno. „Grehota je goniti pticu i pokupiti jaja”. Zabrana rušenja lastavičjeg gnijezda poznata je i kod Mađara, naime ako ona načini gnijezdo na kući, znači sreću. U Francuskoj je opšte vjerovanje da je sreća za kuću u kojoj lastavica načini gnijezdo. Grci se raduju kad im lasta svije gnijezdo u kući, jer drže da to donosi sreću. U Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj isto se misli. U Tirolu kažu da na kući u kojoj lastavice grade gnijezdo leži božji blagoslov; poneki čak ostavljaju i danju i noću otvorene prozore da bi ptice mogle slobodno ulaziti i izlaziti. U Češkoj su laste u velikoj časti i svijet ukiva daske pod strehom da bi ih primamio da tu načine gnijezda. U Hesenu je na dolazak prve laste ukazivao stražar sa kule i od strane mjesnih vlasti svečano objavljivao.[6]
Ovim pticama smo poklonili i neke pjesme. Tako je Mari Cetinić 2007. godine snimila pjesmu „Lastavice“ (https://music.youtube.com/watch?v=L3NMW8AsBfs&list=RDAMVML3NMW8AsBfs). Dok uživate u stihovima ove divne pjesme, poželjeću vam da ove godine „ugostite“ ove kućne prijatelje i da vam donesu bar ponešto od onog što se tradicionalno vezuje za njihovu pojavu.
[1] http://zornicanova.hu/bozja-ili-rajska-ptica-lastavica/
[2] https://hor.animalefans.ru/ptice/8118-hrana-lastavica-njen-opis-%C5%A1to-ptica-jede-gdje-%C5%BEivi.html
[3]https://hr.wikipedia.org/wiki/Lastavica_poku%C4%87arka
[4]https://rs.n1info.com/lifestyle/a393793-takmicenje-trazi-se-gazdinstvo-s-najvise-lastavicjih-gnezda/
[5] http://www.ptice.info/teme/15/
[6] http://zornicanova.hu/bozja-ili-rajska-ptica-lastavica/
Ovaj blog objavljen je u sklopu poziva za pisanje blogova “Priroda vrišti – ti je opiši!“. Svoje blogove možete slati na adresu info@mislioprirodi.ba.
Građani Lukavca su jučer, od 17 sati, zajedno sa organizacijama Centar za ekologiju i energiju, Centar za promociju civilnog društva i Forum za zaštitu okoliša općine Lukavac, imali protestnu šetnju koja je organizovana zbog prekomjerne zagađenosti zraka.
Organizacije, kao i građani Lukavca, svjesni su opasnosti koju sa sobom nosi ovaj problem, a kome se još uvijek ne nazire kraj.
Tahir Hrnjić, član predsjedništva Foruma za zaštitu okoliša općine Lukavac, tom je prilikom rekao šta se očekuje od jedne ovakve protestne šetnje koja se bori za čist zrak i ko je sve uključen u ovakve vrste akcija koje u osnovi imaju zaštitu životne sredine:
“Mi se nadamo da ćemo ovakvim akcijama makar malo promijeniti razmišljanje građana i da će početi razmišljati na jedan drugi način o ovom problemu, da se svi moramo uključiti da bi došlo do pomaka. Ujedno nam se ovo poklopilo sa projektom na kome trenutno radimo kao partneri sa Centrom za civilne inicijative ‘Čist zrak je naše pravo’, a koji se odvija u okviru šireg projekta ‘Misli o prirodi!’ implementiranog od strane Centra za promociju civilnog društva uz finansijsku podršku Švedske.”
Hrnjić je također istakao da se na ovaj način stvara kakav-takav pritisak i na vlast da počnu djelovati kada je u pitanju problematika ovog tipa.
Imaš 18 do 35 godina? Nezaposleni/a, sa ili bez radnog iskustva? Želiš više prilika za sebe? Uključite se!
Centar za promociju civilnog društva (CPCD) iz Sarajeva vas poziva na volontiranje u okviru projekta „Misli o prirodi!“ koji se implementira uz finansijsku podršku Švedske.
Zašto volontirati u CPCD-u?
Volonterski rad u CPCD-u pruža vam mogućnost da:
Koga tražimo?
Pored općih vrlina kao što su odgovornost, samoinicijativnost, kreativnost i inovativnost poželjno je da posjedujete i „can do“ stav i opredijeljenost ka pronalasku rješenja u problemskim situacijama.
