Urbane sredine: Sterilne pustoši ili pokretači evolucije?

13. jul, 2022

Piše: mr. sc. Belma Nahić

Kada razmišljamo o evoluciji kao procesu nekako ga uvijek zamišljamo kao izuzetno sporim procesom koji se odvija u divljim područjima u kojima ljudska noga nikad nije zakoračila.

Zbog toga je možda i iznenađujuće da se rapidna evolucija dešava baš pred našim očima, u ogromnim urbanim sredinama za koje većinom smatramo da su sterilne pustoši.

Najveći zagovornik da su urbane sredine evolutivne i adaptivne „hot-spot“ zone jeste evolucioni biolog Menno Schilthuizen koji je napisao i knjigu na ovu tematiku naziva „Darvin dolazi u grad“.

On navodi fascinantne primjere poput londonskog podzemnog komarca i ptice kos.

Naime, londonski podzemni komarac se razlikuje od svog pretka običnog komarca (Culex pipens) prvenstveno po staništu kojeg naseljavaju. Iako ovaj komarac nema ograničeno rasprostranjenje samo u Londonu, on živi u podzemnim ljudski izgrađenim strukturama (metro, podrumi i sl.) širom svijeta.

Ova vrsta je evoluirala relativno nedavno. Pored habitata koje zauzima Culex pipen molestus za razliku od svog pretka se hrani ljudskom krvlju, ne pari se u rojevima, a ženkama nije potreban njihov „krvavi“ obrok prije nego što polegnu jaja.

Zapanjujuće je i posmatrati evoluciju kosa, gdje zapravo možemo uvidjeti nevjerojatne promjene i adaptacije koje upućuju na razvoj nove vrste.

Prije otprilike dvjesto godina kosovi su započeli kolonizaciju gradova u Njemačkoj i Italiji, nakon čega se ova urbana linija kosova proširila širom Evrope i Azije.

Gradski kosovi su se promijenili na toliko različitih načina da se može reći da su se prilagodili novoj ekološkoj niši. Gradski kos ima kraće kljunove, više ne migriraju, imaju različite reakcije na stres; razmnožavanje počinju puno ranije u godini, te čak i pjevaju u drugom tonu. Sve to ih sprječava da se križaju sa šumskim kosovima, što je ključni korak u stvaranju nove vrste.

Proučavanje evolucije u urbanim sredinama nije bez svojih izazova.

Jedan od osnovnih izazova u urbanim istraživanjima je razlikovanje dva načina odgovora na izmijenjenu okolinu: evoluciju (genetske promjene koje se pojavljuju kroz generacije) i fenotipsku plastičnost (fleksibilnost promjene fizičkih i/ili bihevioralnih karakteristika tijekom života organizma).

Za vodene buhe (Daphnia magna) ispostavilo se da je oboje u igri. Vodene dafnije uzgojene u laboratorijskim eksperimentima na temperaturama koje odgovaraju urbanim ribnjacima su manje, sazrijevaju i razmnožavaju se brže od dafnija uzgojenih na temperaturama u ruralnim ribnjacima koje imaju tendenciju da budu nekoliko stepeni niže (to je fenotipska plastičnost – nije došlo do genetskih promjena.) Ali tokom vremena, urbane vodene buhe koje žive generaciju za generacijom u toplijim, urbanim vodama ribnjaka genetski su se promijenile da bi imale iste vrste promjena (to je evolucija.)

 

Vrsta koja je izložena ekstremnim uslovima urbanih mega gradova jesmo i mi sami. Postavlja se pitanje da li i ljudi evoluiraju?

Naši preci nikada nisu živjeli kao mi sada, u gustim, vještačkim mega gradovima. Prema mišljenju biologa Schilthuizena mogli bismo se kao vrsta evolucijski prilagoditi tome, ali za evoluciju vam je potrebno ono što se naziva diferencijalnim preživljavanjem. Neki ljudi s određenim genetskim karakteristikama bi morali bolje preživjeti ili imati više potomaka od drugih ljudi. Ali to je jedan način na koji se razlikujemo od divljih životinja i biljaka koje nestaju u velikom broju u gradovima, a mi težimo da preživimo, jer, srećom, nema toliko smrti kao u prošlosti. Ali to također znači da je naša evolucija usporena, iako bi za nas moglo biti dobro da se prilagodimo.

 

Postoje neki dokazi iz proučavanja gena skeleta na grobljima u vrlo ranim gradovima da se imunološki sistem ljudi već prilagođavao da se bolje nosi sa zaraznim bolestima, koje se mnogo lakše šire u gradovima nego među rijetkim populacijama na selu. To će se i danas dešavati u gradovima. Ali za ostalo, samo ćemo morati da sačekamo i vidimo.

Ali je neminovna i činjenica da smo mi pokretači ove urbane rapidne evolucije životinja i biljaka. Način našeg života i naše potrebe natjerale su vrste da se ili adaptiraju i uspijevaju u ekstremnim stresnim uslovima gradova ili da nestanu.

 

Literatura:

https://www.nationalgeographic.com/science/article/urban-living-drives-evolution-in-surprising-way

https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fevo.2020.576665/full

https://knowablemagazine.org/article/living-world/2022/urban-evolution-species-adapt-survive-cities

Pin It on Pinterest

Share This