Da li je nepravilna i nelegalna gradnja uzrok sve razornijih posljedica poplava u BiH?

Piše: mr. sc. Belma Nahić

Nelegalna gradnja je prisutna u gotovo svim državama svijeta, ali svoj procvat najčešće doživljava u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Naravno, ova pojava se širila poput požara na čitavom području Zapadnog Balkana. Prema određenim podacima samo u Hrvatskoj je prijavljeno za legalizaciju preko 800.000 takvih objekata. Za Bosnu i Hercegovinu nemamo jedinstvene, uvezane podatke na nivou države. Dodatni problem predstavlja činjenica da se u Federaciji BiH o pitanjima legalizacije nelegalno izgrađenih objekata odlučuje na kantonalnom nivou.

Dati problem je posebice izražen u glavnom gradu BiH Sarajevu. Prema podacima Zavoda za planiranje i razvoj Kantona Sarajeva postojala su dva velika vala bespravne gradnje objekata. Prvi val između 1960. i 1980., a drugi između 1996. i 2000. godine. U tom periodu je izgrađeno preko 50.000 ilegalnih objekata. S obzirom na to da ne postoji adekvatan pristup ovom problemu i ne nazire se njegovo rješenje, znamo da se nelegalna gradnja još uvijek odvija.

Bespravna gradnja je višedimenzijski problem. Osim ogromnog ekonomskog gubitka, mnogi od ovih objekata predstavljaju zdravstvenu i životnu opasnost za građane. Činjenica je da mnogi ovakvi objekti ne uzimaju u obzir urbanistističke i regulacione planove, te često dolazi do njihove gradnje na područjima klizišta, područjima podložnim poplavama i ekstremnim vremenskim nepogodama i slično.

Ono što je sigurno jeste da ovi objekti doprinose ili su uzrok sve većim posljedicama poplava kako u svijetu, tako i u BiH. Haotično urbano planiranje i ilegalna gradnja navode se kao glavni razlog devastirajućih poplava u 2017. godini u grčkoj Atini tokom kojih je zabilježeno i 20 smrtnih slučajeva.

U Indiji su se ove nezakonite gradnje umnožile na krhkim zemljištima kao što su nesagradive padine i brda, u poplavnim zonama ili zemljištima koja su zahvatila vodena tijela kao što su potoci, riječni nasipi, mangrove, solane, javni otvoreni prostori i zelene površine. Rijeke, jezera i ribnjaci su ili nestali ili su presušili u procesu pripreme za stambenu ili komercijalnu izgradnju. Postoje posljedice za porodice koje se nalaze na takvim zemljištima jer su im životi pod stalnom prijetnjom od poplava i klizišta. Sveukupno gledano, gradovi su ugroženi u pogledu ispuštanja vode u slučaju obilnih kiša i poplava. Budući da globalno zagrijavanje i klimatske promjene predstavljaju veliki izazov u indijskim gradovima, čemu svjedočimo u obliku sve češćih i ozbiljnijih urbanih poplava i porasta vrućine, bespravna gradnja samo pogoršava posljedice takvih događaja.

Ovo je najbolje ilustrovano u Mumbaiju. Veliki dijelovi vodnih tijela kao što su jezera i bare, obale rijeka i dijelovi mangrova, te prirodni odvodi su preuzeti ili za izgradnju zgrada ili za odlaganje otpada. Začepljeni propusti, nadošle rijeke, jako zamuljeni odvodi i nefunkcionalni sistem oborinskih voda zagušili su normalne gradske ispuste kišnice. To je rezultiralo gotovo godišnjom poplavom koja ostavlja grad u zastoju po nekoliko dana. To, međutim, važi za veliki broj indijskih gradova: mega gradovi, glavni gradovi država, metropolitanski gradovi i manji gradovi su pogođeni izuzetno jakim pljuskovima. Posljedice su te da ove jake kiše uvijek premaše kapacitet gradova i mjesta da odvode ovu vodu, što rezultira velikim poplavama. Patna u Biharu i Hyderabad u Telangani su dva grada koja posebno vrijedi spomenuti. Godine 2019. Patna je poplavljena kombinacijom obilnih kiša i zastarjelog sistema za odvodnju otpadnih i atmosferskih voda. U 2020. godini, dvadesetak ljudi u Hyderabadu poginulo je u poplavama koje su bile rezultat neselektivne gradnje vodenih tijela, jezera i odvoda.

Poplave koje su zahvatile područje Bosne i Hercegovine 2014. i 2021. godine su imale devastirajući socio-ekonomski i ekološki efekat. Kao područje koje prema svim klimatskim scenarijima treba očekivati sve češće i razornije poplave kao posljedice ekstremnih vremenskih nepogoda uzrokovanih klimatskim promjenama, nelegalna gradnja u vodozaštitnim, poplavnim i ekološki značajnim područjima može samo doprinijeti poplavama i njihovim devastirajućim efektima.

U novembru ove godine Ured za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Kantona Sarajevo započeo je antikorupcijsku kampanju na temu korupcije u oblasti gradnje i prostornog planiranja u Kantonu Sarajevo. Tim povodom izrađen je i poseban edukativno-informativni video materijal na navedenu temu, pod nazivom „Po čijoj mjeri?“. Cilj kampanje je ukazati i prenijeti javnosti sve nepravilnosti i koruptivne rizike, koje su uposlenici Ureda uočili i identificirali tokom postupanja po zaprimljenim prijavama korupcije u oblasti gradnje i prostornog planiranja, zaštite okoliša i prirodnih resursa, s posebnim akcentom na uticaj koje te nepravilnosti imaju na kvalitet života građana Kantona Sarajevo.

Reference:
https://www.anticorrupiks.com/obavijesti/35
https://edition.cnn.com/2021/09/03/us/new-york-city-flooding-illegal-basement-apartments/index.html
https://www.theguardian.com/world/2017/nov/21/illegal-building-played-central-role-in-floods-that-killed-20-in-athens
https://www.orfonline.org/research/the-enduring-problem-of-illegal-constructions-in-indias-cities/
https://www.legalizacija.ba/bespravna-gradnja-rak-rana-za-buduce-funkcionisanje-sarajeva/
https://balkans.aljazeera.net/news/balkan/2014/11/13/nelegalna-gradnja-opasni-fenomen-balkana
https://www.klix.ba/vijesti/bih/u-sarajevu-za-60-godina-bespravno-izgradjeno-cak-50-000-objekata/201023144

Voćnjacima protiv klimatskih promjena

Hiljadama godina čovjek je pokušavao prilagoditi prirodu sebi, ali upravo je cijelo vrijeme činio veliku grešku. Mi kao visoko intelektualna bića trebamo shvatiti da smo mi dio prirode i da mi pripadamo njoj, a ne ona nama. Zahvaljujući svim pokušajima prilagodbe prirode nama napravili smo katastrofalne greške u razvoju koje se mogu jasno vidjeti danas kao što su: nedostatak pitke vode, izumiranje autohtnohih vrsta i pasmina, zatim povećanje koncentracije CO2 u zraku što je dovelo do efekta staklenika.. Koliko zaista mislimo da možemo ovako nastaviti? Da li smo svjesni posljedica koje ostavljamo budućim generacijama, koje nemaju izbora osim da se silom prilagode? Zašto ne bi djelovali danas za bolje sutra?