Broj volontera/ki: jedan/na volonter/ka.
Tokom angažmana volonteru/ki će biti pokriveni nužni troškovi (topli obrok i prijevoz).
Početak angažmana: okvirno sredina aprila/početak maja 2021. godine.
Period angažmana: tri mjeseca, uz mogućnost produženja
Ljubazno Vas molimo da dostavite svoj CV, neki vaš kreativni uradak (video, fotografija, crtež, tekst i sl), eventualne preporuke i dokumente koje smatrate relevantnim, na e-mail adresu info@mislioprirodi.ba, najkasnije do 31.3.2021. godine do 13:00 sa naznakom „Prijava za volontiranje – Misli o prirodi!“.
Piše: mr. sc. Elvedin Šabanović
Upoznavanje raznolikosti živog svijeta, njihove građe i načina života nerijetko u čovjeku pobuđuje divljenje i poštovanje, a iz tih se osjećaja razvija i svijest o potrebi zaštite i očuvanja prirode i pridržavanju prirodnih zakona održivog razvoja. Potreba i namjera ovog bloga je skrenuti veću pažnju javnosti na još jedan bosanskohercegovački prirodni pejzaž o kojem se u prirodoslovnom smislu do sada nije dovoljno znalo, ili skoro nikako, jer mu se u tom smislu u prošlom vremenu i nije pridavala važnost. Nije presudno hoće li ovaj blog zavrijediti nagradu, ali je od presudne važnosti da njegov glas čuju nadležne vlasti u čijim rukama je dalja budućnost ovog lokaliteta od značaja za Visoko, ali i za državu Bosnu i Hercegovinu.
Pitanje zaštićenih prirodnih područja u mnogim bosanskohercegovačkim gradovima pa tako i u Visokom obično je tema u fokusu svake dvije, ili svake četiri godine, radi sticanja kojekakvog političkog koristoljublja koje uspješno prolazi čak i kod onog malog broja dovoljno osviještenog građanstva koje je potpuno svjesno da zdravlje prvenstveno ljudi, najviše zavisi od zdravlja raznolikosti vrsta i pejzaža iz kojih crpimo mnogobrojne ekosistemske usluge. Nažalost, u smislu Zakona o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine u Visokom ne postoje zaštićene prirodne cjeline već za svih ovih 20 godina samo pojedinačne vrste, i to u dva slučaja: u Gornjoj Zimči, dva stabla žalosne bukve Fagus sylvatica L. subsp. pendula prema Tutnjevačkom brdu, i jedno stablo hrasta kitnjaka Quercus petraea L. koje se nalazi u Muhašinovićima, sa desne strane neposredno uz regionalni put R445 Kakanj-Visoko.
Područje Čajangrada ima svoju neospornu historijsku važnost i Kreševljaković (1953) ga prvi put spominje u djelu Stari bosanski gradovi. “To je bio grad kome je osnovica pravokutnik, a u jednom uglu vidi se još nešto zida okrugle kule, koja je stajala do ulaza u grad i s te (zapadne) strane se moglo pristupiti gradu, dok je s ostalih strana pristup upravo nemoguć. I s Čajangrada otvara se vidik na sve strane, s njega se vidi Bobovac na sjeveru i Visoki na jugu. Nije stoga isključeno, da je Čajangrad vršio i optičku vezu između Bobovca i Visokog“. Kreševljaković dalje navodi kako je ovo bio kraljevski grad, potkrjepljujući tu tvrdnju toponimima Kraljev Do i Kraljevo Guvno. U neposrednoj blizini evidentirano je groblje Šehitluci (XV, najkasnije XVI vijek). Strateška lokacija Čajangrada (686 m) utvrde pretpostavljene površine ca. 750 m2 nalazi se na teško pristupačnoj brdskoplaninskoj uzvisini i dio je k.