Budućnost?

Piše: Adna Mrguda

Prije nekoliko mjeseci sam sjedila na kafi sa jednim naučnikom, koji je igrom slučaja mojih godina. Tek smo zagazili tridesete ali tok našeg neobaveznog razgovora, tačnije druženja, je kao da smo u ozbiljnim šezdesetima.
Mislili smo pričati o jednostavnijim svakodnevnim stvarima, poput obaveza koje nas okupiraju ali i o profesionalnom obavezama koje su, posebno sa njegove strane, izuzetno bitne i važne za naše poznavanje svijeta. Imala sam priliku nekoliko puta razgovarati sa ozbiljnim naučnicima iz različitih oblasti ali nikada do sada sa naučnikom mojih godina, i to onim koji kaže jasno da svijeta neće biti za pedesetak godina – u najboljem slučaju stotinu. Ne znam zašto, ali ovaj put sam prvi put nekome instant povjerovala i automatski osjetila grč u stomaku koji se u milisekundi pretvorio u egzistencionalnu krizu. Ili možda krizu identiteta.

Kako misliš da tako brzo više neće biti svijeta? Pa zašto se trudim sačuvati svaki dan tuđi život i smanjiti patnju prakticiranjem veganstva? Zašto svoj karbonski otisak smanjujem ne kupujući fast fashion i živeći kroz različite oblike smanjenja otpada? Vjerujući evo već godinama da je veganstvo jedini oblik usporavanja klimatskih promjena i čišćenja karmičkih puteva. Zašto zatvaram vodu kada perem zube i recikliram stotine tegli i plastičnih posuda? Zašto prakticiram yogu i meditaciju kako bih se prisjetila da smo svi jedno?

“Ali Adna, to je tako jer se družim sa ljudima koji čak i od mene bolje znaju stanje u kojem se naša planeta nalazi. I jeste to što ti radiš najbolji oblik djelovanja u skladu sa prirodom ili ovim načinom života u urbanom gradu.”, bio je odgovor koji me nije utješio nimalo, jer narednim danima nisam imala isti onaj drive koji me vozi evo već godinama.

Nemojte da mislite da sam do sada živjela u nekom ružičastom balonu koji ne zna za realni svijet nuklearnih zračenja koja su i sada prisutna kod nas, kao i porodica bez primanja koja žive u trošnoj kući bez struje i vode ili o tome kako dijamanti nisu ženini najbolji prijatelji zbog eksploatacije afričkog kontinenta i nasilja, između ostalog, naravno. Do toga kako se svaki dan ubija tri milijarde životinja na kopnu i u moru radi hrane. Ali i pored svega toga, trudim se živjeti u skladu sa etičkim principima koji zagovaraju slobodu izražavanja, nenasilja kako prema ljudima, tako i prema životinjama, ali i u skladu sa prirodom kao jedinom realnošću koju imamo. Šta drugo čovjek može uraditi? Živjeti kao da ne postoji sutra, kao što realno za nas sve u jednom trenutku i neće postojati?

Mi se jesmo odmakli od jednostavnih načela života u manjim zajednicama gdje je osnovna briga bila sačuvati polje pšenice od suše kako bismo mogli od nje zaraditi za hljeb, a ne razmišljati o dalekoj budućnosti ili svojim precima. Harari piše nešto dosta realno o tome: “Većinu ratova i revolucija u istoriji nisu uzrokovale nestašice hrane… Jugoslavija je 1991. godine imala i više nego dovoljne resurse da hrani sve svoje građane, pa ipak se raspala uz užasno krvoproliće.”

Takvog svijeta nema više, zagazili smo duboko. Patnja je uvijek postojala i ljudi su se borili na različite načine, samo mi nije jasno zašto se ne vrišti o tome na sva zvona, sada kada nam se bliži kraj dok svjetski zvaničnici ispijaju kafe i prave partye u svojim luksuznim vilama i jahtama? Novac pokreće sve ali to sve sutra neće biti zbog želje za moći i diskonekcije sa prirodom. Pa šta onda slave?

