Piše: Nermina Čaušević, Ekoputokaz.com
Tekstilna industrija danas je jedan od najvećih zagađivača okoliša.
Masovna kupovina zahtijeva i masovnu proizvodnju. Rezultati nekih istraživanja ukazuju na to da prosječan potrošač sada kupuje za 60% više odjevnih predmeta u odnosu na 2000. godinu.
Povećan obim tekstilne proizvodnje sigurno će doprinijeti nepovratnom uništenju okoliša, ukoliko se ne poduzmu određene mjere.
Kako tekstilna industrija šteti okolišu?
Krenućemo od materijala koji nam je svima veoma dobro poznat – pamuk
Većina ljudi smatra da je pamuk potpuno zdrav jer je prirodni materijal. Preferiramo ga kod kupovine rublja, dječije odjeće, posteljine itd.
Međutim da bi se dobio samo materijal za proizvodnju odjevnih i drugih predmeta mora se provesti mnoštvo koraka.
Nisu svi u potpunosti ekološki prihvatljivi. Ako posmatramo uzgoj same biljke postoje podaci da se 22.5% svih insekticida i 10% svih pesticida koji se utroše na godišnjem nivou koriste kod uzgoja pamuka.
Dakle, proizvodnja pamuka uništava poljoprivredna zemljišta i zagađuje vodotoke.
Možda je teško za povjerovati, ali proizvodnja samo jedne pamučne majice zahtijeva 150 grama pesticida. Dalje, pesticidi prodiru u podzemne vode, truju ptice, pčele, druge životinje, poljoprivrednike i posljedično sve nas.
Tokom procesa proizvodnje npr. jedne pamučne košulje potrebno je čak 2700 litara vode – što je količina koju prosječan osoba popije za 2,5 godine.
Jednako su loše boje za tkanine, od kojih većina sadrži teške metale za koje znamo da su veoma štetni.
Sintetički poliesteri i najlon nisu ništa bolji ili sigurniji. Izrađuju se od naftnih derivata, nusprodukata pri rafiniranju nafte što povećava naše potrebe i ovisnost o nafti te povećava štetno zagađenje koje nas sve pogađa.
Modna industrija emitira 10% globalnih emisija CO2, što je više od međunarodnih letova i pomorskog brodarstva, a godišnje proizvede 21 milijardu tona otpada.
Osim industrije, ogroman uticaj ima tekstilni otpad iz kućanstava koji uglavnom nakon prestanka korištenja završavaju na depnijama.
Smatra se da je prosječan vijek trajanja odjevnih predmeta oko 3 godine, nakon čega se ta odjeća baca.
Odjevnim predmetima mogu biti potrebne stotine godina da se razgrade. To je doista alarmantna situacija koja je svakim danom sve veća i vrijeme je da se o tome ozbiljno razgovara.
Problem je potrebno najprije osvijestiti, a zatim početi rješavati.
Šta svako od nas može učiniti da smanji količinu tekstilnog otpada?
Za početak možemo prestati kupovati nepotrebne stvari, razmisliti o recikliranju odjeće, pokloniti ono što ne nosimo nekome kome je potrebno, ako kupujemo neka to bude od lokalnih proizvođača … i već smo napravili male ali značajne korake.
Ovaj blog objavljen je u sklopu poziva za pisanje blogova “Priroda vrišti – ti je opiši!“. Svoje blogove možete slati na adresu info@mislioprirodi.ba.
Električni skuter (e-skuter) u posljednje vrijeme postaje sve popularnije prevozno sredstvo. Mnoge evropske metropole poput Štokholma, Pariza, Brisela, Kopenhagena, Budimpešte i drugih su uveli opciju iznajmljivanja ovih skutera dnevno putem različitih aplikacija. Sarajevo uskoro treba dobiti svoje prve električne skutere (e-skuter) koji će se moći iznajmljivati dnevno putem aplikacija, slično NextBike sistemu koji je uveden prije nekoliko godina. Mnoge kompanije promovišu ovu opciju prevoza kao održivu i ekološki prihvatljivu, međutim postavlja se pitanje da li je to zaista tako?
E-skuter je definitivno „zeleniji“ od auta. Prosječan automobil pravi emisiju 400 grama CO2, dok e-skuter pravi emisiju od 200 grama CO2. Državni univerzitet u Sjevernoj Karolini je u augustu prošle godine izbacio studiju u kojoj predlaže da ulaganjem u bolju proizvodnju te produžavanjem njihovog životnog ciklusa sa nekoliko mjeseci na barem dvije godine može se povećati zeleni otisak e-skutera.
