Naučnici su snimili biljke koje proizvode zvukove kao odgovor na nedostatak vode ili oštećenje stabljika. Ultrazvučni udarci su se javljali u brzim rafalima, koji su se razlikovali u zavisnosti od vrste stresa koji je biljka doživljavala.
Slušni nalazi biljnog carstva opovrgli su prastaru pretpostavku o njihovom mirnom postojanju. U nedavnoj studiji, otkriveno je da biljke pod stresom stvaraju zvukove slične pucanju mjehurića, dovodeći u pitanje koncept da su biljke bešumni organizmi. Istraživači su otkrili da kada su biljke paradajza i duhana tretirane dehidracijom ili rezanjem stabljike, proizvode zvučne frekvencije uporedive s ljudskim govorom, ali izvan dometa ljudskog sluha.
Unatoč činjenici da su ovi zvukovi nedosežni ljudskom sluhu zbog svoje visoke frekvencije, insekti, životinje, pa čak i druge biljke mogu ih otkriti i razumjeti. Primjetna promjena u buci koja ovisi o vrsti stresa na biljku je vrijedna pažnje. Ova diferencijacija je omogućila sistemu mašinskog učenja da razlikuje biljke pod stresom i bez stresa, kao i vrstu stresa koju je svaka biljka iskusila.
“Postoje skriveni zvuci u naizgled tihim poljima koji nose ključne informacije”, rekao je profesor Lilach Hadany, evolucijski biolog sa Univerziteta u Tel Avivu koji je vodio studiju. Životinje koje mogu percipirati ove zvukove sugeriraju da se značajne slušne interakcije dešavaju unutar ekosistema.”
Koristeći mikrofone, istraživači su snimili zdrave biljke pod stresom u tihim prostorijama i glasnim staklenicima. Višednevno zadržavanje vode i šišanje stabljika stvarali su stres. Biljke koje su pod stresom proizvele su 30-50 jedinstvenih zvukova svakog sata, uočljivih sa udaljenosti do pet metara, što ukazuje na veće emisije nego one bez stresa. Biljke koje su bile pod stresom ispuštale su glasnije zvukove prije nego što su pokazale vizualne simptome dehidracije, dostižući vrhunac nakon pet dana bez vode i sužavale su se dok se biljke potpuno nisu osušile. Istraživači su pretpostavili da su buke uzrokovane stvaranjem zračnih mjehurića i pucanjem unutar vaskularnog sistema biljke, procesom poznatim kao kavitacija, iako je tačan mehanizam nepoznat.
Dr. Norbert Holstein, botaničar koji nije bio uključen u studiju, naglasio je nenamjernu prirodu proizvodnje biljnog zvuka, upozoravajući na pretpostavku o svrsishodnoj komunikaciji. Iako su efekti ove buke na razvoj biljaka i ekologiju značajni, njihovo stvaranje nije poznato. Prethodna istraživanja koja pokazuju osjetljivost biljaka na vibracije i buku oprašivača naglašavaju moguće ekološke implikacije. Naglasak istraživanja prebacuje se na razumijevanje kako druga stvorenja, uključujući životinje i biljke, otkrivaju i reagiraju na ove zvukove, potencijalno utječući na procese donošenja odluka poput polaganja jaja ili traženja hrane.
Kapacitet za identifikaciju ovih biljnih emisija ima potencijal da transformiše poljoprivredne operacije pružanjem jedinstvene tehnike za praćenje stresa vode u biljkama. Uprkos nalazima studije koji privlače pažnju, ona naglašava potrebu za dodatnim istraživanjima o većim ekološkim implikacijama ovih zvukova koji stvaraju biljke.