č. 1131 Javornik ukupne površine 1666106 m2 koja u naravi obuhvata šumu 3, (1374099 m2) 4. (72903 m2) i 5. klase (219104 m2) u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine. U naučnoj literaturi ovaj lokalitet se smatra i sjedištem Kraljevskog Ministra Riznice, na osnovu nadgrobne ploče kaznaca Nespine koja je pronađena 1946. godine u podnožju Čajangrada na udaljenosti od oko 1 kilometar od ovog lokaliteta (Bešlagić, 1982). Kurtović (2000) ga datira u kasni srednji vijek, a generalna zapažanja naučnika koji su u svojim djelima uglavnom sporadično spominjali ovu srednjovjekovnu utvrdu, te zapažnja naučnika koji su učestvovali u probnim arheološkim istraživanjima potvrđuju tezu Pavla Anđelića, i ovaj lokalitet smatraju savremenikom kraljevskog grada Visoki. To bi značilo da je Čajangrad sigurno bio naseljen tokom XIII stoljeća pa do Osmanske vladavine. Arheološkim istraživanjima koja su provedena prethodnih godina (Zavičajni muzej, 2017) zabilježena je i naglašena mogućnost da je lokalitet Čajangrada bio naseljen u predrimskom i rimskom periodu sa pretpostavljenom trasom puta via argentia (put srebra) koja prolazi pokraj ovog lokaliteta. Sam geografski položaj tvrđave predstavlja idealnu lokaciju za rimski refugij odnosno neku vrstu stražarskog mjesta u ranijim periodima. Na lokaciji Malo Čajno evidentirana je prahistorijska nekropola sa ravnim grobovima. Na širem području oko Grada, ca. 1,3 km istočno nalazimo dosta ostataka ilirske kulture, na brdu Lisice (667 m) gdje se bilježe ulomci crne ilirske keramike u znatnom broju i na većoj površini. Sjeveroistočno od Grada nalazi se očuvani rimski put u dužini ca. 600 m, dok se jugoistočno na ca. 1,2 km nalazi neistražena lokacija crkve. U samom podnožju Čajangrada nalazi se nekropola stećaka sa 6 sanduka i 1 sljemenjakom, na kojoj je formirano pravoslavno groblje. Južno, na ca. 300 m uz samu Gorušu, nalazimo staro muslimansko mezarje sa dva nišana stećka, stele. Druga dva grobna mjesta prekrivena su velikim ilirskim pločama u koje je ’usađen’ nišan, što je karakteristika prvih ukopa muslimana i vrlo je rijetka pojava, a neka od grobnih mjesta su ograđena pločama. Pretpostavlja se da je ovo originalni lokalitet ploče Kaznaca Nespine. Posljednji rezultati arheoloških iskopavanja odredili su i pravce budućeg istraživanja u kojima se konzervacija otkrivenih ostataka postavlja kao nužan korak u budućem procesu revitalizacije Čajangrada kako bi se izbjegla moguća dalja devastacija ovog lokaliteta značajnog za Bosnu i Hercegovinu.
Do ostataka Čajangradske utvrde vodi označeni šumski put, a sa samog Čajangrada pruža se prelijepi pogled na okolna brda i posebno Gračanicu (Šabanović et al. 2020). Sjeverno od naselja Lukovo Brdo teče Lužnički potok, koji zajedno sa Podvinačkim potokom čini rijeku Gorušu. Iznad Goruše, 220 m visoko izdigao se Čajangrad sa kojeg se mogla kontrolirati cijela kotlina rijeke sa svim glavnim i pomoćnim putnim komunikacijama koje su od Visokog i Breze vodile prema Kraljevoj Sutjesci, Bobovcu i rudarskom Varešu. Srednjovjekovni Čajangrad na sjeveru je okružen naseljem Bogošići, na istoku rijekom Gorušom, sa juga naseljem Gunjište i Veliko Čajno, dok je na zapadu okružen naseljima Gornja i Donja Smršnica. Ispresijecani predjeli ovog područja okruženi velikim kompleksima visoke lišćarsko-listopadne šume bogatom izvorima, potocima i livadama, čine specifičnu mikroklimu koja je pogodna za rast mnogih biljnih vrsta, čineći tako ugodnim svakodnevni ljudski život od prahistorije sve do danas. U zoni Čajangrada razvijaju se: vegetacija visokih zeleni sa Pteridium aquilinum (L.) Kuhn, umjerene mezofilne, i termofilne livadske zajednice