Bosna i Hercegovina je u 2022. godini proizvela više od milion tona komunalnog otpada, što je za skoro dva posto više u odnosu na prethodnu godinu.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, svaki stanovnik Bosne i Hercegovine proizveo je u prosjeku 360 kg komunalnog otpada, što pokazuje da je najveći porast bio registrovan u sakupljanju otpada iz domaćinstava, čak više od 80 posto ukupno prikupljenog otpada.
Kada govorimo o upravljanju otpadom, u BiH još uvijek nije u punom kapacitetu zaživjelo ni odvojeno sakupljanje, razdvajanje i reciklaža otpada, što uvećava količine otpada koje se odlažu na deponiji i time se dodatno doprinosi zagađenju okoliša.
“I dalje učimo da budemo društvo koje proizvodi manje otpada i to su prošle sve zemlje Evropske unije. Istina, treba nam vrijeme, jer to jeste dug proces, ali i konstantna edukacija. Moramo naučiti da otpad i te kako može donijeti benefite i da svaki otpad nije smeće – već potencijalni resurs od kojeg imamo društvenu dobit i to samo ako ga svakodnevno sortiramo i recikliramo”, naglašava Elma Hadžić Ramić iz Fonda za okoliš Federacije BiH.
U Bosni i Hercegovini trenutano se reciklira samo 10 posto ambalažnog otpada u koji spadaju plastika, papir i ostali iskoristivi materijali, procjena je kompanija koje se bave reciklažom sekundarnih sirovina.
Službeni podaci o recikliranom amblažnom otpadu ne postoje, jer ih nisu objavila entitetska ministarstva za zaštitu okoliša. BiH i dalje nema dovoljno razvijen sistem prikupljanja komunalnog otpada, nedostaje sanitanih deponija, mnogo je divljih odlagališta, a veliki dio tog otpada završi u prirodi.
Glavni grad Bosne i Hercegovine još 2007. godine u sklopu glavne gradske deponije Smiljevići izgradilo je postrojenje u kojem se vrši sortiranje ambalažnog otpada. Taj otpad preuzimaju ovlašteni operateri koji ga šalju u fabrike za preradu.
Mirza Ramić iz Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Rad kaže da se uspije odvojiti i reciklirati 15 posto otpada u cijelom Kantonu Sarajevo.
„Ukoliko se promatraju druge zemlje koje su trideset godina ispred nas, mislim da ne zaostajemo što se tiče tehnologije i inovacija na regionalnom centru za upravljanje otpadom. Svijest građana u postupanju vlastitim otpadom je ono na čemu trebamo najviše raditi”, ističe Ramić.
U okviru projekta “Efikasan sistem upravljanja otpadom u Kantonu Sarajevo”, na području grada u junu 2023. godine postavljeno je oko 300 zelenih otoka, odnosno kompleta kontejnera za razvrstavanje otpada.
Kućnim razvrstavanjem i pravilnim odlaganjem otpada građani Sarajeva mogu pomoći svom gradu da bude čistiji, a osim toga, smanjuju rizik pretvaranja zelenih površina u deponije, te učestvuju u uštedi energije i očuvanju prirodnih resursa.
“Razgradnja, recimo, jedne bačene plastike traje od 100 do 1.000 godina, a nakon reciklaže se mogu napraviti nove plastične folije, kese, boce, a od nekih vrsta plastike čak i odjeća, dok se novinski papir može reciklirati najmanje sedam puta. Recikliranje ima višestruke prednosti, počev npr. od naše deponije jer recikliranjem materijala smanjujemo unos smeća koje ide za deponiju, znači produžujemo vijek trajanja deponije”, objašnjava Mirza Ramić iz Javnog komunalnog preduzeća Rad.
