Sigurno ste se više puta zapitali kako i da li su klimatske promjene povezane sa koronavirusom. U današnjem tekstu vam donosimo odgovore na to kako je korona virus utjecao na klimatske promjene i obratno – na koji način su klimatske promjene imale utjecaja na virus. Grupa stručnjaka iz centra CHANGE sa Harvardove škole za javno zdravstvo napravila je spisak često postavljenih pitanja kada je ova tema u pitanju i dala odgovore na iste.
Utječu li klimatske promjene na prijenos koronavirusa?
Nemamo izravnih dokaza da klimatske promjene utječu na širenje COVID-19, ali znamo da klimatske promjene mijenjaju naš odnos prema drugim vrstama na Zemlji i to je važno za naše zdravlje i rizik od infekcija.
Kako se planeta zagrijava, velike i male životinje, bilo na kopnu ili moru, sele se na polove kako bi se spasile od vrućine. Ovo znači da životinje dolaze u kontakt sa drugim životinjama sa kojima inače, u normalnim uslovima ne bi, a to stvara mogućnost da različiti patogeni uđu u nove domaćine.
Mnogi osnovni uzroci klimatskih promjena također povećavaju rizik od pandemije. Krčenje šuma, koje se uglavnom radi zbog poljoprivrede, najveći je uzrok gubitka staništa na svijetu. Gubitak staništa prisiljava životinje da migriraju i potencijalno kontaktiraju druge životinje ili ljude i dijele klice. Velike farme stoke mogu, također, poslužiti kao izvor prenošenja zaraza sa životinja na ljude. Manja potražnja za mesom životinja i održivije stočarstvo mogu smanjiti rizik od novih zaraznih bolesti i smanjiti emisiju stakleničkih gasova.
Povećava li zagađenje vazduha rizik od zaraze koronavirusom? Pogoršava li simptome?
Nedavna istraživanja Rachel Nethery, Xiauo Wu, Francesce Dominici i drugih kolega s Harvard CHANGE-a otkrila su da je vjerovatnije da će ljudi koji žive u mjestima s lošom kvalitetom zraka umrijeti od COVID-19, čak i kad se uzmu u obzir drugi faktori koji mogu utjecati na rizik od smrti, poput postojećih zdravstvenih stanja, socioekonomskog statusa i pristupa zdravstvenoj zaštiti.
Ovo otkriće je u skladu s prethodnim istraživanjima koja su pokazala da ljudi koji su izloženi većem zagađenju zraka i pušači lošije prolaze kod respiratornih infekcija od onih koji udišu čistiji zrak i koji ne puše.
Na mjestima gdje je zagađenje zraka rutinski problem, moramo obratiti posebnu pažnju na pojedince koji su možda izloženiji ili ranjiviji od drugih, poput beskućnika, onih koji nemaju filtraciju zraka u svojim domovima ili onih čije je zdravlje već ugroženo. Ovim osobama će možda trebati više pažnje i podrške sada, nego je to bio slučaj prije koronavirusa.
Koliko smo sigurni da je širenje zaraznih bolesti rezultat klimatskih promjena?
Klimatske promjene već su učinile povoljnijim uslove za širenje nekih zaraznih bolesti, uključujući Lajmsku bolest, vodene bolesti poput Vibrio parahaemolyticus te bolesti koje prenose komarci poput malarije i denga groznice. Buduće rizike nije lako predvidjeti, ali klimatske promjene pogađaju nekoliko frontova koji se odnose na to kada i gdje se pojavljuju patogeni, uključujući temperaturu i oborine. Da bismo ograničili rizik od zaraznih bolesti, trebali bismo učiniti sve što možemo kako bismo znatno smanjili emisiju stakleničkih plinova i ograničili globalno zagrijavanje na 1,5 stepeni.
Zašto su nove zarazne bolesti u porastu?
Posljednjih decenija vidjeli smo trend veće pojave zaraznih bolesti. Većina ovih bolesti ljudima su prenijele životinje, posebno divlje životinje. Ovaj trend ima mnogo uzroka. Imamo ogromne koncentracije pripitomljenih životinja širom svijeta, od kojih neke mogu biti dom patogenima, poput gripe, od kojih ljudi mogu oboljeti. Također imamo ogromne koncentracije ljudi u gradovima u kojima bolesti koje se prenose kihanjem mogu naći plodno tlo, a imamo mogućnost da putujemo širom svijeta za manje od jednog dana i široko dijelimo klice.
Pogled na porijeklo COVID-a otkriva da su i druge stavke u igri. U prošlom stoljeću povećali smo svoje zahtjeve prema prirodi, tako da danas gubimo vrste nepoznatom brzinom otkako su dinosauri izumrli prije 65 miliona godina. Ovo brzo gubljenje života na zemlji prvenstveno je rezultat gubitka staništa, koji se uglavnom javlja uzgojem usjeva i uzgojem stoke za ljude. Sa manje mjesta za život i manje izvora hrane za životinje, one pronalaze hranu i sklonište tamo gdje su ljudi, a to može dovesti do širenja bolesti.
Drugi glavni uzrok gubitka vrsta su klimatske promjene, koje također mogu promijeniti uslove staništa na kojima žive životinje i biljke i utjecati na to gdje se mogu pojaviti bolesti. Historijski gledano, odrasli smo kao vrsta u partnerstvu sa biljkama i životinjama s kojima živimo. Dakle, kada promijenimo pravila igre drastičnom promjenom klime i života na zemlji, moramo očekivati da će to utjecati i na naše zdravlje.
Koje radnje možemo poduzeti kako bismo spriječili izbijanje budućih epidemija ili pandemija?
Mora se uložiti mnoštvo pametnih ulaganja kako bismo izbjegli novu pandemiju. Federalne, državne i lokalne agencije mogu podržati vodstvo u javnom zdravstvu i nauci, treba se osigurati više sredstava za potrebna istraživanja, rani odgovor na izbijanje epidemije i zalihe za testiranje.
Također moramo poduzeti klimatske mjere kako bismo spriječili sljedeću pandemiju. Na primjer, sprečavanje krčenja šuma – jednog od osnovnih uzroka klimatskih promjena – može pomoći u zaustavljanju gubitka biološke raznolikosti, te smanjiti migracije životinja koje povećavaju rizik od širenja zaraznih bolesti. Nedavna epidemija ebole u zapadnoj Africi vjerojatno se dogodila dijelom zato što su šišmiši koji su prenijeli bolest bili prisiljeni preseliti se u nova staništa jer su šume u kojima su nekada živjeli posječene za uzgoj stabala palminog ulja.
Preispitivanje naših poljoprivrednih praksi, uključujući one koje se oslanjaju na uzgajanje desetina miliona životinja u neposrednoj blizini, može spriječiti prijenos između životinja i prenosa na ljudsku populaciju.
Smanjenje zagađenja vazduha uzrokovanog sagorijevanjem fosilnih goriva poput ugljena, nafte i prirodnog plina također pomaže u održavanju pluća zdravim, što nas može zaštititi od respiratornih infekcija poput koronavirusa.
Da bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo drastično smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Proizvodnja električne energije iz nisko-ugljeničnih izvora energije, poput vjetra i sunca, smanjuje štetne zagađivače vazduha poput dušikovih oksida, sumpor-dioksida i ugljen-dioksida koji dovode do više srčanih i moždanih udara, kao i gojaznosti, dijabetesa i prerane smrti što dodatno opterećuje zdravstvene sisteme.
Možete li prepoznati zajednice u najvećem riziku i kako i zašto im štete i COVID-19 i klimatske promjene?
Na ljude s hroničnim zdravstvenim stanjima i nižim prihodima nesrazmjerno utječu i COVID-19 i klimatske promjene, a zagađenje je srž oba problema, potvrdilo je novo istraživanje Harvard T.H.Chan škole javnog zdravstva.
Klimatske promjene i globalnu zdravstvenu politiku, javnost i mediji uglavnom tretiraju kao zasebna pitanja. Moramo li prilagoditi svoje razmišljanje?