Klimatske promjene su evidentne, to se ne može više poricati. Bilo je potrebno da jedna djevojčica poput Grete podigne bunu u cijelom svijetu da bi se kreirao EU plan i strategija smanjenja emisije gasova do 2050. kako bismo MOŽDA imali priliku sačuvati našu planetu od totalne destrukcije. Dok svi žurimo za svojim svakodnevnim problemima zaboravljamo da svaki naš korak koji napravimo od trenutka kada se probudimo do kad se vratimo u krevet za kraj dana utiče na te klimatske promjene, odnosno na našu budućnost. To nije nešto izvan nas ili nešto što nas neće dotaći, o čemu trebaju da se brinu neki drugi ljudi. Kako se probuditi iz tog sna?

Društvo čine pojedinci koji kreiraju budućnost kroz različite oblike djelovanja. Civilno društvo je snaga promjena ali zašto ne pravimo promjene? Upravo ovdje kod nas u BiH imamo velike probleme koji su rješivi ako se udružimo i posmatramo ih iz perspektive zajedničke budućnosti. Ali ne! Oni bi sada da ratuju. Like, really? Ništa pametnije nemate da radite? Pa i nemate, takvi kapaciteti nisu sposobni da razmišljaju o budućnosti svijeta kao cjeline ali jesu iz ugla egoizma koji hrani njihovu sujetu, i naravno želju za moći.

U našoj zemlji na svim frontovima se odvijaju katastrofalni gubici i nemar, od zdravstva do ljudskih prava, sve i jedan problem se isprepleće i mi upiremo prstom jedni u druge dok ustvari samo treba da se ujedinimo. Treba prestati sa mržnjom i prebacivanjem krivice, moramo osnažiti našu kolektivnu svijest.

Nisam protiv nečega, jer kako poznafi psiholog Carl Jung kaže: “What you resist persists” zato sam ZA ljubav, suosjećanje, mir i budućnost.

I da, slavim novembar kao mjesec veganstva vjerujući i dalje u budućnost, da će svijeta ipak biti jer vjerujem da je moguće probuditi se iz nesvjesnog postojanja.
“Prepoznavanje vlastitog ludila je, dakako, znak buđenja zdravog uma, početak iscjeljivanja i transcendencije.” Eckhart Tolle

Budućnost hrane je u našim rukama

Piše: Adna Mrguda

Danas je Svjetski dan hrane, a više od 3 milijarde ljudi ne može sebi priuštiti zdravu hranu, što je više od 40% svjetske populacije.

Poljoprivredno-prehrambeni sistem je složen pojam koji se može činiti daleko od naše stvarnosti, ali znate li da naši životi ovise o njima? Svaki put kad jedemo, sudjelujete u tom sistemu. Hrana koju odaberemo i način na koji je proizvodimo, pripremamo, kuhamo i skladištimo čine nas sastavnim i aktivnim dijelom načina na koji funkcionira poljoprivredno-prehrambeni sistem.

Održivi poljoprivredno-prehrambeni sistem je onaj u kojem je raznolika dovoljna, hranjiva i sigurna hrana dostupna po pristupačnoj cijeni za sve, a nitko nije gladan niti pati od bilo kojeg oblika pothranjenosti. Police su opskrbljene na lokalnoj tržnici ili u trgovini s hranom, ali se troši manje hrane, a lanac opskrbe hranom otporniji je na šokove poput ekstremnih vremenskih uvjeta, skokova cijena ili pandemije, a sve to ograničava, a ne pogoršava degradaciju okoliša ili klimatske promjene . Zapravo, održivi poljoprivredno-prehrambeni sistemi osiguravaju sigurnost hrane i prehranu za sve, bez ugrožavanja ekonomske, društvene i ekološke osnove, za generacije koje dolaze. Dovode do bolje proizvodnje, bolje prehrane, boljeg okoliša i boljeg života za sve.

Bolja proizvodnja, bolja prehrana, bolje okruženje i bolji život.

