Tekstil kao zagađivač

Piše: Nermina Čaušević, Ekoputokaz.com

Tekstilna industrija danas je jedan od najvećih zagađivača okoliša.

Masovna kupovina zahtijeva i masovnu proizvodnju. Rezultati  nekih istraživanja ukazuju na to da prosječan potrošač  sada kupuje za 60% više odjevnih predmeta u odnosu na 2000. godinu.

Povećan obim tekstilne proizvodnje  sigurno će doprinijeti nepovratnom uništenju okoliša, ukoliko se ne poduzmu određene mjere.

Kako tekstilna industrija šteti okolišu?

Krenućemo od materijala koji nam je svima veoma dobro poznat  – pamuk

Većina ljudi smatra da je pamuk potpuno zdrav jer je prirodni materijal. Preferiramo ga kod kupovine rublja, dječije odjeće, posteljine itd.

Međutim da bi se dobio samo materijal za proizvodnju odjevnih i drugih predmeta mora se provesti mnoštvo koraka.

Nisu svi u potpunosti ekološki prihvatljivi. Ako posmatramo uzgoj same biljke postoje podaci da se 22.5% svih insekticida i 10% svih pesticida koji se utroše na godišnjem nivou koriste kod uzgoja pamuka.

Dakle, proizvodnja pamuka uništava poljoprivredna zemljišta i zagađuje vodotoke.

Možda je teško za povjerovati, ali proizvodnja samo jedne pamučne majice zahtijeva 150 grama pesticida. Dalje, pesticidi prodiru u podzemne vode, truju ptice, pčele, druge  životinje, poljoprivrednike i posljedično sve nas.

Tokom procesa proizvodnje npr. jedne pamučne košulje potrebno je čak 2700 litara vode – što je količina koju prosječan osoba popije za 2,5 godine.

Jednako su loše boje za tkanine, od kojih većina sadrži teške metale za koje znamo da su veoma štetni.

Sintetički poliesteri i najlon nisu ništa bolji ili sigurniji. Izrađuju  se od naftnih derivata, nusprodukata pri rafiniranju nafte što povećava naše potrebe i ovisnost o nafti te povećava štetno zagađenje koje nas sve pogađa.

Modna industrija emitira 10% globalnih emisija CO₂, što je više od međunarodnih letova  i pomorskog brodarstva, a godišnje proizvede 21 milijardu tona otpada.

Osim industrije, ogroman uticaj ima tekstilni otpad iz kućanstava  koji uglavnom nakon prestanka korištenja završavaju na depnijama.

Smatra se da je prosječan vijek trajanja odjevnih predmeta oko 3 godine, nakon čega se ta odjeća baca.

Odjevnim predmetima mogu biti potrebne stotine godina da se razgrade. To je doista alarmantna situacija koja je svakim danom sve veća i vrijeme je da se o tome ozbiljno razgovara.

Problem je potrebno najprije osvijestiti, a zatim početi rješavati.

Šta svako od nas može učiniti da smanji količinu tekstilnog otpada?

Za početak možemo prestati kupovati nepotrebne stvari, razmisliti o recikliranju odjeće, pokloniti ono što ne nosimo nekome kome je potrebno, ako kupujemo neka to bude od lokalnih proizvođača … i već smo napravili male ali značajne korake.

 

Ovaj blog objavljen je u sklopu poziva za pisanje blogova “Priroda vrišti – ti je opiši!“. Svoje blogove možete slati na adresu info@mislioprirodi.ba.

Električni skuteri: „Zeleni“ ili ne?

Električni skuter (e-skuter) u posljednje vrijeme postaje sve popularnije prevozno sredstvo. Mnoge evropske metropole poput Štokholma, Pariza, Brisela, Kopenhagena, Budimpešte i drugih su uveli opciju iznajmljivanja ovih skutera dnevno putem različitih aplikacija. Sarajevo uskoro treba dobiti svoje prve električne skutere (e-skuter) koji će se moći iznajmljivati dnevno putem aplikacija, slično NextBike sistemu koji je uveden prije nekoliko godina. Mnoge kompanije promovišu ovu opciju prevoza kao održivu i ekološki prihvatljivu, međutim postavlja se pitanje da li je to zaista tako?

