Međunarodni dan planina

Svim planinarkama, planinarima i drugim istinskim prijateljima prirode čestitamo 11. decembar Međunarodni dan planina.

Međunarodni dan planina je prilika za podizanje svijesti o važnosti planina za život, isticanje potencijala ili otežavajućih okolnosti za razvoj planinskih resursa, te prilika za sklapanje partnerstava koja će donijeti pozitivne promjene za planine i planinske predjele cijelog svijeta.

Međunarodni dan planina proglasila je 2003. godine opća skupština Ujedinjenih naroda, nakon što je Međunarodna godina planina, koju je UN proglasio 2002. godine, ukazala na potrebu kontinuiranog osvješćivanja golemog značenja planina i održivog razvoja njihova okoliša za očuvanje kvalitetnog života stanovništva.

Naravno da znate da je planinarenje više nego zdravo za vaše tijelo, ali osim tog glavnog, postoje i drugi razlozi zbog kojih bi mogli zavoljeti planinarenje.

Mršavljenje

Debljina je postala globalni problem u svim zemljama. Sa većom težinom dolaze i razne druge bolesti. Pored toga u pitanju je i vaš izgled i sposobnost tj. nesposobnost da uradite neke stvari. Ako zaista imate višak kilograma i niste u dobroj formi onda je najbolje da počnete sa kraćim intervalima. Kontak sa prirodom i ujedno dobra vježba, za vas mogu biti izvrstan način kako bi ste izgubili višak kilograma.

Sprječavanje bolesti

Samo u Americi 2500 ljudi umre na dan od kardiovaskularnih bolesti. Dok čitate ovaj tekst neko je umro i dok pročitate čitavu stranicu još 5 ljudi će umrijeti. Redovitim vježbanjem i pravilnom ishranom možete izbjeći razne bolesti. Planinarenje će vam zasigurno pomoći.

Smanjenje holesterola

Planinarenje pomaže kako bi ste dobili onaj dobri holesterol, a izgubili loši. Tako smanjujete šanse za srčana oboljenja.

Niži krvni pritisak

Niži krvni pritisak značni bolje cjelokupno zdravlje. Pješačenje znatno smanjuje šanse visokog pritiska.

Opuštanje

Smanjite stres i idite daleko od posla, bučnih ulica i zagađenih gradova. Opustite se i uživajte u prirodi.

Jačajte tijelo

Kada planinarite vaši mišići se izgrađuju kako bi ste mogli duže hodati istim tempom. Doživljavanje pada fizičke aktivnosti dok ste mladi može uzrokovati probleme kada počnete slabiti i stariti.

Spriječite osteoporozu

Planinarenje pozitivno utiče na vaše kosti, a pogotovo zglobove. Hodajući vi ustvari jačate kosti i povećavate im gustoću, što je dobro.

Zrak

Planinski svježi zrak itekako se razlikuje od onog u gradovima. To ste osjetili ako ste ikada bili na planini. Međutim ne morate ići na planinu kako bi ste hodali. U trgovinu, školu, na posao ili negdje drugo, možete ići pješke.

Spriječite dijabetis

Planinarenje smanjuje količinu inzulina u vašem tijelu, ako ste tip 1. Kod tipa 2 dijabetisa planinarenje može pomoći u gubitku kilograma, i vježbanjem i pravilnom prehranom možete potpuno preokrenuti smjer šećerne bolesti.

Smanjenje boli u leđima

Ako na poslu dugo sjedite onda se javlja bol u leđima. Hodanjem možete smanjiti bol u leđima i tako pomoći svom tijelu.

Vježba za cjelokpuno tijelo

Planinarenje je aerobna vježba koja poboljšava sveukupne fizičke sposobnosti, koristeći mišiće nogu, ruku, leđa i ostalih dijelova tijela. Ako vi hoćete možete hodati mišijim koracima ili trčati uz planinu. Sve ovisi o vama.

Samopouzdanje

Kada dođete do cilja vi izgrađujete samopouzdanje, tako što vašom glavom kruži misao: “Uspio sam”. Vremenom ćete htjeti više i više.

Mnogo više

Kroz planinarenje vi širite svoje znanje ne samo o tome kako hodati u prirodi, nego i o prirodi, životinjama, prirodnim putevima i opasnostima u prirodi. Jedna šetnja može imati drugačiji utisak ako je prođete u dva različita godišnja doba.

Mogućnosti

Planinariti možete u bilo koje doba godine. Ne postoje neka ograničenja.

Osvježenje

Psihološki uticaj tokom planinarenja može biti veoma jak. Zavisno od čovjeka do čovjeka. Planinarenje će osvježiti vaše tijelo tako da će te biti spremni za predstojeće izazove u vašem životu.

Vikend je pred nama, planine svuda oko nas. Spakujte ruksake I toplo se obucite. Iskoristite dan I uživajte u svježem planinskom zraku sa svojim voljenim.

Piše: Emina Sultanović

Izvori :

https://planinarenje.ba/planinarski-savjeti/savjeti-za-planinare-pocetnike/192-prednosti-planinarenja

http://www.fao.org/international-mountain-day/en/

Odabrani učesnici/e Zimskog kampa “Misli o prirodi!”