Zašto bismo trebali brinuti se?

Poljoprivredno-prehrambeni sistemi zapošljavaju milijardu ljudi širom svijeta, više nego bilo koji drugi gospodarski sektor. Štaviše, način na koji proizvodimo, konzumiramo i, nažalost, trošimo hranu, nanosi veliki danak našem planetu, stvarajući nepotreban pritisak na prirodne resurse, okoliš i klimu. Proizvodnja hrane prečesto degradira ili uništava prirodna staništa i doprinosi izumiranju vrsta. Takva neučinkovitost košta nas trilijune dolara, ali, što je najvažnije, današnji poljoprivredno-prehrambeni sistemi razotkrivaju duboke nejednakosti i nepravde u našem globalnom društvu. Tri milijarde ljudi ne može si priuštiti zdravu prehranu, dok se prekomjerna težina i pretilost i dalje povećavaju u cijelom svijetu.

Pandemija COVID-19 naglasila je da je potrebna hitna promjena rute. Poljoprivrednicima – koji se već bore s klimatskim promjenljivostima i ekstremima – dodatno je otežalo prodaju žetve, dok sve veće siromaštvo tjera sve veći broj stanovnika grada da koriste banke hrane, a milijuni ljudi zahtijevaju hitnu pomoć u hrani. Potrebni su nam održivi poljoprivredno-prehrambeni sistemi sposobni hraniti 10 milijardi ljudi do 2050. godine.

Kad se jestivi predmeti odbace, ne troši se samo hrana. Uzmite u obzir sve resurse potrebne za donošenje hrane s farme na vaš stol: vodu za navodnjavanje, zemljište za sadnju, gorivo za pogon žetvenih i transportnih vozila. Kad hrpa banana padne s kamiona ili vlasnici restorana napune svoje kante za smeće nepojedenim obrocima, svi ti resursi se u biti troše zajedno s hranom.

Šta sad?

Rješenja postoje. Vlade moraju preinačiti stare politike i usvojiti nove koje potiču održivu proizvodnju pristupačne hranjive hrane i promovišu sudjelovanje poljoprivrednika. Politike bi trebale promovisati ravnopravnost i učenje, potaknuti inovacije, povećati ruralne prihode, ponuditi “sigurnosne mreže” malim vlasnicima i izgraditi otpornost na klimu. Također moraju razmotriti višestruke veze između područja koja utječu na prehrambene sisteme, uključujući obrazovanje, zdravstvo, energetiku, socijalnu zaštitu, financije i drugo, te prilagoditi rješenja zajedno. I oni moraju biti podržani velikim povećanjem odgovornih ulaganja i snažnom podrškom za smanjenje negativnih utjecaja na okoliš i društvo u svim sektorima, osobito u privatnom sektoru, civilnom društvu, istraživačima i akademskim krugovima.

U EU se godišnje generira oko 88 miliona tona otpada hrane s povezanim troškovima koji se procjenjuju na 143 milijarde eura. Procjenjuje se da je 20% ukupne proizvedene hrane izgubljeno ili bačeno, 33 miliona ljudi ne može sebi priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan.

Na globalnoj razini, otprilike trećina sve hrane proizvedene za ljudsku prehranu je izgubljena ili bačena.

Pravilna prehrana smanjuje rizik od tjelesnih zdravstvenih problema poput bolesti srca i dijabetesa. Također pomaže u spavanju, razini energije i općem zdravlju.

Možda ste primijetili da vaše raspoloženje često utječe na vrste hrane koje odaberete, kao i na to koliko jedete. Neke namirnice mogu podići vaše raspoloženje, razinu energije i koncentraciju, dok druge mogu imati suprotan učinak.

Na primjer, konzumiranje puno svježeg voća, povrća, orašastih plodova i žitarica može smanjiti rizik od nekih stanja mentalnog zdravlja, poput depresije, dok konzumiranje hrane bogate šećerom i zasićenim mastima može povećati rizik.

Zdrava, uravnotežena prehrana igra važnu ulogu u vašem ukupnom zdravlju i dobrobiti.

