Piše: Tea Manko

Okoliš je primarni resurs turizma, stoga ne čudi da je turizam na degradaciju okoliša osjetljiviji nego mnoge druge privredne djelatnosti. Urbanizacija, napredak u saobraćaju, povećana potrošnja resursa u turističkim destinacijama često dovodi do ozbiljnih posljedica za okoliš. Osjetljivost turizma na degradaciju okoliša postaje sve očitija.

Uzmimo za primjer slučaj izletišta Rorovi kod Goražda. Izletište na Drini ima kultni status sa kojeg se pruža pogled na grad, koje je bilo veoma lijepo uređeno i nekada je bilo puno turista, a danas se na izletištu zatićemo smeće, oštećene spomenike, nemarne posjetitelje čiji je broj sve manji i manji. Činjenica je da ljudi ne žele doći na izletište gdje će morati obraćati pažnju da li će nagaziti na razbijeno staklo flaše, niti žele gledati nečist okoliš oko sebe. Stoga se prebacuju na neke druge destinacije, a tako malo treba uraditi da bi se dolasci ljudi na ovu lokaciju povećali, – predivnu lokaciju za koju mnogi ljudi, radi lošeg održavanja ni ne znaju.

Povećan broj turista vremenom može dovesti do degradacije okoliša onih destinacija koje nisu pripremljene na veliki priliv ljudi koji će uodređenom periodu boraviti na turističkoj destinaciji. Iako, u pravilu, turizam nije veliki onečiščivać okoliša postoji veliki broj turističkih mjesta sa nerješenim problemima, na primjer komunalnim problemima, te u takvim mjestima povećan broj turista dovodi do još većih problema po okoliš. Da bi se zadovoljila potražnja za smještajem i infrastrukturom za turiste, često dolazi do urbanizacije prirodnih područja. Ovo može rezultirati gubitkom staništa za divlje životinje i uništenjem prirodnih ljepota.

Ovdje se može za primjer uzeti poznata planina u Srbiji, Zlatibor. Nekada je Zlatibor bio oaza mira i zelenila, no sada je zapravo u pitanju samo grad na planini, posjeklo se mnoštvo drveća da bi se gradile zgrade i smještajni kapaciteti. I dok to jednom broju turista odgovara, ipak je više onih koji se žale govoreći da su željeli doći na planinu gdje će biti prirode, te da im je želja bila da posjete neko urbano mjesto ne bi dolazili na planinu. Vremenom bi to moglo rezultirati smanjenim brojem turista i njihovim odlaskom na druge planine.

Tako dolazi do domino efekta i neprekidnog kruga: u nekim sredinama veliki broj turista povećava šanse za degradaciju okoliša, a degradacija okoliša u dužem vremenskom roku vodi ka manjem broju turista. Uzmimo za primjer situaciju gdje neka prirodna turistička atrakcija, poput dijela parka prirode, propada uslijed ljudskog djelovanja. Što više ta prirodna atrakcija propada manje ljudi će željeti doći da je vidi, da bi na kraju potpuno izgubila svoj status atrakcije.

Jedna zanimljiva situacija desila se u prašumi Perućica, koja se nalazi u Nacionalnom parku Sutjeska. U samom srcu ove prašume nalazi se veličanstveni vodopad Skakavac. Nedavno je uvedena taksa za ulaz u samo srce prašume, tj. dolazak do vodopada. Taksa iznosi čak 1000 KM. Taksa je uvedena da bi se spriječio vandalizam turista koji su narušavali prirodu – urezivali imena u drveće, palili vatru i nanosili druge vrste štete. Ova mjera ima za cilj sačuvati okoliš od degradacije iako će znatno smanjiti broj turista koji će željeti doći do samog srca prašume.

Onečišćenje zraka i vode može ozbiljno utjecati na kvalitetu okoliša i zdravlje ljudi. Postojanje nepitke vode u nekom gradu ili izduvnih gasova koji mogu dovesti do narušavanja zdravlja mogu odvratiti turiste od dolaska na neku lokaciju. Sarajevo zimi je primjer velike zagađenosti zraka koja već duži vremenski period odbija posjetitelje u tom periodu godine. Umjesto da radimo na tome da glavni grad bude posjećen tokom cijele godine, a ne samo u ljetnoj sezoni (pogotovo jer nismo grad na moru i poznati smo po zimskoj olimpijadi), situacija je i više nego alarmanta i skoro da ne postoji nikakav sistem koji radi na tome da se ta situacija popravi. Sve to utiče jako puno kako na zdravlje lokalnog stanovništva, tako i na dobivanje novih epiteta kao najzagađeniji grad u Europi, a nerijetko i u svijetu. U globalu gledajući, ne činjenje nikakvih promjena po tom pitanju vremenom će dovesti do smanjenja broja turista, a s tim u vezi i pad na tržištu turističkog sektora.

Erozija tla, onečišćenje vodenih površina, klimatske promjene, sve to može utjecati na smanjenje broja turista u nekom turističkom mjestu. Zbog toga na scenu stupa održivi turizam. Glavni cilj održivog turizma je zadovoljavanje potreba sadašnjih turista, lokalnih zajednica i turističkih industrija bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.

Primjeri održivih turističkih praksi uključuju razvoj ekološki prihvatljivih smještajnih objekata, promicanje ekoloških prijevoznih sredstava, poticanje lokalne ekonomske aktivnosti putem kupnje lokalnih proizvoda i usluga, te aktivnosti ekološke edukacije i svijesti za turiste. Sve to doprinosi većem broju turista, kao i očuvanju okoliša i turističkih destinacija.

Dakle, ako se prirodni okoliš određene destinacije ozbiljno degradira, to može imati negativne posljedice po turizam na tom području. Neke od posljedica su: smanjenje privlačnosti, pad turističkog prometa, lošija reputacija. Turisti često biraju destinacije koje nude prirodnu ljepotu, čist zrak i vodu. Ako se ti aspekti ozbiljno naruše, destinacija može izgubiti svoju privlačnost.

Održivost turizma zahtjeva pažljivu ravnotežu između ekonomske dobiti i očuvanja okoliša. Kroz saradnju između svih učesnika u turističkom sektoru i države kao institucije, promicanjem svijesti o ekološkoj odgovornosti te implementacijom održivih praksi, možemo osigurati da turizam doprinosi lokalnom razvoju bez narušavanja okoliša. S tim u vezi ćemo doprinijeti dolasku većeg broja turista, kao i jačanju ekonomije, otvaranju novih radnih mjesta i u globalu pomoći smanjenju odliva mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine.