Piše: Mr. sc. Sabina Jukan, dipl. ing. tehn.

Odlučila sam ovaj članak posvetiti naporima mojih kolega i kolegica iz okolišnih/ekoloških organizacija civilnog društva, koji/e se godinama bore za poštivanje zakona od strane onih, koji ih donose pa samim tim bi trebali biti i primjeri poštivanja istih. Međutim, kod nas u Bosni i Hercegovini (BiH) je sve lijepo na papiru, ali u praksi je uglavnom sušta suprotnost.

Širu javnost želim upoznati o radu/neradu Savjetodavnih vijeća u Federaciji BiH i Republici Srpskoj.

Federacija BiH

Savjetodavno vijeće za okoliš u FBiH je definirano članom 41. Zakona o zaštiti okoliša („Službene novine FBiH“ br. 33/03 i 38/09). Prema ovom Zakonu:

“Savjetodavno vijeće za okoliš osniva se radi pružanja naučne i stručne podrške Federalnom ministru i Vladi FBiH u oblasti okoliša.

Savjetodavno vijece ima konsultativnu i savjetodavnu ulogu, a čini ga 13 predstavnika zainteresiranih strana iz oblasti zaštite okoliša.

Članovi Savjetodavnog vijeća predlažu nadležna kantonalna ministarstva za zaštitu okoliša iz organizacija i ustanova koje zastupaju stručne i ekonomske interese i naučnih krugova.

Jednog predstavnka predlaže predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH. Jednog predstavnika Udruženja za zaštitu okoliša predlaže Regionalni centar za zaštitu okoliša – Ured za Bosnu i Hercegovinu na osnovu pisane saglasnosti najmanje pet nevladinih organizacija registriranih na području FBiH.

Članove Savjetodavnog vijeća imenuje Vlada FBiH na period od četiri godine.

Savjetodavno vijeće učestvuje u ocjenjivanju strategijskih procjena okoliša i nacrta koji služe kao osnova za Strategijsku procjenu okoliša.

Nadležni ministri dostavljaju Savjetodavnom vijeću planove iz oblasti okoliša radi zauzimanja stavova i davanja mišljenja.

Savjetodavno vijeće bira predsjedavajućeg i kopredsjedavajućeg iz reda članova Savjetodavnog vijeća. Savjetodavno vijeće donosi pravila o svom radu.”

Iako ovo vijeće ima samo konsultativnu i savjetodavnu ulogu, iako od 13 članova samo jedan je iz organizacija koje se bave zaštitom okoliša ipak je to prilika da i predstavnici/ce nevladinih organizacija budu na izvoru informacija s jedne strane i prenesu poruke civilnog sektora s druge strane. Međutim, praksa je pokazala kao, nažalost, i u mnogim drugim oblastima da se i ovdje zakon ne poštuje.

Da bi mogla predstaviti prave informacije kontaktirala sam i imenovane članove u Savjetodavnom vijeću za okoliš FBiH u ime okolišnih orgenizacija iz FBiH, moje kolege iz organizacija Ekotim iz Sarajeva Rijada Tikvešu i Udruge Lijepa naša iz Čapljine Marinka Dalmatina, Federalno ministarstvo okoliša i turizma i REC BiH organizaciju, koja je po zakonu bila zadužena za izbor predstavnika nevladinih organizacija. U nastavku predstavljam njihova iskustva i mišljenja.

Rijad Tikveša, prvi predstavnik okolišnih organizacija u Savjetodavnom vijeću za okoliš FBiH je objasnio proceduru svog prvog izbora i iskustva u radu vijeća:” S obzirom da je Zakonom o zaštiti okoliša FBIH, predviđeno formiranje Savjetodavnog vijeća za okoliš pri Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša (ovo je ranije naziv sadašnjeg Ministarstva za okoliš I turizam FBiH), te da je predviđeno jedno mjesto za predstavnika NVO-a, u periodu od 31.01. – 08.02. 2006 provedena je procedura izbora predstavnika. Kako u Zakonu o zaštiti okoliša, član 41.( Službene novine FBiH broj: 33/03 od 19.07. 2003. godine) stoji da REC BIH predlaže jednog predstavnika, REC BiH, poslao je  e-mail svim organizacijama sa područja Federacije BiH za koje se zna da se aktivno bave zaštitom okoliša, sa prijedlogom šest kandidata i pozivom da glasaju za jednu od predloženih osoba, ili da nominuju svoga predstavnika. Do prijedloga kandidata REC BiH je došao na osnovu dugogodišnje saradnje sa NVO-ima putem dodjele grantova i ostalih aktivnosti.

U ovoj transparentnoj proceduri izbora i glasanja, 32 organizacije su glasale za 6 predstavnika, a jedan je uvršten naknadno, na inicijativu jedne od organizacija.

Ja sam tada osvojio povjerenje 16 organizacija, te sam predložen od strane REC BIH za predstavnika ekoloških NVO u Savjetodavnom vijeću za okoliš FBiH.

Prvi sastanak je organizovan u Sarajevu, u prostorijama Federalnog ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša, ubrzo nakom imenovanja od strane Vlade FBiH.  Na prvom sastanku su se upoznali predstavnici kantona i dogovoreno je da se pristupi izradi poslovnika o radu. Poslovnik o radu je bio važan dokument, jer je Savjetodavno vijeće bilo sastavljeno od 10 predstavnika kantona, jednog predstavnika FMPUIZO, jednog predstavnika akademije nauka i umjetnosti i jednog predstavnika NVO-a, što je značilo uvijek  preglasavanje, ukoliko dođe do glasanja oko neke  odluke, jer su uglavnom, predstavnici kantona bili iz iste političke stranke.

Na poslovniku o radu se radilo i sam poslovnik je popravljen i izmjenjen u više od 80% sadržaja, nakon više sastanaka i aktivnosti radne grupe. Istovremeno, kao predstavnik izabran od ekoloških organizacija, obratio sam se svim ekološkim organizacijama koje su bile aktivne na području Federacije, sa pitanjem šta predlažu da se iznese na savjetodavnom vijeću, šta predlažu i iniciraju NVO, koji su najveći problemi u okolišu i njihovim sredinama.

Na drugom sastanku , nakon obrazloženja svih izmjena i usvajanja poslovnika o radu, predložio sam inicijativu NVO-a, koju je identificirao i predložio najveći broj ekoloških NVO-a u Federaciji BiH, da Savjetodavno vijeće predloži/savjetuje Ministru i Vladi FBiH obustavu dodjele okolinskih dozvola i izgradnje Mini HE, do izrade energetske strategije BIH, koja bi trebala da dovede do procjene koliko nam stvarno treba mini HE, a koliko potencijala imamo u drugim oblicima obnovljivih izvora energije.

Nakon ovog sastanka, poslan nam je poslovnik o radu, ali ne onaj koji je predstavljen kao rezultat rada radne grupe, nego prvobitna verzija bez izmjena na kojima je radila radna grupa. Nakon što sam skrenuo pažnju svim učesnicima da je poslovnik o radu koji smo dobili pogrešna verzija, Savjetodavno vijeće za okoliš je obustavilo rad, ali bez zvaničnog obavještenja i bez ijedne informacije.

Nekoliko mjeseci kasnije, pokrenuta je procedura imenovanja novog saziva savjetodavnog vijeća, u koji su opet imenovani svi isti članovi iz kantona, ali je predstavnik NVO-a zamijenjen, bez predlaganja od strane REC BIH, bez procedure glasanja i izbora, nego jednostavno nepisanom  odlukom ministarstva.  O radu ovog tijela u naredne četiri godine, nismo dobili nikakvu informaciju, niti je poznato šta se radilo, ni kakve su odluke ili prijedloge donosili.

Svi naši napori da saznamo na koji način je poništeno imenovanje prethodnog saziva, koji je imenovala Vlada FBiH, a poništio novi ministar Nevenko Herceg, usmenom odlukom (čime se stavio iznad vlade), ostali su bez zvaničnog odgovora.  Nezvanično, jedini odgovor koji smo dobili je da je „novi“ ministar htio „novo“ savjetodavno vijeće, iako je ostalo isto, a zamijenjen je samo jedan član.”.

Pošto kolega Tikveša nije uspio saznati zašto i na koji način je razriješen dužnosti koju mu je povjerilo 16 okolišnih organizacija iz FBiH a potvrdila i imenovala Vlada FBiH ostaje možda logičan zaključak da su u resornom ministarstvu jednostavno uzeli drugog predstavnika sa liste koji je imao poslije Rijada Tikveše najviše glasova što se može vidjeti iz ove liste iz 2006. godine:

Svoja iskustva i mišljenje o radu Savjetodavnog vijeća za okoliš podijelio je sa mnom i kolega Marinko Dalmatin, koji je u Savjetodavnom vijeću za okoliš FBiH naslijedio kolegu Rijada Tikvešu:”Točnu godinu ne znam, možda 2008. Bilo je davno, jer se nije radilo ništa i nije se sastajalo. Koliko se sjećam samo smo dva puta imali sastanak i ništa više. Uvijek su bili neki problemi ili oko izbora i dugih imenovanja. Totalno neaktivno tijelo. Više puta predlagali da se aktivira i radi nešto, bili su obećali da će se pokrenuti ali nakon sastanka ništa od dogovora.

Predlagali smo u mandatu ministrice Đapo da se aktivira vijeće, međutim nisu se udostojili ni da nas prime na sastanak. Skupa sa CCI smo inicirati sastanak ali uzalud. Moj izbor je išao preko ministarstva i to glasovanjem. Ja sam izabran ispred NVO-e.

Mislim da je ova forma prevaziđena i da ona nema svoju funkciju nego je samo formalna i više odgovara ministarstvu da ima pokriće za neke svoje aktivnosti odnosno neaktivnosti.

Bolje ići u formiranje NVO-e foruma koji bi imao zadaću neformalnog tijela s kojim bi se išlo prema ministarstvu, da NVO-e imaju sa ministricom redovnu tomjesečnu komunikaciju na kojoj bi se prezentirali svi problemi vezano za okolišna pitanja i prirodu.  Ako se može sastajati sa Zaštićenim područjima to isto može i sa NVO-a tako da NVO-e budu partner Ministarsvu, a ne predmet za podkusurivanje. Ovo je moje mišljenje.”

Kao i 2006. godine i prošle 2019. godine REC BiH je na zahtjev Federalnog ministarstva okoliša i turizma (FMOiT) uradio izbor predstavnika okolišnih organizacija FBiH. Kako je taj process tekao pojasnila mi je kolegica Lejla Šuman iz REC BiH:” REC Ured u BiH je u junu 2019 godine primio Zahtjev od Federalnog ministarstva okoliša i turizma za nominaciju člana Savjetodavnog vijeća za okoliš ispred OCDa. Na osnovu Člana 41. Zakona o zaštiti okoliša FBiH jednog predstavnika Udruženja za zaštitu okoliša predlaže Regionalni centar za zaštitu okoliša-Ured za Bosnu i Hercegovinu na osnovu pisane saglasnosti najmanje pet nevladinih organizacija registriranih na području FBiH. REC BiH je sproveo proceduru izbora člana Savjetodavnog vijeća.

Nakon prijema Zahtjeva REC BiH je distribuirao isti na adrese 72 OCD iz FBiH i tražio da organizacije nominuju predstavnika jedne OCD za koju smatraju da treba biti član Savjetodavnog vijeća.

Nakon sprovedenog procesa dobili smo ukupno 21 nominaciju a najviše nominacija za Savjetodavno vijeće prikupio je gdin. Rijad Tikveša iz Udruženja EKO TIM iz Sarajeva.

Lista nominovanih i broj nominacija nalazi se u nastavku.

U skladu sa procedurom, OCD koje su nominovale Rijada Tikvešu kao predstavnika, bile su dužne da popune i dostave potpisanu i ovjerenu Saglasnost kojom potvrđuju nominaciju.

U julu 2019. godine, REC BiH Ured je obavijestio Federalno ministarstvo okoliša i turizma o sprovedenoj proceduri i zajedno sa pismima Saglasnosti dostavio nominaciju gospodina Rijada Tikveše za člana Savjetodavnog vijeća.”

Od ovog posljednjeg izbora prošlo je više od godinu dana. Poslala sam upit u FMOiT i dobila sljedeće odgovore od Stjepana Matića, pomoćnika ministrice za sektor okolišnih dozvola.

1. Zanima me kada je zadnji put imenovano Savjetodavno vijeće za okoliš?

Odgovor Stjepan Matić:” Novi saziv Savjetodavnog vijeća je imenovan 09. 01. 2020. godine, s tim da savjetodavno vijeće u prijašnjem sazivu nije funkcioniralo duže vremena.”

2. Ko su njegovi članovi?

Odgovor Stjepan Matić: “Prema zakonu članove Savjetodavnog vijeća imenuje Vlada FBiH (period od 4 godine) na prijedlog Federalnog ministarstva okoliša i turizma, a prijedlozi za imenovanje predstavnika su dobijeni od institucija i dr. organizacija koje su definirane čl. 41. Zakona o zaštiti okoliša FBiH.”