Pravilna prehrana nudi jedan od najučinkovitijih i najjeftinijih načina za smanjenje rizika mnogih bolesti i s njima povezanih faktora rizika, uključujući pretilost. Istraživanje prehrane ključno je za povećanje našeg razumijevanja uzroka pretilosti i s njom povezanih popratnih bolesti te stoga obećava da će značajno utjecati na globalno zdravlje i privredu.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3771157/

https://ec.europa.eu/food/safety/food-waste_hr

https://www.youtube.com/watch?v=635fS0kw1RY&ab_channel=FoodandAgricultureOrganizationoftheUnitedNations

https://www.headtohealth.gov.au/meaningful-life/physical-health/food

https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/downloads/report/IPCC_AR6_WGI_SPM.pdf

Da li biste vi mogli bez svog automobila jedan dan u godini?

Piše: Aida Nadarević

Opće poznata činjenica je da se, danas, više od milijardu motornih vozila kreće na cestama širom svijeta i ponekad se čini kao da nismo u mogućnosti izbjeći zagađenja, buke i opasnosti koje stvaraju.

Godine istraživanja otkrile su negativan uticaj automobila na okoliš. Na međunarodnoj konferenciji 1994. godine distribuiran je rad u kojem se raspravljalo o strategiji za smanjenje ovisnosti o automobilima. Krajem 1990-tih godina, projekti bez automobila planirani su i implementirani u različitim evropskim gradovima. 1997. godine Britansko udruženje za transport okoliša koordiniralo je tri godišnja dana bez automobila, a Španija, Italija i Francuska su slijedile slične projekte.

Dani bez automobila su stigli u Južnu Ameriku 2000. godine, kada je prvi put održan u Bogoti, a iste te godine je održan Evropski dan bez automobila. Od tada je to godišnji događaj za 46 zemalja i 2000 gradova širom svijeta.

Šta je cilj?

Jedan dan godišnje se odvaja za pokušaj izbjegavanja korištenja automobila i ima za cilj skinuti toplinu s planete Zemlje na samo jedan dan, potičući ljude da manje zavise od svojih svakodnevnih prijevoznih sredstava i umjesto njih, isprobaju alternative. Svjetski dan bez automobila osmišljen je tako da svi izbjegavamo korištenje vozila na jedan dan i odličan je za podizanje svijesti o velikoj količini zagađenja.

Da bi se razumjelo zašto je ovaj dan toliko važan, bitno je razumjeti zagađenje zraka, kako i koliko vozila tome doprinose. Zagađenje zraka upućuje na prisutnost stranih tvari u zraku  što se također može rezultirati prekomjernom količinom specifičnih nečistoća koje bi nam u protivnom nanijele štetu. Kada vozilo sagorijeva benzin, ispuštaju se zagađivači, a isparenja će pobjeći u zrak. Mnoge tvari koje dolaze iz vozila mogu uzrokovati oštećenja pluća, poput dušikovih oksida, otrovni spoj ugljika i vodika, ugljen monoksida.

Kako iskoristiti dan bez automobila?

Najbolji način obilježavanja Svjetskog dana bez automobila je jednostavno ne koristiti svoje vozilo. Ukoliko trebate negdje ići, prošetajte ili vozite biciklo. Obrazujte se o ulozi koju automobili imaju u budućnosti našeg okoliša. Istražite alternativne izvore energije za automobile. Pronađite način u svojoj zajednici da se krećete bez automobila. Provedite vrijeme sa svojom djecom dok hodate do škole.

Pored toga smanjujete trošenje vašeg vozila, štedite, imate niže troškove održavanja, smanjujete ugljenov otisak, ali i psihički vježbate.

Nije teško shvatiti zašto bi bilo korisno imati barem jedan dan godišnje u kojem nema automobila na cesti, zar ne?