Da. Odvajanje zdravstvene i ekološke politike opasna je zabluda. Naše zdravlje u potpunosti ovisi o klimi i ostalim organizmima s kojima dijelimo planetu. Postignut je određeni napredak u rješavanju rizika od prenosa patogena sa životinja na ljude, ali uglavnom još uvijek na okoliš i život na zemlji gledamo kao na zasebne stavke. Možemo i moramo bolje ako želimo spriječiti sljedeću zaraznu pandemiju. Ovo znači da se moramo boriti protiv klimatskih promjena i učiniti mnogo više na zaštiti raznolikosti života na zemlji, koja se gubi brzinom koja nije viđena otkako su dinosauri – i više od polovine života na zemlji – izumrli prije 65 miliona godina.
COVID-19 ubija ljude sada, ali i klimatske promjene ubijaju ljude. Razmjere akcija za borbu protiv njih su potpuno različite. Zašto?
Zarazne bolesti su zastrašujuće jer su neposredne i lične. One radikalno i brzo mijenjaju način na koji vodimo svoj život i neposredna su prijetnja našim prijateljima i porodicama.
Klimatske promjene mnogima se čine usporenim armagedonom i njene opasnosti mogu izgledati bezlično, a uzroci se šire. Lako je pomisliti “nisam ovo uzrokovao” ili “to ne utječe direktno na mene”, ali to treba sagledati iz drugog ugla. Kao i za COVID-19, ako ste zabrinuti zbog klimatskih promjena, možete odmah poduzeti mjere za poboljšanje svog zdravlja i zdravlja svojih prijatelja i voljenih.
Na Harvard Chan C-CHANGE, naše istraživanje pokazuje da su akcije koje su nam potrebne u borbi protiv klimatskih promjena iste akcije koje trenutno trebamo učiniti kako bi ljude učinili zdravijima, posebno za bolesti koje uzrokuju ogromno opterećenje za naše zdravlje poput pretilosti, bolesti srca i raka.
Važno je da uvijek ostanemo informisani jer samo tako možemo donijeti ispravne odluke, kada je u pitanju i naše zdravlje i Planeta.
Prevela i prilagodila Selma Gribajčević
Prevedeno sa: https://www.hsph.harvard.edu/c-change/subtopics/coronavirus-and-climate-change/
Piše: Mr. sc. Sabina Jukan, dipl. ing. tehn.
Danas kada vlada pandemija korona virusa, popraćena nestašicom dezinfekcionih sredstava mnogi pokušavaju napraviti takva sredstva u vlastitoj režiji. Međutim, mnogi ne znaju koji omjeri su pogodni i za koju vrstu dezinfekcije se mogu koristiti takva sredstva. Pravljanje dezinfekcionih sredstava kući je moguće ali je zato neophodno da imate osnovna znanja, kao i da budete maksimalno oprezni.
Jedan od široko primjenjivanih sredstava za čišćenje jeste Domestos. Aktivni sastojak Domestosa, univerzalnog sredstva za čišćenje, jeste natrijev hipohlorit, koji uništava sve poznate bakterije, razgrađuje tvrdokornu prljavštinu čime omogućava površinski aktivnim tvarima da je lako uklone, te uništava neugodne mirise i bakterije koje ih uzrokuju. Natrij hipohlorit, osim što uništava bakterije, efikasan je i protiv virusa i gljivica.
Osim za čišćenje i izbijeljivanje, natrij hipohlorit se koristi i kao sredstvo za dezinfekciju vode u bazenima. Koncentracija natrij hipohlorita koja se nalazi u bazenima uglavnom nije štetna za ljude. Kada u vodi ima previše hlora, to sagorijeva tjelesna tkiva, što uzrokuje oštećenje disajnih puteva, stomaka i crijeva, očiju i kože. Natrij hipohlorit ponekad izaziva crvenilo očiju i odaje tipičan miris. Kombinacija ureuma (mješavina urina i znoja), i hipohlorove kiseline reagiraju na formiranje hloramina. Ovi hloramini iritiraju sluznicu i izazivaju takozvani “miris hlora”. U većini bazena ovi problemi se sprječavaju prečišćavanjem vode i ventilacijom. Crvenilo očiju nestaje nakon nekog vremena. Osim navedenog, natrij hipohlorit se koristi u velikoj mjeri u poljoprivredi, hemijskoj industriji, industriji boja i kreča, prehrambenoj industriji, industriji stakla, industriji papira, farmaceutskoj industriji, industriji sintetike i odvozu otpada.
Koliko puta vam se desilo da vam, prilkom korištenja sredstava koja sadrže natrij hipohlorit, kao što je Domestos, bude teško disati ili čak dobijete glavobolju. Bez obzira na činjenicu da ova sredstva uništavaju veliki broj bakterija, virusa i gljivica, treba biti oprezan u rukovanju s njima i koristiti ih samo u prostorijama koje imaju prozore, radi bolje ventilacije ili, još bolje, pronaći alternativna sredstva za čišćenje. Neka istraživanja su pokazala da natrij hipohlorit, osim što iritira disajne puteve i kožu, može prouzrokovati i ozbiljna oštećenja vida, uključujući i sljepilo. Ukoliko se pomiješa sa amonijakom ili sirćetom natrij hipohlorit može stvoriti otrovni hlorni plin. To i jeste jedna od glavnih opasnosti natrij hipohlorita– u kombinaciji sa organskim materijama lako može izazvati burnu reakciju. Tako, naprimjer, s obzirom na to da se u našim vodovodnim sistemima dezinfekcija vode radi uglavnom na bazi hlora, on može da reagira sa materijama koje se prirodno pojavljuju u vodi formirajući trihalometane, grupu organskih hemikalija za koje se vjeruje da su toksični i kancerogeni. Studija objavljena u žurnalu Chemosphere 2010. godine pokazala je kako je ova hemikalija štetna za život u vodi.
Španski istraživači su dokazali kako je voda u kojoj je dodan natrij hipohlorit generirala oksidativni stres na riblju vrstu „senegalski list“ (Solea senegalensis). Oksidativni stres je, bez obzira na vrstu, katalizator za stanično oštećenje. Zato postoji dovoljno razloga za pretpostavku da ono što može oštetiti riblje ćelije, može oštetiti i ljudske.
Zbog svega navedenog potrebno je oprezno koristiti ovakva hemijska sredstva. U vrijeme panedmije, zbog nestašice dezinfekcionih sredstava, sve više se koriste upravo rastvori natrij hipohlorita ( – Domestos ili Varikina). Ukoliko ne možemo pronaći alternativu i prinuđeni smo koristiti ih, potrebno je posebno voditi računa o omjeru ovih hemikalija sa destiliranom ili prokuhanom vodom jer, kao što smo naveli ranije, prilikom isparavanja natrij hipohlorit nagriza disajne puteve. Kako bi se smanjilo isparavanje najbolje je koristiti hladnu vodu, odnosno sačekati da se ohladi nakon prokuhavanja. Isto tako je važno napomenuti da se ovako napravljena dezinfekciona sredstva mogu koristiti za dezinfekciju površina, ali ne i ljudskog tijela. Ono što je pozitivna strana jeste da je vrlo efikasan za dezinfekciju površina, a dokazano je od strane Evropskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) da je već u koncentraciji od 0,1% efikasan u uništavanju korona virusa koji nestaje u roku od pet minuta.
Dezinfekciono sredstvo na bazi natrij hipohlorit NaOCl (Domestos, Varikina) možemo izraditi na sljedeći način – pomiješati sa vodom u omjeru 1:50, odnosno 1ml Na-hipohlorita sa 50 ml vode ili, prema uputstvu na ambalaži, 20 ml Domestosa ili Varikine sa 980 ml vode. Rastvor se pravi svjež i kao takav koristi se ne više od jednom dnevno. Za dezinfekciju hodnika, stubišta i slično, doza se mora povećati za 50% – 30 ml Varikine ili Domestosa pomješati sa 980 ml (oko 1l) vode. Prije korištenja rastvor se mora dobro promiješati.
U nastavku vam predstavljamo ostale preporuke Medicinskog fakulteta iz Banjaluke i Evropskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti za izradu dezinfekcionih sredstava.
Od sredstava koja su u svakodnevnoj upotrebi u domaćinstvu najefikasniji proizvodi su:
70%-tni etanol – pravi se od 67g (73ml) 96%-tnog etanola i 33g (27ml) prokuhane i ohlađene ili destilirane vode. Voda mora biti hladna, jer će u suprotnom prilikom miješanja etanol ispariti te ćemo dobiti nižu koncentraciju koja neće ostvariti efekat dezinfekcije. Korona virus se uništava u roku od jedne minute.
Važna napomena jeste da rakija nije sredstvo za dezinfekciju površina i ruku, jer sadrži između 0% i 50% alkohola što je koncentracija koja neće dovesti do ubijanja virusa.
Kako Svjetska zdravstvena organizacija daje preporuke da su maramice sa 70%-tnim alkoholom najefikasnije za dezinfekciju i ruku i površina, sa Medicinskog fakulteta Banja Luka preporučuju da se uzmu obični papirni ubrusi (kuhinjski ili obične papirne maramice) i nakvase sa 70%-tnim alkoholom. Ovo treba čuvati u kutijama/ambalaži koje su nepropusne.
Deterdženti za suđe ili za veš, kao i šamponi za kosu – vrlo efikasni kao sredstva za dezinfekciju površina, jer sadrže natrijum-lauril-sulfat koji ostvaruje dezinfekciju. Dobri su za dezinfekciju površina. Nakon dvije do tri minutepovršinu na koju smo nanijeli ova sredstva potrebno je isprati vodom.
0,5%-tni vodonik peroksid – napraviti od 3%-tnog vodonik peroksida:
20 ml 3%-tnog vodonik peroksida i pomiješati sa 80 ml prokuhane i ohlađene vode ili
bočicu od 100 ml 3%-tnog vodonik peroksida i razblažiti vodom (prokuhanom i ohlađenom) do 0,5l. Ovaj rastvor može se koristiti za dezinfekciju ruku i površina.
Benzalkonijum hlorid (Asepsol) – rastvor 0,1% se dobija rastvaranjem 20ml asepsola u 980ml vode. Ova koncentracija se koristi za dezinfekciju ruku i porvšina. Efikasan je za dezinfekciju, ali najslabiji od svih prethodno navedenih za uništavanje korona virusa.
Pored ovih sredstava, kao dezinficijensi za uništavanje korona virusa djeluju još i:
Povidon-jod 10%, izopropanol, natrijum-hlorit (NaClO2), te formaldehid.
Istraživanjem je pokazano da se srodni virusi (SARS, MERS HCoV) virusu SARS-CoV-2 mogu zadržati na površinama kao što su metal, staklo, plastika do 9 dana, ali se mogu efikasno inaktivisati dezinfekcijom ovih površina sa 62-71%-tnim etanolom, domestosom, varikinom (0,5% :50), 0,5%-tnim vodonik peroksidom ili 0,1%-tnim natrijum-hloritom u toku jedne minute.
Sve je veći broj neprovjerenih informacija koje nas okružuju, a tiču se pandemija korona virusa, kako na društvenim mrežama, tako i u tradicionalnim medijima. Stoga donosimo nekoliko osnovnih informacija o korona virusu, odnosno COVID-19, te posebno o načinu odlaganja eventualno kontaminiranog otpada, iz provjerenih izvora poput britanskog Foruma industrije otpada o sigurnosti i zdravlju (Waste Industry Safety and Health Forum – WISH), Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization – WHO) i sličnih.
