Telefon: 033 644-810
Email:
info@mislioprirodi.ba
PRTR i stanje u BiH
Piše: Mr.sc. Sabina Jukan
Šta je to Protokol o registrima ispuštanja i prenosa zagađujućih materija – PRTR
Na vanrednom sastanku strana u Kijevu, Ukrajina, 2003. godine u okviru 5. Ministarske konferencije „Okoliš za Europu“ usvojen je Protokol o registrima ispuštanja i prenosa zagađujućih materija (Protocol on Pollutant Release and Transfer Registers, PRTR) uz Aarhusku konvenciju. Protokol PRTR je stupio na snagu 8. oktobra 2009. godine nakon što ga je ratificiralo 16 država, čime je postao pravno obavezujući međunarodni instrument.
Protokol PRTR je izrađen s ciljem da se ojača prvi stub Aarhuske konvencije koji se odnosi na pristup javnosti informacijama o okolišu. Protokol PRTR obavezuje uspostavljanje usklađenih registara ispuštanja i prenosa zagađujućih materija koji će pomoći u identifikaciji najvećih tačkastih izvora zagađenja, uključujući one koji ispuštaju stakleničke plinove koji doprinose klimatskim promjenama. Definira obaveze prikupljanja podataka za registre zagađivanja okoliša i definira ko i šta izvještava. Sadrži listu od 86 zagađujućih materija iz tačkastih izvora te obavezuje izvještavanje o zagađujućim materijama iz difuznih izvora, o otpadu i prenosu opasnog otpada.
PRTR omogućuje vladama da:
- mogu pregledati usklađenost lokalnih pogona sa uslovima iz dozvole
- prate ispuštanja opasnih hemijskih materija i trendove zagađenja tokom vremena, te pregledaju napredak u smanjenju emisija
- prate usklađenost i nacionalni napredak sa međunarodnim obavezama
- uspostave prioritete za smanjenje potencijalno najštetnijih ispuštanja i prioritiziraju industrijske sektore za eko-inovaciju
- smanje troškove vlada i industrije obezbjeđivanjem koordiniranog sistema izvještavanja
- koriste rezultate PRTR da procijene rizike po ljudsko zdravlje
- postignu prevenciju zagađenja, smanjenje birokratskog tereta kontrolnih propisa.
Koristi od PRTRa za industriju, menadžment i radnike:
- stimuliranje napora da se poboljša upravljanje okolišem, efikasnost i smanje nivoi zagađenja i pripadajući troškovi za pogone
- služi kao glavna pokretačka sila za smanjenje zagađenja i eko-inovacije širom mnogih sektora ekonomije
- pomaže da se identifikuju potencijalni sektori i pogoni koji bi mogli biti polazne tačke ili prioriteti za uvođenje tehnologija za čistiju proizvodnju, eko-inovacije i sinergičke procese
- omogućuje sličnim industrijama da odrede svoje okolišne performanse sa drugim kompanijama u sektoru i da smanje ispuštanja, tako štedeći novac.
Koristi od PRTRa za opću javnost, građane i istraživače:
- pružanje pristupa informacijama o lokalnom, regionalnom ili nacionalnom zagađenju
- omogućava javnosti da uči o ispuštanjima i transferima koji se dešavaju u njihovim zajednicama
- omogućava stručnjacima iz zdravstva da koriste informacije u odlukama o javnom zdravlju
- obezbjeđuje dragocijeni alat za okolišnu edukaciju. Istraživači i akademski radnici mogu koristiti podatke iz PRTR za modeliranje ili druge studije, i finansijski sektor za evaluiranje investicionih prijedloga ili za razmatranje pitanja osiguranja ili pitanja održivosti.
Stanje u Bosni i Hercegovini
BiH još uvijek nije ratificirala Protokol o PRTRu, ali je kroz okolišnu legislativu definirala vođenje registara. Tako je Zakonom o zaštiti okoliša FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 15/21), članom 34 stav 1 propisano da „Federalno ministarstvo vodi elektronske registre o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne tvari koji predstavljaju osnov za izvještavanje u skladu sa zakonskim obavezama i međunarodnim ugovorima, uključujući one koji proizilaze iz Kijevskog protokola i Arhuske konvencije o pristupu informacijama.“ Prema ovom članu Zakona pored PRTR registra propisano je i uspostavljanje Registra o postrojenjima u kojima se skladište opasne materije (SEVESO postrojenja).
U Republici Srpskoj osnov za vođenje Registra ispuštanja i prenosa zagađujućih materija se nalazi u Zakonu o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik Republke Srpske”, br. 71/12, 79/15 i 70/20). Navedenim zakonom je propisano da registar vodi Republički hidrometeorološki zavod Republike Srpske i tako se radi od 2012. godine. Prije toga, Registar ispuštanja i prenosa zagađujućih materija se vodio od strane Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Zakonom je propisano da Izvještaj o ispuštanjima i prenosima zagađujućih materija dostavlja odgovorno lice za koje je izdata ekološka dozvola i ova obaveza se unosi u svaku izdatu ekološku dozvolu. U skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine u 2007. godini donešen je Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i zagađivača (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 92/07). Navedeni pravilnik se nije mijenjao u prethodnom periodu.
Nadležno odjeljenje za zaštitu životne sredine Vlade Brčko distrikta BiH ima obavezu voditi registar postrojenja i zagađivača u Brčko distriktu BiH što je propisano Zakonom o zaštiti životne sredine Brčko distrikta BiH.
Nažalost iako nadležne institucije imaju obavezu vođenja registara nijedan nije javno dostupan i za svaku informaciju se morate obratiti nadležnoj instituciji.
Svoja iskustva na ovu temu podijelili su s nama i predstavnici Eko foruma Zenica. Prof. dr. Samir Lemeš je istakao da:“PRTR je za Zenicu izuzetno važan jer Eko forum već 14 godina pokušava da industrijsko zagađenje iz zeničkih metalurških postrojenja dovede u zakonom propisane okvire. Svi naši pokušaji se zasnivaju na činjenicama, koje su često nedostupne, iako zakon kaže da moraju biti javne. Da bi se podaci o kvalitetu zraka u Zenici doveli u vezu s emisijama, vršili smo pritisak na nadležne da se obezbijede pouzdana mjerenja. Naše krivične prijave bile su odbačene “zbog nedostatka dokaza” jer ta mjerenja nisu bila ni dovoljna ni kvalitetna. Procedura javne rasprave prilikom izdavanja okolinske dozvole 2017. godine pokazala je da sistemi za automatski monitoring emisija na dimnjacima ArcelorMittal Zenica nisu bili postavljeni u skladu sa standardima, što je dovelo u sumnju sve prethodno prikupljene podatke o emisijama, i tako ukazalo na nedostatke PRTR u BiH.
Na inicijativu civilnog društva, izmjenama Zakona o zaštiti okoliša FBiH stvoreni su uslovi da se smanji broj operatera koji dostavljaju podatke u registar, po uzoru na druge države, čime je znatno olakšan rad registra i podaci su “očišćeni od balasta”. Međutim i dalje nedostaje mehanizam validacije podataka koje dostavljaju zagađivači, a podaci iz registra su dostupni isključivo na upit. Teško je znati kako formulisati te upite ako ne znate šta se nalazi u registru. Zbog svega toga, izuzetno je važno imati javno dostupan PRTR, kako bi i javnost imala priliku da analizira te podatke, identifikuje probleme i njihove uzroke, te na osnovu toga vrši pritisak na nadležne institucije.“
Mnogo projekata je realizirano na ovu temu u BiH i mnogo novaca je potrošeno, ali nažalost, i dalje imamo problema s uspostavom efikasnog/ih PRTR registara. U toku je implementacija projekta u kojem Resursni centar za okoliš (REC) kao partnerska oprganizacija učestvuje u realizaciji projekta „Poboljšanje registara ispuštanja i prijenosa zagađujućih materija (PRTR) u zemljama zapadnog Balkana i Republici Moldaviji“ u okviru kojeg je, između ostalog, planirano i usvajanje novih provedbenih propisa – Pravilnika za PRTR u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH te uspostavljanje PRTR online alata za izvještavanje i javno dostupne web stranice na svim nivoima vlasti u BiH.
Prema riječima Suade Numić, šefice odsjeka za uspostavu registra o postrojenjima i zagađivanjima, informiranje i obuku, iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma (FMOIT) u okvru navedenog RECovog projekta FMOIT je pripremio dva propisa koji su trenutno u proceduri donošenja: Pravilnik o registru zagađivača i zagađenjima za koji je u toku javni uvid https://www.fmoit.gov.ba/bs/okolisne-dozvole/javne-rasprave-i-javni-uvidi/javni-uvid-u-nacrt-pravilnika-o-registru-zagadivaca-i-zagadivanja-prtr i Pravilnik o postrojenjima u kojima se skladište opsane materije za koji je, također, javni uvid u toku https://www.fmoit.gov.ba/bs/okolisne-dozvole/javne-rasprave-i-javni-uvidi/javni-uvid-u-nacrt-podzakonskog-propisa-pravilnik-o-registru-postrojenja-u-kojima-su-prisutne-opasne-supstance. Gospođa Numić smatra da je neophodno: „Uspostaviti PRTR za nivo države kako bi se podaci slali sa jednog mjesta prema Europskom PRTR, obezbijediti održivost uspostavljenog informacionog sistema (unaprjeđenje, ažuriranje, javno objavljivanje podataka, kvalitet, tačnost i verifikaciju podataka itd), obezbijediti da se svi podaci i izvještaji prikupljaju i uređuju po jedinstvenoj metodologiji, obezbijediti da nadležno federalno ministarstvo objedinjuje podatke i kantonalnih ministarstava, a kroz bazu omogućiti pristup i kantonima (za njihovo teritorijalno područje), PRTR BH sistem mora biti kompatibilan sa E-PRTR zahtjevima.“
„Propisom iz 2007. godine propisana je bila uspostava referentnih centara za verifikaciju podataka, ali ne postoje kapaciteti institucija. Saradnja FMOIT, Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i Federalnog hidrometeorološkog zavoda je ključni faktor za uspješnu validaciju podataka iz PRTR. Međutim, iako je Federalni hidrometeorološki zavod jedno vrijeme validirao podatke o emisijama u zrak, zbog podkapacitiranosti nije u mogućnosti raditi dalju validaciju tako da je novim propisom koji donosi FMOIT predviđen drugi način kontrole podataka koji postepeno moramo unaprjeđivati“, istakla je gospođa Numić
Ljiljana Stanišljević, načelnica odjeljenja za procjenu uticaja na životnu sredinu i ekološke dozvole u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS nam je po pitanju PRTRa u RSu rekla: „Republički hidrometerorološki zavod dosta dobro vodi ovaj registar i vrši razmjenu informacija. Poteškoće su svakako postojale kako u kadrovskim kapacitetima (koji su sada poboljšani), tako i u samim podacima jer su podatke dostavljala sva odgovorna lca, imaoci ekološke dozvole. Očekujemo rezultate RECovog projekta koji će donijeti veliki napredak kada je u pitanju uspostava funkcionalnog registra. Donošenjem pravilnika i drugih tehničkih dokumenta, očekujemo da se kreira dobra baza podataka i da će se postupak izvještavanja prema međunarodnim ugovorima sprovoditi sa kvalitetnim podacima.“
Po pitanju novih aktivnosti vezanih za PRTR prof.dr. Lemeš smatara sljedeće“Prema našem dosadašnjem iskustvu, uspjeh REC-ovog pokušaja da se PRTR ponovo uspostavi zavisi isključivo od institucija države i entiteta. Ne smije se ponoviti situacija da gašenjem projekta prestane održavanje sistema. Treba prevazići nedostatke zakona o javnim nabavkama, nedostatak kadrova u ministarstvima, te očite političke opstrukcije koje entitetsku nadležnost koriste kao izgovor da se ne ratifikuje PRTR protokol. Održavanje sistema mora biti kvalitetno riješeno, bilo vlastitim kapacitetima institucija ili korištenjem usluga vanjskih dobavljača. Civilno društvo mora biti uključeno u proces konsultacija za uspostavljanje sistema, kako bi se ograničeni kapaciteti institucija nadoknadili aktivizmom i kapacitetima civilnog društva. Civilno društvo ima snagu da razoruža izgovore zagađivača ukoliko ga institucije tretiraju kao partnera a ne kao kritičara.“
Obzirom da je u toku javni uvid na dva pomenuta Pravilnika u FBiH pozivamo sve zainteresirane strane da se svojim komentarima i prijedlozima uključe u proces donošenja ovih propisa, ali i da prate procese u Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH po pitanju novih propisa o PRTRu. Nadati se da će ovaj novi pokušaj dovesti do uspostave funkcionalnog i održivog, te javnosti dostupnog registra.