3. Ko je predstavnik/ica okolišnih organizacija civilnog društva?

Odgovor Stjepan Matić: “Predstavnik je Rijad Tikveša, član,”

4. Koliko puta su do sada imali sastanaka?

Odgovor Stjepan Matić: “Do sada nismo imali sastanaka, sastanak je planiran bio u martu 2020. godine, međutim uslijed događanja oko pandemije Corona virusa svi su sastanci sa većim brojem uzvanika odgođeni do daljnjeg. Svakako se skoro planira organizirati prvi sastanak, čim uvjeti i situacija to budu dozvoljavali.”

5. Pravilnik o radu Savjetodavnog vijeća za okoliš?

Odgovor Stjepan Matić: “Pravilnik o radu Savjetodavnog vijeća ne postoji, vjerojatno ste mislili na Poslovnik o radu koji je pripremljen, ali se usvaja na prvoj sjednici Savjetodavnog vijeća.”

Poslije ovih dobijenih odgovora kontaktirala sam kolegu Rijada Tikvešu da provjerim da li je upoznat da je imenovan od strane Vlade, odgovor je bio da nije. Kasnije je kolega Rijad “našao” Rješenje o imenovanju i proslijedio mi ga.

Interesantno je da u tačci 3 ovog Rješenja stoji da će se naknada za rad članovima/icama vijeća utvrditi posebnim rješenjem a da će svaka institucija plaćati svog prestavnika. Ostalo je nejasno a tko će plaćati predstavnika okolišnih organizacija iz FBiH? Mada mi iz civilnog društva nismo ni navikli da naplaćujemo rad po raznim vijećima, radnim grupama i komisijama kao predstavnici vlasti, a i sam kolega Tikveša mi je rekao da je i do sada radio volonterski a da će i ubuduće tako nastaviti rad ako uopće ovo tijelo zaživi.

Republika Srpska

Po ovom pitanju ništa bolja situacija nije ni u Republici Srpskoj (RS). Prema Zakonu o zaštiti životne sredine RS (Službeni glasnik RS, br. 71/2012 i 79/2015) članom 32. je bilo definirano postojanje Savjetodavnog vijeća za zaštitu životne sredine, međutim zadnjim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti životne sredine RS (Službeni glasnik RS, br. 70/20) ovaj član je potpuno izbrisan iz navedenog zakona, a napore koje su okolišne organizacije iz RS uložile da tako ne bude donosim u nastavku.

Prema izvornom Zakonu o zaštiti životne sredine RS pisalo je:

„Član 32

(1) Unapređivanje saradnje i komunikacije zainteresovanih strana, te ostvarivanje šireg društvenog, naučnog i stručnog osnova za zaštitu životne sredine, vrši Savjetodavno vijeće za zaštitu životne sredine (u dalјem tekstu: Vijeće), koje je osnovala Vlada, a u cilјu pružanja savjeta Vladi i ministru nadležnom za pitanja zaštite životne sredine. Vijeće ima konsultativnu i savjetodavnu ulogu.

(2) Vijeće se sastoji od devet članova, i to:

1. a) predstavnika udruženja i fondacija za zaštitu životne sredine,
2. b) predstavnika organizacija i ustanova koji zastupaju stručne i ekonomske interese i
3. v) predstavnika naučnih krugova imenovanih od predsjednika Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.

(3) U saradnji sa nadležnim ministarstvom, Vijeće donosi poslovnik o svom radu i zauzima stavove prema programima, planovima i drugim pitanjima koja se tiču zaštite životne sredine.

(4) Vlada imenuje predsjedavajućeg Vijeća iz reda članova Vijeća na godinu dana.

(5) Ministar nadležan za zaštitu životne sredine je kopredsjedavajući Vijeća.

(6) Organizovanje rada Vijeća koordiniše nadležno Ministarstvo.”

Kao i kod federalnog vijeća i ovo u RS je imalo savjetodavnu i konsultativnu ulogu samo nije bilo tačno preciziran izbor predstavnika okolišnih nevladinih organizacija iz RS-a u ovo vijeće.

