U okviru kampanje “Ja sadim, a ti?”, dijela projekta “Misli o prirodi!”, Centar za promociju civilnog društva objavio je priručnik “Permakulturni pristup pripremi balkona, terase ili dvorišne gredice za mini jestivi vrt”.

Nekako je uvriježeno mišljenje da se hrana može uzgajati isključivo tamo gdje ima velikih zemljanih površina, namijenjenih baš poljoprivrednoj proizvodnji. Dakle, na selu. Ipak, da li je to istina? Da li je moguće uzgajati hranu u gradu, pa čak i u stambenim zgradama? U svijetu je već decenijama poznat trend urbane poljoprivrede, tako da se sve češće mogu vidjeti primjeri malenih, pa i velikih gradskih vrtova na neočekivanim mjestima.

Vrt modernog čovjeka je vještački – on se oslanja na kupovinu namirnica na svakodnevnoj bazi u prodavnicama sa prehrambenim proizvodima. I ne misli o tome mnogo. Osim, kad se stvori neka prijetnja.

Ne moramo se čak pozivati na najgori primjer krize za naše područje, što je rat devedesetih. Možemo se prisjetiti elementarnih nepogoda kao što su veliki snijeg na jugu zemlje 2012te i poplava sjevernije 2014te. I najfriškije – ova nesretna pandemija. Vremena krize donesu i neke lijepe priče solidarnosti i dijeljenja, ali se isto tako treba prisjetiti oportunista u čijim bi trgovinama proizvodi enormno poskupili, a naročito se treba prisjetiti povremene pojave masovne histerije i nasilja među kupcima da se ugrabi sebi više, a na uštrb drugoga. Baš kao da će nas koji kilogram brašna više sačuvati od gladi, ako svega nestane.

“Šta će biti s nama, ako se prodavnice zatvore?”, jedino se u panici nisu pitali oni koji proizvode hranu, kada je zbog pandemije proglašeno stanje nesreće, te zabranjeno ili limitirano kretanje. Uključujući one koji uzgajaju u malenim vrtovima, onako malo, samo za sebe. S druge strane, mi – koji smo isključivo oslonjeni na modernu razmjenu hrane za novac, baš kako i dolikuje modernom čovjeku – koliko bi nama potrajala hrana koju imamo u kući? I šta onda? Upravo ovo pitanje je potaklo mnoge od nas da razmotre prilike kako i gdje da počnu sami uzgajati hranu.

Ako se u stanovima i na balkonima može uzgajati cvijeće, a to nikome nije neobično, onda zapravo nema razloga niti da se čudimo onima koji bi tamo uzgajali nešto jestivo. Svaki, pa i najmanji prostor u kojem se može staviti posuda sa malo zemlje, može da bude dio našeg mini jestivoga vrta. Niko ne tvrdi niti očekuje da si moramo uzgojiti svu hranu koja nam je potrebna – pa to rijetko imaju i veliki farmeri. Ali uzgajanje, pa makar i jedne jedine jestive biljke u svome domu, učinit će nas posve drugačijom osobom!

Kao prvo, prisjetit ćemo se čudesne vještine koja je u svima nama negdje kodirana – kako iz sitnog sjemena uzgojiti biljku, kako je njegovati, čuvati i diviti se fantastičnim transformacijama koje samo priroda može potpisati. Gledati plodove svoga rada, truda, ljubavi. Ubrati i pojesti ono što smo sami danima, mjesecima ili godinama njegovali – neprocjenjivo! Paradajz koji smo zaljubljeno gledali tako dugo, sad je u salati naših najmilijih, ili jutarnji mirisni čaj od svježeg matičnjaka i mente sa prozorske daske…

Ali nije pitanje samo šta ćemo pojesti. Prestat ćemo i rasipati. Hranu koju sami uzgojimo, poštovat ćemo do najmanjeg komadića. Neće nam biti svejedno koliko debelo gulimo krompir. Jer sad znamo koliko je truda trebalo za te zlatne gomolje. Korice će biti tanje, a ni one neće otići u smeće, nego ravno u kompost. Pa ćemo ponovno poštovati i one druge koji proizvode hranu za nas. I neće nam biti svejedno odakle nam hrana dolazi – kad već možemo u blizini posjetiti one koji to kvalitetno rade pa im možemo pokloniti svoje povjerenje. Nagraditi ih pošteno i razvijati partnerske odnose. Da oni mogu računati na nas jer žive od toga, a i mi na njih da jedemo pravu stvar. Jednom kad im upoznamo lica i ogrubjele ruke, i kad razumijemo kako nastaje prava hrana – neće nam se biti problem dogovoriti.