Skrivena plastika: Da li znaš šta žvačeš?
Piše: Belma Nahić
Prema posljednjim izvještajima Svjetske banke svaka osoba dnevno proizvede 1 kg otpada. Osim činjenice da svakodnevno stvaramo otpad, također ga bezobzirno odbacujemo u okoliš, ne razmišljajući o posljedicama koje proizilaze iz toga. Ponekad čak i nismo svjesni da proizvodimo otpad koji se ili jako teško ili se uopšte ne razgrađuje. Takav je slučaj i sa žvakaćim gumama. Koristimo ih da bismo ublažili glad, zadovoljili potrebu za slatkom hranom koja nema puno kalorija, za koncentraciju dok učimo, da se riješimo nikotinske adikcije ili jednostavno da osvježimo dah i zaštitimo zube. Koliko volimo žvakaće gume govori i činjenica da se godišnje proda 374 biliona komada. Ako uzmemo za prosjek da jednu žvaku žvačemo pola sata to znači da u godišnjem prosjeku ljudi potroše 187 biliona sati žvačući ih.
Najveći ekološki problem žvakaćih guma jednostavno je činjenica da one nisu biorazgradive. Materijal od kojih se proizvode u sebi sadrži različite sintetičke polimere poput polivinil acetata koji se koristi za proizvodnju ljepila, poliizobutena koji se koristi za proizvodnju guma i polietilena koji se koristi u proizvodnji plastičnih kesa i boca. Čak 25-30% baznog sadržaja za njihovu proizvodnju je napravljena od ovih materijala.
Zbog činjenice da sadržavaju plastične komponente u sebi to ih čini i izvorom plastičnog zagađenja u prirodi. Poslije cigaretnih opušaka one su drugi najčešći oblik otpadaka. Žvakaće gume su krive za 250 000 tona smeća godišnje. U nekim zemljama problem zagađenja žvakaćim gumama je postao toliki da su ili ograničili njihovu prodaju ili je u potpunosti zabranili. Singapur je 1992. godine zabranio njihovu prodaju, uvoz i korištenje u čitavoj državi. Međutim, samo 10 godina nakon zbog pritiska raznih lobija morali su dopustiti prodaju “medicinskih“ žvaka. Mnoge zemlje su introducirale i korpe samo za otpad žvakaćih guma što je u pojedinim zemljama reduciralo ovaj problem za 46%.
Ali ipak određeni dio ovog vida otpada završi ili na ulici ili u našim vodotocima. Na primjer, u Britaniji je preko 90% pločnika prekriveno otpadom žvakaćih guma. Obzirom, da većina brendova ne proizvodi biorazgradive žvake, njihov otpad na našim ulicama se ne razgrađuje već se nakuplja i često je prepoznatljiv kao crne okruglaste mrlje na asfaltu. Pred Olimpijske igre u Londonu, grad je tri mjeseca čistio londonske ulice i uklonio preko 300 000 komada. Također, Britanija potroši oko 150 miliona funti godišnje na uklanjanje ovog problema.
Dio koji ne završi na zalijepljen na asfaltu, onda završi u našim rijekama i morima. Žvakaća guma koja putuje s mjesta na kojeg smo je bacili, preko rijeka i mora onda završava u ribama i morskim životinjama. Kroz svoje putovanje je nakupljala različite toksine koji se akumuliraju u ribama i morskim plodovima i koje mi koristimo u svojoj ishrani. Još uvijek nije poznato definitivno vrijeme neophodno za razgradnju žvakaćih guma. S obzirom na to da je potrebno čak 50 godina da bi započela njihova razgradnja pretpostavlja se da u prirodi žvakaće gume mogu opstati i do 500 godina.
Riješenje ovog problema ipak postoji. Standardna upotreba kanti namijenjenih samo za prikupljanje otpada od žvakaćih guma se pokazala kao uspješna metoda za reduciranje problema. Veće ulaganje u njihovu reciklažu i prenamjenu u igračke, gumene konetenjere i slično. Introdukcija i promocija na tržište brendova poput Chicza, Chewsy i True Gum koji su se vratili originalnim receptima za proizvodnju žvaka od biljnog soka različitih biljaka.