Piše: Emir Delić

Danas sve više uviđamo izuzetnu važnost očuvanja i zaštite vodenih ekosistema u BiH. Voda je životno bitan resurs koji nije nužan samo za osnovne ljudske potrebe, kao što su unos vode, poljoprivreda i industrija, već također igra ključnu ulogu u održavanju raznovrsnih ekosistema i biološke raznolikosti. Osim toga, vode su vitalne za očuvanje kvalitete zraka, regulaciju klimatskih promjena i podržavanje održivih ekonomskih aktivnosti, uključujući ribarstvo, turizam, šumarstvo i poljoprivredu. U Bosni i Hercegovini, gdje je bogatstvo vodenih resursa iznimno značajno, zaštita ovih ekosistema postaje sve važnija. Bosna i Hercegovina obiluje rijekama, njih ukupno 262, koje čine važan dio njenog hidrološkog bogatstva. Od ovog impresivnog broja, čak 70% rijeka pripada slivu Crnog mora, dok 24% rijeka pripada slivu Jadranskog mora. Preostalih 6% teritorije obuhvata površinske vode koje se gube u kompleksnom kraškom vodopropusnom području. Ova raznolikost hidroloških slivova i geoloških formacija čini Bosnu i Hercegovinu iznimno zanimljivom zemljom za proučavanje i očuvanje vodenih resursa.

Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN), Prirodna Rješenja (engl. Nature Based Solutions (NBS))’ predstavljaju aktivnosti koje imaju za cilj zaštitu, održivo upravljanje i obnovu prirodnih i modifikovanih ekosistema, kako bi se efikasno i prilagodljivo nosili s društvenim izazovima, istovremeno donoseći koristi i ljudima i prirodi. Ova rješenja su utemeljena na koristima koji proizlaze iz zdravih ekosistema i usmjerena su na rješavanje ključnih problema poput klimatskih promjena, smanjenja rizika od prirodnih katastrofa, osiguranja hrane i vode, očuvanja bioraznolikosti  i ljudskog zdravlja, te su ključna za održivi ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Na primjer, u Bosni i Hercegovini često se suočavamo s problemima poplava uzrokovanim obilnim kišama, ilegalnim aktivnostima u šumarsvu, brzim otapanjem snijega, ilegalnim betoniranjem i uzurpacijom riječnih obala. U maju 2014. godine, Bosna i Hercegovina je doživjela najgore poplave u posljednjih 120 godina koje su zahvatile 30% teritorija, izazvale 2.000 klizišta, odnijele 23 života i poremetile nekoliko minskih polja, dodatno izlažući stanovništvo rizicima od neeksplodiranih mina. Ove poplave prouzrokovale su procijenjenu štetu od oko 2,79 milijardi konvertibilnih maraka infrastrukturi, poljoprivredi, javnim institucijama i lokalnoj ekonomiji. Ovi problemi danas se uglavnom ‘rješavaju’ izgradnjom betonskih brana, kanala i malih hidroelektrana, ali ova praksa često ima štetne posljedice za okoliš i zajednice, jer ovakve konstrukcije mogu izazvati eroziju obala, promijeniti prirodne tokove rijeka i smanjiti prirodnu sposobnost ekosistema da apsorbira i reguliše vodu, čemu smo imali priliku svjedočiti u maju 2023. godine, kada su ogromne poplave pogodile Bihać, Bosansku Krupu i Sanski Most, uzrokujući stanje prirodne nesreće i ogromne materijalne štete. Osim toga, takve konstrukcije često štete akvatičnim organizmima kao što su ribe, rakovi, vodozemci i brojni vodeni beskičmenjaci, tako što imaju negativan uticaj na brzinu, temperaturu i količinu kisika u vodi, a često ograničavanju migracije riba zbog nefunkcionalnih ribljih prolaza.

Međutim, prirodna rješenja (NBS) igraju ključnu ulogu upravo u zaštiti od poplava. Jedan od primjera bi bio revitalizacija prirodnih močvarnih područja oko Ramsarskog (konvencija o močvarnim staništima od međunarodne važnosti) područja: Hutovo blato, Livanjsko polje i Bardača, koja su sposobna za upijanje viška vode i smanjenje rizika od poplava. Nažalost, danas se Bardača suočava s ozbiljnim problemima privatizacije: jezera se isušuju, nestaju endemske vrste i staništa migratornih ptica, jer je kompanija “Agroimpeks” d.o.o iz Banjaluke odlučila zasijati kukuruz. Ovakve prakse dovode do ozbiljnih ekoloških posljedica i mogu značajno doprinijeti ekstremnim poplavama, prirodnim katastrofama i nepovratnim gubitkom bioraznolikosti. S druge strane, obnova i očuvanje poplavnih šuma, kao što su one uz rijeku Savu, Drinu, Neretvu i Unu, doprinose regulaciji vodostaja tijekom perioda obilnih kiša i topljenja snijega. Poplavne šume djeluju kao prirodna brana koja apsorbira višak vode, smanjujući tako rizik od poplava i čuvajući biološku raznolikost. Osim toga, sadnja autohtonog drveća duž rijeka i potoka može pomoći u očuvanju obala od erozije, smanjiti rizik od poplava i podržati lokalni ekosistem. Ova prirodna rješenja ne samo da smanjuju rizik od poplava, već i pridonose očuvanju bioraznolikosti, boljem i zdravijem životnom okruženju za lokalnu zajednicu. Prirodna rješenja ciljaju na ključne izazove poput klimatskih promjena, smanjenja rizika od prirodnih katastrofa (poplave, suše, erozije, zemljotresi, požari), osiguranja hrane i vode, gubitka biološke raznolikosti i ljudskog zdravlja. Ona su od suštinskog značaja za održivi ekonomski razvoj i doprinose izgradnji otpornog društva na izazove budućnosti.