Korištenjem bicikla pružate sebi, svom tijelu i okolini niz prednosti o kojima mnogi možda ne razmišljaju. Odličan su način da ostanete zdravi i učestvujete u nekim vježbama što će svakako donijeti nešto dobro u vašoj svakodnevnoj rutini. Djeca će razviti vještine ravnoteže, koordinacije i koncentracije, što također donosi promjene u drugim segmentima života, poput sticanja prijateljstva, boljeg rada u školi, ali i isprobavanja novih izazova, a ni odraslima neće škoditi! Jeste li probali? Ne zvuči loše!

Kada ćemo i možemo li mi jedan dan posvetiti prirodi i odreći se svakodnevne upotrebe automobila barem na jedan dan?

https://www.daysoftheyear.com/days/world-car-free-day/

https://nationaldaycalendar.com/car-free-day-september-22/

Nagradni konkurs za najbolje blogove na temu zaštite okoliša: „Priroda vrišti – ti je opiši!“

Uključenost i proaktivan pristup mladih okolišnim pitanjima jedna je od najznačajnijih komponenti trogodišnjeg projekta „Misli o prirodi!“, koji implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), a finansijski podržava Švedska. Eko mladi su mlade osobe koje misle o prirodi, zanimaju se za svoje okruženje, ekologiju, te aktivno učestvuju u zaštiti okoliša.

Vjerujemo da su mladi glas prirode, koji svojim angažmanom mogu postati promoteri/ke eko vrijednosti i pozivati svoje vršnjake/inje na promišljanje i aktivnije uključivanje u zaštitu okoliša.  Zbog toga pozivamo omladinu, studente/ice, srednjoškolce/ke, novinare/ke, aktiviste/ice, kao i sve vas koji volite i mislite o prirodi da podijelite svoje autorske blogove na temu zaštite okoliša u okviru konkursa „Priroda vrišti – ti je opiši!“.

Kako učestvovati?

• Konkurs „Priroda vrišti – ti je opiši!“ je otvoren do kraja juna 2021. godine, do kada možete slati vaše autorske blog-post radove – tekstove, audio ili video formate, u svim formama – neformalnim, novinarskim, književnim, multimedijalnim, koje ćemo objaviti u blog sekciji naše web stranice mislioprirodi.ba i dijeliti na društvenim mrežama „Misli o prirodi!“.
• Konkurs je otvoren za sve osobe uzrasta od 15 do 40 godina iz Bosne i Hercegovine.
• Projekat „Misli o prirodi!“ će odabrati ukupno 10 blogova – po 2 na mjesečnom nivou – koji će biti nagrađeni simboličnom tehničkom opremom potrebnoj blogerima/icama za svakodnevni rad! Dodjeljujemo nagrade:
  • Stalak za mobitel (Hama tripod za mobitel 112 – 3d sa bluetooth daljinskim prekidačem) + svjetlo za mobitel (Hama led svjetlo za mobitel 49 bd za mobitel)
  • Web kamera (X-trike me web kamera XPCO2) + svjetlo za mobitel (Hama led svjetlo za mobitel 49 bd za mobitel)
  • Streaming mikrofon (Trust GXT 232 Mantis) + slušalice (Panasonic RP-HF300ME-A)
  • Web kamera (X-trike me web kamera XPCO2) + eksterni punjač za mobitel (Hama Power Bank Supreme 20HD 20000mAa)
  • Slušalice (Panasonic RP-HF300ME-A) + eksterni punjač za mobitel (Hama Power Bank Supreme 20HD 20000mAa)
• Vaše radove nam možete dostaviti na mail info@mislioprirodi.ba uz sljedeće informacije:
  • Ime i prezime autora/ice
  • Kontakt podatke – broj telefona, mjesto prebivališta
  • Izjavu o saglasnosti da vaše radove sa prilozima možemo objaviti na web stranici mislioprirodi.ba i podijeliti na društvenim mrežama projekta „Misli o prirodi!“ koristeći vaše ime i prezime kao autora/ice isključivo u promotivne svrhe konkursa „Priroda vrišti – ti je opiši!“.
• Broj blogova koje jedna osoba može dostaviti nije ograničen, ali svakako preferiramo kvalitet u odnosu na kvantitet. Cijenimo vaš angažman u oblasti zaštite okoliša!
• Blogove možete pisati zajedno sa drugim kolegama/cama, ali i u saradnji sa profesorima/cama. Podržavamo ko-autorstvo!
• Tročlana stručna komisija će napraviti predselekciju pristiglih objava u skladu sa kriterijumima učešća i odabrati najbolje blogove koje ćemo nagraditi na kraju svakog mjeseca. Dobitnici/e će, kao i svi učesnici/e, će biti informisani do 5. dana u narednom mjesecu o odluci stručne komisije.

Kriterijumi učešća i odabira najboljih blogova

• Originalan sadržaj isključivo u vlasništvu osobe koja ga dostavlja
• Kvalitetan, informativan, edukativan i koristan sadržaj na temu zaštite okoliša
• Razumljiv i čitljiv stil pisanja
• Sadržaj poziva na akciju – poziva čitatelje/ice da prokomentarišu, pokrenu određenu aktivnost, podijele svoja iskustva, pogledaju slične tekstove/objave na drugim stranicama putem linka, i slično
• Sadržaj može, a ne mora, da obiluje vizuelnim segmentom – pratećim fotografijama, videom, infografikama i slično

Priroda vrišti. Mislite o prirodi – opišite je! Čekamo vas!

Hvala prirodi!

Jedna inspirativna činjenica o drveću

“Neke vrste drveća same odbacuju svoje oboljele dijelove kako bi živjele duže i ostale što duže zdrave.”

Dokaz kako sve na planeti radi za prirodu su i određene vrste drveća. Kao što drvo zavisi od nas, tako i mi zavisimo od drveta. Primjenimo metodu drveta i odbacimo stresa koji je prouzrokovan brzim životom koji iz dana u dan povećava svoj tempo. Većini stanovništva je jasno da svaki čovjek zavisi od prirode i da je u svakom čovjeku usađen gen prirode. Nažalost u vrijeme tehnologije čovjek polako ali sigurno zaboravlja da je obavezan posvetiti se sebi odnosno prirodi. Priroda i čovjek zavise jedno od drugog, samo što danas čovjek daje malo prirodi a priroda čovjeku sve. Činjenica je da se čovjek u prirodi osjeća opuštenije, lakše, zdravije. Gotovo većina uređaja koje nalazimo u naseljenim mjestima odnosno gradu, selu i zajednicama u kojim čovjek živi imaju lošu frekvenciju za naše ćelije i zdravlje, dok smo u prirodi opušteni i bez stresa. Postoji veliki niz lokacija u Bosni i Hercegovini koje možemo posjetiti kada želimo posvetiti vrijeme sebi i svom organizmu. U većini slučajeva čovjek bira turističke destinacije koje se nalaze u prirodi, na planinama, rijekama, pored jezera i slično. Nekoliko prijedloga odnosno destinacija na koje čovjek može otići da se oslobodi stresa od svakodnevnih problema kojima smo  izloženi u gradu. Jedna od destinacija koju možete posjetiti je svakako planina Bjelašnica ujedno i naša najviša planina koja se nalazi samo 35 kilometara od centra Sarajeva. Bjelašnica nudi veliki broj aktivnosti koji su između ostalog: vožnja bicikla, pješačenje, planinarenje, iznajmljivanje nogometni-teniski terena, vožnja žičarom, zipline i mnoge druge.