Kolega Nenad Bužanin iz udruženja “Eko Zona Šipovo” je bio izabran u ovo tijelo, koje prema njegovim riječima nikada nije zaživjelo. Rekao mi je sljedeće i poslao dva dopisa na koja nikada nisu zaprimili odgovore:”Ministarstvo (misli se na Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS) nikad nije pokazalo interes oživljavanja i rad Savjetodavnog vijeća. Lično sam bio imenovan par puta i jesam pokušavao pokrenuti rad ali u nedostatku volje, želje i boljeg rješenja, Ministarstvo je uvijek ignorisalo ono što ih ne zanima i nikom ništa. Kao potvrdu rečenog, u prilogu šaljem dva dopisa “Eko Zona-Šipovo” upućena Ministarstvu i to nekad prije dat amandman na Prijedlog zakona o zaštiti prirode, kao i inicijativa o oživljavanju rada Savjetodavnog vijeća, nažalost, ponovo bez odgovora.”

Iako Savjetodavno vijeće za zaštitu životne sredine RS nije funkcioniralo ni po starom zakonu vlasti u RS su odlučili izbrisati član 32 iz njima znanih razloga i tako onemogućiti i tu savjetodavnu ulogu stručne javnosti. Centar za životnu sredinu (CZZS) iz Banja Luke je bio aktivno uključen u javnu raspravu oko izmjena i dopuna Zakona o zaštiti životne sredine RS. Još u februaru su uputili svoje komentare i prijedloge za izmjene i doradu pojedinih članova predloženog Zakona, a kasnije u junu su se obraćali i Narodnoj skupštini RS te njenim relevantnim odborima, međutim, kao i kod kolege Bužanina odgovora od strane vlasti nije bilo.

O iskustvima Centra za životnu sredinu informirao me je kolega Viktor Bjelić, potpredsjednik CZZS: “”Centar za životnu sredinu je učestvovao u procesu izmjena i dopuna Zakona o zaštiti životne sredine Republike Srpske kao organizacija koja svojim djelovanjem argumentovano zagovara promjene u društvu utičući na relevantne politike i javnu svijest o životnoj sredini u čitavoj Bosni i Hercegovini, kao i na međunarodnom nivou. Dostavljanjem komentara Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, je skrenuta pažnja nadležnim na propuste i potrebu dorade pomenutog Zakona generalno. Nadalje, uputili smo dopis relevantnim odborima Narodne skupštine Republike Srpske, a prevashodno Odboru za zaštitu životne sredine, neposredno pred održavanje sjednice iste 15. juna 2020. godine, konkretno Zahtjev povodom člana 32. Zakona o zaštiti životne sredine Republike Srpske, kojim smo naglasili i zahtjevali zadržavanje i/ili izmjene i dopune pomenutog člana u Zakonu. Ovim činom smo zvaničnim putem istakli da je član 32. Zakona o zaštiti životne sredine propisao ulogu Savjetovnog vijeća, pa je samim tim i da je njegova uloga savjetovdavna u cilju pružanja savjeta Vladi i ministarstvu nadležnom za pitanja životne sredine, te da se brisanjem ovog člana, zatvara se mogućnost šireg djelovanja stručne javnosti u savjetodavnom smislu po bitnim pitanjima u vezi sa zaštitom životne sredine, a s tim u vezi, brisanje ovog člana dovodi u pitanje daljnju obaveznu primjenu Arhuske konvencije. Od članova Odbora NSRS zahtjevali smo da prijedlog vrate predlagaču na doradu i insistiranje na zadržavanju i/ili izmjenama i dopunama člana 32. Zakona o zaštiti životne sredine Republike Srpske.“

Pored samostalne inicijative CZZS je putem Eko mreže BiH, koju predvodi pozvao i druge organizacije­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­ da se očituju po ovom pitanju za vrijeme javne rasprave na pomenuti Zakon.

Nažalost, i pored velikog angažmana kolegica i kolega iz CZZS i drugih organizacija, Narodna skupština RS je na destoj redovnoj sjednici i njenom višednevnom zasjedanju 2. jula 2020. godine sa 52 glasa “za”, nijednim “protiv” i 7 “uzdržanih” izglasala Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti životne sredine RS, kojim je izbrisan pomenuti član 32.

Međutim, ova priča neće nas u civilnom društvu obeshrabriti, nego naprotiv dat će nam novi vjetar u leđa da budemo još istrajniji i još bolji u onome što radimo. S druge strane učahurena vlast će i dalje da radi po ustaljenoj matrici “ignoriranje napora civilnog sektora”, umjesto da konačno shvati da u civilnom sektoru imaju itekako kvalitetnog partnera za rješavanje mnogih problema u oblasti zaštite okoliša jer u civilnom sektoru rade pametni, vrijedni i neovisni ljudi, koji su za razliku od predstavnika/ca vlasti došli na pozicije svojim znanjem, radom i sposobnostima.