E-skuter je definitivno „zeleniji“ od auta. Prosječan automobil pravi emisiju 400 grama CO2, dok e-skuter pravi emisiju od 200 grama CO2. Državni univerzitet u Sjevernoj Karolini je u augustu prošle godine izbacio studiju u kojoj predlaže da ulaganjem u bolju proizvodnju te produžavanjem njihovog životnog ciklusa sa nekoliko mjeseci na barem dvije godine može se povećati zeleni otisak e-skutera.

Naravno, u idealnim uslovima e-skuter bi se također smatrao zagađivačem. Studija državnog Univerziteta u Sjevernoj Karolini navodi podatke o karbonskom otisku ovih skutera. U svojoj studiji navode da putovanje ovim skuterom zapravo ima veći karbonski otisak nego bicikl, moped, bus ili kada bi išli pješke. Profesor Jeremiah Johnson tvrdi da e-skuter treba promatrati sa stanovišta njihovog životnog ciklusa, s obzirom da su kratkog životnog vijeka, te se prave od aluminijuma, baterija od litijuma i gumene točkove. Navode da se najveći problem e-skutera nalazi zapravo u njihovoj proizvodnji, održavanju i odlaganju, jer tokom korištenja karbonski otisak e-skutera je znatno nizak.

Međutim, Lufthansa Innovation Hub je napravio listu koliko koji prevoznik emituje CO2 pri transportu, a e-skuter se nalazi tek na 14.mjestu.

Uzimajući u obzir sve navedeno, s obzirom na to da su auta jedan od najvećih zagađivača u Sarajevu, možemo pretpostaviti da bi korištenje e-skutera barem u jednoj mjeri doprinijelo smanjenju aerozagađenja u ovom gradu.

Ako želimo da razmišljamo o zelenijoj budućnosti, trebamo o e-skuterima razmišljati kao o dugoročnoj investiciji te investirati u njihovu proizvodnju, održavanje i odlaganje kako bi zajedno sa biciklima i električnim biciklima postali prihvaljtiva eko-alternativa za transport u gradu.

Pisala: Selma Gribajčević

Izvor informacija: Hollingsworth, J., Copeland, B. and Johnson, J., 2019. Are e-scooters polluters? The environmental impacts of shared dockless electric scooters. Environmental Research Letters

 

Kako možemo sačuvati prirodu i zaštititi okoliš?

Pročitajte nekoliko korisnih savjeta stručnjaka

U vrijeme kada je okoliš sve ugroženiji neodgovornim ponašanjem barem svakog drugogčovjeka i velikog dijela vodećih kompanija u svijetu, posebno je važno razmišljati o načinimakako ublažiti štetu koju nanosimo prirodi, indirektno ugrožavajući i sebe.

U Bosni i Hercegovini ljudi, uglavnom, budu svjesniji u kakvom okruženju žive tokom zimskihmjeseci, jer je tada golim okom vidljivo zagađenje zraka kao posljedica višegodišnjeg nemaravlasti, ali i ponašanja pojedinaca i privrednih subjekata širom zemlje.

Priroda ili okoliš? Postoji li razlika?

Priroda, u najširem značenju, predstavlja skup materijalnog svijeta, svemira i sila koje u njemudjeluju bez čovjekovog djelovanja.

Okoliš podrazumjeva skup materijalnog i živog svijeta, čiji je biološki dio čovjek, koji jeposljedica života i djelovanja ljudi.

Dakle, razlika postoji iako mi često poistovjećujemo ova dva pojma.

Mnogo se govori o zagađenju okoliša i posljedicama koje će se odraziti na okoliš, ali i prirodu,ako ništa ne učinimo: zatrpani smo otpadom na svakom koraku, prebrzo trošimo prirodneresurse ne razmišljajući o tome, a zrak je i dalje previše zagađen. Svako od nas može datidoprinos očuvanju prirodnih resursa i zaštiti okoliša samo ako to zaista želi – uz malo discipline.

Pročitajte nekoliko korisnih savjeta kako možete doprinijeti očuvanju prirodnih resursa izaštiti okoliša:

1.Pametna kupovina = proizvodnja manje otpada

Prije nego krenete u kupovinu, razmišljajte o:

• Ambalaži proizvodaObratite pažnju da li je ambalaža od recikliranih materijala ili materijala koji se mogureciklirati, a ako postoje različite ponude istog prozvoda kupujte one koji imaju manjeambalažnog otpada.
• Proizvođaču Kupovinom domaćih proizvoda umjesto uvoznih ne samo da pomažemo domaćuprivredu već doprinosimo i očuvanju okoliša kroz uštedu energije za transport samogproizvoda, te doprinosimo smanjenju emisija CO2 koji utječe na klimatske promjene.
• Stvarnoj potrebi tog proizvodaPrije kupovine razmislite da li vam je zaista potreban taj proizvod posebno ako se radi oodjeći ili obući, jer time smanjujemo nastanak otpada na samom izvoru.
• Roku trajanja proizvodaAko kupite proizvod koji ima kratak rok trajanja, a niste ga iskoristili, bespotrebno steproizveli otpad ali i finansijski opteretili vaš kućni budžet.
• Nošenju cekera Obavezno sa sobom ponesite ceker od kuće da izbjegnete kupovinu plastičnih vrećica,koje, nažalost, srećemo na svakom koraku u prirodi.

2. Razvrstavajte ambalažni, električni i elektronski otpad

Najkorisnije za okoliš bi bilo da razvrstavamo ambalažni, električni i elektronski otpad (papir,karton, plastiku, višeslojnu ambalažu, staklo, baterije, stare električne i elektronske uređaje)kako bismo dodatno smanjili količine komunalnog otpada koji se u BiH deponira.

Selektiranjem otpada učestvujemo u procesu recikliranja i na taj način:

• Smanjujemo utjecaj otpada na zagađenje vode, zraka i zemlje;
• Manje uništavamo prirodu, jer štedimo prirodne resurse;
• Čuvamo živote i zdravlje biljaka i životinja, i svih koje volimo;
• Smanjujemo količinu energije utrošenu da bi se nešto proizvelo;
• Štedimo novac, jer ovim proizvodi pojeftinjuju ;
• Štedimo prostor koji bi bio iskorišten za deponije otpada i time uništen;
• Činimo naš okoliš čistim i lijepim.

3.Racionalnije koristite vodu

Već milionima godina na Zemlji postoji ista količina vode koja se ne smanjuje, ali i ne povećava.Njen kvalitet zavisi od našeg ophođenja prema njoj.

Evo nekoliko savjeta kako racionalnije koristiti vodu u domaćinstvu:

• Kratko se istuširajte umjesto da se kupate u kadi punoj vode.
• Prilikom pranja zuba i brijanja ne ostavljajte vodu da stalno teče.
• Sve slavine i WC vodokotlić u domaćinstvu prekontrolirajte. Ukoliko slavina kapljebrzinom od jedne kapi u sekundi to godišnje iznosi oko 6.000 litara vode
• Propusni vodokotlić nepovratno potroši 20.000 litara godišnje ili oko 100 kada vode.Obični vodokotlić zamjenite novim, koji ima dvije mogućnosti puštanja vode.
• Ugradite regulatore protoka vode na slavine i tuš kojima smanjujete 20-50% potrošnjuvode i energije. Kod obične slavine protok vode iznosi od 10-17 litara po minuti, a kodugrađenog regulatora imamo konstantan protok od 6 litara po minuti.
• Kada kupujete novu mašinu za pranje veša ili suđa kupite onu kojoj je potrebno manjevode i energije. Mašine koristite samo kada su pune.
• Skupljajte kišnicu i njome sapirite WC, automobile, dvorišta, zalijevajte vrt…

4.Štedite energiju

Najveći dio energije koju koristimo dolazi iz izvora koji doprinose degradaciji prirode. Zato jeveoma važno da efikasnije koristimo energiju (kako toplotnu tako i električnu), a samim timsmanjit ćemo i troškove u našem kućnom budžetu

Pročitajte nekoliko korisnih savjeta za uštedu energije, ali i novca:

• Kako biste spriječili „bježanje“ toplote kroz gornji dio vašeg objekta, ugradite izolaciju upotkrovlju.
• Teške zavjese djeluju kao dobra prepreka za sprječavanje gubitka toplote iz kuće.
• Ako ste u mogućnosti, instalirajte dvostruko ili trostruko zastakljivanje kako bistepoboljšali toplotni komfor vašeg doma i i godišnje uštedjeli na računima za energiju.
• Postavite zamrzivač na višu temperaturu, tako da ne mora mnogo raditi.
• Ako odmrzavate hranu, uvijek je odmrzavajte u frižideru, jer tada smrznuta hranaodržava frižider hladnim.
• Zamijenite rasvjetu s niskim LED svjetlima za energiju, jer ona koriste 90% manjeenergije i traju 10-20 puta duže, pa ćete ih rijetko kada morati mijenjati.
• Ostavite kuhanu hranu da se ohladi prije nego što je stavite u frižider ili zamrzivač, kakouređaji ne bi morali raditi više da je ohlade
• Objesite odjeću kad god to možete – izbjegavajte korištenje sušilica koje imaju velikemotore za centrifugiranje odjeće i grijače kako bi pomogli procesu sušenja, što znači datroše mnogo energije.
• Ako već koristite sušilicu, očistite filter nakon svakih nekoliko upotreba, kako bi bilaučinkovitija i time uštedjela električnu energiju.
• Isključite svoj računar na kraju svakog dana – ne ostavljajte ga na opciji stand by.
• Sipajte vode u kuhalo samo onoliko koliko vam je potrebno za vaš napitak.
• Isključite telefon s punjača (i punjač sa zida) kada je telefon potpuno napunjen.
• Kako biste zadržali toplotu u posudi i uštedjeli i do 20% energije za kuhanje, uvijekstavljajte poklopce na posude u kojima se kuha.

5.Doprinesite manjem zagađenju zraka

Zagađenje zraka uzrokovano je emisijama iz industrijskih i energetskih postrojenja (npr.termoelektrane, željezare, cementare itd), iz kućnih i centralnih ložišta, kao i saobraćaja.Problem zagađenog zraka je složen problem i potrebno ga je sistemski rješavati uz učešće kakodonosioca odluka i inspekcije, tako i samih građana.

Donosioci odluka i inspekcije bi trebali:

• Donositi propise i mjere koje će efikasnije utjecati na stanje na terenu, baviti se višeprevencijom, a ne rješavanjem posljedica zagađenja zraka (ovdje ne treba izmišljati toplu vodu samo preuzeti od drugih što je primjenjivo u našim uvjetima);
• Pooštriti kontrolu emisija industrijskih zagađivača sa pojačanim kaznama;
• Pooštriti primjenu postojeće legislative;
• Omogućiti subvencije za prelazak na centralno grijanje ili plin (gdje postoji) ranjivim kategorijama;
• Subvencionirati izoliranje zgrada i kuća s ciljem efikasnijeg korištenja toplotne energije;
• Uvesti kalorimetre u objekte sa centralnim grijanjem kako bi se stimulirala štednjatoplotne energije;
• Postepeno proširivati mrežu centralnog grijanja ili plinsku mrežu gdje je to moguće, aukidati kućna ložišta;
• Povećati cijene parkiranja u užim gradskim zonama;
• Unaprijediti javni prijevoz;
• Povećati dužinu biciklističkih staza i broj parkinga za bicikle;
• Vratiti na snagu zabrane uvoza starih automobila, jer smo postali zemlja otpadnih automobila iz Europe;
• Pojačati inspekcijski nadzor nad loženjem primjenom mjera i propisa, jer zbog niske ekonomske moći građani (ali i neki privredni subjekti) lože neadekvatne materijale;
• Donositi i primjenjivati prostorno-plansku dokumentaciju;
• Više uključivati struku u rješavanje okolišnih problema.

Građani bi trebali:

• Manje koristiti automobile, a ukoliko to zaista moraju onda povesti i susjede ili prijateljena posao;
• Više koristiti javni prijevoz, šetati ili voziti bicikl gdje god je to moguće;
• Voditi računa o kvalitetu goriva kojeg koriste kod zagrijavanja;
• Voditi računa kako kod kupovine peći za loženje, tako i kod električnih uređaja (kupovatienergetski efikasne uređaje sa oznakama A+,A++, A+++);
• Pratiti savjete kod štednje energije, jer njihovom primjenom indirektno doprinosimoočuvanju kvaliteta zraka.

Piše: mr.sc. Sabina Jukan, dipl.ing.tehn.