Iz međunarodne organizacije People in Need, koja implementira projekat u partnerstvu sa KJKP RAD I Kantonom Sarajevo, ističu da reciklaža znatno smanjuje količinu otpada koji se odlaže, te da je odvojeno prikupljanje otpada jedan od najizravnijih načina kojim se doprinosi zaštiti okoline, smanjenju onečišćenja i održivom razvoju.
Zbog toga je važno da taj proces započne u kućanstvu svakog stanovnika.
Svijest građana u postupanju vlastitim otpadom
Iako konkretnih podataka o tome koliko stanovnika odvaja smeće nema, najveći broj ljudi smeće baca u jednu kesu, pa nerijetko u kanti koja je namijenjena za, na primjer, plastičnu ambalažu – vidimo bačenu kesu sa nesoritranim smećem.
Nijaz Mahmutović iz sarajevskog naselja Hrasno više od dvije godine odvaja smeće u tri različita kontejnera. Način ovakvog sortiranja otpada kaže da je naučio u Švedskoj gdje je živio deset godina.
“Evo, ja sam odvojio, znam u koji kontejner trebam šta staviti i to je to. Plastika, papir, staklo, to se mora odvojiti. To je jedna ušteda i za državu i za kompletno društvo. Nažalost, malo sam ljudi sreo da to ovdje radi. Ali, vjerujte kada bi kao u Evropi plaćali kazne svi oni koji smeće bace u jednoj kesi – svi bi smeće razvsrtavali”, kaže Nijaz.
I Nijazova komšinica Senka smatra da je razvrstavanje otpada važno za uštedu, ali da mali broj sugrađana to radi.
“Otpad je postao dio naše svakodnevnice, ali to ne znači da se ne možemo boriti protiv njega. Moj način da preuzmem odgovornost kao građanin je da sortiram svoj otpad, ali ne mislim da to puno ljudi radi. Prvo moja djeca, kojima svaki dan govorim, ne bacajte svo smeće u istu kantu. S druge strane, treba nam još kontejnera za odvajanje smeća u svakom naselju u gradu”, smatra Senka.
Prema dosadašnjoj praksi, KJKP “RAD” prikuplja, sortira i balira reciklažni otpad koji zatim prodaje putem javnog poziva. Kroz aktivnosti radne grupe, očekuje se da će se ovaj proces pojednostaviti, te da će otpad prikupljen na reciklažnim dvorištima i zelenim otocima preuzimati firme licencirane za upravljanje različitim vrstama otpada.
Građani često postavljaju pitanja šta se dešava sa reciklažnim otpadom
„Glavni fokus našeg projekta jesu potrebe građana Sarajeva koji su u najvećem broju izrazili spremnost da sortiraju kućni otpad. Zbog toga kroz projekat obezbjeđujemo neophodnu opremu – zvonaste kontejnere, zelene otoke i kompostere, kako bismo građanima obezbijedili sve neophodne uslove za sortiranje. Međutim, naš projekat se ne zaustavlja na tome“, ističe Samir Arnautović, manager projekta „Efikasan sistem upravljanja otpadom u Kantonu Sarajevo“. Dodaje da je jedna od najvećih briga stanovnika Kantona Sarajevo pitanje šta se dešava sa reciklažnim otpadom, s obzirom da građani primjećuju da se sortirani otpad stavlja na isti kamion za odvoz.
“Reciklažni otpad se ne odlaže na deponiji, već se prevozi u sortirnicu, koja se također nalazi u okviru Regionalne deponije Smiljevići, te dalje priprema i balira. Mi u PIN-u smo svjesni da je ovaj proces neophodno dodatno unaprijediti i upravo zbog toga pružamo podršku našem partneru KJKP “RAD” i uvezujemo sve aktere zainteresovane za ovaj proces – od lokalnih zajednica, čiji je cilj čista životna sredina i smanjene količine otpada, preko donosilaca odluka, do privrednih subjekata koji svoje prihode crpe iz upravljanja otpadom”, pojašnjava Arnautović.
Elma Hadžić Ramić iz Fonda za okoliš Federacije BiH ističe da reciklaža, odnosno razdvajanje otpada zahtijeva cijeli sistem koji mora da fukncionše, te da on kreće od građana, ali da prije svega mora da krene od države.
“Mora država da donese opredijeljenje da je recikliranje, odnosno soritranje smeća obaveza svakog pojedinca, da to nije dobrovoljna stvar, i odluka ne može biti na individualnom nivou. S druge strane, država mora planirati i odvajati sredstva za sistem recikliranja, a to se ne može samo svesti na postavljanje kontejnera u gradu”, naglašava Hadžić-Ramić.
Za rješavanje problema plastične i druge ambalaže, limene i staklene, kojom je zatrpana naša priroda i gradovi, jedna od mjera koja je pokazala najbolje rezultate jeste uvođenje depozitnog sistema. Depozitni sistem podrazumijeva da se dodatni trošak dodaje na cijenu proizvoda i taj se iznos vraća kupcu kada se ambalaža vrati nazad na recikliranje.
Depozitni sistem preko noći bi zaustavio odlaganje otpada u prirodi
“Procjena je da između 30 i 45 hiljada tona, oko 10 do 15 kilograma plastike po stanovniku BiH završava u prirodi svake godine. Kad bi se depozitni sistem uveo u Bosni i Hercegovini, preko noći bi se zaustavilo odlaganje te vrste otpada u našoj prirodi, što se najbolje vidjelo na primjeru susjedne Hrvatske,” smatra Anes Podić iz Eko akcije. Depozitni sistem podrazumijeva postavljanje mašina u koje bi građani odlagali iskorištenu ambalažu, zauzvrat dobijajući određeni iznos novca za istu.
Zemlje koje imaju povrat depozita uspjevaju da recikliraju između 80 i 95 posto svojih plastičnih boca. Najbolji primjer su Norveška gdje se sa depozitnim sistemom reciklira oko 95 posto boca, dok se u Velikoj Britaniji koja nema depozitni sistem reciklira 57 posto.
Jedan od dobrih primjera reciklaže otpada je i firma 3D iz Crne Gore koja od reciklažne plastike pravi klupe, koje su već postaljene na crnogorskom primorju.
Za izradu ovakve klupe potrebno je oko 12 hiljada plastičnih čepova, a njen vijek trajanja je oko deset godina. Cijena pomenute klupe je duplo manja nego one od drveta, a ono što je najvažnije sačuvano je jedno drvo, koje je potrebno za izradu samo jedne klupe.
“U 2021. godini u Sarajevu je potrošeno, otprilike, po stanovniku 70 boca godišnje i stanovnici Sarajeva su odbacili oko hiljadu tona plastičnih boca, svega 36 tona je prikupljeno i reciklirano,” kaže Podić, te kao najveću prepreku ovakvom sistemu u Bosni i Hercegovini navodi lobije koji su doveli da se uvedu zakoni koji nisu predvidjeli uvođenje depozitnog sistema jer bi to eventualno smanjilo profit kompanijama.
Istovremeno, Evropska unija svojim članicama svake godine nameće sve strožije uslove po pitanju otpada.
Tako će se od zemalja EU-a sada tražiti da recikliraju najmanje 55% svog komunalnog otpada do 2025., 60% do 2030. i 65% do 2035. Ostale mjere uključuju ograničenje od 10% otpada koji će se moći odlagati na odlagalištima do 2035, obvezno odvojeno prikupljanje biootpada i uvođenje strožijih šema kojim bi se natjerali proizvođači da plaćaju prikupljanje ključnih materijala za recikliranje.
Kako bismo čuli i mišljenje naših čitatelja, portal Radiosarajevo.ba objavio je i anketu s pitanjem “da li razvrstavate otpad iz domaćinstva?”.
Na anketu je odgovorilo više od 400 ljudi, a njih skoro 42 posto tvrdi da redovno ravrstava otpad iz domaćinstva. Njih 21 posto kaže da ponekad razvrstava, i to uglavnom papir i plastiku.
Oko 7 posto ispitanika otkrilo je kako ne razvrstava otpad, dok je njih 17 posto priznalo da ne razvrstava otpad, jer “nema naviku”. Pored toga, 12 posto ispitanih kaže kako ne razvrstava otpad, ali planira početi.
Sličan je i omjer i u komentarima na društvenim mrežama. Ljudi koji žive na Zapadu kažu da su stekli naviku da recikliraju, dok mnogi u BiH to žele, ali iz ovih ili onih razloga to ne rade. Jedan od sjajnih komentara glasi: “Sortiram oduvijek. Koga je nena odgojla zna kako se to radi. Kompost u baštu, ostalo recikliraš kako znaš i umiješ, makar dva puta upotrijebiš: za odlaganje, krečenje, za sijanje u bašti, karton papir u peć itd. A, sad imamo i kante za odvajanje, konačno. Malo truda, a velika korist.”
Kada se govori o upravljanju otpadom u BiH, problem predstavljaju i neuređene i divlje deponije, koje pored lošeg vizuelnog efekta, mogu na više načina ugroziti zdravlje ljudi kroz zagađenje zraka, voda i zemljišta.
Ovo zagađenje nastaje kada prolazi kroz nekoliko faza truljenja i fermentacije, te u tom procesu se stvaraju tzv. filtrati koji se procjeđuju u zemljište, površinske i podzemne vode, odnosno biogas koji sadrži stakleničke gasove, te se emitira u zrak i doprinosi globalnom zagrijavanju. Zbog prisutnosti metana u biogasu na neuređenim deponijama često dolazi do požara, čime se u okolinu emituju štetne materije nastale sagorijevanjem otpada.
Neuređen sistem u općinama i gradovima po pitanju prikupljanja i deponovanja otpada doveo je do sve većeg formiranja divljih deponija, kojih je u BiH najviše u Tuzlanskom kantonu.
Elma Hadžić-Ramić iz Fonda za okoliš Federacije BiH smatra da su za divlje deponije, osim neuređenog sistema, ipak najviše krivi građani, te da se Zakon o upravljanju otpadom mora mijenjati, posebno kada je u pitanju kaznena politika.
“Ipak, ono što svako od nas kao građanin može učinit je ne bacati otpad u prirodu, uključujući plastične boce, konzerve, kese i druge vrste ambalaže. Moramo biti svjesni da se ova vrsta otpada ne raspada u prirodi i da njenim adekvatnim odlaganjem čuvamo naše prirodne vrijednosti kojima se svakako ponosimo”, zaključuje Hadžić-Ramić.
Ulaganje u sistem upravljanja otpadom se u mnogim zapadno-evropskim zemljama smatra investicijom. Od otpada se proizvode alternativna goriva i energija, a minimalne količine se zatrpavaju. U tim zemljama se upravljanje otpadom tretira kao privredna grana, što potvrđuje podatak da Švedska reciklira 95 posto svih sekundarnih sirovina. Prema odluci Evropskog parlamenta do 2030. godine svu plastičnu ambalažu potrebno je napraviti prikladnom za recikliranje.
Do tada Bosna i Hercegovina planira osigurati da je svako odlaganje otpada ekološki prihvatljivo, da općine koje su prekomjerno udaljene od regionalnih deponija sufinansiraju troškove transporta otpada, kao i da se stimulira razvrstavanje otpada na izvoru, te da se deponije opreme neophodnim tehnologijama za tretiranje otpada.
To su uslovi koje BiH mora ispuniti ako razmišlja o otpadu kao o investiciji, ali I kao potencijalnoj sirovini koju jednog dana može plasirati na svjetsko tržište.
Izvor: radiosarajevo.ba