Istorija pojave piralena
Polihlorovani bifenili PCB laboratorijski su sintetizovani davne 1866. godine.Nešto više od 75 godina nakon toga, pronađenena je akumulacija PCB-a u vodama Baltičkog mora. Komercijalna proizvodnja piralena počinje 1929. godine u Monsato hemijskoj industriji (SAD) pod komercijalnim nazivom „Askarel“. PCB se najintenzivnije proizvdio od 1930. do 1977. godine u SAD-u, do 1983. godine u Kini, do sredine 1980-ih godina u Evropi, do 1993. godine u Ruskoj Federaciji i od 1954. do 1972. godine u Japanu.
Proizvedeno 1.200.000 tona piralena
Procjenjuje se da se u periodu od 1930. do 1980. godine proizvelo 1.200.000 tona piralena u svijetu. Najznačajniji proizvođači su Monsato (SAD), Bayer (Njemačka), Rhone Poulenc i PCUK (Francuska), Kanegafuchi (Japan), Cros (Španija), Cafaro (Italija) i države Istočne Evrope.
Piraleni su našli široku primjenu u industriji zahvaljujući nizu povoljnih karakteristika u pogledu tehničkog materijala (niska električna i relativno visoka toplotna provodljivost, stabilnost na oksidaciju i hidrolizu, otpornost na kiseline i baze, slaba rastvorljivost u vodi, i veoma dobra izolatorska sposobnost). Koristili su se za proizvodnju izolacionih materijala, transformatora, kondenzatora, hidrauličnih sistema, sistema za prenos toplote, regulatora napona, prekidača, elektroničke opreme, plastičnih masa, boja, lakova, maziva, adhezivnih sredstava, pesticida, štamparskih boja, itd. Najširu primjenu našli su u dielektričnim fluidima u elektroenergetskim uređajima kao izolatori protiv visokih temperatura.
Električna oprema može da sadrži naročito visoke koncentracije piralena. Kondenzatori mogu biti ispunjeni sa 100%, a transformatori sa 60-70% PCB-a.
EPA je analizirala ukupnu potrošnju PCB jedinjenja u svijetu i zaključila da 60% svih ovih jedinjenja se nalazi u elektro-industriji.
Industriji odgovara, a zdravlju..?
Naširoko rasprostranjen piralen u životnoj sredini nije bio očit sve do 1964. kada S. Jensen počinje da traži objašnjenja za pojavu misteroznih skokova elucije tokom gasno-tečne hromatografske separacije organohlornih pesticida iz uzoraka životne sredine. On je kasnije pripisao ove skokove prisustvu PCB-a u uzorcima što je rezultovalo svjetskim studijama koje su otkrile široku distribuciju PCB-a u životnoj sredini. Tokom naredne dekade prijavljeni su slučajevi trovanja radnika piralenom u postrojenjima za proizvodnju PCB-a. Nakon toga uslijedile su mjere bezbjednosti da bi se spriječilo dalje trovanje piralenom, sve do 1953. kada su zabilježeni novi slučajevi trovanja u japanskim fabrikama 1968. godine i centralnom Tajvanu 1979. godine kada je došlo do trovanja usljed konzumacije pirinčanog ulja kontaminiranog polihlorovanim bifenilima koje je kapalo iz izmjenjivača toplote. Bolest je nazvana jušo („yusho“ – bolest ulja), a njeni karakteristični simptomi su pigmentacija kože i noktiju, pojava hlorakni, poremećaji vida, ukočenost udova i opšta slabost.
U Jugoslaviji je zabilježeno trovanje piralenom 1984. godine kada je zbog nepravilnog skladištenja otpadnih materija iz Iskrine fabrike kondenzatora u Semiču na prostoru današnje Slovenije bila zatrovana voda, zemljište, životne namirnice, životinje i ljudi. PCB je u Semiču korišten za proizvodnju kondenzatora. Kada je 1980-ih godina piralen zabranjen, prema službenim navodima, iskorišteno ga je preko 3.400 tona, a fabrika je raspolagala sa 246 tone neiskorištenog piralena, od čega je 6,2 tone prodato, a 169 tona poslano na zbrinjavanje u Francusku. Ostatak je jedno vrijeme stajao u krugu postrojenja, pri čemu je navodno 27 tona isparilo u vazduh. Ostatak je smješten u betonski sarkofag. Svjedoci tvrde da se iz sarkofaga iscijedio u zemljište 13 tona piralena i kroz kraški teren dospio do izvora rijeke Krupe, udaljenog 3km od Semiča. Ove otrovne materije su odlagane u kraške jame, odakle su dospjevale u rijeku Krupu, koja snadbjeva vodom 70% stanovništva u Beloj Krajini. Da u životnoj sredini ostaju godinama, govori slučaj iz juna 2012. godine u Hrvatskoj u selu Zorkovac, nizvodno od granice sa Slovenijom, gdje je u somu teškom 22 kg ustanovljena količina od 146,1 mg PCB/kg ribe, što je u odnosu na dozvoljeni nivo 18 puta više.