Selma Vehabović

Melina Kalem

Monia Đudarić

Emir Delić

Edina Bešlagić

Ana Soldat

Belma Nahić

Ivona Kukić

Amar Kavgić

Emina Harbaš

Amna Hodžić

Ana Crnković

Mirela Mujkic

Igor Matijević

Milena Petrovic

Branka Raljić

Edina Pašić

Ajla Behlil

Nedim Nogo

Lejla Mašić

Nikola Mitrović

Zoran Stojnić

Trako Nejira

Ajla Šabanac

Njegoš Paraš

Kristina Gadže

Sara Međić

Arnela Šabanović

Amar Alagić

Amila Hasanić

Svjetski dan tla

Svjetski dan tla (WSD) održava se svake godine 5. decembra kao sredstvo za usmjeravanje pažnje na važnost zdravog tla i zagovaranje održivog upravljanja resursima tla.023

Međunarodni dan proslave tla preporučila je Međunarodna unija nauka o tlu (IUSS) 2002. godine. Pod vodstvom Kraljevine Tajland i u okviru Globalnog partnerstva za tlo, Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) je podržala formalno uspostavljanje WSD-a kao globalne platforme za podizanje svijesti o važnosti tla. Konferencija FAO jednoglasno je odobrila Svjetski dan tla u junu 2013. i zatražila njegovo službeno usvajanje na 68. Generalnoj skupštini Ujedinejnih nacija (UN). U decembru 2013. godine, Generalna skupština UN-a odgovorila je proglašavanjem 5. decembra 2014. godine prvim službenim Svjetskim danom tla.

Dan 5. decembar je izabran kao datum jer odgovara službenom rođendanu pokojnog Nj.V. Kralja Bhumibol Adulyadej-a, tajlandskog kralja, koji je bio jedan od glavnih zagovornika ove inicijative.

Biljke njeguju čitav svijet stvorenja u tlu koja zauzvrat hrane i štite biljke. Ova raznolika zajednica živih organizama održava tlo zdravim i plodnim. Ovaj ogromni svijet čini biološku raznolikost tla i određuje glavne biogeokemijske procese koji omogućavaju život na Zemlji.

Ove godine, baveći se sve većim izazovima upravljanja zemljištem, kampanja FAO-a “Održavajte tlo na životu, zaštitite biološku raznolikost tla” ima za cilj podizanje svijesti o važnosti održavanja zdravih ekosistema i dobrobiti ljudi. Kampanja, također, ima za cilj da potakne ljude širom svijeta da proaktivno poboljšaju zdravlje tla i borbu protiv gubitka biološke raznolikosti tla. Ako se ne poduzme nešto brzo, plodnost tla i dalje će biti negativno pogođena, prijeteći globalnim zalihama hrane i sigurnosti hrane.

Potičući sve ljude da učestvuju, FAO je stvorio tematsku web stranicu punu informacija, inicijativa i materijala za širenje poruke kroz različite multimedijske platforme.

Informacije Federealnog ministarstva za okoliš i turizam BiH povodom prošlogodišnjeg Svjetskog dana tla kažu da:  “Bosanskohercegovačka tla danas se suočavaju sa velikim brojem pritisaka koje uključuju urbanizaciju, kontaminaciju od strane poljoprivrede i industrije, propadanja tla, fragmentacije pejzaža, niskog stepena diverziteta usjeva, erozije tla i ekstremnih vremenskih uslova a koji su direktna posljedica klimatskih promjena. Zajednički problem cijele BiH, pored navedenih je i erozija, odnosno hiljade registriranih i ne registriranih klizišta, te nereguliran vodni režim u poplavnim područjima. Rapidno se gube najkvalitetnija tla, a trend razvoja koji sada odredimo imat će direktne posljedice na naša tla i stoga je potrebno jače zagovarati održivo i efikasno upravljanje tlima i zemljištem u našoj zemlji. Neka ovaj Svjetski dan tla bude podsjetnik na efikasno djelovanje svih aktera Bosni i Hercegovini kako bi osigurali održivu i zdraviju budućnost budućih generacija.”

Vodimo računa o zdravlju našeg tla, zraka, vode i prirode jer od njega ovisi i naše zdravlje.

Izvori:

https://www.un.org/en/observances/world-soil-day

https://www.fmoit.gov.ba/upload/file/2019/okolis%202019/Svjetski%20je%20dan%20tla.pdf

Piše: Selma Gribajčević

Osvrt na Konferenciju Zelena ekonomija

Četvrta po redu konferencija „Zelena ekonomija u BiH – mogućnosti i prepreke“ čije održavanje je Fondacija Heinrich Böll realizovala u Sarajevu 26. i 27. novembra 2020. g. je bila posvećena Deklaraciji o Zelenoj agendi koju su predstavnici/e BiH potpisali 10. novembra 2020. g. u Sofiji na samitu Berlinskog procesa.

Potpisnici/e Deklaracije su ugovorne strane Energetske zajednice EU: Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija, a ovim činom im se otvara pristup fondu od 9 milijardi eura za provedbu mjera čime će se otvoriti vrata investicijama EU u iznosu od 20 milijardi eura.

Deklaracija o Zelenoj agendi za zapadni Balkan je dio Zelenog plana EU  koji predstavlja spisak mjera s kojim bi do 2050. godine Evropa postala klimatski neutralan kontinent, a da pri tom privredni rast ne bude povezan s upotrebom resursa. Mjere su sprječavanje klimatskih promjena i zagađenja, razvoj energije, mobilnosti i cirkularnosti ekonomije kao i razvoja biodiverziteta, održive poljoprivrede i proizvodnje hrane. Sve ovo je važno jer na početku 21-og vijeka od osam miliona vrsta koje postoje na planeti – njih milion je u opasnosti, a šume i okeani su stalno izloženi onečišćenju i uništenju.

EU će do 2030. godine definisati energetske i klimatske ciljeve u skladu s pravnim okvirom Energetske zajednice i pravnom tekovinom EU, a obećanje je da će u cijelom ovom procesu biti zaštićeno zdravlje i dobrobit građana/ki, ali i sačuvana radna mjesta.

Pojednostavljeno: cilj je smanjiti zagađenje, bolje štititi okoliš, štedjeti električnu energiju ili trošiti onu iz obnovljivih izvora. Dakle provesti energetsku tranziciju koja, između ostalog, uključuje i pojmove zelena arhitektura, dekarbonizacija, ali i građanska energija.

Tokom drugog dana konferencije razgovaralo se o cirkularnoj ekonomiji i ruralnom razvoju. Cirkularna ekonomija je bitna, ako želimo da postignemo ciljeve unutar ove deklaracije. Ona podrazumijeva ekonomski sistem zatvorenih petlji u kojem sirovine, komponente i proizvodi gube na vrijednosti što je manje moguće, koriste se obnovljivi izvori energije, a srž sistema je u osnovi.

Jedan od učesnika same Konferencije, Amar Čengić je istakao: “Motiv za prisustvo na ovoj konferenciji našao sam u potrebi da dobijem uvid i saznanja o prednostima i preprekama koje se pojavljuju u energetskoj tranziciji Bosne i Hercegovine, sa kojim se susreću predstavnici/e realnog sektora. Organizatori/ce zaslužuju sve pohvale zbog odabira panelista/ica i na moderiranju događaja. Učesnici/e su imali priliku da čuju stručnjake/inje različitih pozadina i saznaju na šta se region obvezao u nedavno potpisanoj Zelenoj Agendi za Zapadni Balkan, stvarni stav stanovnika BiH prema energetskoj tranziciji (rezultati opsežne ankete), pokazatelje stvarnog stanja aeropolucije, odvoza smeća i još puno korisnih predavanja. Posebno mi se svidjelo što su na konferenciji govorili ljudi koji su bili dio ili su pratili tok “zelenih” promjena u Makedoniji, Sloveniji ali i BiH (Tuzla) zbog kojih mi je bilo lakše shvatiti šta radimo dobro, a gdje se javljaju problemi i koje to korake treba pratiti ka kreiranju zdravije i bolje budućnosti za sve nas.”

Ono što dodatno treba naglastiti jeste da deklaracija (lat. declaratio: izjava, proglas) predstavlja proglas političke, pravne ili druge naravi u obliku svečane izjave koja sadrži temeljna načela ili stajališta o nekom važnom problemu. U međunarodnim odnosima deklaracija je izjava koju dvije ili više država zajednički daju o postignutom sporazumu ili o nekome načelnom pitanju. Što znači da deklaracija nije jasan pravni dokument čije odredbe zakonodavstvo nalaže kao neophodne za sprovođenje, nego su to preporuke koje bi se trebale sprovesti da bi se određeni sistem unaprijedio. BiH nedostaju zakoni koji će se donijeti jednoglasno na državnom nivou i kao takvi biti obavezni za sprovođenje.

No ključno pitanje ostaje: Može li BiH sve to realizovati!?

Pišu: Selma Gribajčević i Emina Sultanović

Online događaj “Mladi su glas prirode!”

Efekti degradacije staništa na biodiverzitet

Degradacija ili konverzija staništa trenutno predstavlja veliki globalni problem, a nije izuzetak ni Bosna i Hercegovima. Degradacija staništa podrazumjeva prije svega uticaj čovjeka na ekosistem, bilo to izgradnjom urbanih nasilja, prenamjenom zemljišta ili izgradnjom brana na rijekama. Jako bitno je istaći da čovjek izgradnjom infrastrukturne mreže, razvojem poljoprivrede i/ili isušivanjem močvara narušava stanište za mnoge stanovnike tih područja. Degradacija staništa je pojam koji se odnosi na bilo koje izmjene staništa i narušavanje prirodne flore i faune tog staništa.

Kada pričamo o efektima degradacije prirodnih staništa njih je jako mnogo. Prije svega oni se posmatraju na 3 nivoa : globalno, europskom i državnom. Konverzija staništa ne utiče samo na bioraznolikost populacije, nego i ekosistema, vrsta i genetičku raznolikost. Gubitak staništa i druge promjene ekosistema prema Millenium Ecosystem Assesmentu predviđaju da će doći do pada lokalne raznolikosti autohtonih vrsta do 2050. godine. Globalno, predviđa se da će se  broj biljnih vrsta smanjiti za otprilike 10–15% kao rezultat samo gubitka staništa u razdoblju od 1970. do 2050. godine. Svjetske populacije sisara, ptica, vodozemaca, gmizavaca i riba u prosjeku su smanjene za dvije trećine za manje od pola vijeka, otkriva Izvještaj o životu na planeti 2020. svjetske organizacije za prirodu WWF. To je velikim dijelom rezultat uništavanja životne sredine. ( https://livingplanet.panda.org/sr )

Izvještaj o životu na planeti predstavlja sveobuhvatnu studiju stanja naše prirode kroz Indeks života na planeti (Living Planet Index, LPI), koji prati stanje broja populacija divljih vrsta. LPI, obezbjeđen od strane Londonskog zoološkog društva (Zoological Society of London), pokazuje stopu smanjenja od 68% u veličini populacija kičmenjaka između 1970. i 2016. godine. I dok su neki od tih faktora prenamjena zemljišta i trgovina divljim vrstama, glavni uzrok dramatičnog smanjenja populacija jeste gubitak i degradacija staništa.

Slatkovodna biološka raznovrsnost nestaje brže nego u bilo kom drugom ekosistemu. Od 1900. godine nestalo je više od 70% svjetskih vlažnih staništa, a od 1970. populacije slatkovodnih vrsta smanjile su se za 84%, više nego one koje žive u šumama ili okeanima. Svjetske rijeke pretrpane su postojećom i planiranom infrastrukturom, potrošnja vode raste iz godine u godinu, slatkovodna ribolovna područja su prekomjerno eksploatisana, a životi miliona ljudi postaju sve nesigurniji. Slično je i u našem regionu. (https://www.millenniumassessment.org/documents/document.356.aspx.pdf )

Istraživači sa Univerziteta u Padovi upozoravaju da bi najveći italijanski glečer Marmolada, poznat i kao Kraljica Dolomita, mogao da nestane za 15 godina što znači da prijeti i nestanak vrstama tog ekosistema. Što bi bio veliki problem i za vrste koje obitavaju na tom području, jer bi njihovo stanište bilo ugroženo.

Glečer Marmolada, Italija

Aralsko jezero obuhvaćalo je 17 160 km²  2004. godine. Do 1960. bilo je površinom četvrto jezero svijeta (68 000 km²).

Nestanak Aralskog mora u središnjoj Aziji jedna je od najvećih prirodnih katastrofa. Trebalo je samo 40 godina da Aralsko jezero presuši i da ribarske luke nestanu u pustinji, ali u jednom malom dijelu jezera voda se vraća i budi nadu.

Iz srednje su Europe, primjerice — zbog opsežnih krčenja šuma, isušivanja močvara, kanaliziranja riječnih tokova, širenja naselja te razvoja  industrije — nestale mnoge životinjske i biljne vrste. Od 1 677 europskih vrsta kojima prijeti izumiranje, najugroženiji su puževi, školjke i ribe. Više od polovine europskih endemskih stabala, uključujući divlji kesten, je ugroženo, kao i oko petina vodozemaca i gmizavaca. (https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/society)

Smanjuje se i broj oprašivača. Jednoj od deset vrsta europskih pčela i leptira prijeti izumiranje. Što nije važno samo za entomološku raznolikost, nego i za floru, koja bi mogla nestati u potpunosti ukoliko se broj oprašivača nastavi naglo smanjivati.

Zabrinjavajuća situacija u svijetu, po pitanju gubitka staništa i nestanka vrsta, je navela svjetske lidere da pokrenu razne projekte i konvencije koje bi se bavile ovom tematikom. Na globalnom nivou donesena je Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) 1993.godine. U zemljama članicama Evropske unije na snazi su dvije direktive : Direktiva o zaštiti staništa i Direktiva o zaštiti ptica. Bosna i Hercegovina ima Zakone o zaštiti prirode na nivou FBiH, RS i Brčko distrikta. Ono što pojedinac može uraditi u velikoj mjeri može doprinijeti zaštiti staništa i flore i faune. Pazimo gdje i na koji način odlažemo otpad, kako se ophodimo prema rijekama, ne tretirajmo poljoprivredne površine sa previše hemijskih agenasa itd. To su sve načini kojima bar malo možemo zaštiti prirodu planete Zemlje, koja je jedina pogodna za život naše vrste.

Procentualna ugroženost populacija u Evropi

Piše: Emina Sultanović

Poziv mladima: Napišite blog o važnosti prirode i okoliša/životne sredine „Priroda vrišti, ti je opiši!“

U okviru projekta “Misli o prirodi!” organizujemo različite aktivnosti koje su usmjerene na mlade (od 18 do 30 godina), a jedna od njih je i  pisanje bloga o važnosti prirode i zaštiti okoliša/životne sredine pod nazivom „Priroda vriši, ti je opiši!“. Aktivnost će se provoditi u periodu od decembar 2020. g. do aprila 2021. g.

Pozivamo sve mlade koju su zainteresirani pisati tekstove za blog da nam se jave. Tekstovi se dostavlaju na mail info@mislioprirodi.ba. Broje tekstova koje jedna osoba može dostaviti nije ograničen, ali svakako preferiramo kvalitet u odnosu na kvantitet. Datum od kada mladi mogu dostavljati svoje blogove na navedeni mail je 23. novembar 2020. g.

Mladi mogu pisati blog u saradnji s drugim kolegama/cama, ali i s profesorima/cama ili drugim stručnim osobama. Podržavamo saradnju, posebno kada je riječ o zaštita prirode i životne okoline u pitanju.

Vjerujemo da su mladi glas prirode i na ovaj način želimo podržati vaše pisanje kroz objavljivanje tekstova na našoj web stranici Misli o prirodi! u sekciji Blog, te pozivamo sve zainteresirane da pišu blogove o važnim ekološkim temama.

Na mjesečnom nivou biramo dva najbolja bloga. Deset blogova (dva bloga po mjesecu) koji budu imali najviše reakcija i shareova na našoj Facebook stranici Misli o prirodi! će biti nagrađeni simboličnim nagradama, o kojima ćemo blagovremeno obavijestiti.

Čekamo vaše tekstove!

Klimatske promjene i pandemija COVID-19

Sigurno ste se više puta zapitali kako i da li su klimatske promjene povezane sa koronavirusom. U današnjem tekstu vam donosimo odgovore na to kako je korona virus utjecao na klimatske promjene i obratno – na koji način su klimatske promjene imale utjecaja na virus. Grupa stručnjaka iz centra CHANGE sa  Harvardove škole za javno zdravstvo napravila je spisak često postavljenih pitanja kada je ova tema u pitanju i dala odgovore na iste.

Utječu li klimatske promjene na prijenos koronavirusa?

Nemamo izravnih dokaza da klimatske promjene utječu na širenje COVID-19, ali znamo da klimatske promjene mijenjaju naš odnos prema drugim vrstama na Zemlji i to je važno za naše zdravlje i rizik od infekcija.

Kako se planeta zagrijava, velike i male životinje, bilo na kopnu ili moru, sele se na polove kako bi se spasile od vrućine. Ovo znači da životinje dolaze u kontakt sa drugim životinjama sa kojima inače, u normalnim uslovima ne bi, a to stvara mogućnost da različiti patogeni uđu u nove domaćine.

Mnogi osnovni uzroci klimatskih promjena također povećavaju rizik od pandemije. Krčenje šuma, koje se uglavnom radi zbog poljoprivrede, najveći je uzrok gubitka staništa na svijetu. Gubitak staništa prisiljava životinje da migriraju i potencijalno kontaktiraju druge životinje ili ljude i dijele klice. Velike farme stoke mogu, također, poslužiti kao izvor prenošenja zaraza sa životinja na ljude. Manja potražnja za mesom životinja i održivije stočarstvo mogu smanjiti rizik od novih zaraznih bolesti i smanjiti emisiju stakleničkih gasova.

Povećava li zagađenje vazduha rizik od zaraze koronavirusom? Pogoršava li simptome?

Nedavna istraživanja Rachel Nethery, Xiauo Wu, Francesce Dominici i drugih kolega s Harvard CHANGE-a otkrila su da je vjerovatnije da će ljudi koji žive u mjestima s lošom kvalitetom zraka umrijeti od COVID-19, čak i kad se uzmu u obzir drugi faktori koji mogu utjecati na rizik od smrti, poput postojećih zdravstvenih stanja, socioekonomskog statusa i pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Ovo otkriće je u skladu s prethodnim istraživanjima koja su pokazala da ljudi koji su izloženi većem zagađenju zraka i pušači lošije prolaze kod respiratornih infekcija od onih koji udišu čistiji zrak i koji ne puše.

Na mjestima gdje je zagađenje zraka rutinski problem, moramo obratiti posebnu pažnju na pojedince koji su možda izloženiji ili ranjiviji od drugih, poput beskućnika, onih koji nemaju filtraciju zraka u svojim domovima ili onih čije je zdravlje već ugroženo. Ovim osobama će možda trebati više pažnje i podrške sada, nego je to bio slučaj prije koronavirusa.

Koliko smo sigurni da je širenje zaraznih bolesti rezultat klimatskih promjena?

Klimatske promjene već su učinile povoljnijim uslove za širenje nekih zaraznih bolesti, uključujući Lajmsku bolest, vodene bolesti poput Vibrio parahaemolyticus te bolesti koje prenose komarci poput malarije i denga groznice. Buduće rizike nije lako predvidjeti, ali klimatske promjene pogađaju nekoliko frontova koji se odnose na to kada i gdje se pojavljuju patogeni, uključujući temperaturu i oborine. Da bismo ograničili rizik od zaraznih bolesti, trebali bismo učiniti sve što možemo kako bismo znatno smanjili emisiju stakleničkih plinova i ograničili globalno zagrijavanje na 1,5 stepeni.

Zašto su nove zarazne bolesti u porastu?

Posljednjih decenija vidjeli smo trend veće pojave zaraznih bolesti. Većina ovih bolesti ljudima su prenijele životinje, posebno divlje životinje. Ovaj trend ima mnogo uzroka. Imamo ogromne koncentracije pripitomljenih životinja širom svijeta, od kojih neke mogu biti dom patogenima, poput gripe, od kojih ljudi mogu oboljeti. Također imamo ogromne koncentracije ljudi u gradovima u kojima bolesti koje se prenose kihanjem mogu naći plodno tlo, a imamo mogućnost da putujemo širom svijeta za manje od jednog dana i široko dijelimo klice.

Pogled na porijeklo COVID-a otkriva da su i druge stavke u igri. U prošlom stoljeću povećali smo svoje zahtjeve prema prirodi, tako da danas gubimo vrste nepoznatom brzinom otkako su dinosauri izumrli prije 65 miliona godina. Ovo brzo gubljenje života na zemlji prvenstveno je rezultat gubitka staništa, koji se uglavnom javlja uzgojem usjeva i uzgojem stoke za ljude. Sa manje mjesta za život i manje izvora hrane za životinje, one pronalaze hranu i sklonište tamo gdje su ljudi, a to može dovesti do širenja bolesti.

Drugi glavni uzrok gubitka vrsta su klimatske promjene, koje također mogu promijeniti uslove staništa na kojima žive životinje i biljke i utjecati na to gdje se mogu pojaviti bolesti. Historijski gledano, odrasli smo kao vrsta u partnerstvu sa biljkama i životinjama s kojima živimo. Dakle, kada promijenimo pravila igre drastičnom promjenom klime i života na zemlji, moramo očekivati ​​da će to utjecati i na naše zdravlje.

Koje radnje možemo poduzeti kako bismo spriječili izbijanje budućih epidemija ili pandemija?

Mora se uložiti mnoštvo pametnih ulaganja kako bismo izbjegli novu pandemiju. Federalne, državne i lokalne agencije mogu podržati vodstvo u javnom zdravstvu i nauci, treba se osigurati više sredstava za potrebna istraživanja, rani odgovor na izbijanje epidemije i zalihe za testiranje.

Također moramo poduzeti klimatske mjere kako bismo spriječili sljedeću pandemiju. Na primjer, sprečavanje krčenja šuma – jednog od osnovnih uzroka klimatskih promjena – može pomoći u zaustavljanju gubitka biološke raznolikosti,  te smanjiti migracije životinja koje  povećavaju rizik od širenja zaraznih bolesti. Nedavna epidemija ebole u zapadnoj Africi vjerojatno se dogodila dijelom zato što su šišmiši koji su prenijeli bolest bili prisiljeni preseliti se u nova staništa jer su šume u kojima su nekada živjeli posječene za uzgoj stabala palminog ulja.

Preispitivanje naših poljoprivrednih praksi, uključujući one koje se oslanjaju na uzgajanje desetina miliona životinja u neposrednoj blizini, može spriječiti prijenos između životinja i prenosa na ljudsku populaciju.

Smanjenje zagađenja vazduha uzrokovanog sagorijevanjem fosilnih goriva poput ugljena, nafte i prirodnog plina također pomaže u održavanju pluća zdravim, što nas može zaštititi od respiratornih infekcija poput koronavirusa.

