Da je, iako krhka i permanentno pod udarima političara, pravna država najbolji saveznik građana u borbi za svoja prava i zaštitu prirodnih bogatstava ove zemlje, pokazuje i slučaj rijeke Doljanke i borbe građana protiv gradnje mini hidroelektrana na njoj. Borbe koja traje dugo i još nije završena, ali se – zahvaljujući pravnoj državi, odnosno presudama sudova po tužbama građanskih aktivista – ipak vodi. S dobrim izgledima za pobjedu.
Članovi udruženja građana „Za Doljanku“, u ovom trenutku, pet i pol godina od početka borbe za rijeku Doljanku, imaju otvoren još jedan sudski spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Riječ je o trećem pokrenutom upravnom sporu protiv izdane okolišne dozvole, a koju, je na svom odlasku s funkcije federalne ministrice okoliša i turizma, izdala Edita Đapo.
U UG „Za Doljanku“ vjeruju kako će, kao i u slučaju svih prethodnih tužbi, i ova posljednja biti presuđena u njihovu korist.
No, ne ide sve lako. Borba za građanska prava i zaštitu prirode podrazumijeva često i određenu žrtvu.
Tijekom proteklih godina su, tako, Naza Spahić i Edin Salihagić, čelni ljudi UG „Za Doljanku“, doživjeli brojne ucjene i prijetnje.
„Svjesni smo da su tužbe koje je investitor pokrenuo protiv nas bile u svrhu zastrašivanja, ali nisu nas uspjeli zastrašiti“, poručuje Naza Spahić i pojašnjava kako njihova borba treba biti putokaz svima koji imaju neki problem u svojoj lokalnoj zajednici i pritom misle da se „tu ništa ne može“, da shvate da se istrajnim radom i upornošću – sve može.
„Važno je da znate da niste sami i tada je sve lakše. Nama je puno značilo ujedinjenje s drugim udruženjima, koja su se redovno odazivala na prosvjede koje smo organizovali i davali nam podršku. Pridružili smo se i Koaliciji za zaštitu rijeka, koja broji preko 40 članica i svi su se oni pridružili našoj borbi i dali nam dodatnu snagu“, pojašnjava 70-godišnjakinja, čiji je motiv za borbu – želja da rijeku, na kojoj je, zajedno sa mnoštvom građana i građanki Jablanice, provela svoju mladost, netaknutu ostaviti mlađim naraštajima.
U, neuspješnom, pokušaju da ih diskreditira, investitor ih je optuživo da prosvjeduju radi vlastitog interesa. No, Spahić i Salihagić ističu kako je glavni interes da se zakon poštuje i da svi trebaju biti jednaki pred zakonom. Bez iznimke!
Uvidom u dokumentaciju, iako nisu pravni eksperti, članovi UG „Za Doljanku“ u, tokom proteklih godina, uvidjeli brojne zakonske propuste i nezakonite radnje institucija, zbog čega su i odlučili pokrenuti više tužbi. A sve prethodno izdane dozvole uspjeli su oboriti na županijskim sudovima u Sarajevu i Mostaru.
Jedna od posljednjih presuda u korist UG „Za Doljanku“ dogodila se na Županijskom sudu u Mostaru. Tom presudom se Regulatornoj komisiji za energiju u Federaciji BiH (FERK) nalaže da oduzme prethodno izdanu dozvolu za proizvodnju električne energije.
Tu su odluku u Udruženju doživjeli kao vrhunac svoje borbe, jer je istom potvrđeno sve na što su uporno, godinama, ukazivali FERK-u. A na što se FERK oglušivao.
V.d. predsjedavajućeg FERK-a Jasmin Bešo, u vezi s tim, se, u izjavi našem portalu, pravda: „Naglašavamo da je navedena dozvola za rad izdata na osnovu relevantne dokumentacije, između ostalog i na osnovu pravosnažnog rješenja o izdavanju okolinske dozvole. Postupak koji se vodio, a i dalje se vodi, protiv pravosnažnog rješenja nije bio okončan, što nije davalo razlog da FERK oduzme izdatu dozvolu za rad za proizvodnju električne energije, nego je FERK čekao pravosnažno okončanje tog postupka. Tek donošenjem presude Kantonalnog suda u Mostaru, stekli su se uslovi da FERK donese rješenje, kojim se odbija Zahtjev za izdavanje dozvole za rad za proizvodnju električne energije“.
I protiv Federalnog ministarstva okoliša i turizma podnesene su tužbe, te su poništavane okoliše dozvole koje je izdavala bivša ministrica Edita Đapo. Posljednju je izdala na svom odlasku sa funkcije ministrice i sada se čeka presuda.
Ministarstvo je preuzela Nasiha Pozder, koja je na Doljanci, pokraj mHe „Zlate“, posjetila članove Udruženja i poručila im da će se boriti za zakonite provedbe odluka.
Za naš portal, osvrnula se kratko na rad prethodne ministrice Đapo: „Istina je da su me dočekale presude koje su pokazale da se dešavalo da se neki od propisa nisu adekvatno ili potpuno primjenjivali. Na primjer, sudske presude pokazuju da su neki raniji postupci rađeni po novom zakonu, iako je postupak za određeni slučaj započet u vrijeme kada je stari zakon bio na snazi, da javnost nije bila adekvatno uključena i slično. Moj zadatak će biti da se takva praksa više ne ponavlja, te sam stoga angažovala i eksternu pomoć. Sada imamo pravnu eksperticu koja pomaže našem timu unutar FMOIT-a da pratimo zakon i činimo sve da okolinske dozvole budu pravično i zakonito dodijeljene. Mi smo servis građanima. Naravno da je glas ”malog čovjeka”, kako kažete, važan i da građani moraju osjećati sigurnost i vjerovati institucijama. Federalno ministarstvo okoliša i turizma mora djelovati i raditi na osnovu zakona, koji propisuju da ”čujemo” i glas investitora, ljudi koji žele nešto izgraditi. U procesu izdavanja okolinskih dozvola niko ne smije biti zakinut, niti ugrožen, niti osjećati bilo kakvu pravnu nesigurnost, a posebno niko ne smije pogodovati bilo kome.“
S tvrdnjom da nitko ne smije pogodovari bilo kome slažu se i članovi Udruženja ”Za Doljanku”, još jednom navodeći kako su oni legalisti koji žele da se sve radi po zakonu.
Iako dugotrajna i iscrpljujuća bitka, kojoj se lagano nazire kraj, isplatila se, govore nam Spahić i Salihagić i kažu da, kad bi morali sve ispočetka, uradili bi sve isto.
„Priroda će nam“, energično pojašnjava Salihagić, „uzvratiti onako kako se i mi prema njoj ophodimo. Mi u Bosni i Hercegovini imamo svega par procenata zaštićenog područja, a imamo toliko rijeka i šuma prve kategorije koje uzimamo zdravo za gotovo.“
„Ne može se sjediti na kauču i govoriti kako bi nešto trebalo, a pritom ne ustati i ne učiniti prvi korak. Kad god se uoči neka nezakonita radnja, nešto što nije regularno, treba odmah reagovati i poduzeti nešto, jer kasnije niko nema pravo prigovarati“, zaključuje neumorna Naza Spahić, ističući da nam je obveza ostaviti neuništenu i zaštićenu prirodu generacijama koje dolaze.