Bjelanšica također nudi veliki broj crnogorične šume koja je idealna za provesti vikend i osloboditi se stresa i napetosti, veliki broj mjesta na kojima možete doći sa porodicom uživati u raznim aktivnostima, organizovati druženja uz roštilj, ali i uživati u pogledima na doline, uzvišenja, potoke. Jedna od takvih atrakcija na Bjelašnici svakako je selo Lukomir koje pruža nevjerovatan pogled, nudi različite kulture, pruža osjećaj slobode. Lukomir je najviše naseljeno mjesto na području Bosne i Hercegovine sa nadmorskom visinom od 1495 metara, što je jedno od rijetkih mjesta gdje se i dalje praktikuje tradicionalni život, što mu daje posebnu čar. Selo je jedinstveno po kamenim kućama prekrivenim hrastovom, jelovom i bukovom šimlom. Lukomir posjeduje čaroban vidikovac, a pogled se pruža na planinu Visočicu i kajnon rijeke Rakitnice koji daje nesvakidašnje viđenje na snagu majke prirode. Stoga odvojite malo vremena, dozvolite sebi malo oduška, posjetite ovu planinu,napunite se pozitivnom energijom i mislima kako bi se spremni i odmorni vratili u svakodnevni život. Pokušajte da živite kao drvo i odbacite svu napetost i negativne misli kako bi živjeli duže. Odvojite jedan dan i  posvetite se prirodi, zaboravite i ostavite sve probleme koje ste donjeli iz grada. Kako biste zahvalili prirodi, nemojte zaboravite posaditi drvo koje poslije može biti od velike važnosti za čovjeka ali i za životinjski svijet.

Zaštitimo prirodu

Zaštita šuma, planina i rijeka je od velikog značaja za Bosnu i Hercegovinu. Zašto nam uvijek u prvi plan dolaze destinacije koje se ne nalaze u našoj Bosni i Hercegovini. Nemar stanovnika ove brdovite države je doveo do toga  da priroda trpi posljedice. Ništa manje nisu zaslužne ni institucije koje se bave zaštitom prirode. Pomozimo našem prelijepom brdovitom području da dođe do vrhunca svoje ljepote. Ovaj tekst je pisan prije svega da osvjestimo stanovnike ali i da skrenemo pažnju na institucije koje se bave zaštitom prirodnih bogatstava koje mi u Bosni i Hercegovini imamo dovoljno da napravimo eksploziju turizma.

Donošenjem novih oštriji zakona bi donekle pomogli prirodi da vrati svoj stari sjaj. Zaštitom šuma i rijeka, odnosno sprečavanjem izgradnje hidroelektrana i sprečavanjem prekomjerne sječe šuma, uradili bi veliku stvar i pružili bi mogućnost za preuređenje šumskih staza, a umjesto divljih deponija  napravili bi jedan bajkoviti prizor. Samim tim bi stvorili mogućnost za kvalifikaciju mnogih mjesta u nacionalne parkove te tako proširili biljni i životinjski svijet. Stvaranje prirodnih rezervata bi doprinjelo značajnom poboljšanju flore i faune, a samim tim i porast turizam. Nažalost u Bosni i Hercegovini postoji veliki broj nezaštićenih područja koja svojom ljepotom očaravaju, a jedan od primjera je Obelisk koji se nalazi u mjestu Olovo, gigant koji prkosi vijekovima.

Obelisk se nalazi u blizini sela Bakići kod Olova. Veličine je oko četiri metra na čijem vrhu se nalazi piramidalni oblik na kojem je izgrađena okrugla odnosno loptasta struktura. Neki stanovnici ga nazivaju nišanom, neki kažu da je stečak, dok su neki suzdržani kada je tumačenje u pitanju zbog  toga što se jako malo zna o njemu. O Obelisku postoje razni mitovi, razne legende. O izgradnji Obeliska se vrlo malo zna, tako da sa sigurnošću ne može tvrditi ko ga je gradio. Jedna od legendi jeste da ga je izgradio kralj Tvrtko prvi Kotromanić. Mještani tvrde da je kralj Tvrtko lovio ovim šumama te da je napadnut od divlje svinje. Kako je jedva preživio napad u tu čast je izgradio Obelisk. S druge strane historičari tvrde da je to nadgrobni spomenik, a razlozi te tvrdnje su pronalazak groblja u blizini. Naravno sve su to samo pretpostavke jer se mjesto nikada nije dovoljno istražilo. Prema tome Obelisk će i dalje držati titulu mistične građevine koja će očigledno čekati jos neko vrijeme da bude zaštićena. Važno je napomenuti da je ovo jedini pronađeni Obelisk na teritoriji Balkana na kojem su uklesani razni simboli koji i dalje nemaju značenje u naučnim knjigama. Također, obeliske nalazimo širom svijeta, a  u Evropi su najpoznatiji u Parizu i Berlinu. Zato obavezno posjesite Obelisk kod Olova.