Da bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo drastično smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Proizvodnja električne energije iz nisko-ugljeničnih izvora energije, poput vjetra i sunca, smanjuje štetne zagađivače vazduha poput dušikovih oksida, sumpor-dioksida i ugljen-dioksida koji dovode do više srčanih i moždanih udara, kao i gojaznosti, dijabetesa i prerane smrti što dodatno opterećuje zdravstvene sisteme.

Možete li prepoznati zajednice u najvećem riziku i kako i zašto im štete i COVID-19 i klimatske promjene?

Na ljude s hroničnim zdravstvenim stanjima i nižim prihodima nesrazmjerno utječu i COVID-19 i klimatske promjene, a zagađenje je srž oba problema, potvrdilo je novo istraživanje Harvard T.H.Chan škole javnog zdravstva.

Klimatske promjene i globalnu zdravstvenu politiku, javnost  i mediji uglavnom tretiraju kao zasebna pitanja. Moramo li prilagoditi svoje razmišljanje?

Da. Odvajanje zdravstvene i ekološke politike opasna je zabluda. Naše zdravlje u potpunosti ovisi o klimi i ostalim organizmima s kojima dijelimo planetu. Postignut je određeni napredak u rješavanju rizika od prenosa patogena sa životinja na ljude, ali uglavnom još uvijek na okoliš i život na zemlji gledamo kao na zasebne stavke. Možemo i moramo bolje ako želimo spriječiti sljedeću zaraznu pandemiju. Ovo znači da se moramo boriti protiv klimatskih promjena i učiniti mnogo više na zaštiti raznolikosti života na zemlji, koja se gubi brzinom koja nije viđena otkako su dinosauri – i više od polovine života na zemlji – izumrli prije 65 miliona godina.

COVID-19 ubija ljude sada, ali i klimatske promjene ubijaju ljude. Razmjere akcija za borbu protiv njih su potpuno različite. Zašto?

Zarazne bolesti su zastrašujuće jer su neposredne i lične. One radikalno i brzo mijenjaju način na koji vodimo svoj život i neposredna su prijetnja našim prijateljima i porodicama.

Klimatske promjene mnogima se čine usporenim armagedonom i njene opasnosti mogu izgledati bezlično, a uzroci se šire. Lako je pomisliti “nisam ovo uzrokovao” ili “to ne utječe direktno na mene”, ali to treba sagledati iz drugog ugla. Kao i za COVID-19, ako ste zabrinuti zbog klimatskih promjena, možete odmah poduzeti mjere za poboljšanje svog zdravlja i zdravlja svojih prijatelja i voljenih.

Na Harvard Chan C-CHANGE, naše istraživanje pokazuje da su akcije koje su nam potrebne u borbi protiv klimatskih promjena iste akcije koje trenutno trebamo učiniti kako bi ljude učinili zdravijima, posebno za bolesti koje uzrokuju ogromno opterećenje za naše zdravlje poput pretilosti, bolesti srca i raka.

Važno je da uvijek ostanemo informisani jer samo tako možemo donijeti ispravne odluke, kada je u pitanju i naše zdravlje i Planeta.

Prevela i prilagodila Selma Gribajčević

Prevedeno sa: https://www.hsph.harvard.edu/c-change/subtopics/coronavirus-and-climate-change/

Sitni, ali bitni – mikroorganizmi

Mikroorganizmi obuhvataju veliku grupu sitnih i većinom ljudskom oku nevidljivih organizama. Za njihovo proučavanje neophodno je koristiti mikroskop. Velika većina mikroorganizama spada u protiste, tj. one mikroorganizme koji se sastoje od samo jedne ćelije. Danas postoji podjela po kojoj se u mikroorganizme ubrajaju i neki tkivni organizmi kod kojih su ćelije već grupisane u tkiva. Poznato je samo 1% vrsta mikroorganizama na Zemlji. Ipak mikroorganizmi  su svuda oko nas – u zraku, vodi, tlu. U gramu tla se nalazi oko 1 milion mikroorganizama različitih vrsta.

Ko sve spada u mikroorganizme?

Mikroorganizmi se dijele na :

• Arheja : jednostanični mikroorganizmi
• Bakterija : mogu biti u tlu, vodi i u Zemljinoj kori. Mogu živjeti u simbiotskom ili parazitskom odnosu sa biljkama i životinjama.
• Gljivice : mikroorganizmi tipa plijesni i kvasaca, slične gljivama.
• Protisti : primitivne alge, amebe, sluzave plijesni i protozoe.

Halobacterium sp. – arhea                     Escherichia colii – bakterija

Entamoeba histolytica – protista                          Plijesni – gljivice

Također tu su i virusi. Virusi su mali infektivni agensi koji se repliciraju unutar živih ćelija drugih organizama. Zapravo, to nisu živi mikroorganizmi, ali oni imaju uticaj i na mikroorganizme, uključujući bakterije i arheje, zbog čega su uključeni u izučavanje mikrobiološke ekologije.

Milion vrsta bakterija egzistira na Planeti prema Svjetskoj procjeni biodiverziteta, a samo oko 4500 je otkrivenih. Najveća genetička raznovrsnost se uočava među mikroorganizmima , a ipak o njima najmanje znamo.

Mikroorganizmi zauzimaju čudna prostranstva od lednika na polovima, do ključalih voda, od stijena do naših stopala, od visokih atmosfera do mjesta između prstiju, od vrhova planina do najdubljih oceana.

Zbog svoje raznovrsnosti u staništima mikroorganizmi su bitni u ekosistemima. Tako da možemo navesti neke primjere koji su korisni za biljke i njihov rast i razvoj. Jako bitne su bakterije azotofiksatori , denitrifikatori, sulfidne purpurne bakterije itd. Azotofiksatori i dinitrifikatori su bakterije koje pomažu biljkama da usvajaju azot (nitrogen) iz tla, te zahvaljujući njima uspjevamo uzgojiti brojne žitarice, mohunarke, rižu i druge biljke.