UN Desetljeće obnove ekosistema (UN Decade on Ecosystem Restoration): Ključna prilika za Bosnu i Hercegovinu

Ujedinjeni narodi su nedavno proglasili “Desetljeće obnove ekosistema” (2021-2030) kao globalni poziv na akciju usmjerenu na obnovu i očuvanje prirodnih staništa širom svijeta. Ovo desetljeće predstavlja izvanrednu priliku za Bosnu i Hercegovinu da se aktivno uključi u obnovu svojih ekosistema i doprinese globalnim naporima zaštite životne sredine, u okončanju siromaštva, suzbijanju klimatskih promjena i sprječavanju masovnog izumiranja. No, uspjet ćemo samo ako svatko sudjeluje. UN Desetljeće obnove ekosistema nije samo apel za očuvanjem prirode, već i strateški pristup izazovima s kojima se suočavamo. Svaka pojedinačna osoba i lokalna zajednica može doprinijeti ovoj važnoj inicijativi kroz ekološki osviještene prakse i podršku projektima obnove ekosistema. BiH se suočava s izazovima klimatskih promjena, uključujući češće i intenzivnije ekstremne vremenske događaje poput poplava i suša. Prirodna rješenja (NBS) pružaju inovativna i održiva rješenja koja se temelje na prirodnim procesima i ekosistemima kako bi se suzbile klimatske promjene. Procjene sugeriraju da mogu pružiti 37% potrebnog ublažavanja do 2030. godine kako bi se postigli ciljevi Pariškog sporazuma (porast prosječne svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama, te ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5 °C).

Posljednje divlje rijeke BiH: Čuvari naše budućnosti

Bosna i Hercegovina, s bogatstvom prirodnih resursa, često se ističe kao jedno od posljednjih utočišta divljih rijeka u Europi koje slobodno teku. Te rijeke, mnoge još netaknute urbanizacijom i ljudskim pošastima, predstavljaju neprocjenjivu prirodnu baštinu koju moramo zaštititi od raznih prijetnji koje ih prate. Danas, posljednje divlje rijeke BiH suočavaju se s rizicima divlje ilegalne gradnje, betoniranja obala i prekomjerne eksploatacije šumskih resursa, koja prijeti da promijeni njihove prirodne tokove i kvalitetu vode. Također, plastično zagađenje i štetne industrijske fekalne vode prijete ekosistemima ovih rijeka i ugrožavaju brojne vrste flore i faune koje ovise o njima. Uz to, FBiH se donedavno suočavala s prijedlozima za izgradnju štetnih malih hidroenergetskih projekata koji su ozbiljno narušavali ova prirodna staništa. Hidroenergetski projekti mogu dovesti do devastacija rijeka i promijeniti njihove tokove, čime se narušava ekološka ravnoteža i prijeti opstanku brojnih vrsta slatkovodnih riba i ostalih organizama. U Bosni i Hercegovini je dosad izgrađeno 119 malih hidroelektrana, od čega se 69 nalazi u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok se preostalih 50 nalazi u Republici Srpskoj. Prema podacima organizacija koje se bave zaštitom okoliša, trenutno se planira izgradnja dodatnih 354 malih hidroelektrana. Nadležnost za izdavanje saglasnosti i dozvola za izgradnju u Federaciji Bosne i Hercegovine podijeljena je između entiteta, kantona i općina, dok su u Republici Srpskoj za to nadležne entitetske i lokalne vlasti.

Važno je napomenuti da je uz mnogo borbe i ustrajnosti 2022. godine uveden moratorij na izgradnju malih hidroelektrana do 10 megavata, no ovaj moratorij je primjenjiv samo u Federaciji Bosne i Hercegovine i odnosi se na sve buduće planirane projekte, dok su postojeći koncesioni ugovori koji su zaključeni prije dopune Zakona o električnoj energiji nažalost i dalje validni.

S druge strane, europske rijeke spadaju među najrascjepkanije na svijetu, s više od milion različitih prepreka koje presijecaju njihove tokove i sprječavaju ih da slobodno teku. Ovaj razdijeljeni tok rijeka dovodi do gubitka ključne biološke raznolikosti i gura slatkovodne ribe i druge akvatične vrste prema izumiranju. S oko 7000 velikih brana, Europa generira 13% svoje električne energije iz hidroelektrana. Strategija za bioraznolikost (EU 2030 Biodiversity Strategy) do 2030. godine naglašava važnost obnove kontinuiteta rijeka, postavljajući cilj: obnoviti najmanje 25.000 km rijeka u slobodno tekuće rijeke do 2030. godine, kroz uklanjanje pretežno zastarjelih prepreka i obnovu poplavnih područja i močvarnih staništa.

Kako zajedno možemo spasiti posljednje divlje rijeke u Bosni i Hercegovini?

U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko izvanrednih nevladinih organizacija, institucija i neumornih aktivista, kao i hrabrih novinara, koji se strastveno bore da sačuvaju naše divlje rijeke od brojnih investitora i uzurpatora prirodnih resursa. Njihova predanost je neprocjenjiva, ali ne mogu to postići sami. Trebaju našu podršku i aktivistički glas kako bi zaustavili destrukciju ovih dragocjenih vodotoka. Naš doprinos može biti jednostavan, ali moćan. Ne zaboravimo da su naše rijeke životna linija naše planete, a čuvanje njihovog integriteta je dužnost prema budućim naraštajima! Zajedno možemo postići velike promjene i sačuvati plavo srce Bosne i Hercegovine. Rijeke će nam biti zahvalne, a priroda će procvjetati zahvaljujući našoj podršci.