U Republici Hrvatskoj prema Pravilniku o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminata u hrani, koji je na snazi, najveća dozvoljena količina kancerogenog i mutagenog piralena je 8 mg/kg hrane.
Pored svih dobrih tehničkih karakteristika u pogledu iskoristivosti u industriji, piralen je izuzezetno toksično jedinjenje i posjeduje niz biohazardnih karakteristika. Zbog toga se svrstava u opasan otpad i predstavlja enormni rizik po zagađenje životne sredine. Piraleni su veoma postojani (prema oksidaciji, redukciji, eliminaciji, adiciiji i dr.), slabo razgradljivi u vodi, razgradljivi su u mastima, dakle, jako ih je teško razgraditi, redukovati ili uništiti, pa u životnoj sredini ostaju godinama, posebno u organskim materijama zbog lipofilnih svojstava.
Piraleni se lako apsorbuju u organskim česticama u zemljištu, sedimentima, biološkim ili vodenim sistemima. Mogu lako da se prenose na velike razdaljine i to i jeste razlog zašto su pronađeni svuda po svijetu. U vodenoj sredini i zemljištu vezani su uglavnom za organsku materiju, dok u biljkama i životinjama i zbog sporih procesa razgradnje, akumuliraju se u masnim tkivima i tako ulaze u lanac ishrane i nagomiavaju se u tkivima ljudi i životinja ispoljavajući nepoželjne efekte na organizam.
Kao posljedica bioakumulacije i biomagnifikacije, koncentracija piralena kod vrsta koje se nalaze na vrhu lanca ishrane može biti 70.000 puta veća od koncentracije piralena onih vrsta koje se nalaze na dnu lanca ishrane i u medijumima životne sredine.
Kontaminacija i posljedice po zdravlje
Kontaminacija ljudi piralenima je moguća na više načina: udisanjem kontaminiranog vazduha, kontaktom očima, apsorpcijom preko kože ili gutanjem, unošenjem u organizam putem hrane ili vode. Piraleni su pokazali negativne efekte u vidu toksičnosti, genetskih, teratogenih, mutagenih i kancerogenih efekata. Takođe, piraleni imaju dug i dokumentovan istorijat negativnih uticaja na divlje životinje. Povezuju se takođe i sa poremećajima u reprodukcji oslabljenim imunološkim funkcijama, poremećajima endokrinog sistema, oštećenim ili abnormalnim neuromotornim funkcijama, genetskim anomalijama i kancerom.
OSCE: Više od četvrtine mrtvih moguća je posljedica zagađenja u BiH
U razgovoru za FENU, februara 2021. godine, zamjenik šefa misije OSCE-a, dr Dimitry Iordanidi ističe da visok nivo zagađenja vazduha, ograničen kapacitet upravljanja otpadom i upravljanja vodama, ilegalna odlagališta otpada, a sve praćeno nekontrolisanom gradnjom, industrijskim zagađenjem i drugim vrstama zagađenja, stavljaju Bosnu i Hercegovinu u rang zemalja sa najvećom stopom zagađenošću, a najmanim učinkom u pogledu zaštite životne sredine u Evropi. Prema Evropskoj agenciji za životnu sredinu više od četvrtine umrlih u BiH se može pripisati faktorima zagađenosti životne sredine, što je najviši procenat u Evropi. On takođe napominje:
„Svjetska banka je nedavno procijenila da samo zagađenje vazduha sitnim lebdećim česticama (PM 2,5) uzrokuje 3.300 preranih smrti u BiH svake godine i gubitak više od 8% BDP-a. Neadekvatan fokus na životnu sredinu na najvišim nivoima donošenja političkih odluka, nedostatak stručnog znanja o pravima vezanih za životnu sredinu i ograničeni nivo svijesti javnosti o negativnom uticaju degradacije životne okoline zajedno predstavljaju prepreku pozitivnim promjenama u ovoj oblasti.“
Nizak nivo učešća građana ili ne…?
Na pitanje na koji način OSCE planira da ostvari poboljšanje pristupa informacijama i poboljšanje učešća javnosti u donošenju odluka u vezi sa životnom sredinom, obzirom da građani BiH nisu zainteresovani za ta pitanja sve dok ih ona direktno ne pogode, dr Dimitry Iordanidi odgovara:
„Istina je da je učešće građana u donošenju odluka u vezi sa životnom sredinom još uvijek na niskom nivou, ali to ne bih pripisao nedostatku interesovanja za pitanja životne sredine. Na primjer, istraživanje javnog mnjenja koje je Misija upravo obavila u Srednjobosanskom kantonu (čiji će rezultati biti uskoro objavljeni) je pokazalo da su skoro svi ispitanici rekli da su zabrinuti zbog stanja životne sredine u njihovom mjestu stanovanja, kao i na globalnom nivou, te da su spremni promijeniti svoje navike i ponašanje. Mladi u BiH su naročito svjesni pitanja životne sredine, a to je pokazano u različitim istraživanjima percepcije javnosti. Međutim, istina je da nedostatak angažmana građana i nedostatak svrsishodnih javnih konsultacija i javnih rasprava često daje odriješene ruke onima koji provode politike djelovanja i projekte na štetu životne sredine, zdravlja i dobrobiti građana. BiH je pristupila tzv. Aarhuskoj konvenciji još 2008. godine. Tom Konvencijom se uspostavlja određeni broj prava koje javnost (pojedinci i njihova udruženja) ima na raspolaganju u vezi sa životnom sredinom, uključujući pravo svake osobe da dobije informacije o životnoj sredini koje su u posjedu tijela vlasti, pravo učešća u donošenju odluka u vezi sa životnom sredinom i pravo osporavanja javnih odluka koje su donesene bez poštovanja dva gore pomenuta prava ili prava o životnoj sredini uopšte. Nažalost, kao što je slučaj sa mnogim drugim međunarodnim konvencijama i standardima, tijela vlasti BiH ne provode Konvenciju u dovoljnoj mjeri. Nedostaci koje je zapazila Mreža Aarhus centara u BiH, koja djeluje uz podršku OSCE-a, uključuju ograničeni nivo svijesti građana o njihovim pravima koja proističu iz Konvencije, nedostatak kapaciteta ili opšti nedostatak volje tijela vlasti da u potpunosti provedu odredbe Konvencije, kao i brojne prepreke u pristupu pravdi u pitanjima životne sredine. Ti nedostaci omogućavaju nekontrolisanu degradaciju životne okoline, izlažući riziku kvalitet života, zdravlje i sigurnost ljudi u BiH. Iz tog razloga, mi u Misiji radimo na podizanju svijesti građana o Konvenciji te o pravima o životnoj sredini, ali i odgovornostima, javnosti, u vezi sa učešćem u donošenju odluka koje se tiču životne sredine. Mi to činimo zbog toga što građani često postanu aktivni kada je već skoro prekasno – politike djelovanja su već usvojene, planovi su već izrađeni, finansijska sredstva su potrošena i tek kada posljedice u okviru životne sredine tog djelovanja počnu da utiču na njihovo zdravlje i dobrobit, oni postanu glasni i aktivniji. Da budemo jasni, to naravno nije njihova krivica. Tijela vlasti trebaju biti transparentna u donošenju odluka, između ostalog informišući građane o njihovim pravima i odgovornostima i preuzimajući odgovornost za zaštitu zdravlja i dobrobiti javnosti. Nažalost, to sada nije slučaj. Zbog toga je od ključne važnosti da građani pozovu vlast na odgovornost za sva djela koja utiču na njihove živote, između ostalog putem angažovanja u svim diskusijama i inicijativama koje mogu imati uticaja na životnu okolinu.”