Klimatske promjene?

-Površine koje su nekada bile prekrivene ledom danas se tope, a nivo mora raste. Danas u Bosni i Hercegovini možemo da osjetimo veliku promjenu u našoj klimi, koja je nekada bila na sjeveru kontinentalna do umjereno kontinentalna, na jugu mediteranska i u regiji visokih planina dominirala je planinska klima. U gradu Tuzla prije je dominirala umjerena kontinentalna klima sa jasno izražena 4 godišnja doba. A danas? Srednja godišnja temperatura je iznosila 10,1°C, a danas ona iznosi 15,2°C. Prosječan broj dana u godini s negativnim temperaturama, odnosno mrazom bio je 91, a godišnje bilo je 20 dana kada temperatura prelazi 30°C. Danas je znatno smanjen broj dana s negativnim temperaturama na 75, a temperature preko 30°C se javljaju sada i u jesen.

Na soljanskom prostoru bile su velike šume hrasta lužnjaka. Guste su šume bile na prostorima Đindić mahale i Trnovca. Na Ircu je hrast lužnjak star više od 300 godina, a ostaci ovih šuma su u svojoj monumentalnoj formi nazočni na cijelom podučju Tuzle i okoline, posebno u Sprečkom Polju i na obalnim dijelovima jezera Modrac. Krčenjem šuma na području grada Tuzle od Austro – Ugarske sve do danas dovelo je do značajnih promjena u klimi, zbog masovne sječe šuma hrastova lužnjaka. Nekontrolirano izlijevanje slanice i odumiranje hrastova 1983. u Oficirskom parku bio je znak za uzbunu.

Zbog smanjenih šumskih površina, a sve više podignutih nebodera imamo čestu pojavu zagašenosti zraka, povišenih temperatura, eroziju tla, česte poplave itd. Danas vidljiva, a značajna pojava je povećana rasprostranjenost bolesti koje se prenose vodom, zrakom ili nekim drugim vektorima, tipičan primjer je COVID – 19. Zar zaista trebamo sebi dozvoliti da u 21. stoljeću dišemo kroz maske? Koliko i na koji način čuvamo našu okolinu, tako čuvamo i nas same.

Tko će biti glavni pokretač, ako ne mi sami? Male promjene zaista mnogo znače. Ništa nas ne košta posaditi jedno drvo, ali za prirodu, to je veliki značaj. Zahvaljujući biljkama oko nas udišemo zrak bogat kisikom, a zahvaljujući automobilima udišemo čiste otrove, ali opet tu su biljke koje čiste zrak za nas i omogućavaju nam da dišemo. Kada sagledamo sve oko nas shvatiti ćemo zapravo da nam je upravo priroda ta koja nam je pružila život, a ne jedna industrija. Zašto idalje uništavamo izvor života? Biljke su te koje su uključene direktno u naš život i pružaju nam svakodnevnicu. Ukoliko shvatimo da je biljka ta koja nam daje hranu, pročišćava zrak, stvara kisik, smanjuje klimatske promjene, pruža svu ljepotu, daje život, nećemo više bacati plastični otpad koji se zadržava preko hiljadu godina nedirnut, izvor je zagađenja i svega lošeg za okolinu. Čuvajmo okolinu, čuvajmo biodiverzitet i tako ćemo spasiti naše buduće generacije!

Šuma i voćnjak dobrobit za ljudska pluća

Tropske kišne šume prostiru na oko 10 km² naše planete te samim tim učestvuju u jednom od najvažnijih procesa u prirodi – fotosintezi, one predstavljaju „pluća“ naše planete. Za naš grad Tuzla „pluća“ su nekada predstavljale hrastove šume, kojih danas nažalost ima veoma malo. Biljka kao živi organizam prerađuje velike količine CO2 iskorištavajući ga u procesu fotosinteze, a kao produkt daje nam O2 neophodan za naš život. Sječom šuma velike količine CO2 ostaju u zraku i odlaze u više slojeve atmosfere i dolazi do povećanja temperature i dovodi se do negativnih klimatskih promjena. Pume igraju i veliku hidrološku ulogu jer upijaju i čuvaju velike količine vode, ali i zemljište štite od erozije. Krčenje šuma ili deforestacija je odgovorna za 20% globalnog povećanja emisija stakleničnih plinova koji uzrokuju klimatske promjene. Gubitak prirodnih staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta dovodi do njihovog izumiranja.

Kada se okrenemo oko sebe vidimo zemlju punu potencijala za poljoprivrednu proizvodnju, za dalji razvoj. Ali zašto nju idalje uništavamo? Bez čistog zemljišta nema poljoprivredne proizvodnje, bez poljoprivredne proizvodnje nema hrane, a bez hrane nema ni nas. Za razvoj jedne države poljoprivredna proizvodnja predstavlja osnovni i glavni izvor kapitala.

Jedna biljka predstavlja toliku važnost za ljudska pluća. Zašto onda ne bi svako od nas posadio sebi jedan voćnjak? Voćnjak predstavlja prostor na kojem su zasađene voćne vrste. Danas voćnjaci ne moraju biti samo namijenjeni za intenzivnu proizvodnju voća za prodaju na tržište, nego mogu imati i dvostruku namjenu, a to je da ujedno služe kao i proizvođači kisika.

Da svako od nas sutra posadi jednu voćnu vrstu u našem gradu, u svom vrtu to je 110979 novih stabala. Bez obzira o kojoj voćnoj vrsti se radilo, ona će nam dati plod, koji predstavlja naš trud. Taj plod je sigurno kvalitetniji od onog kupljenog, kojem porijeklo ne znamo. Ukoliko posadimo naše autohtne sorte, čuvamo i tradiciju i prirodu. Naučno je dokazano da naše autohtnone sorte jabuka, kao što su: Ramićka, Bobovec, Osmićka, Samoniklica, Senabija.. imaju znatno viši udio željeza u odnosu na novije sorte. Poznata je izreka: „Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu drvo (voćku) zasadi“.

