Piše: mr. sci Adi Pašalić, član pokreta „Think Green“ Visoko
Plastične vrećice, prazne boce piva, vina, patike, plastične stolice, keramički predmeti, dijelovi automobila, tetrapack pakovanja, TV uređaji i drugi kućanski aparati, dijelovi namještaja… Prva i jedina logična pomisao je da ste u nekom velikom trgovačkom centaru. Nažalost, ovi predmeti većinom stari, otrcani, prazni umjesto na regionalnim deponijama svoje mjesto nalaze u šumi, pored potoka, uz obalu rijeke ili jezera, na livadama i slično. Nije sigurno samo „palo sa neba“, takve prizore priređuje čovjek, pojedinac, zajednica ili čak neosvješteno društvo u cjelini. Ko daje zapravo nekome da uništava opće prirodno dobro, i do kad će planeta trpjeti destruktivnu ljudsku stranu!? Svaka bačena tona smeća u prirodu je tona problema za zajednicu koja tu živi, i kad tad priroda dvostruko vrati udarac – poplave, klizišta, odroni, uragani i slične oluje. Priča o ekologiji počinje u glavi svakog pojedinca, i djelovanje na lokolnom nivou nekada izgleda kao mali korak, ali sjetimo se samo izreke koja kaže: Puno malih ljudi na puno malih mjesta, koji naprave puno malih koraka, mogu promijeniti svijet.
Kad ideja pređe u djelo
Mladi ljudi sa pozitivnim kreativnim idejama mnogo toga mogu napraviti, jednostavno je nekad samo malo potrebno vjetra u leđa i dobre volje. Proteklih desetak dana mladi ljudi u Visokom okupljeni kao neformalna facebook grupa „Think Green“ učinili su već prvi korak. Prve tone smeća pored lokalnih šumskih staza prebačene su na regionalnu deponiju. Sve je počelo još prije par mjeseci, a kako je nastala ideja objašnjava mlad perspektivan pojedinac Faruk Avdagić koji slobodno vrijeme koristi za opće dobro i očuvanje okoliša: “Moja priča o ekologiji je stara nekih otprilike 7-8 mjeseci kad sam sa prijateljem Mustafom Ćosovićem razgovarao na temu reciklaže otpada i općenito o ekologiji i ekološkoj osviještenosti ljudi. Tada smo razgovarali o većim i težim projektima koji su samo ostali za sada na ideji. Volim prirodu i često rekreativno šetam lokalnim šumskim stazama poznatog visočkog izletišta Ravne, gdje sam sa prijateljima evidentirao mnoštvo divljih deponija, i s tim u vezi ustanovili smo da svi vide te deponije i svi su protivnici istih, a niko ne radi ništa po pitanju toga. Odlučili smo da piskaranje po društvenim mrežama zamijenimo pravom akcijom čiščenja i saniranja deponija, jedne po jedne”. Desetak dana poslije, rezultat je tona smeća manje u neposrednoj blizini izletišta Ravne. Dvadesetak mladih ljudi iz Visokog poslalo je snažnu poruku svima onima koji dijele istu viziju zaštite okoliša da im se priključe, ali i onima koji te iste deponije stalno proširuju da prestanu, i bar na momenat razmisle o tome šta to ostavljaju i koje prirodne ljepote uskraćuju svojoj djeci.
Think Green postaje ozbiljna priča
Za jako kratko vrijeme od neformalne grupe mladih ljudi i Facebook stranice, pokret, kako ga trenutno nazivaju „Think Green“, postaje pravo malo osvježenje u jednoj maloj lokalnoj zajednici. Pored stalnog porasta novih članova, ovoj grupi u prvim akcijama na terenu pomoć su pružile i društveno odgovorne firme i pojedinci. “Sve što smo imali na početku, a još uvijek smo na samom početku je ideja. Jako me raduje što su nas društveno odgovorni sugrađani podržali tako što su nam obezbijedili rukavice za rad, kese za smeće i osvježenje za sve učesnike. Nevjerovatno je kako se brzo stvari odvijaju, čak brže nego smo i zamišljali. Već smo nakon par dana i dvije akcije čiščenja došli u situaciju da nas druge slične organizacije pozivaju na saradnju, nude pomoć, a nama ostaje da registrujemo ili udruženje ili neki drugi pravni oblik kako bi lakše skapali saradnju”, zaključuje Avdagić. Ubrzo su se ovom pokretu priključile i mlade osobe koje na drugim poljima razvijaju svoja djelovanja za dobrobit zajednice, i dijele isto mišljenje o zaštiti okoliša. Dobar vjetar u leđa Think Green pokretu je dao i jedan od najmlađih gradskih vijećnika u Visokom Tarik Halilović.
Idemo dalje
Šume, planine, rijeke, potoci, livade nisu bile ničije, nisu ni sada, niti smijemo i pomišljati da će biti nečije u smislu privatne eksploatacije na štetu cjelokupnog društva. Još prije par stotina godina najveći poštovaoci priorde i borci za njeno izvorno očuvanje Indijanci su govorili i upozoravali: “Tek kad posječete posljednje drvo, tek kad zatrujete posljednju rijeku, tek kad upecate posljednju ribu, tek tada ćete saznati da se novac ne može jesti” – proročanstvo Cree Indijanaca. Da se to ne desi potrebno je jako puno djelovanja i koraka, Think Green je učinio jedan mali prvi korak i na tome neće stati. Uskoro je u planu akcija pošumljavanja simbolično nazvana „Vrati prirodi jedno stablo“.
Ovaj blog objavljen je u sklopu poziva za pisanje blogova “Priroda vrišti – ti je opiši!“. Svoje blogove možete slati na adresu info@mislioprirodi.ba.