Na pitanja na koji način možemo postati aktivniji i kako podstaći građane da učestvuju u postupku donošenja odluka kada još uvijek imamo neodgovorne građane koji zagađuju okolinu svakog dana bez ikakve svijesti ili posljedica gospodin dr Dimitry Iordanidi odgovara:
„To je još jedno nevjerovatno važno pitanje. Samo kada ljudi postanu svjesni uticaja sopstvenog djelovanja na životnu sredinu i posljedično na sopstveno zdravlje i dobrobit možemo govoriti o učešću u postupku donošenja odluka. Na primjer, slušamo i čitamo o opasnom zagađenju vazduha u BiH, naročito tokom zime, a svi građani će se složiti da je to neprihvatljivo i mora biti riješeno. Međutim, neće mnogi od njih uzeti u razmatranje, na primjer, da pređu sa uglja na ekološki prihvatljivije energente, ili da koriste javni prevoz, ili da zajedno sa prijateljima jednim vozilom putuju na posao ili da koriste bicikl umjesto automobila. Razumijemo da su za neke od ovih promjena potrebne finansijske investicije, ali mnoge od njih su izvedljive uz minimalan napor ili sredstva – kao što je zajedničko putovanje jednim vozilom na posao. Da budem jasan, to nije nešto što je specifično samo za BiH. Druge države u svijetu su se takođe suočile sa ovim problemom u nekom trenutku. Na svakog ekološki osviještenog građanina dolazi jedan koji to nije, ali za njih postoje stroge kazne, tako da morate platiti veliku sumu novca da biste bili ekološki neosviješteni. Misija OSCE-a u BiH pokušava da postane primjer, u skladu s tzv. Inicijativom za zeleniju i održivu budućnost (Green Pledge). Prije nekoliko godina počeli smo sa obnovom našeg velikog voznog parka, zamjenom starijih vozila sa čistijim hibridnim vozilima. Sada imamo veliki vozni park hibridnih vozila, što je rezultovalo smanjenjem potrošnje goriva (i emisija). Takođe slijedimo princip Nulte stope plastičnog otpada (Zero Plastic) u našim radnim prostorijama, tako da smo drastično smanjili ili izbacili upotrebu plastičnih boca, čaša i ostalih predmeta za jednokratnu upotrebu, ne samo u centralnoj kancelariji u Sarajevu, nego i u svim terenskim kancelarijama. Što se tiče angažmana građana po ovom pitanju, postoji mnogo organizacija i inicijativa koje pozivaju na učešće javnosti u aktivnostima na jačanju zaštite svoje životne sredine. Na primjer, državna Mreža Aarhus centara osnovana je 2013. godine pod pokroviteljstvom Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini kao platforma za razmjenu informacija među nadležnim vlastima, s jedne strane, te sa javnošću, s druge strane. To potiče transparentnost rada javnih tijela i omogućava građanima da izraze svoje mišljenje i zabrinutosti u vezi s odlukama koje mogu imati uticaja na životnu sredinu. BiH Mreža Aarhus centara sastoji se od četiri centra sa sjedištima u Banjaluci, Sarajevu, Tuzli i Zenici. Aarhus centri su dio šire mreže OSCE-a koja obuhvata 15 država u Jugoistočnoj Evropi, Istočnoj Evropi, Centralnoj Aziji i na Južnom Kavkazu.”
Vlast je odgovorna, ali i pojedinci
Ono što je sigurno veliki problem u BiH jeste I veliki broj nezakonitih odlagališta otpada, koje niko ne kontroliše. Na pitanje kako je ovo moguće riješiti dr Iordanidi ističe:
„Tretman otpada i dalje je jedan od najvećih problema u BiH, uprkos tome što su usvojeni okvirni zakoni za upravljanje otpadom. Prema zvaničnim procjenama, broj divljih odlagališta u BiH prelazi brojku od 1000, dok se samo 1% opštinskog otpada reciklira. Postojeći sistem upravljanja otpadom u BiH ne bilježi podatke o nagomilavanju otpada, prikupljanju, tretmanu ili odlaganju na sveobuhvatan i strukturiran način. Veliki problemi ne odnose se samo na otpad iz domaćinstava. Većini gradova u državi nedostaje organizovan sistem za prikupljanje i odlaganje korištenog ulja, baterija, akumulatora, guma, električne opreme, vozila i poljoprivrednog otpada (životinja i biljaka), medicinskog otpada, lijekova s isteklim rokom trajanja, pesticida i sličnih proizvoda. Opasan otpad i hemikalije, ako se njima ne upravlja na ispravan način, mogu imati strašne posljedice po životnu sredinu i javno zdravlje jer mogu kontaminirati vodu, tlo i atmosferu. Ponovo, vraćamo se na sami izvor problema, a to je nedostatak odgovornosti vlasti koje bi trebale osigurati adekvatna odlagališta otpada, s opcijama prikupljanja i reciklaže, te sa jasnim kaznama za one koji to ne poštuju. S druge strane, neki građani nisu svjesni toga da nezakonitim odlaganjem otpada direktno ugrožavaju svoje zdravlje i zdravlje svoje djece, da ne pominjem zdravlje ostalih građana i životne sredine, generalno. Ponavljam, vlasti moraju uspostaviti efektivan sistem upravljanja otpadom koji će biti dostupan građanima i putem kojeg će se otpadom rukovati na najpovoljniji mogući način po životnu sredinu.”