Činjenica je da mi u BiH imamo problema sa nelegalnom sječom šuma, posebno u FBiH gdje već 11 godina nemamo ni Zakon o šumama FBiH, ali nažalost opet smo pokazali kako smo sebični, kako nam je važno samo „naše“ dvorište te kako nismo dovoljno svjesni globalnih problema koji se impliciraju i na lokalnom nivou. A šta imamo u našem dvorištu? Obično je to neko ukrasno bilje, uvezeno iz Holandije, Belgije o kojem ništa ne znamo, samo je tu da ispuni prazninu.

Čuvajmo naš grad i našu tradiciju!

Piše: BSc. Ing. Agr. Atiković Asja

Osvrt na Konferenciju Zelena ekonomija

Četvrta po redu konferencija „Zelena ekonomija u BiH – mogućnosti i prepreke“ čije održavanje je Fondacija Heinrich Böll realizovala u Sarajevu 26. i 27. novembra 2020. g. je bila posvećena Deklaraciji o Zelenoj agendi koju su predstavnici/e BiH potpisali 10. novembra 2020. g. u Sofiji na samitu Berlinskog procesa.

Potpisnici/e Deklaracije su ugovorne strane Energetske zajednice EU: Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija, a ovim činom im se otvara pristup fondu od 9 milijardi eura za provedbu mjera čime će se otvoriti vrata investicijama EU u iznosu od 20 milijardi eura.

Deklaracija o Zelenoj agendi za zapadni Balkan je dio Zelenog plana EU  koji predstavlja spisak mjera s kojim bi do 2050. godine Evropa postala klimatski neutralan kontinent, a da pri tom privredni rast ne bude povezan s upotrebom resursa. Mjere su sprječavanje klimatskih promjena i zagađenja, razvoj energije, mobilnosti i cirkularnosti ekonomije kao i razvoja biodiverziteta, održive poljoprivrede i proizvodnje hrane. Sve ovo je važno jer na početku 21-og vijeka od osam miliona vrsta koje postoje na planeti – njih milion je u opasnosti, a šume i okeani su stalno izloženi onečišćenju i uništenju.

EU će do 2030. godine definisati energetske i klimatske ciljeve u skladu s pravnim okvirom Energetske zajednice i pravnom tekovinom EU, a obećanje je da će u cijelom ovom procesu biti zaštićeno zdravlje i dobrobit građana/ki, ali i sačuvana radna mjesta.

Pojednostavljeno: cilj je smanjiti zagađenje, bolje štititi okoliš, štedjeti električnu energiju ili trošiti onu iz obnovljivih izvora. Dakle provesti energetsku tranziciju koja, između ostalog, uključuje i pojmove zelena arhitektura, dekarbonizacija, ali i građanska energija.

Tokom drugog dana konferencije razgovaralo se o cirkularnoj ekonomiji i ruralnom razvoju. Cirkularna ekonomija je bitna, ako želimo da postignemo ciljeve unutar ove deklaracije. Ona podrazumijeva ekonomski sistem zatvorenih petlji u kojem sirovine, komponente i proizvodi gube na vrijednosti što je manje moguće, koriste se obnovljivi izvori energije, a srž sistema je u osnovi.

Jedan od učesnika same Konferencije, Amar Čengić je istakao: “Motiv za prisustvo na ovoj konferenciji našao sam u potrebi da dobijem uvid i saznanja o prednostima i preprekama koje se pojavljuju u energetskoj tranziciji Bosne i Hercegovine, sa kojim se susreću predstavnici/e realnog sektora. Organizatori/ce zaslužuju sve pohvale zbog odabira panelista/ica i na moderiranju događaja. Učesnici/e su imali priliku da čuju stručnjake/inje različitih pozadina i saznaju na šta se region obvezao u nedavno potpisanoj Zelenoj Agendi za Zapadni Balkan, stvarni stav stanovnika BiH prema energetskoj tranziciji (rezultati opsežne ankete), pokazatelje stvarnog stanja aeropolucije, odvoza smeća i još puno korisnih predavanja. Posebno mi se svidjelo što su na konferenciji govorili ljudi koji su bili dio ili su pratili tok “zelenih” promjena u Makedoniji, Sloveniji ali i BiH (Tuzla) zbog kojih mi je bilo lakše shvatiti šta radimo dobro, a gdje se javljaju problemi i koje to korake treba pratiti ka kreiranju zdravije i bolje budućnosti za sve nas.”

Ono što dodatno treba naglastiti jeste da deklaracija (lat. declaratio: izjava, proglas) predstavlja proglas političke, pravne ili druge naravi u obliku svečane izjave koja sadrži temeljna načela ili stajališta o nekom važnom problemu. U međunarodnim odnosima deklaracija je izjava koju dvije ili više država zajednički daju o postignutom sporazumu ili o nekome načelnom pitanju. Što znači da deklaracija nije jasan pravni dokument čije odredbe zakonodavstvo nalaže kao neophodne za sprovođenje, nego su to preporuke koje bi se trebale sprovesti da bi se određeni sistem unaprijedio. BiH nedostaju zakoni koji će se donijeti jednoglasno na državnom nivou i kao takvi biti obavezni za sprovođenje.

No ključno pitanje ostaje: Može li BiH sve to realizovati!?

Pišu: Selma Gribajčević i Emina Sultanović

Klimatske promjene i pandemija COVID-19

Sigurno ste se više puta zapitali kako i da li su klimatske promjene povezane sa koronavirusom. U današnjem tekstu vam donosimo odgovore na to kako je korona virus utjecao na klimatske promjene i obratno – na koji način su klimatske promjene imale utjecaja na virus. Grupa stručnjaka iz centra CHANGE sa  Harvardove škole za javno zdravstvo napravila je spisak često postavljenih pitanja kada je ova tema u pitanju i dala odgovore na iste.

Utječu li klimatske promjene na prijenos koronavirusa?

Nemamo izravnih dokaza da klimatske promjene utječu na širenje COVID-19, ali znamo da klimatske promjene mijenjaju naš odnos prema drugim vrstama na Zemlji i to je važno za naše zdravlje i rizik od infekcija.

Kako se planeta zagrijava, velike i male životinje, bilo na kopnu ili moru, sele se na polove kako bi se spasile od vrućine. Ovo znači da životinje dolaze u kontakt sa drugim životinjama sa kojima inače, u normalnim uslovima ne bi, a to stvara mogućnost da različiti patogeni uđu u nove domaćine.