I još! Provesti vrijeme u dodiru sa prirodom – dodirujući zemlju i biljke. Na zraku. I lagani trening, razgibavanje. U ljepšem ambijentu, zelenom okružju – gajit ćemo i ljepše misli. Ponovo otkriti prave okuse. Upoznati slične sebi. Razmijeniti priče, savjete, slike, sjemenke. Potaknuti da s radošću ponovo učimo jer svaki se dan nešto novo otkrije u vrtu. Svaki!

A i dalje zadržati pravo na izbor. Šta, gdje, koliko i kada. Jedna stidljiva posuda sa bosiljkom u studentskoj sobici, začinski vrt sa peršinom, celerom i čili papričicama u dugačkoj posudi na prozorskoj dasci u kuhinji, salatni vrt od paradajza, paprika i mladog luka na balkonu, aloe i timjani u posudama u zajedničkom stambenom ulazu, limuni, krastavci, raštike i ružmarini na terasi, ili svega od toga pomalo na gredici u dvorištu ispred zgrade/kuće – totalno je i zauvijek samo naš odabir. Kombinacije su neprebrojive, i svaka će biti jedinstvena.

Bitno je povjerovati da se može. Jer može se uzgajati hrana u malim prostorima i u urbanim sredinama! I početi. Malim koracima. Uvijek je bolje ciljati na mali uspjeh koji nas motivira za korak dalje i skok više. Nove su sezone pred nama, nema brige. I svaku narednu posadite više. Onoliko za koliko ste spremni da napredujete.

Zaljubite se u svoj vrt. Uživajte njegujući ga. Ritmom kojim ćete se uskladiti sa prirodom.

A permakultura je ta koja će nam pomoći da radimo u skladu sa prirodom. Permakultura je regenerativni i održivi stil življenja, u kojem mi ljudi, po uzoru na prirodu, a zapravo prepisujući praktičnost i mudrost od nje, dizajniramo i stvaramo održive sisteme kao što su vrtovi, naše kuće i stanovi, te naše ljudske zajednice, a sve to pametno koristeći resurse i energiju koji su nam raspolaganju. Za stvaranje naših mini vrtova, konsultirat ćemo permakulturu upravo zato jer ona ima praktične alate u svojoj kutiji za svakoga od nas i jer će nam pomoći da su naši vrtovi iz sezone u sezonu sve bogatiji, a da imamo sve manje posla u njima.

Dakle – idemo na posao: šta je to mini jestivi vrt? Najprirodnija stvar na svijetu: vrt u kojem možemo i hoćemo zajedno posaditi povrće i voće, ljekovito i začinsko bilje, sa cvijećem koje osim ljepote obavlja tu još mnogo važnije funkcije. I neka je sve jestivo, većinom za nas, ali i za neka druga bića. Napravimo, po uzoru na prirodu, eko sistem sa puno različitosti, jer takav će biti žilav, otporan, a istovremeno produktivan i prekrasan. Bez obzira koliko malo prostora imamo, svi to, bez izgovora, možemo.

Priručnik “Permakulturni pristup pripremi balkona, terase ili dvorišne gredice za mini jestivi vrt” za Centar za promociju civilnog društva izradio je EkoDizajn d.o.o. Priručnik možete pronaći ovdje: Permakulturni pristup pripremi balkona, terase ili dvorišne gredice za mini jestivi vrt.

O tome koje kulture možete uzgajati u svom mini vrtu možete naučiti u našem Bukvaru za početnike/ce koji ćete pronaći OVDJE.