Bakterije se iskorištavaju i u proizvodnji prehrambenih proizvoda, te bez kvasaca ne bismo bili u mogućnosti praviti hljeb, proizvoditi pivo i druge alkoholne produkte. Švicarski sir ne bi postojao bez bakterije Propionibacterium freudenreichii. Alternaria tenuis izaziva crnu pjegavost i omekšavanje plodova. Boja voća i povrća postaje zeleno-smeđa a kasnije se pojavljuju smeđe ili crne pjege (tačke). Siva trulež na voću ponekad se naziva i »pljesniva trulež«. Plavo pljesnivo kvarenje izazivaju Penicillium vrste. Napadnuti su: limuni, naranče, grožđe, jagode, trešnje, breskve, kajsije, šljive, kruške i drugo voće. Sivo pljesnivo kvarenje izaziva Botrytis cinerea, a napadnuti su: jagode, grožđe, naranče, limuni, trešnje, šljive, breskve i drugo voće. Crno pljesnivo kvarenje voća izaziva Aspergillus niger. Napadnuti su: grožđe, trešnje, breskve, kajsije, šljive i drugo voće. Zeleno pljesnivo kvarenje izazivaju vrste plijesni Cladosporium, Trichoderma i druge. Napadnuti su: grožđe, trešnje, šljive, breskve, kajsije i drugo voće.Zbog svojih specifičnih metaboličkih puteva i fizioloških zahtjeva mikroorganizmi su kosmopolitski organizmi jako značajni za čovjeka i okoliš, iako neki izazivaju oboljenja.

Ekološki odnosi

Svi mikroorganizmi u prirodi stupaju u neku vrstu odnosa. To su odnosi između jedinki unutar jedne populacije, ili pak odnosi između različitih populacija. U populacijama se najčešće ostvaruje pozitivan vid odnosa ili kooperacija. Postoje i negativni odnosi kao kompeticija kada se među jedinkama javljaju konkurentski odnosi, najčešće zbog hrane.

Između različitih populacija mikroorganizama javlja se komensalizam koji je za jednu koristan, a za drugu neutralan vid odnosa. Zatim se javlja protokooperacija koja je korisna za obje populacije. Javlja se i koristan oblik interakcija poznat kao mutualizam, obavezan, uzajaman i takođe koristan za obje populacije. U ovoj kategoriji odnosa između različitih populacija mikroorganizama značajno mjesto zauzima parazitizam, kao pozitivan za jednu, a negativan za drugu populaciju. Ista je definicija i predatorstva, koji se za nijansu razlikuje od parazitizma. Razni su primjeri ovih odnosa u prirodi: kod bakterija, kompeticija izmedju Escherichia colli i Salmonella sp.; kod gljiva i bakterija, inhibitorsko dejstvo Penicillium sp. na bakterije; kod gljiva i algi, mutualizam u obliku lišaja; kod praživotinja, razni primjeri predatorstva, kao npr. Didinium nasutum i Paramecium caudatum, ameba (Entoamoeba hystolitica) koja se hrane bakterijama i mnogi drugi primjeri.

Pored tih međusobnih odnosa mikroorganizama, oni utiču i na druge žive organizme. Tako postoji veliki broj primjera patogenih mikroorganizama koji su izazivači bolesti kod ljudi, životinja i biljaka. Ali postoje i pozitvni odnosi mikroroganizama i biljaka (azotofiksatori), ili gljiva i viših biljaka.

Proces usvajanja azota

Značajan proces u životnom ciklusu svih biljaka je usvajanje azota, kako je već rečeno, ne bi bilo moguće obavljati bez bakterija azotofiksatora.

Azot biljkama, životinjama i ljudima služi za izgradnju aminokiselina, proteina i enzima. Viši organizmi ne mogu usvajati azot kojeg se u atmosferi nalazi oko 78% , te bakterije stupaju u simbiozu sa biljkama. Na korenu mahunarki razvijaju se kvržične bakterije. One koriste šećere, koje biljke proizvode procesom fotosinteze, i za uzvrat bakterije svog domaćina snabdijevaju amonijačnom formom azota. Taj oblik simbioze povoljan je i za biljku (domaćina) i za bakterije. Da bi azotofiksacija uspjela neophodan je poseban soj bakterije, što znači da nemaju sve bakterije sposobnost azotofiksacije. U ulozi azotofiksatora mogu da se nađu bakterije iz roda Rhizobium, a one na korenu mahunarki razvijaju čvoriće – kvržice u kojima žive bakterije fiksatori azota. Što predstavlja jako bitno otkriće za poljoprivredu, zbog mogućnosti dodatka ovih bakterija u siromašno tlo da bi se pospiješilo preživljavanje uslova.

Izvori :

https://www.agroklub.rs/ratarstvo/azotofiksacija-simbioza-biljaka-i-bakterija/37945/

https://ars.els-cdn.com/content/image/1-s2.0-S2090123219300700-gr1.jpg

https://www.isme-microbes.org/what-microbial-ecology

Jerković-Mujkić A. (2014). Biologija bakterija. Prirodno-matematiĉki fakultet, Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.

Jerković-Mujkić A. (2008). Praktikum iz opće mikrobiologije. Prirodno-matematiĉki fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.