Mnogi osnovni uzroci klimatskih promjena također povećavaju rizik od pandemije. Krčenje šuma, koje se uglavnom radi zbog poljoprivrede, najveći je uzrok gubitka staništa na svijetu. Gubitak staništa prisiljava životinje da migriraju i potencijalno kontaktiraju druge životinje ili ljude i dijele klice. Velike farme stoke mogu, također, poslužiti kao izvor prenošenja zaraza sa životinja na ljude. Manja potražnja za mesom životinja i održivije stočarstvo mogu smanjiti rizik od novih zaraznih bolesti i smanjiti emisiju stakleničkih gasova.

Povećava li zagađenje vazduha rizik od zaraze koronavirusom? Pogoršava li simptome?

Nedavna istraživanja Rachel Nethery, Xiauo Wu, Francesce Dominici i drugih kolega s Harvard CHANGE-a otkrila su da je vjerovatnije da će ljudi koji žive u mjestima s lošom kvalitetom zraka umrijeti od COVID-19, čak i kad se uzmu u obzir drugi faktori koji mogu utjecati na rizik od smrti, poput postojećih zdravstvenih stanja, socioekonomskog statusa i pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Ovo otkriće je u skladu s prethodnim istraživanjima koja su pokazala da ljudi koji su izloženi većem zagađenju zraka i pušači lošije prolaze kod respiratornih infekcija od onih koji udišu čistiji zrak i koji ne puše.

Na mjestima gdje je zagađenje zraka rutinski problem, moramo obratiti posebnu pažnju na pojedince koji su možda izloženiji ili ranjiviji od drugih, poput beskućnika, onih koji nemaju filtraciju zraka u svojim domovima ili onih čije je zdravlje već ugroženo. Ovim osobama će možda trebati više pažnje i podrške sada, nego je to bio slučaj prije koronavirusa.

Koliko smo sigurni da je širenje zaraznih bolesti rezultat klimatskih promjena?

Klimatske promjene već su učinile povoljnijim uslove za širenje nekih zaraznih bolesti, uključujući Lajmsku bolest, vodene bolesti poput Vibrio parahaemolyticus te bolesti koje prenose komarci poput malarije i denga groznice. Buduće rizike nije lako predvidjeti, ali klimatske promjene pogađaju nekoliko frontova koji se odnose na to kada i gdje se pojavljuju patogeni, uključujući temperaturu i oborine. Da bismo ograničili rizik od zaraznih bolesti, trebali bismo učiniti sve što možemo kako bismo znatno smanjili emisiju stakleničkih plinova i ograničili globalno zagrijavanje na 1,5 stepeni.

Zašto su nove zarazne bolesti u porastu?

Posljednjih decenija vidjeli smo trend veće pojave zaraznih bolesti. Većina ovih bolesti ljudima su prenijele životinje, posebno divlje životinje. Ovaj trend ima mnogo uzroka. Imamo ogromne koncentracije pripitomljenih životinja širom svijeta, od kojih neke mogu biti dom patogenima, poput gripe, od kojih ljudi mogu oboljeti. Također imamo ogromne koncentracije ljudi u gradovima u kojima bolesti koje se prenose kihanjem mogu naći plodno tlo, a imamo mogućnost da putujemo širom svijeta za manje od jednog dana i široko dijelimo klice.

Pogled na porijeklo COVID-a otkriva da su i druge stavke u igri. U prošlom stoljeću povećali smo svoje zahtjeve prema prirodi, tako da danas gubimo vrste nepoznatom brzinom otkako su dinosauri izumrli prije 65 miliona godina. Ovo brzo gubljenje života na zemlji prvenstveno je rezultat gubitka staništa, koji se uglavnom javlja uzgojem usjeva i uzgojem stoke za ljude. Sa manje mjesta za život i manje izvora hrane za životinje, one pronalaze hranu i sklonište tamo gdje su ljudi, a to može dovesti do širenja bolesti.

Drugi glavni uzrok gubitka vrsta su klimatske promjene, koje također mogu promijeniti uslove staništa na kojima žive životinje i biljke i utjecati na to gdje se mogu pojaviti bolesti. Historijski gledano, odrasli smo kao vrsta u partnerstvu sa biljkama i životinjama s kojima živimo. Dakle, kada promijenimo pravila igre drastičnom promjenom klime i života na zemlji, moramo očekivati ​​da će to utjecati i na naše zdravlje.

Koje radnje možemo poduzeti kako bismo spriječili izbijanje budućih epidemija ili pandemija?

Mora se uložiti mnoštvo pametnih ulaganja kako bismo izbjegli novu pandemiju. Federalne, državne i lokalne agencije mogu podržati vodstvo u javnom zdravstvu i nauci, treba se osigurati više sredstava za potrebna istraživanja, rani odgovor na izbijanje epidemije i zalihe za testiranje.

Također moramo poduzeti klimatske mjere kako bismo spriječili sljedeću pandemiju. Na primjer, sprečavanje krčenja šuma – jednog od osnovnih uzroka klimatskih promjena – može pomoći u zaustavljanju gubitka biološke raznolikosti,  te smanjiti migracije životinja koje  povećavaju rizik od širenja zaraznih bolesti. Nedavna epidemija ebole u zapadnoj Africi vjerojatno se dogodila dijelom zato što su šišmiši koji su prenijeli bolest bili prisiljeni preseliti se u nova staništa jer su šume u kojima su nekada živjeli posječene za uzgoj stabala palminog ulja.

Preispitivanje naših poljoprivrednih praksi, uključujući one koje se oslanjaju na uzgajanje desetina miliona životinja u neposrednoj blizini, može spriječiti prijenos između životinja i prenosa na ljudsku populaciju.

Smanjenje zagađenja vazduha uzrokovanog sagorijevanjem fosilnih goriva poput ugljena, nafte i prirodnog plina također pomaže u održavanju pluća zdravim, što nas može zaštititi od respiratornih infekcija poput koronavirusa.

Da bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo drastično smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Proizvodnja električne energije iz nisko-ugljeničnih izvora energije, poput vjetra i sunca, smanjuje štetne zagađivače vazduha poput dušikovih oksida, sumpor-dioksida i ugljen-dioksida koji dovode do više srčanih i moždanih udara, kao i gojaznosti, dijabetesa i prerane smrti što dodatno opterećuje zdravstvene sisteme.

Možete li prepoznati zajednice u najvećem riziku i kako i zašto im štete i COVID-19 i klimatske promjene?

Na ljude s hroničnim zdravstvenim stanjima i nižim prihodima nesrazmjerno utječu i COVID-19 i klimatske promjene, a zagađenje je srž oba problema, potvrdilo je novo istraživanje Harvard T.H.Chan škole javnog zdravstva.

Klimatske promjene i globalnu zdravstvenu politiku, javnost  i mediji uglavnom tretiraju kao zasebna pitanja. Moramo li prilagoditi svoje razmišljanje?

Da. Odvajanje zdravstvene i ekološke politike opasna je zabluda. Naše zdravlje u potpunosti ovisi o klimi i ostalim organizmima s kojima dijelimo planetu. Postignut je određeni napredak u rješavanju rizika od prenosa patogena sa životinja na ljude, ali uglavnom još uvijek na okoliš i život na zemlji gledamo kao na zasebne stavke. Možemo i moramo bolje ako želimo spriječiti sljedeću zaraznu pandemiju. Ovo znači da se moramo boriti protiv klimatskih promjena i učiniti mnogo više na zaštiti raznolikosti života na zemlji, koja se gubi brzinom koja nije viđena otkako su dinosauri – i više od polovine života na zemlji – izumrli prije 65 miliona godina.

COVID-19 ubija ljude sada, ali i klimatske promjene ubijaju ljude. Razmjere akcija za borbu protiv njih su potpuno različite. Zašto?

Zarazne bolesti su zastrašujuće jer su neposredne i lične. One radikalno i brzo mijenjaju način na koji vodimo svoj život i neposredna su prijetnja našim prijateljima i porodicama.

Klimatske promjene mnogima se čine usporenim armagedonom i njene opasnosti mogu izgledati bezlično, a uzroci se šire. Lako je pomisliti “nisam ovo uzrokovao” ili “to ne utječe direktno na mene”, ali to treba sagledati iz drugog ugla. Kao i za COVID-19, ako ste zabrinuti zbog klimatskih promjena, možete odmah poduzeti mjere za poboljšanje svog zdravlja i zdravlja svojih prijatelja i voljenih.

Na Harvard Chan C-CHANGE, naše istraživanje pokazuje da su akcije koje su nam potrebne u borbi protiv klimatskih promjena iste akcije koje trenutno trebamo učiniti kako bi ljude učinili zdravijima, posebno za bolesti koje uzrokuju ogromno opterećenje za naše zdravlje poput pretilosti, bolesti srca i raka.

Važno je da uvijek ostanemo informisani jer samo tako možemo donijeti ispravne odluke, kada je u pitanju i naše zdravlje i Planeta.

Prevela i prilagodila Selma Gribajčević

Prevedeno sa: https://www.hsph.harvard.edu/c-change/subtopics/coronavirus-and-climate-change/

Kratki osvrt na Modul „Grad i priroda“ obrazovnog programa „Politike svakodnevnice“, udruženja za kulturu i umjetnost „Crvena“

U periodu od 22. oktobra do 24. oktobra 2020. godine, Udruženje za kulturu i umjetnost „Crvena“ je, unutar svog obrazovnog programa „Politike svakodnevnice“, organizovalo modul „Grad i priroda“. Modul je obuhvatao tri radionice:

• Perspektive odrasta i održivosti – predavač Mladen Domazet,
• Forme klimatskih promjena i klimatska kriza na Balkanu – predavač Vladimir Đurđević, i
• Posle ekstraktivizma. Zemlja i društvena reprodukcija – predavač Mirko Nikolić.

Osvrtom na tematiku radionica, možemo reći da su se sve tri radionice bazirale na iskorištavanju prirodnih resursa i štetama koje je čovjek izazvao prekomjernom eksploatacijom ruda, prirodnih resursa, prekomjernom upotrebnom fosilnih goriva, te uticaju tih procesa na prirodu. Kroz same radionice smo mogli uvidjeti na koji način se ophodimo prema prirodi, te koliko štete joj nanosimo.

Na prvoj radionici sa gdinom. Mladenom Domazet smo pričali o tome šta je to zapravo odrast te kako nas je konstantna potreba za ekonomskim rastom, manje-više, dovela do situacije u kojoj se danas nalazimo. Fokus je bio na problemu foslinih goriva i fosilnog kapitala, te prijekoj potrebi za sistemskim promjenama. Fosilna goriva smatraju se jednim od najvećih zagađivača zbog ogromne količine CO2 koje ispuštaju u atmosferu. Ova goriva, koja spadaju u neobnovljive resurse, čine 80% energije svijeta jer se koristi za električnu energiju, toplotnu energije te transport kao i za regulisanje procesa koji proizvode ogromne količine proizvoda od željeza do plastike. Fosilna goriva nastala su u procesu koji je trajao milenijima u ciklusima razlaganja raznih biljaka i organizama.  Gledajući na trenutno stanje, globalno, nismo ni blizu dekarbonizacije. Podcrtava se potreba za sistemskim promjenama, odnosno odrastom, u kojem će se konačno razbiti mit da moramo konstatno biti usredotočeni na rast. Predlaže se uvođenje Evropskog zelenog plana kako bi se smanjile CO2 emisije i ograničilo korištenje foslinih goriva, veće stope zaposlenosti sa manje radnih sati, poticanje slobodnih aktivnosti u lokalnim zajednicama te oporezivanje zagađenje umjesto rada, poticanje agroekonomije koja i vraća, a ne samo uzima.

Često čujemo argument da ovo nije prvi put da se Zemlja mijenja, što je istina, te da se zbog toga i ne trebamo brinuti. Ono što većina ljudi, koja korisiti dati argument ne vidi je da se ove promjene sada dešavaju mnogo brže nego ikada. Planeta Zemlja je već prošla kroz pet masovnih izumiranja i trenutno se nalazi na ivici šestog masovnog izumiranja, a ako klimatske promjene nastave da se dešavaju ovim tempom, u narednih 50 godina biti ćemo svjedoci izumiranja mnogih vrsta, velikim migracijama uslijed poplava i mnogim drugim stvarima.

Historijskim presjekom kroz radionicu sa gdinom Vladimirom Đurđević smo vidjeli koliko štete smo nanijeli prirodi do sada, te kakve su predikcije za budućnost. On također napominje o problemu CO2 emisija i fosilnih goriva, napominjujući da: „Naše CO2 emisije su jednake tome kao da svake godine izgori šuma veličine Afrike“. Gasovi poput CO2, vodene pare i CH4 su bitni kako bi održavali normalnu temperaturu Zemlje koja iznosi nekih 14 stepeni celzijusa, međutim kao što je već rečeno brzina kojom se sada otpuštaju ovi gasovi, naročito CO2, predstavlja najveći problem po život na planeti Zemlji.

U zadnjem modulu smo imali priliku slušati predavanje gdina. Mirka Nikolić o problemima ekstraktivizma u svijetu i na Balkanu. Radi se o procesu izvlačenja resursa, ruda iz zemlje kako bi se prodavali na svjetksom tržištu ili prerađivali. Industrija ekstraktivizma nije povezana samo sa generalno lošim tretmanom radnika/ca i teškim prekršajima ljudskih prava, već i sa teškim posljedicama na okoliš uslijed izljevanja rudnika.

Podaci pokazuju da do sada nismo obraćali pažnju na potrebe naše Planete i na svijet koji nas okružuje, te smo tim ugrozili mnoga živa bića, njihova staništa i doveli smo do izumiranja mnogih. Ukoliko nastavimo ovim tempom da iskorištavamo resurse koje imamo i nemarno se odnosimo prema Planeti buduće generacije će možda imati samo slikoviti prikaz onoga što nas sada okružuje. Jako je bitno da svjetska populacija uviđa probleme koji su pred nama i da se u svijetu a i u BiH provode planovi i akcije za spas prirodnih staništa, vrsta i populacija.

Na kraju modula možemo zaključiti da je zajednički denominator ljudski faktor i njegovo prekomjerno oslanjanje na fosilna goriva i odbijanje da se klimatske promjene shvate ozbiljno. Često nailazimo na stav „to se neće desiti dok sam živ/a pa što da se brinem“. Ljudi ne shvataju da se klimatska kriza već dešava. Stara indijanska poslovica kaže „Mi Zemlju ne nasljeđujemo od svojih predaka, već je posuđujemo od svoje djece“, što prije ovo shvatimo, brže i bolje ćemo odgovoriti na probleme klimatske krize. Borba protiv ove krize je kolektivna borba za očuvanje jedine Planete koju imamo. Ono što daje nadu jeste da kada su klimatske promjene i kriza u pitanju, imamo više mogućih budućnosti, ako krenemo da djelujemo danas.

Pišu: Selma Gribajčević i Emina Sultanović

Klimatske promjene i njihov uticaj na NATO savez

Kada vodimo razgovor o klimatskim promjenama, obično se pitamo šta možemo učiniti kao obični građani, pričamo o zagađenju vode i zraka, deforestaciji ili živim bićima čiji je život na kocki. Rijetko razgovaramo o klimatskim promjenama u smislu internacionalne i nacionalne sigurnosti. Različite škole sigurnosti poput realizma, liberalizma i konstruktivizma imaju drugačije poglede kada su u pitanju klimatske promjene.

Ona koja je možda najzastupljenija kada govorimo o sigurnosti i NATO savezu jeste realizam. NATO se danas smatra najjačim političko-vojnim savezom, a nastao je davne 1949. Savez prijetnje dijeli na vojne i takozvane ne-vojne prijetnje. Vojne prijetnje se definišu kao bilo kakva vojna akcija prema drugoj državi ili državama, a kroz historiju, one su dobivale najveću pažnju.

Međutim, padom Berlinskog zida, ubrzanim rastom tehnologije i procesima globalizacije, pojavile su se nove prijetnje koje ne spadaju u tradicionalnu vrstu prijetnji. Ovdje spadaju terorističke grupe, pandemije te klimatske promjene. Kada govorimo o klimatskim promjenama one tipološki spadaju u, kako bi Amerikanci rekli, takozvane „multiplier threats“, odnosno mogu da napadaju sa više frontova simultano na globalnom nivou.

Prema istraživanju Amara Čauševića, klimatske promjene prijetnje dijele u dvije kategorije:

1) one koje je lako osigurati poput očuvanja ljudske civilizacije,

2) one koje nije lako osigurati poput uništenja kompletnih ekosistema.

Generalno gledajući, ovo obuhvata velik spektar problema koji počinju sa osiguranjem preživljavanja različitih vrsta do rješavanja problema poplava. Na ove prijetnje je teže odgovoriti jer se po prvi put države bore protiv prirode što iziskuje drugačije strategije pošto je u fokusu veza između biosfere i ljudske civilizacije. Posljedice klimatskih promjena se ogledaju u otežanim uslovima za porodice da obezbijede sebi osnovne stvari, povećanju kretanja migranata i izbjeglica, a mogu služiti i kao katalist za širenje bolesti ili potencijalno izazvati pandemije. Sve će ovo imati negativan uticaj i na generalnu populaciju i na vojne operacije, osoblje i njihove postrojbe koje su bitne za NATO. Na primjer, rast nivoa mora i povećane opasnosti od urgana mogu povećati troškove sigurnosti te mogu omesti države i alijanse u suočavanju sa tradicionalnim prijetnjama.

O klimatskim promjenama

Kada govorimo o pandemijama i klimatskim promjenama, na početku pandemije korona virusa dalo se pomisliti da se zahvaljujući njoj Zemlja obnavlja. Svjedočili smo vijestima o tome da su se delfini pojavili u kanalima u Veneciji, pijani slonovi u provinciji Yunnan te o labudovima u kanalu Burnao.  Na internetu su se pojavile objave „slaveći“ COVID-19  i pišući kako se Zemlja oporavlja. Međutim, National Geographic je ubrzo demantovao ove izjave, delfini u Veneciji su zapravo snimljeni na Sardiniji, labudovi u Burnao kanalu su sasvim normalna pojava, a slonovi se nisu napili u provinciji Yunnan i njihovu pojavljivanje nije van norme, naprotiv, česti su u tom području. Tvrdnje da je pandemija usporila klimatske promjene su daleko od istine te čak potvrđuju ono što je Čaušević napisao u svom članku. Ako posmatramo emisije CO2, možemo reći da su u aprilu 2020. godine dnevne emisije pale za 17% u poređenju sa 2019. godinom. Međutim, čim su se ljudi počeli vraćati u „svakodnevni“ život, emisije su već u junu vratile na procente iz prošle godine.

Utjecaj klimatskih promjena na našu planetu svaki dan sve više raste. Nivo mora raste na globalnom nivou mnogo brže nego u ranije zabilježenim rekordima. Između 2016. i 2020. godine zabilježen je rast nivoa mora od 4,8 mm godišnje, dok je taj isti broj u periodu od 2011. i 2015. godine iznosio 4,1 mm. Opseg morskog leda u Arktiku je nastavio da pada po stopi od 13% na nivou desetljeća. Povećane temperature su dovele do suša i toplotnih udara koje su povećale rizik od divljih požara, čemu smo svjedočili u Australiji krajem 2019. i početkom 2020. godine. Uzevši ove stvari u obzir, možemo zaključiti da posljedice klimatskih promjena nisu u opadanju već sasvim suprotno. Kako bi se dostigle mjere koje želimo morat ćemo puno više da se potrudimo za našu planetu.