Naravno, u idealnim uslovima e-skuter bi se također smatrao zagađivačem. Studija državnog Univerziteta u Sjevernoj Karolini navodi podatke o karbonskom otisku ovih skutera. U svojoj studiji navode da putovanje ovim skuterom zapravo ima veći karbonski otisak nego bicikl, moped, bus ili kada bi išli pješke. Profesor Jeremiah Johnson tvrdi da e-skuter treba promatrati sa stanovišta njihovog životnog ciklusa, s obzirom da su kratkog životnog vijeka, te se prave od aluminijuma, baterija od litijuma i gumene točkove. Navode da se najveći problem e-skutera nalazi zapravo u njihovoj proizvodnji, održavanju i odlaganju, jer tokom korištenja karbonski otisak e-skutera je znatno nizak.
Međutim, Lufthansa Innovation Hub je napravio listu koliko koji prevoznik emituje CO2 pri transportu, a e-skuter se nalazi tek na 14.mjestu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, s obzirom na to da su auta jedan od najvećih zagađivača u Sarajevu, možemo pretpostaviti da bi korištenje e-skutera barem u jednoj mjeri doprinijelo smanjenju aerozagađenja u ovom gradu.
Ako želimo da razmišljamo o zelenijoj budućnosti, trebamo o e-skuterima razmišljati kao o dugoročnoj investiciji te investirati u njihovu proizvodnju, održavanje i odlaganje kako bi zajedno sa biciklima i električnim biciklima postali prihvaljtiva eko-alternativa za transport u gradu.
Pisala: Selma Gribajčević
Izvor informacija: Hollingsworth, J., Copeland, B. and Johnson, J., 2019. Are e-scooters polluters? The environmental impacts of shared dockless electric scooters. Environmental Research Letters
U vrijeme kada je okoliš sve ugroženiji neodgovornim ponašanjem barem svakog drugogčovjeka i velikog dijela vodećih kompanija u svijetu, posebno je važno razmišljati o načinimakako ublažiti štetu koju nanosimo prirodi, indirektno ugrožavajući i sebe.
U Bosni i Hercegovini ljudi, uglavnom, budu svjesniji u kakvom okruženju žive tokom zimskihmjeseci, jer je tada golim okom vidljivo zagađenje zraka kao posljedica višegodišnjeg nemaravlasti, ali i ponašanja pojedinaca i privrednih subjekata širom zemlje.
Priroda ili okoliš? Postoji li razlika?
Priroda, u najširem značenju, predstavlja skup materijalnog svijeta, svemira i sila koje u njemudjeluju bez čovjekovog djelovanja.
Okoliš podrazumjeva skup materijalnog i živog svijeta, čiji je biološki dio čovjek, koji jeposljedica života i djelovanja ljudi.
Dakle, razlika postoji iako mi često poistovjećujemo ova dva pojma.
Mnogo se govori o zagađenju okoliša i posljedicama koje će se odraziti na okoliš, ali i prirodu,ako ništa ne učinimo: zatrpani smo otpadom na svakom koraku, prebrzo trošimo prirodneresurse ne razmišljajući o tome, a zrak je i dalje previše zagađen. Svako od nas može datidoprinos očuvanju prirodnih resursa i zaštiti okoliša samo ako to zaista želi – uz malo discipline.
Pročitajte nekoliko korisnih savjeta kako možete doprinijeti očuvanju prirodnih resursa izaštiti okoliša:
1.Pametna kupovina = proizvodnja manje otpada
Prije nego krenete u kupovinu, razmišljajte o:
2. Razvrstavajte ambalažni, električni i elektronski otpad
Najkorisnije za okoliš bi bilo da razvrstavamo ambalažni, električni i elektronski otpad (papir,karton, plastiku, višeslojnu ambalažu, staklo, baterije, stare električne i elektronske uređaje)kako bismo dodatno smanjili količine komunalnog otpada koji se u BiH deponira.
Selektiranjem otpada učestvujemo u procesu recikliranja i na taj način:
3.Racionalnije koristite vodu
Već milionima godina na Zemlji postoji ista količina vode koja se ne smanjuje, ali i ne povećava.Njen kvalitet zavisi od našeg ophođenja prema njoj.
Evo nekoliko savjeta kako racionalnije koristiti vodu u domaćinstvu:
4.Štedite energiju
Najveći dio energije koju koristimo dolazi iz izvora koji doprinose degradaciji prirode. Zato jeveoma važno da efikasnije koristimo energiju (kako toplotnu tako i električnu), a samim timsmanjit ćemo i troškove u našem kućnom budžetu
Pročitajte nekoliko korisnih savjeta za uštedu energije, ali i novca:
5.Doprinesite manjem zagađenju zraka
Zagađenje zraka uzrokovano je emisijama iz industrijskih i energetskih postrojenja (npr.termoelektrane, željezare, cementare itd), iz kućnih i centralnih ložišta, kao i saobraćaja.Problem zagađenog zraka je složen problem i potrebno ga je sistemski rješavati uz učešće kakodonosioca odluka i inspekcije, tako i samih građana.
Donosioci odluka i inspekcije bi trebali:
Građani bi trebali:
Piše: mr.sc. Sabina Jukan, dipl.ing.tehn.