Da li ste znali da kupovinom odjeće i načinom na koji koristite svoju garderobu direktno utičete na stanje životne sredine?

Prema podacima Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu, modna industrija je odgovorna za 10% emisije ugljen-dioksida i 20% otpadnih voda na svjetskom nivou. Takođe, proizvodnja odjeće koristi više energije od avio-industrije i pomorskog saobraćaja zajedno.

U narednim redovima možete pročitati na koji način vaše navike prilikom kupovine i nošenja odjeće utiču na životnu sredinu, kao i savjete kako možete smanjiti svoj efekat na nju.

Izbor materijala kao jedna od najbitnijih stavki

Jedan od najčešće korištenih materijala u proizvodnji odjeće svakako jeste pamuk. Pamuk je materijal sa veoma dobrim svojstvima – otporan je na toplotu, hemikalije i habanje. 

Zbog toga, pamuk je materijal od kojeg se najčešće prave odijevni komadi koje često nosimo i peremo, kao što su donji veš, potkošulje i pidžame od pamuka za žene i muškarce.

Navikli smo da prirodne materijale smatramo pogodnim za životnu sredinu, a vještačke materijale onima koji je zagađuju. Zato ćemo se u nastavku teksta pozabaviti najčešćim materijalima u tekstilnoj i modnoj industriji, kao i njihovom uticaju na životnu sredinu.

Poliester i poliamid – najčešći vještački materijali

Zapravo, nije pamuk taj koji se najviše koristi u proizvodnji odjeće, već poliester. Istraživanja pokazuju da je 65% odjeće koja se na svijetu koristi zasnovano na poliesteru. Poliester je veoma praktičan materijal – izdržljiv je, lako se održava i nije skup. Međutim, ostavlja veliki otisak na planetu Zemlju.

Poliester se, kao i poliamid, pravi od nafte (dakle od neobnovljivog izvora), a naftna industrija važi za jednog od najvećih zagađivača na svijetu. 

Godišnje se potroši 70 bureta ulja za proizvodnju svog poliestera koji se nalazi u odjeći koju nosimo. Takođe, jedna majica od poliestera tokom svog životnog vijeka ispusti 5,5 kg ugljen-dioksida, dok jedna pamučna majica ispusti duplo manje, 2,1 kg.

Problem vještačkih materijala u tekstilnoj industriji

Najveći problem kod vještačkih materijala jeste mikroplastika. Tokom njihove proizvodnje, kao i tokom pranja gotovih komada odjeće, oni u vodu ispuštaju mikroplastiku. Čestice mikroplastike su takve da prolaze kroz prečišćivače otpadnih voda pa dospijevaju u mora i rijeke, a odatle i u ribu, pa putem lanca ishrane kroz ribu dolaze u organizam čovjeka.

Takođe, potrebno je mnogo energije da bi se ovi materijali proizveli i mnogo vode za njihovo hlađenje tokom proizvodnje. Ni pitanje razgradnje nije ništa bolje – potrebno im je nekoliko stotina godina da se razgrade, pri čemu njihova razgradnja, ponovo, dovodi do prisustva mikroplastike u prirodi.

Pamuk – da li su prirodni materijali nužno bolji po prirodu?

Pamuk je prirodan, obnovljiv i biorazgradiv materijal, međutim, nije mnogo ekološki.

Pamuk se pravi od biljke koja odlično uspijeva u toplim predjelima jer joj je potrebno mnogo sunca. Zato se ona uglavnom gaji u predjelima u kojima su česte suše. Međutim, da bi uspjela potrebno joj je i mnogo vode, pa joj je shodno tome potrebno i vještačko navodnjavanje, prilikom kojeg se troše velike količine vode.

Za proizvodnju 1 kg pamuka potroši se od 7 500 do 10 000 litara vode, što je količina pijaće vode koja je potrebna jednoj prosječnoj osobi za 10 godina života.

Također, uspjeh uzgoja ove biljke u velikoj mjeri zavisi od pesticida. Procijenjeno je da se na svjetsku proizvodnju pamuka potroši 6% pesticida, što je još jedan negativan uticaj na ekosistem.

Teksas – partner u zločinu pamuka

Teksas se proizvodi od pamuka, pa također troši velike količine vode i pesticida.

Za proizvodnju jednog para farmerki potreban je 1 kg pamuka. Popularan proizvođač farmerica Levi Strauss izračunao je da jedan par njegovih farmerki, sve zajedno sa proizvodnjom, transportom i upotrebom tih farmerica od strane potrošača, ispusti 33,4 kg ugljen-dioksida u atmosferu (što odgovara vožnji od 111 km u prosečnom automobilu) i potroši 3 781 litar vode (što odgovara količini vode koju jedna prosječna američka porodica potroši za 3 dana).

Viskoza – inovativni odijevni materijal od drveta

Viskoza je takođe prirodan materijal – ona se pravi od celuloze drveta koja je prirodan i obnovljiv materijal, i razgrađuje se u prirodi. Međutim, da bi viskoza bila održiv materijal, potrebno je obezbijediti održive šume, dok je danas deforestacija jedan od najvećih ekoloških problema na svijetu.

Zero waste – osnovni principi za smanjenje otpada

Zero waste je koncept koji se zalaže za smanjenje uticaja na životnu sredinu tako što ćemo prije svega smanjiti proizvodnju otpada, i to na nulu. Osnovni principi zero waste koncepta jesu odbij, ponovo upotrebi, recikliraj.

#1 Odbij

Na primjeru odjeće to bi značilo da prije svega kupujemo samo ono što nam je zaista neophodno. Dakle, nemojte mijenjati asortiman svog garderobera samo zato što je nešto izašlo iz mode, a na tržištu se pojavilo nešto novo. Odjeću prestajemo da koristimo samo kada zaista dotraje, a novu kupujemo kada nam je neophodna.

#2 Ponovo upotrebi

Ovo bi značilo da, prije nego što komad odjeće bacimo u kantu za smeće, porazmislimo da li bi mogao da se upotrebi u neku drugu svrhu – ako je i dalje u dobrom stanju ali nam više ne odgovara, možemo ga pokloniti nekom drugom, a ako je neupotrebljiv kao komad odjeće, može poslužiti kao krpa za čišćenje.

#3 Recikliraj

Korak reciklaže dolazi tek na kraju, jer iako je za reciklažu određenih materijala potrebno mnogo manje energije i vode nego za proizvodnju novog materijala, reciklaža ipak podrazumijeva određenu potrošnju resursa.

Kao što možemo zaključiti, prirodni materijali ne znače nužno manji negativan uticaj na životnu sredinu, ukoliko je za njihovu proizvodnju potrebna velika količina energije i vode.

Dakle, prije nego što sljedećeg puta odete u kupovinu, prvo se zapitajte da li vam je ta kupovina zaista neophodna, a kada budete kupovali potrudite se da birate zaista kvalitetne proizvode, koji će dugo trajati. Nadamo se da vam je ovaj tekst pomogao da bolje shvatite uticaj koji vaše navike kao potrošača ostavljaju na životnu sredinu.