te suhe livadske šikare i kamenjare, čiji biljni pokrov upotpunjuje šumsku floru ovog područja. Unutar šumskih staništa prisutne su: na sjevernim ekspozicijama, lišćarsko-listopadne zajednice sa Fagus sylvatica L. te mješovite lišćarsko-listopadne zajednice sa Quercus petraea L., na južnim ekspozicijama. Među drvenastim vrstama u zajednicama sa hrastom kitnjakom još su zastupljene: Carpinus betulus, Ostrya carpinifolia, Acer pseudoplatanus, Viburnum lantana, Acer campestre, Crataegus monogyna, Acer platanoides, Rosa canina, Acer obtusatum, Cotinus coggygria, Corylus avellana, Cornus mas i druge. Na samom lokalitetu srednjovjekovne tvrđave prisutni su degradacijsko-progradacijski stadiji vegetacije. Na Čajangradu su zastupljene jestive vrste gljiva: Leccinum aurantiacum (Bull. ex Fr.) S. F. Gray., Boletus edulis Bull., Lactarius piperatus (L.) Pers., Cantharellus cibarius Fr., Macrolepiota procera (Scop.) Singer, Leucoagaricus holosericeus (Fr.) Mos., Lycoperdon caelatum Morgan i druge. Na području Čajangrada zabilježeno je prisustvo 58 taksona iz 23 porodice biljaka: jabučnjače (Aristolochiaceae), šparoge (Asparagaceae), oštrolisti (Boraginaceae), krstašice (Brassicaceae), zvončići (Campanulaceae), karanfili (Caryophyllaceae), glavočike (Compositae), čempresi (Cupressaceae), češljugovine (Dipsacaceae), mahunarke (Fabaceae), širištare (Gentianaceae), usnatice (Lamiaceae), ljiljani (Liliaceae), kaćuni (Orchidaceae), volovotke (Orobanchaceae), trputci (Plantaginaceae), trave (Poaceae), krestušci (Polygalaceae), žabnjaci (Ranunculaceae), ruže (Rosaceae), broćevi (Rubiaceae), rutvice (Rutaceae) i ljubičice (Violaceae).
Posebno važne u Visokom su populacije samoniklih bosanskohercegovačkih (kaćuna) orhideja (Šabanović et Bektić, 2017; Šabanović et al. 2019; Šabanović et al. 2020a), sa 11 identifikovanih vrsta (Anacamptis morio, mali kaćun, Anacamptis pyramidalis, piramidalna vratiželja, Cephalanthera damasonium, bijela zavrata, Cephalanthera rubra, crvena zavrata, Epipactis helleborine, širokolisna kruščika, Limodorum abortivum, ljubičasti šiljorep, Neotinea tridentata, trozubi kaćun, Neottia nidus-avis, šumska kokoška, Ophrys insectifera, muhina kokica, Orchis simia, majmunov kaćun, i Platanthera bifolia, bijeli vimenjak, što čini skoro polovinu svih divljerastućih orhideja (Orchidaceae) u Visokom, ili 22% svih orhideja rasprostranjenih u Zeničko-dobojskom kantonu (Šabanović et al. 2020b). Prema Uputama za upravljanje Natura 2000 područjima, stanište se smatra prioritetnim tipom za zaštitu (6210*) ukoliko predstavlja značajno stanište orhideja (EC 2007a) (Merdan et al. 2020), a značajna staništa orhideja su mjesta koja su prepoznatljiva na temelju jednog ili više od sljedeća tri kriterija: (a) stanište obuhvata bogatstvo vrsta orhideja, (b) stanište obuhvata važnu populaciju najmanje jedne vrste orhideja koja se ne smatra vrlo čestom na državnom području, (c) na staništu se nalazi jedna ili više vrsta orhideja koje se smatraju rijetke, vrlo rijetke ili iznimne na državnom nivou.
Prema iskazima pojedinih članova lovačkog udruženja Čajangrad je značajno tranzitno područje lovne divljači (divlja svinja, lisica, zec i dr.). U proljeće se i tokom cijelog ljeta čuje neponovljivi cvrkut ptica, pa je zasigurno da bi u što skorije vrijeme valjalo angažirati struku koja bi se pozabavila faunom ovog područja čime bi bila upotpunjena slika ovog prostora.