Angažovanost mladih
Da li je rješenje angažovati omladinu? Da li su mladi ljudi svjesniji ovih problema? Na kraju krajeva, oni će naslijediti životnu sredinu koju mi sada zagađujemo. Čini se da će njihov vazduh i njihova voda biti zagađeni, ako se nešto hitno ne promijeni?
“Ovo je područje gdje Misija vidi ogroman potencijal i zbog toga sarađujemo s mladim ljudima zadnjih nekoliko godina kako bismo, kao prvo, povećali njihovu svijest o pitanjima životne sredine i, kao drugo, kako bismo ih ohrabrili, razvojem njihovih kapaciteta i znanja, da se uključe i djeluju. Na primjer, naša Misija, u saradnji s Aarhus centrom u Sarajevu, organizuje godišnje Programe ekoloških pravnih klinika, u trajanju od jednog semestra, za studente prava, a trenutno za studente prava sa dva univerziteta. Kombinacijom predavanja stručnjaka, radionica i terenskih posjeta, studenti imaju priliku da stiču znanja o ekološkim zakonima i sudskim predmetima, kao i onima koji su relevantni za sprovođenje Aarhuske konvencije, istovremeno radeći na njihovim sposobnostima istraživanja, pripreme predmeta i advokatskih vještina. Nakon okončanja Programa, uspješni studenti imaju priliku prijaviti se za volonterski rad u sarajevskom Aarhus centru kako bi stekli praktična iskustva u pogledu ekoloških predmeta i time dali doprinos lokalnoj zajednici. Ovu aktivnost nastavljamo i tokom 2021. godine. Nadalje, Misija je, zajedno s fakultetima u Banjaluci, organizovala takmičenje u pisanju eseja za studente na temu “Ekološki incidenti u Bosni i Hercegovini i moguća rješenja”. Veoma nam je drago što smo primili mnogo eseja koji pokrivaju razna pitanja, uključujući i odlaganje medicinskog otpada vezanog za COVID-19, smanjenje ekološkog footprinta i izlijevanje hemikalije piralen prije nekoliko godina u Banjaluci. To nam je pokazalo da mladi ljudi postaju sve svjesniji posljedica zagađenja rijeka ili vazduha, nezakonitog odlaganja otpada i širenja malih hidroelektrana, po njihovo zdravlje i dobrobit. Prepoznajući da je čista i sigurna životna sredina u interesu svih građana, Misija OSCE-a u BiH nastavlja rad na širenju svijesti i promociji kolektivnog odgovora na mnogostruke okolišne izazove s kojima se BiH suočava.”
Hoćemo li i dalje sve prepuštati slučaju i zaboravu, puštati potencijalno kontaminirane ribe i vode Vrbasa da plivaju i teku bez da uopšte znamo jesu li kontaminirane i u kojoj mjeri jesu, ako jesu, ili se napokon ozbiljno bar za početak informisati i edukovati u pogledu zagađenja naše okoline, našeg grada, našeg života? Prekid apatije i indiferentnosti u pogledu reagovanja na zagađenja koja su pored piralena brojna, su trasa do rješenja i smanjenja ovih problema. Ignorisanjem vlasti, ali i građana kao i manjakom preuzimanja odgovornosti i jednih i drugih, ovakvo stanje neće stagnirati, a kamoli se poboljšati. Imperativ svakog od nas je da reaguje u svom domenu.
Ovaj tekst je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj materijala je isključiva odgovornost portala i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.
Izvor:
