Otkrivanje posljednjih utočišta: borba za opstanak bosanskog alpskog tritona na Vranici

09. feb, 2024

Rajzerov triton ili bosanski alpski triton, naučnog naziva Ichthyosaura alpestris ssp. raiseri  je endemična podvrsta koju je moguće pronaći samo na užem području Prokoškog jezera u Bosni i Hercegovini. Alpski triton (Ichthyosaura alpestris) naseljava područje Centralne Evrope, ali ova specifična podvrsta živi samo na uskom dijelu planine Vranice i po svim paramentrima je kritično ugrožena. Podvrsta reiseri je specifična po tome što na trbuhu nema mrlja pigmentacije kao druge podvrste tritona kao i po tome što ima disproporcionalno širu glavu u odnosu na druge alpske tritone.

Trenutno se vodi bitka za očuvanje ovih nježnih organizama, da ne iščeznu u potpunosti. Adnan Zimić, kustos s Odjeljenja za prirodne nauke Zemaljskog muzeja, uz podršku UNDP „Održivost zaštićenih područja – SPA” i pomoć Javnog komunalnog preduzeća „Šćona“ iz Fojnice koje održava spomenik prirode Prokoško jezero, vodi ovu bitku.

Potvrdili smo izumiranje podvrste bosanski alpski triton na području Prokoškog jezera, ali ostatak populacije preživljava okolo Prokoškog, u malim vodenim tijelima. Uspjeli smo pronaći dvije populacije na kojima možemo raditi monitoring, u pitanju su dva vodena tijela, Zavol i izvorište Šestica“, kazao je Adnan Zimić.

Ova dva mjesta su možda posljednji refugijumi, utočišta, ove podvrste u BiH. Ovo ujedno znači i da se radi o jednoj od najrjeđih životinjica. Zanimljivost za izvorište Šestica je to da ju je upravo Zimićev tim nazvao tako, jer jedan od njegovih izvora ima temperaturu od 6,6 C stepeni. Ova temperatura vode stvara dobre uslove za preživljavanje tritona, jer je za njega idealna temperatura vode ispod 20° C.

Na lokalitetu barice Zavol su u 2023. godini pronađene 83 jedinke bosanskog alpskog tritona, a u Šestici 70. To je zapravo cijela populacija na koju u ovom trenutku možemo računati za restauraciju i spas podvrste. 

Vrsta ili podvrsta?

Inače, ova podvrsta se bori i za status vrste. Rajzerov triton doveden je na nivo zasebnog varijeteta, a zatim su genetičke analize pokazale da je populacija zasebna evolutivna linija i da se radi vjerovatno o zasebnoj podvrsti. Karakteriše se većom glavom i većim tijelom u odnosu na tipsku podvrstu. Na prvi pogled, morfološki se ne razlikuje mnogo od svoje tipske podvrste. Sve podvrste imaju karakteristično plavkasto obojenje leđa kod mužjaka i jarko narandžasto obojeni trbuh. Imaju i jako izražen spolni dimorfizam. 

Potrebna su dodatna biološka istraživanja koja bi definisala tačnu biosistematsku poziciju: da li je vrsta ili podvrsta. Dakle treba još raditi na genetičkim istraživanjima i evolutivnoj biologiji”, kazao je Zimić.

Kada je u opasnosti, Rajzerov triton izdiže svoj rep ili se prevrće na leđa da bi pokazao svoju aposematsku (zaštitnu) obojenost i dao predatoru do znanja da posjeduje nadražujući i potencijalno otrovan sekret. Aposematska obojenost služi kao upozorenje ili odvraćanje od predatora. Ova jarka i uočljiva boja često signalizira prisutnost opasnosti, kao što je toksičnost ili nepoželjna svojstva organizma. Tritonova koža luči otrov, slično daždevnjacima i nekim vrstama žaba. 

Nadajmo se da će opstati do trenutka kada možda bude dignuta na nivo vrste. 

Kako je bosanski alpski triton, odnosno Rajzerov triton, dospio na rub izumiranja?

Kao i obično, odgovor je čovjek. Prokoško jezero je glacijalno jezero, i stoga je vrlo osjetljiv ekosistem. Događa se i eutrofikacija, proces u kojem dolazi do povećane koncentracije hranjivih materija, posebno fosfora i azota, u vodenim ekosistemima, što može dovesti do prekomjernog rasta algi i smanjenja količine kisika i kvaliteta vode. Kao jedan od problema treba istaći i klimatske primjene, međutim, najveća opasnost za malog tritona su invazivne vrste koje su ljudi ubacili u Prokoško jezero, radi zabave i ribolova. 

Radi se o nekoliko vrsta vrlo grabežljivih pastrmki, od kojih su dvije, kalifornijska pastrmka i jezerska zlatovčica, alohtone za vode Bosne i Hercegovine, dok se potočna pastrmka ne bi trebala prirodno nalaziti u gorskim jezerima, nego u brzim vodama tekućicama.

Invazivne ribe, alien species, kako ih zovemo, su problem broj jedan, i to ne samo što se tiče tritona, nego što se tiče svih vodozemaca“, istakao je Zimić.

Ove ribe proždiru tritone, i vrlo često se u ulovljenim primjercima nalaze tritoni. Prema jednom istraživanju provedenom 1980. godine, jednom primjerku kalifornijske pastrmke je nađeno čak deset tritona. I dok ženke tritona prilično dobro sakrivaju jaja, pa ih je grabežljivcima teže naći, onog trenutka kada se jaja izlegu, ugroženi tritoni jedva da imaju šansu. Zato su i preživjele samo male populacije u okolnim barama.

Ove ribe su jako otporne i oportunističke prirode, čak su otporne i na otrov tritona. Jedan od načina kako riješiti ovaj problem jeste izlov invazivnih riba i izlov strujom, međutim, središnji dijelovi Prokoškog jezera su duboki, dubina ide i do 13 m te se ribe mogu skloniti i možda neće biti moguće u potpunosti ukloniti pastrmke iz jezera“, dodao je Zimić.

Zimić naglašava da bi uklanjanje invazivnih riba iz Prokoškog jezera moralo biti, što je više moguće, etično, u smislu da se primjerci vrsta koji su dio bosanske autohtone flore poput potočne pastrmke vrate u svoje prirodno stanište, dok se kalifornijska pastrmka ne bi ni smjela vraćati u bosanske tekućice, jer je i tu invazivna i čini štetu.

Ex situ konzervacija i značaj Zemaljskog muzeja

Bez rješavanja problema invazivnih vrsta u Prokoškom jezeru nema ni mogućnosti vraćanja tritona u jezero. Svako spašavanje populacije bez obezbjeđivanja uslova za život u prirodnom staništu je besmisleno. 

Međutim, problem bara i izvorišta u kojima se kriju prirodne zaostale populacije ovog simpatičnog vodozemca je to što su plitke, pogotovo Zavol. Ovo znači da nema dovoljno vode u toku ljetnjih mjeseci te da voda može biti pretopla za ova bića koja su po svojoj ekologiji stenovalentna, odnosno imaju jako usku ekološku valencu u odnosu na neke uslove okoline, kakva je temperatura vode. 

Konzervacija, spas ove vrste se sastoji u tome da se započne i održi populacija te da se poboljšaju prirodna staništa. Za početak, to je podrazumijevalo proširenje, odnosno restauracija vodenih površina o kojima je pronađen triton te izgradnju hibernakuluma, gdje oni mogu prezimljavati, pošto hiberniraju u toku zime. Upravo je u ovom aktivnostima bio značajan doprinos UNDP-a finansijskom podrškom te JKP „Šćona“, koji su radili na tome. Ovo je rijedak i divan primjer jednog preduzeća koje je prepoznalo značaj očuvanja ovako rijetke podvrste koja je važna za turizam, privlači posjetioce i može biti svojevrsna maskota područja spomenika prirode Prokoško jezero. 

Adnan Zimić trenutno radi i na ex situ konzervaciji bosanskog alpskog tritona, u prostorijama Zemaljskog muzeja, gdje se u posebnoj jedinici-akvarijuma nalazi ukupno 20 jedinki, 10 mužjaka i 10 ženki. Ex situ upravo i znači to „van mjesta“ a odnosi se na konzervaciju koja se radi van prirodnog okruženja. Premda se broj jedinki čini malim, zapravo se radi o desetini populacije ove životinjice u prirodi. Cilj je obnoviti populaciju, pustiti ih u preostale sigurne refugijume, te održavati baznu populaciju u zatočeništvu za slučaj kompletne ekstinkcije u divljini.

Treba skrenuti pažnju na još jedan razlog ugroženosti ovog vodozemca. Naime, bosanski alpski triton je, kao i drugi vodozemci, izuzetno osjetljiv na infekciju izazvanu gljivicom Batrachochytrium, koja se proširila i po Evropi i desetkuje populacije svih vodozemaca. Gljivica uništava vodozemce prodirući u njihovu kožu, kroz koju oni dišu djelimično, uzrokujući infekciju koja često dovodi do smrti. Gljivica narušava ravnotežu elektrolita i vode u koži vodozemaca, što može izazvati zatajenje kože i srca. Ova bolest pridonosi dramatičnom opadaju populacija vodozemaca širom sveta.

Podvrsta Rajzerov triton ili bosanski alpski triton se još ne nalazi na globalnoj listi ugroženih vrsta, Crvenoj listi, a tek treba biti uvrštena na Crvenu Listu Federacije BiH ili Bosne i Hercegovine.

Biće potrebno raditi na tome da ova podvrsta uđe u Crvenu listu Federacije BiH kao „Kritično ugrožen” takson, ali zbog složenosti i sporosti sistema, vjerovatno ćemo morati malo duže čekati. Ukoliko ne bude više razumijevanja, finansijske pomoći i ulaganja u obnovu populacija ovog vodozemca, BiH će postati siromašnija za jednu prelijepu životinju.

naukagovori.ba

Pin It on Pinterest

Share This