Pećina Mokra Megara, u blizini Maglaja, je zahvaljujući zagovaranju Eko HUB Maglaj – UG Fojničani i uz podršku misije OSCE krajem prošle godine deminirana, čime su omogućena istraživanja koja imaju za cilj proglašenje ove pećine zaštićenim spomenikom prirode. U okviru istraživanja je potvrđeno da je pećina Mokra Megara dom endemske vrste insekta, kojem je ovo jedino stanište na svijetu. Otkrio ga je Victor Apfelbeck i opisao 1908. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja, kratko ga uporedivši sa srodnim primjercima.
Ime endemskog insekta iz pećine Mokra Megara je Trechus (Duvalius) maglajnesis, a popularno je nazvan Maglajski golemaš. To je vrsta insekta koji pripada redu Coleoptera, porodici Carabidae, potporodici Trechidae i rodu Trechus. U okviru Naučnoistraživačkog kampa „Mokra Megara“, u sklopu kojeg je obavljeno multidisciplinarno istraživanje pećine Mokre Megare, a koje je pokrenula naša partnerska organizacija UG Fojničani, potvrđeno je da je riječ o endemskom insektu (koji jedino na svijetu živi u ovoj pećini) i isti je prvi put fotografisan.
Prevedeno sa latinskog na naš jezik, Carabidae su insekti trčkovi, trčci ili trčuljci. Trčkovi su poznati po tome što imaju dobro razvijene noge, kojima jako brzo mogu trčati, pa su tako dobili i ime.
Izvor fotografije: UG Fojničani
Nešto više o trčkovima
Porodica insekata Carabidae (trčkovi) se sastoji od ukupno 34 potporodice, 90 plemena, 137 potplemena, 2 021 rod, 37 059 vrsta i 7657 podvrsta. Medusobno se dosta razlikuju građom, ishranom, staništem i drugim karakteristikama.
Trčkovi su insekti koji su se različito prilagodili staništima i datim uslovima. U opštem smislu, trčkovi se najčešće hrane lisnim ušima, puževima, žičnjacima te jajima i larmava brojnih insekata. Najveći broj vrsta trčkova boravi u zemlji, u zavisnosti od stanja, uslova i stepena obrade zemlje. Prema dosadašnjim istraživanjima, određene vrste trčkova mogu u velikoj mjeri smanjiti oštećenja na poljoprivrednim prinosima uzrokovana štetnim insektima.
Trčkovi su sastavni dio ekosistema, pa tako i obradivih površina. Ako se obrađivanju tla prilazi sa racionalnim i održivim pristupom, nekorištenjem hemijskih sredstava za zaštitu bilja, raznolikošću biljnih vrsta, doprinjet ćemo većoj bioraznolikosti i balansu prirodne sredine. To u krajnjoj liniji doprinosi samoodrživom ekosistemu bez narušavanja egzistencije biljnih i životinjskih vrsta. Baš kako je pećinski insekt Megarski golemaš egzistirao dosad u svom prirodnom okruženju, a nadamo će i u budućnosti.
Glasnik Zemaljskog muzeja, knj 3, 1908. , str 415.
Ko je bio Viktor Apfelbeck?
Viktor Apfelbeck (1859. Eisenerz – 1934. Sarajevo)je bio austrijski i bosanskohercegovački entomolog (entomologija – nauka o insektima). Bio je kustos entomološkog odjela Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine od samog početka rada ove institucije. Apfelbeck je jedan od najznačajnijih evropskih entomologa i pionir entomoloških istraživanja na Balkanu.
Apfelbeck je prvi istraživač koji je prikupljeni materijal sa svojih istraživanja počeo spremati u Bosni i Hercegovini, te je njegov dolazak u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine označio početak stvaranja naučnih zbirki i sistematskog proučavanje faune Bosne i Hercegovine. Entomološka zbirka u Zemljskom muzeju (zbirka insekata) je Apfelbeckovo životno djelo, a sastoji se od oko pola miliona insekata prikupljenih širom regije i cijelog svijeta i tada je predstavljala jednu od najvećih zbirki ove vrste u Evropi.
Izuzetno je značajan njegov doprinos istraživanju pećinskih insekata u BiH i na osnovu njegovih rezultata istraživanja Zemaljska vlada je 1914. godine donijela uredbu o zaštiti pećina i pećinske faune u Bosni i Hercegovini, što se smatra i prvom bosanskohercegovačkom uredbom o zaštiti prirode.
Apfelbeck je istražujući insekte pješke prešao gotovo cijelu BiH, a također je te učestvovao u entomološkim istraživanjima u Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj, Albaniji i Crnoj Gori. Posebno detaljno je istraživao faunu u pećinama u okolini Sarajeva, Višegrada, Fojnice i Konjica.
Objavio je preko 100 naučnih radova, a najznačajnije djelo mu je Balkanska fauna kukaca (Fauna insectorum balcanica,1894–1916, koja broji šest svezaka) i monografija o trčkovima Carabidae.