Piše: Emina Sultanović

Kratki osvrt na Modul „Grad i priroda“ obrazovnog programa „Politike svakodnevnice“, udruženja za kulturu i umjetnost „Crvena“

U periodu od 22. oktobra do 24. oktobra 2020. godine, Udruženje za kulturu i umjetnost „Crvena“ je, unutar svog obrazovnog programa „Politike svakodnevnice“, organizovalo modul „Grad i priroda“. Modul je obuhvatao tri radionice:

• Perspektive odrasta i održivosti – predavač Mladen Domazet,
• Forme klimatskih promjena i klimatska kriza na Balkanu – predavač Vladimir Đurđević, i
• Posle ekstraktivizma. Zemlja i društvena reprodukcija – predavač Mirko Nikolić.

Osvrtom na tematiku radionica, možemo reći da su se sve tri radionice bazirale na iskorištavanju prirodnih resursa i štetama koje je čovjek izazvao prekomjernom eksploatacijom ruda, prirodnih resursa, prekomjernom upotrebnom fosilnih goriva, te uticaju tih procesa na prirodu. Kroz same radionice smo mogli uvidjeti na koji način se ophodimo prema prirodi, te koliko štete joj nanosimo.

Na prvoj radionici sa gdinom. Mladenom Domazet smo pričali o tome šta je to zapravo odrast te kako nas je konstantna potreba za ekonomskim rastom, manje-više, dovela do situacije u kojoj se danas nalazimo. Fokus je bio na problemu foslinih goriva i fosilnog kapitala, te prijekoj potrebi za sistemskim promjenama. Fosilna goriva smatraju se jednim od najvećih zagađivača zbog ogromne količine CO2 koje ispuštaju u atmosferu. Ova goriva, koja spadaju u neobnovljive resurse, čine 80% energije svijeta jer se koristi za električnu energiju, toplotnu energije te transport kao i za regulisanje procesa koji proizvode ogromne količine proizvoda od željeza do plastike. Fosilna goriva nastala su u procesu koji je trajao milenijima u ciklusima razlaganja raznih biljaka i organizama.  Gledajući na trenutno stanje, globalno, nismo ni blizu dekarbonizacije. Podcrtava se potreba za sistemskim promjenama, odnosno odrastom, u kojem će se konačno razbiti mit da moramo konstatno biti usredotočeni na rast. Predlaže se uvođenje Evropskog zelenog plana kako bi se smanjile CO2 emisije i ograničilo korištenje foslinih goriva, veće stope zaposlenosti sa manje radnih sati, poticanje slobodnih aktivnosti u lokalnim zajednicama te oporezivanje zagađenje umjesto rada, poticanje agroekonomije koja i vraća, a ne samo uzima.

Često čujemo argument da ovo nije prvi put da se Zemlja mijenja, što je istina, te da se zbog toga i ne trebamo brinuti. Ono što većina ljudi, koja korisiti dati argument ne vidi je da se ove promjene sada dešavaju mnogo brže nego ikada. Planeta Zemlja je već prošla kroz pet masovnih izumiranja i trenutno se nalazi na ivici šestog masovnog izumiranja, a ako klimatske promjene nastave da se dešavaju ovim tempom, u narednih 50 godina biti ćemo svjedoci izumiranja mnogih vrsta, velikim migracijama uslijed poplava i mnogim drugim stvarima.

Historijskim presjekom kroz radionicu sa gdinom Vladimirom Đurđević smo vidjeli koliko štete smo nanijeli prirodi do sada, te kakve su predikcije za budućnost. On također napominje o problemu CO2 emisija i fosilnih goriva, napominjujući da: „Naše CO2 emisije su jednake tome kao da svake godine izgori šuma veličine Afrike“. Gasovi poput CO2, vodene pare i CH4 su bitni kako bi održavali normalnu temperaturu Zemlje koja iznosi nekih 14 stepeni celzijusa, međutim kao što je već rečeno brzina kojom se sada otpuštaju ovi gasovi, naročito CO2, predstavlja najveći problem po život na planeti Zemlji.

U zadnjem modulu smo imali priliku slušati predavanje gdina. Mirka Nikolić o problemima ekstraktivizma u svijetu i na Balkanu. Radi se o procesu izvlačenja resursa, ruda iz zemlje kako bi se prodavali na svjetksom tržištu ili prerađivali. Industrija ekstraktivizma nije povezana samo sa generalno lošim tretmanom radnika/ca i teškim prekršajima ljudskih prava, već i sa teškim posljedicama na okoliš uslijed izljevanja rudnika.

Podaci pokazuju da do sada nismo obraćali pažnju na potrebe naše Planete i na svijet koji nas okružuje, te smo tim ugrozili mnoga živa bića, njihova staništa i doveli smo do izumiranja mnogih. Ukoliko nastavimo ovim tempom da iskorištavamo resurse koje imamo i nemarno se odnosimo prema Planeti buduće generacije će možda imati samo slikoviti prikaz onoga što nas sada okružuje. Jako je bitno da svjetska populacija uviđa probleme koji su pred nama i da se u svijetu a i u BiH provode planovi i akcije za spas prirodnih staništa, vrsta i populacija.

Na kraju modula možemo zaključiti da je zajednički denominator ljudski faktor i njegovo prekomjerno oslanjanje na fosilna goriva i odbijanje da se klimatske promjene shvate ozbiljno. Često nailazimo na stav „to se neće desiti dok sam živ/a pa što da se brinem“. Ljudi ne shvataju da se klimatska kriza već dešava. Stara indijanska poslovica kaže „Mi Zemlju ne nasljeđujemo od svojih predaka, već je posuđujemo od svoje djece“, što prije ovo shvatimo, brže i bolje ćemo odgovoriti na probleme klimatske krize. Borba protiv ove krize je kolektivna borba za očuvanje jedine Planete koju imamo. Ono što daje nadu jeste da kada su klimatske promjene i kriza u pitanju, imamo više mogućih budućnosti, ako krenemo da djelujemo danas.

Pišu: Selma Gribajčević i Emina Sultanović