Apeliram(o) na gradske vlasti Visokog da vođeni primjerom mjesne zajednice Gračanica, grupe entuzijasta koji vole svoju prirodu, kao i struke koja je priredila naučni rukopis podrže i omoguće štampu završene publikacije Priča iz Čajangradske šume što bi predstavljalo prvi korak u procesu institucionalne zaštite Čajangrada. Uvažavajući rezultate ovog istraživanja, izmjenama prostornog/regulacionog plana za ovo područje Gradsko vijeće Visoko također ima vrlo važnu ulogu, u skladu sa zajedničkim ciljevima definiranim prostornim planom Zeničko-dobojskog kantona, i u skladu sa principima prostornog planiranja i korištenja zemljišta na području Federacije Bosne i Hercegovine koji su preuzeti kao opći ciljevi razvoja prostora Općine/Grada, kao sastavnog dijela Zeničko-dobojskog kantona, a odnose se i na valorizaciju i zaštitu vrijednosti prirodnih resursa u Visokom te stvaranje ambijenta zaštite okoliša kao i stvaranje uvjeta za dostupnost obrazovanju. Nadam se da bi jedno ovakvo pismo prema organima vlasti upravo mogao poslati projekat Misli o prirodi čime bi priča o Čajangradu sigurno dobila još veći značaj i težinu.
Među (11) divljerastućih vrsta čajangradskih orhideja njih sedam (7) nalazi se na trenutnoj Crvenoj listi flore F BiH (Đug et al. 2013) čime ispunjavaju jedan ili više navedenih kriterija (Merdan et al. 2020).
Uživajte u fotografijama sa Čajangrada i bar za trenutak osjećajte se kao kod kuće u djeliću veličanstvenih prizora jedine nam Bosne i Hercegovine!
Reference:
Bešlagić Š. 1982. Stećci – kultura i umjetnost. IRO Veselin Masleša, OO Izdavačka djelatnost.
Đug S, Muratović E, Drešković N, Boškailo A, Dudević S. 2013. Crvena lista flore Federacije Bosne i Hercegovine. Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Sarajevo.
Euro+Med. (2006-2020). Euro+Med PlantBase – the information resource for Euro Mediterranean plant diversity. Pristupljeno: februar, 2021: sa http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed/query.asp.
Fondacija “Osman ef. Redžović” (eds.) 2019. Sistematsko arheološko istraživanja srednjovjekovne utvrde Čajangrad u Malom Čajnu kod Visokog – II faza.
Kreševljaković H. 1953. Stari bosanski gradovi. Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N. R. Bosne i Hercegovine.
Kurtović E. 2000. Hercegovac u srcu Bosne. Visoko i njegova okolina u djelu Pava Anđelića. Most XXVI/127 (38), Mostar.
Merdan S, Aljukić M, Sarač-Mehić E, Omerović N, Đurasović R, Mandić S, Topić G, Topić B, Šafhauzer M. 2020. Orlja hotspot biodiverziteta. Centar Dr. Stjepan Bolkay.
Šabanović E, Bektić S. 2017. Ljekovite biljne vrste na Visočici. Dobra knjiga d.o.o., Sarajevo & JU “Zavičajni muzej” Visoko, Sarajevo-Visoko.
Šabanović E, Boškailo A, Boškailo S. 2020a. Atraktivne proljetnice jednog visočkog izletišta. Botanički vodič. JU Gradska biblioteka Visoko, Visoko.
Šabanović E, Boškailo A, Ranđelović V, Đug S, Šarić Š, Boškailo S, Bektić S. 2020b. Orhideje Zeničko-dobojskog kantona. JU “Zavičajni muzej” Visoko, Visoko.
Šabanović E, Boškailo A, Šarić Š, Bektić S, Ranđelović V. 2019. The genus Orchis Tourn ex L. and its related genera in the Zenica-Doboj Canton (Bosnia and Herzegovina): diversity, distribution and conservation. Biologica Nyssana 10 (2) 2019: 143-153.
Šabanović E, Boškailo S, Boškailo A, Omerhodžić Ć. 2020. Priča iz Čajangradske šume. Rukopis u publikovanju.
Zavičajni muzej Visoko (eds.) 2017. Sistematska arheološka istraživanja lokaliteta srednjovjekovne utvrde Čajangrad – I faza.
Ovaj blog objavljen je u sklopu poziva za pisanje blogova “Priroda vrišti – ti je opiši!“. Svoje blogove možete slati na adresu info@mislioprirodi.ba.
Kvalitet i problemi okoliša nad Lukavcem su veoma zabrinjavajući, a naročito uže područje Lukavca gdje je stacionirano pet većih fabrika i niz manjih industrijskih postrojenja.
Količine polutanata koje se emituju iz industrije u Lukavacu 68 000 kg/dan u proračun nije uvršten CO2 koga u atmosferu iz industrije se emituje oko 1 443 000 m3 / dan ili preko 526 695 000 m3 / god.