Pomozimo prirodi

Kao što je već rečeno, priroda je najznačajniji faktor u ljudskom životu. Kao što znamo priroda može opstati bez nas, ali mi bez prirode ne možemo ni zamisliti život. Čovjeku je potrebno samo malo da se osvjesti i da prestane uništavati prirodu. Upoznajmo našu planetu da bi je više voljeli. Vrlo često je velika greška ljudi nezainteresovanost za suživot sa prirodom, a toga nažalost postanemo svjesni tek kada zbog određenog problema shvatimo da nam je priroda potrebna. Čak i ako smo svjesni da nismo dali sve od sebe, priroda nam opet izađe u susret i rašireni ruku nas dočeka i pruži nam svu potrebnu pomoć. Dokaz da zavisimo od prirode je činjenica da gotovo sve stvari koje proizvedemo jesu dio prirode – od lijekova, namještaja i mnogi drugi korisni stvari bez koji čovjek ne bi mogao zamisliti jedan dan u svom životu. Spasimo prirodu, pomozimo joj da se oporavi od nesvjesnog uništavnja od strane čcovjeka, smanjimo sječu drveća, prestanimo uzimati više nego što nam je potrebno i tako čemo smanjiti uništavanje  prirode koja nam je potrebna za život. Zaštitimo biljne vrste kojima prijeti nestanak sa planete zahvaljujući nama. Ako bi prestali uništavati rijeke gradnjom hidroelektrana dali bismo šansu biljnim vrstama da se prošire. Rijeke i potoci nisu vlasništvo čovjeka i ne služe za profit, nego služe za opstanak kako ljudske vrste tako i svih živih organizama na planeti. Budimo svjesni, budimo odgovorni i kao uvijek priroda će nas nagraditi i dati mnogo više svima nama.

Piše: Almir Gavranović

Poziv mladima: Napišite blog o važnosti prirode i okoliša/životne sredine „Priroda vrišti, ti je opiši!“

U okviru projekta “Misli o prirodi!” organizujemo različite aktivnosti koje su usmjerene na mlade (od 18 do 30 godina), a jedna od njih je i  pisanje bloga o važnosti prirode i zaštiti okoliša/životne sredine pod nazivom „Priroda vriši, ti je opiši!“. Aktivnost će se provoditi u periodu od decembar 2020. g. do aprila 2021. g.

Pozivamo sve mlade koju su zainteresirani pisati tekstove za blog da nam se jave. Tekstovi se dostavlaju na mail info@mislioprirodi.ba. Broje tekstova koje jedna osoba može dostaviti nije ograničen, ali svakako preferiramo kvalitet u odnosu na kvantitet. Datum od kada mladi mogu dostavljati svoje blogove na navedeni mail je 23. novembar 2020. g.

Mladi mogu pisati blog u saradnji s drugim kolegama/cama, ali i s profesorima/cama ili drugim stručnim osobama. Podržavamo saradnju, posebno kada je riječ o zaštita prirode i životne okoline u pitanju.

Vjerujemo da su mladi glas prirode i na ovaj način želimo podržati vaše pisanje kroz objavljivanje tekstova na našoj web stranici Misli o prirodi! u sekciji Blog, te pozivamo sve zainteresirane da pišu blogove o važnim ekološkim temama.

Na mjesečnom nivou biramo dva najbolja bloga. Deset blogova (dva bloga po mjesecu) koji budu imali najviše reakcija i shareova na našoj Facebook stranici Misli o prirodi! će biti nagrađeni simboličnim nagradama, o kojima ćemo blagovremeno obavijestiti.

Čekamo vaše tekstove!