U periodu od 22. oktobra do 24. oktobra 2020. godine, Udruženje za kulturu i umjetnost „Crvena“ je, unutar svog obrazovnog programa „Politike svakodnevnice“, organizovalo modul „Grad i priroda“. Modul je obuhvatao tri radionice:

• Perspektive odrasta i održivosti – predavač Mladen Domazet,
• Forme klimatskih promjena i klimatska kriza na Balkanu – predavač Vladimir Đurđević, i
• Posle ekstraktivizma. Zemlja i društvena reprodukcija – predavač Mirko Nikolić.

Osvrtom na tematiku radionica, možemo reći da su se sve tri radionice bazirale na iskorištavanju prirodnih resursa i štetama koje je čovjek izazvao prekomjernom eksploatacijom ruda, prirodnih resursa, prekomjernom upotrebnom fosilnih goriva, te uticaju tih procesa na prirodu. Kroz same radionice smo mogli uvidjeti na koji način se ophodimo prema prirodi, te koliko štete joj nanosimo.

Na prvoj radionici sa gdinom. Mladenom Domazet smo pričali o tome šta je to zapravo odrast te kako nas je konstantna potreba za ekonomskim rastom, manje-više, dovela do situacije u kojoj se danas nalazimo. Fokus je bio na problemu foslinih goriva i fosilnog kapitala, te prijekoj potrebi za sistemskim promjenama. Fosilna goriva smatraju se jednim od najvećih zagađivača zbog ogromne količine CO2 koje ispuštaju u atmosferu. Ova goriva, koja spadaju u neobnovljive resurse, čine 80% energije svijeta jer se koristi za električnu energiju, toplotnu energije te transport kao i za regulisanje procesa koji proizvode ogromne količine proizvoda od željeza do plastike. Fosilna goriva nastala su u procesu koji je trajao milenijima u ciklusima razlaganja raznih biljaka i organizama.  Gledajući na trenutno stanje, globalno, nismo ni blizu dekarbonizacije. Podcrtava se potreba za sistemskim promjenama, odnosno odrastom, u kojem će se konačno razbiti mit da moramo konstatno biti usredotočeni na rast. Predlaže se uvođenje Evropskog zelenog plana kako bi se smanjile CO2 emisije i ograničilo korištenje foslinih goriva, veće stope zaposlenosti sa manje radnih sati, poticanje slobodnih aktivnosti u lokalnim zajednicama te oporezivanje zagađenje umjesto rada, poticanje agroekonomije koja i vraća, a ne samo uzima.

Često čujemo argument da ovo nije prvi put da se Zemlja mijenja, što je istina, te da se zbog toga i ne trebamo brinuti. Ono što većina ljudi, koja korisiti dati argument ne vidi je da se ove promjene sada dešavaju mnogo brže nego ikada. Planeta Zemlja je već prošla kroz pet masovnih izumiranja i trenutno se nalazi na ivici šestog masovnog izumiranja, a ako klimatske promjene nastave da se dešavaju ovim tempom, u narednih 50 godina biti ćemo svjedoci izumiranja mnogih vrsta, velikim migracijama uslijed poplava i mnogim drugim stvarima.

Historijskim presjekom kroz radionicu sa gdinom Vladimirom Đurđević smo vidjeli koliko štete smo nanijeli prirodi do sada, te kakve su predikcije za budućnost. On također napominje o problemu CO2 emisija i fosilnih goriva, napominjujući da: „Naše CO2 emisije su jednake tome kao da svake godine izgori šuma veličine Afrike“. Gasovi poput CO2, vodene pare i CH4 su bitni kako bi održavali normalnu temperaturu Zemlje koja iznosi nekih 14 stepeni celzijusa, međutim kao što je već rečeno brzina kojom se sada otpuštaju ovi gasovi, naročito CO2, predstavlja najveći problem po život na planeti Zemlji.

U zadnjem modulu smo imali priliku slušati predavanje gdina. Mirka Nikolić o problemima ekstraktivizma u svijetu i na Balkanu. Radi se o procesu izvlačenja resursa, ruda iz zemlje kako bi se prodavali na svjetksom tržištu ili prerađivali. Industrija ekstraktivizma nije povezana samo sa generalno lošim tretmanom radnika/ca i teškim prekršajima ljudskih prava, već i sa teškim posljedicama na okoliš uslijed izljevanja rudnika.

Podaci pokazuju da do sada nismo obraćali pažnju na potrebe naše Planete i na svijet koji nas okružuje, te smo tim ugrozili mnoga živa bića, njihova staništa i doveli smo do izumiranja mnogih. Ukoliko nastavimo ovim tempom da iskorištavamo resurse koje imamo i nemarno se odnosimo prema Planeti buduće generacije će možda imati samo slikoviti prikaz onoga što nas sada okružuje. Jako je bitno da svjetska populacija uviđa probleme koji su pred nama i da se u svijetu a i u BiH provode planovi i akcije za spas prirodnih staništa, vrsta i populacija.

Na kraju modula možemo zaključiti da je zajednički denominator ljudski faktor i njegovo prekomjerno oslanjanje na fosilna goriva i odbijanje da se klimatske promjene shvate ozbiljno. Često nailazimo na stav „to se neće desiti dok sam živ/a pa što da se brinem“. Ljudi ne shvataju da se klimatska kriza već dešava. Stara indijanska poslovica kaže „Mi Zemlju ne nasljeđujemo od svojih predaka, već je posuđujemo od svoje djece“, što prije ovo shvatimo, brže i bolje ćemo odgovoriti na probleme klimatske krize. Borba protiv ove krize je kolektivna borba za očuvanje jedine Planete koju imamo. Ono što daje nadu jeste da kada su klimatske promjene i kriza u pitanju, imamo više mogućih budućnosti, ako krenemo da djelujemo danas.

Pišu: Selma Gribajčević i Emina Sultanović