NATO i klimatske promjene

S obzirom na to da govorimo o klimatskim promjenama kao o prijetnji po sigurnost, ne samo pojedinaca, već i cijelog svijeta, NATO je odabran kao predmet ovog teksta, s obzirom da je uvrstio klimatske promjene kao potencijalnu prijetnju još 1969. godine u svoj strateški koncept. Međutim, danas se pitamo šta i koliko NATO može uraditi kada su u pitanju klimatske promjene. Pojam klimatske promjene kao prijetnje nije institucionaliziran prije 2010. godine u NATO agendu, a tek 2013. godine, NATO je usvojio „Green Defence“ program koji za cilj ima da pojača operativnu efektivnost organizacije kroz promjene kada je u pitanju energija, čuvanje resursa i povećanje održivosti okoliša. NATO je kreirao Smart Energy Team (SET) koji za cilj ima da pomogne savezu smanjiti konzumaciju goriva i električne energije, te ih savjetuje o energetski efektivnim rješenjima kada su u pitanju vojne snage saveza te kako smanjiti emisije CO2.

NATO je 2014. godine usvojio Walse-ovu deklaraciju, te rezoluciju „427“ o klimatskim promjenama i međunarodnoj sigurnosti. Savez trenutno radi na tome da uključi klimatske promjene u svoj modus operandi, međutim iako su uvrštene među prijetnje strateške sigurnosti, još uvijek se uglavnom rješavaju na nacionalnom nivou.

Tokom 2014. godine, Bosnu i Hercegovinu zadesile su teške poplave koje su prouzrokovale štetu od blizu 2 milijarde američkih dolara. Uništen je ili teško oštećen veliki dio infrastrukture poput škola, bolnica i cesta, a blizu 100 ljudi je umrlo. Dodatna posljedica je što je stvoreno 2100 aktivnih klizišta, te su mnoga od 9000 označenih minskih polja dislocirana. NATO je na zahtjev bh. vlade aktivirao Euroatlantski centar za koordinaciju odgovora na katastrofe (EADRCC), te je 18 članica poslalo pomoć. Za Bosnu i Hercegovinu pomoć NATO saveza bila je ključna u oporavku od poplava.

Klimatske promjene su postale važan dio NATO agende i predstavljaju važnu sigurnosnu prijetnju za koju možemo reći da će oblikovati sferu nacionalne i internacionalne sigurnosti 21. stoljeća.  Ako NATO želi da adekvatno odgovori na problem klimatskih promjena, morat će opet da se promijeni i prilagodi svijetu u kojem živimo te napravi sistemsku promjenu ka stvaranju boljih uslova za stvaranje održivosti.

Ova tema je bitna za NATO jer od klimatskih promjena će zavisiti uspješnost njihovih operacija. Nedavno, u jednom razgovoru, Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO saveza, je izjavio: „Klimatske promjene prijete našoj sigurnosti. NATO se mora više potruditi da u potpunosti razumije i integrira klimatske promjene u sve aspekte posla, od vojnog planiranja do načina na koji treniraju svoje oružane snage. Klimatske promjene nam otežavaju da čuvamo ljude sigurnim. Naši vojnici rade u nekim od najtežih uslova na planeti.“

Zaključak

NATO bi trebao da usvoji i implementira konkretnije politike koje će se ticati klimatskih promjena, kao i kapacitete, kako bi se uspjeli izboriti sa sigurnosim krizama u polju okoliša kakvu smo imali i u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da se ovaj problem uglavnom rješava na nacionalnom nivou, trebalo bi  raditi na tome da se ti kapaciteti pojačaju i prebace na nivo alijanse te kreiraju planovi i strategije odgovora na klimatski rizik.

Lideri će morati da udruže snage i pozivaju na veću integraciju i analize klimatskih promjena kada je u pitanju kreiranje strategija. COVID-19 nam je pokazao da nam upravo treba veća integracija kako bismo mogli da odgovorimo na transnacionalne prijetnje poput trenutne pandemije i klimatskih promjena, ako ne želimo da plaćamo veće troškove.  Prije nego što počnemo tražiti uslove za život na drugim planetama, poput ekspedicije na Mars, kako bi tamo kreirali prvu ljudsku koloniju, a o kojoj mnogi godinama maštaju, možda bismo prvo trebali da se pobrinemo o planeti koju već imamo sa svih mogućih aspekata, od sigurnosnog pa nadalje.

Bazirano na članku Amara Čauševića:

Causevic, A. Facing an Unpredictable Threat: Is NATO Ideally Placed to Manage Climate Change as a Non-Traditional Threat Multiplier?. Connections-qj.org. Retrieved 7 October 2020, from http://connections-qj.org/article/facing-unpredictable-threat-nato-ideally-placed-manage-climate-change-non-traditional-threat?lipi=urn%3Ali%3Apage%3Ad_flagship3_profile_view_base%3B9Mzl%2F%2BFTR9uJ7WKe%2F02VzA%3D%3D.

Dodatni izvori:

Climate change recognized as ‘threat multiplier’, UN Security Council debates its impact on peace | COMMISSION DE CONSOLIDATION DE LA PAIX. Un.org. (2019). Retrieved 7 October 2020, from https://www.un.org/peacebuilding/fr/news/climate-change-recognized-%E2%80%98threat-multiplier%E2%80%99-un-security-council-debates-its-impact-peace.

Kluth, A. (2020). A Liberal Manifesto in a Time of Inequality and Climate Change. Bloomberg.com. Retrieved 7 October 2020, from https://www.bloomberg.com/opinion/articles/2020-01-18/how-liberalism-can-solve-inequality-and-climate-change.

Daly, N. (2020). Fake animal news abounds on social media as coronavirus upends life. Retrieved 7 October 2020, from https://www.nationalgeographic.com/animals/2020/03/coronavirus-pandemic-fake-animal-viral-social-media-posts/.

Stoltenberg, J. (2020). NATO must combat climate change – Op-ed article by NATO Secretary General Jens Stoltenberg. NATO. Retrieved 7 October 2020, from https://www.nato.int/cps/en/natohq/opinions_178334.htm.Stoltenberg, J. (2020). NATO must combat climate change – Op-ed article by NATO Secretary General Jens Stoltenberg. NATO. Retrieved 7 October 2020, from https://www.nato.int/cps/en/natohq/opinions_178334.htm.

McGrath, M. (2020). Covid crisis does little to slow climate change. BBC News. Retrieved 7 October 2020, from https://www.bbc.com/news/science-environment-54074733.