Koronavirusi porodica su virusa koja može prouzrokovati bolesti kao što su infekcije respiratornog trakta i kreću se od blagih (prehlade) do teških (Teški akutni respiratorni sindrom – SARS, te Bliskoistočni respiratorni sindrom – MERS). Novi koronavirus do sada nije bio identificiran kod ljudi. Ovaj virus odgovoran za razvoj COVID-19 pojavila se u Wuhanu, u kineskoj provinciji Hubei i zoonotična je, tj. porijeklom je životinjska, a poznat je pod imenom SARS-CoV-2. Virus je problematičan zbog brzine prenosa s osobe na osobu, a trenutno se smatra da jedna osoba može zaraziti i tri druge osobe, čak i kada je asimptomatična (ne pokazuje simptome bolesti).
COVID-19 prenosi se udisanjem ili gutanjem kao i normalna sezonska gripa. Normalna gripa, a vjerojatno i COVID-19, prenose se na sljedeće načine:
• kontakt: dodirivanje lica, usta, nosa ili očiju nakon dodirivanja zaražene osobe ili površine
• kapljično: kašljanjem ili kihanjem osobe koja je zaražena direktno u osobu koja nije
• zrakom: neke kapljice mogu ostati u zraku duže, te proširiti infekciju bez bliskog kontakta
Uvijek trebate:
• koristiti maramice kada kišete i kašljete
• baciti korištene maramice u smeće
• što češće prati ruke vodom i sapunom
• čistiti površine redovno da biste se riješili nečistoća
• nositi zaštitne maske i rukavice
• držati razmak s drugim ljudima (najmanje 1.5 m)
Pitanje na koje često nailazimo je kako ispravno odlagati otpad za vrijeme pandemije. Postoje mnogi načini kako se ponašati prema otpadu, a posebno prema potencijalno kontaminiranom otpadu.
Najčešće se radi o zaštitnim rukavicama i maskama, a odlaganje istih treba biti provedeno odgovorno i sigurno. Za sada, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), nema dokaza da direktan, nezaštićen kontakt tokom odlaganja i rukovanja otpadom koji se koristi u zdravstvenim ustanovama (rukavice, maske, itd.) rezultira prenosom virusa COVID-19, no ni ta mogućnost nije isključena.
Sav otpad koji je proizveden tokom brige za pacijente COVID-19 – medicinski otpad – mora se sigurno prikupiti u kontejnere i vreće, biti tretiran dezificijensom, te onda baciti. Sve osobe koje rade s pomenutim otpadom moraju nositi punu zaštitnu opremu i nakon skidanja iste ponovno se dezinficirati.
Tokom pandemije koronavirusa, za čišćenje površina mogu se koristiti deterdženti koji se inače koriste, jer su efikasni u uklanjanju virusa s površina. Potrebno je često čistiti površine koje se najviše koriste u kućanstvu.
Otpad poput korištenih maramica, krpa koje su korištene za čišćenje, može se odlagati u vreće za jednokratnu upotrebu. Ove vrećice, ukoliko se radi o potencijalno zaraženoj osobi, potrebno je staviti u drugu vreću, sigurno svezati i odvojiti od ostalog otpada. Potrebno ih je držati sastrane barem 72 sata prije nego se bace u kontejnere ili regularne kante za smeće.
Preporuka je da se zaštitne maske i rukavice odvajaju u posebne kante/vrećice i, bez obzira na to da li je neko zaražen ili nije, odlažu posebno u duple vrećice i bacaju u kontejnere. Također, sva zaštitna oprema koja se potencijalno može ponovo iskoristiti trebala bi se isjeći na komade, zbog zaštite od širenja virusa putem preprodaje korištene zaštitne opreme.
Potencijalno kontaminiran otpad, za sada, ne bi trebao biti izdvajan za recikliranje.
Ostali otpad može se odlagati i reciklirati kao i do sada.
Izvori:
Water, Sanitation, Hygiene and Waste Management for COVID-19. Accessed March 31, 2020.
Greenwich, Royal Borough of. “Coronavirus and Waste Disposal.” Accessed March 31, 2020
GOV.UK. “COVID-19: Cleaning in Non-Healthcare Settings.” Accessed March 31, 2020.
Prevela i prilagodila: Mersiha Jaskić