Piše: Selma Gribajčević

Pedeset godina skretanja pažnje na ugroženost planete Zemlje

Piše: Mr. sc. Sabina Jukan, dipl. ing. tehn.

Na konferenciji UNESCO-a 1969. godine John McConnell prvi je predstavio ideju obilježavanja Dana Zemlje, a sam naziv „Earth day“ prvi put je upotrijebio 21. marta 1969. godine gradonačelnik San Francisca Joseph Alioto u proglasu kojim je odlučeno da se na području San Francisca proslavi Dan planete Zemlje.

Dan planete Zemlje je prvi put masovno obilježen 22. aprila 1970. godine u SAD-u i predstavlja početak buđenja svijesti o očuvanju okoliša i čovjekovog štetnog utjecaja na prirodu. Bio je to jedinstven odgovor na zagađenje okoliša: izlijevanje nafte, smog, zagađene rijeke…

Dana 22. aprila 1970. godine 20 miliona Amerikanaca – tada 10% američke populacije – izašlo je na ulice, fakultetske kampuse i druga mjesta u stotinama gradova kako bi protestirali zbog lošeg stanja okoliša i zahtijevali novi put naprijed za našu planetu.

Prvi Dan planete Zemlje 1970. pokrenuo je val akcija uključujući donošenje značajnih zakona o zaštiti okoliša u SAD-u. Akti o čistom zraku, čistoj vodi i ugroženim vrstama nastali su kao odgovor na zahtjeve prvog Dan planete Zemlje 1970. godine, kao i stvaranje Agencije za zaštitu okoliša (EPA).

Slično buđenje svijesti o zaštiti okoliša javilo se i u drugim dijelovima svijeta. Mnoge zemlje su uskoro usvojile slične zakone. Dan planete Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine kada je tokom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i nevladinih organizacija usklađen program za promoviranje održivog razvoja. Na prijedlog bolivijske vlade 2009. godine Opća skupština Ujedi­njenih naroda 22. april proglasila je međunarodnim Danom planete Zemlje.

Dan planete Zemlje i dalje ima veliki međunarodni značaj: 2016. godine Ujedinjeni narodi izabrali su Dan planete Zemlje kao dan kada je na snagu stupio historijski Pariški sporazum o klimatskim promjenama.

Klimatske promjene kao najveća prijetnja modernog doba

Tema Dana planete Zemlje 2020. godine je akcija protiv klimatskih promjena. Ogroman izazov ali i ogromne mogućnosti djelovanja na klimatske promjene izdvojili su to pitanje kao goruću temu za 50. godišnjicu. Klimatske promjene predstavljaju najveći izazov budućnosti čovječanstva i eko sistema koji čine našu planetu prihvatljivom za život.

Globalna se klima mijenja, a sve promjene je uzrokovao čovjek. Zavisnost privrede o fosilnim gorivima, prakse korištenja zemljišta i krčenje šuma širom svijeta povećavaju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, što utječe na promjene globalnih klimatskih uvjeta. Klimatske promjene utječu na sve nas kao i na svaki dio naše planete. Neke se zajednice suočavaju s ekstremnim toplinskim udarima i sušom, dok se u drugima javljaju sve učestalije i snažnije oluje. Klimatske promjene utječu na ljude, prirodu i privredu.

Utjecaj klimatskih promjena osjeti se i u našoj zemlji. Svjedoci smo sve blažih zima sa veoma malo ili ponegdje nikako snijega i sve vrelijih ljeta bez dovoljno padavina.

Prema Strategiji prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za Bosnu i Hercegovinu provedene studije o temperaturnim promjenama u periodu 1961.- 2010. godina ukazuju na to da je temperatura već povišena u svim dijelovima zemlje. Tokom perioda 1981.-2010., najveća povećanja prosječne temperature u ljetnim mjesecima su zabilježena u Hercegovini (u Mostaru – 1,2⁰ C) i centralnim područjima (u Sarajevu –0,8⁰ C), dok je najveći porast temperature tokom proljeća i zime zabilježen u sjevernim i centralnim područjima (u Banjoj Luci – 0,7⁰ C). Stopa porasta temperature se povećavala tokom posljednje decenije. Iako su ova povećanja zabilježena u kraćem posmatranom vremenskom periodu, zabrinjavajuća su zbog činjenice da bi mogla ukazivati na to da se brzina dešavanja klimatskih promjena povećava.

U periodu 1981.- 2010. godina, veliki dio teritorije Bosne i Hercegovine je pokazivao trend blagog rasta godišnjih količina padavina u odnosu na period 1961.- 1990. godina. Najveće povećanje u godišnjoj količini padavina je zabilježeno u centralnim planinskim područjima (Bjelašnica i Sokolac) i u blizini Doboja, dok je najveći deficit zabilježen na jugu (područje Mostara i Trebinja). Najveće smanjenje u količini padavina je zabilježeno tokom proljeća i ljeta u regiji Hercegovine (20%). U periodu jeseni je zabilježen najveći porast u količini padavina, i to naročito u sjevernim i centralnim područjima. Iako se količina godišnjih padavina nije značajno promijenila, broj dana u godini tokom kojih su zabilježene kišne padavine je smanjen, ali je istovremeno povećan broj dana tokom kojih su zabilježene intenzivne kišne padavine. Ovo predstavlja značajnu promjenu u režimu padavina, i to posebno u kombinaciji sa porastom temperature. Rezultat ovih promjena bit će manja vlažnost zemljišta kao i povećana vjerovatnoća poplava, s obzirom na povećanje učestalosti intenzivnih kišnih padavina.

Iako toga mnogi nisu svjesni misleći da je to „neki tamo globalni problem“ i ne tiče se nas, promjena klime se itekako tiče svih nas i zato svi zajedno trebamo udružiti snage za ublažavanje ovih promjena jer ih ne možemo skroz zaustaviti. Kao jedinke možemo krenuti sa malim koracima već danas i dati svoj doprinos u očuvanju naše planete:

• auto zamijeniti pješačenjem ili biciklom kada god je to moguće, a kada nije moguće koristiti javni prijevoz;
• štediti energiju kako kući tako i u uredu;
• ne siječi šumu neplanski;
• pošumljavati goleti;
• racionalno koristiti vodu;
• reciklirati otpad;
• koristiti obnovljive izvore energije;
• ne trošiti hemijska sredstva u poljoprivredi i okrenuti se organskom uzgoju;
• prenositi ove navike na svoju djecu kako bi im budućnost bila manje ugrožena.

I uvijek imati na umu da Zemlja može bez ljudi, ali ljudi ne mogu bez Zemlje jer ona je naš jedini dom.