Moja ljubav prema permakulturi počinje tokom prve godine rada na imanju Humilišani u blizini Mostara, nekada u periodu od 2016. godine kada sam završio i tečaj permakulture uz vodstvo Sanje Đermanović gdje je nas dvadesetak dobilo zvanje dizajnera permakulture. Sanja je bila pionir u ovom zanimanju i sve nas je inspirirala i motivisala da što više istražujemo i djelujemo po permakulturnim principima. Ljubav prema permalukturi spojila je moju ljubav prema ljudima, životinjama i biljkama u jednu kompletnu ljubav i to gledam kao jedini ispravan način mog rada i djelovanja u društvu. – rekao nam je Muhamed Garib, inženjer poljoprivrede, ljubitelj permakulture, ekologije, naročito zaštite biodiverziteta ekosistema, obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti, za početak našeg intervjua.

Objavi.ba: Koje su najveće privilegije tvog posla?

Muhamed: Definitivno jedna od najvećih privilegija jeste da radim ono što stvarno istinski volim i što me ispunjava. Rad sa biljkama i rad u prirodi u određenim periodima zna biti fizički iscrpljujuć, ali benefit koji dolazi poslije ispunjenih obaveza i nakon ispunjenog cilja donosi veliku vrijednost i stanje čovjeku koje se ne može usporediti sa bilo kakvom vrstom uspjeha. Ono što bih istakao kao privilegiju svog posla jeste konstantna komunikacija sa ljudima, mentorstvo, prenošenje svog znanja i vještina usvojenih tokom rada s drugim ljudima. To je ono što me ispunjava i daje mi posebnu blagodat kao čovjeku.

Objavi.ba: Da li je bilo teških trenutaka i koji su izazovi sa kojima si se sustretao do sada?

Muhamed: Najteži i najbolniji trenutak za sve nas, ali i za sve permakulturiste širom Bosne i Hercegovine, bila je 2022. godina kada smo izgubili našu dragu kolegicu Sanju koja je bila strastveni i istinski zaljubljenik u permakulturu i definitivno prva pionirka permakulture na našim područjima. Njena energija i njeno djelovanje u permakulturi se velikom brzinom širilo i dijeliti priču o permakulturi skoro je i nemoguće bez nje, ali to su sve životne prepreke i problemi na koje ne možemo utjecati. Što se tiče izazova generalno, svaka godina je izazovna na neki svoj poseban način i svaka godina postaje sve teža i teža za ljude koji rade sa prirodom. Također, godine postaju teže i zbog klimatskih promjena te različitih klimatskim faktora koji utječu na rast i razvoj biljaka. Za ovu godinu mogu izdvojiti početak ljeta, koji nam je donio mnoštvo padavina i udara vjetra, baš onda kada su biljke bile u fazi cvjetanja i formiranja ploda.

Objavi.ba: Kroz grupu „Ja sadim, a ti?“ upoznao si mnogo ljudi sa istom misijom kao svojom, koji su posebni trenuci koje pamtiš?

Muhamed: Velika mreža prijatelja stvorena je upravo kroz povezanost grupe „Ja sadim, a ti?“ koja je počela sa radom 2020. godine za vrijeme pandemije. Neki trenuci koji ostaju do kraja života u sjećanju jesu naši zajednički susreti kada smo se okupili iz svih krajeva Bosne i Herecgovine, a najviše vrtlara i vrtlatica došlo je iz Tuzle, Sanskog Mosta, Sarajeva, Ljubuškog i Prijedora. Kada vraćam film unazad, posebno je to što smo sa svim ovim ljudima, našim prijateljima i prijateljicama razgovarali uživo jer smo većinom živjeli u nekom virtuelnom svijetu, razmijenjivali ideje, slali jedni drugima sjemena, razmjenjivali savjete i iskustva, a kada dođe period druženja uživo, u meni se budi posebna energija jer dolaze moji drugari i drugarice sa kojima dijelim istu misiju i istu ljubav prema biljkama. Ti susreti su neopisivi, puni ljubavi, razmjene sjemena, sadnica i svega što nas je život naučio do tog trenutka. Neću nikada zaboraviti kraj ljeta 2022. godine kada smo svi zajedno slavili treći rođendan grupe „Ja sadim, a ti?“, emocije koje sam tada doživio ostavile su trag, vjerujte, do kraja života. Inače, naše susrete provodimo zajedno na našem imanju skoro pa cijeli dan uz obavezni edukativni dio programa.  

Objavi.ba: Kako je grupa okupila veliki broj ljubitelja permakulture, sadnica, raznog bilja, sjemena za kratak period i koliki je porast interesovanja u odnosu na početak izgradnje ove velike zajednice?

Muhamed: Definitvno sada ide lakše i jednostavnije nego na samom početku jer grupa „stoji“ čvrsto na nogama. Promjena koju ja osjetim jeste ta da se više ne mora ulagati toliko energije kao na početku, postavili smo temelje, a sada nastavljamo da njegujemo ono što smo zajedno izgradili. Porast interesovanja se zaista ne može mjeriti jer iz sezone u sezonu postaje sve veći. Ljudi nas prepoznaju i znaju našu priču, a svi oni koji imaju interesovanja prema urbanom vrtlarstvu znaju za našu grupu i postali smo, slobodno mogu reći, regionalna zajednica, mada prerastamo i u internacionalnu zajednicu jer imamo prijatelje sa drugih kontinenata.  

Objavi.ba: Podijeli nam pozitivna iskustva sa događaja na kojim su se okupili članovi i članice grupe?

Muhamed: Iskustva sa događaja na kojima se okupljaju članovi, vrtlari i vrtlarice su stvarno na svoj način posebna, jer se na takve događaje dolazi punih ruku, sa poklonima za sve prisutne. Ti pokloni su razne sadnice povrća, voća, ljekovitih biljaka, netipičnih za naša područja, kao i sa raznim sjemenkama. Događaji bude posebnu emociju kod ljudi, a u jednom trenutku, svi se osjećamo kao velika porodica gdje brinemo jedni o drugima na prirodan način. Kako biste razumjeli ono što govorim, jednostavno morate biti u našem društvu.

Objavi.ba: Najneobičnije sjeme, biljka, voćka ili povrćka koja je uspjela na našem tlu iako nije karakteristična za naša područja?

Muhamed: Tokom prošle sezone, na ljeto smo na našem imanju uzgajali karakteristične biljke za naše područje, kao što su: paradajz, paprika, čili papričica, batat, patlidžan, bosiljak, menta, kadulja, a najneobičnije što smo uzgojili prvi put ove godine jesu pamuk i kikiriki, biljke koje nisu tipične za uzgoj na našim područjima. Sa pamukom smo veoma zadovoljni i pokazao se stvarno kao biljka koju je moguće uzgajati na našim područjima, bez mnogo truda i rada oko same biljke. Sama po sebi je karakteristična, jer je neobična i dekorativna biljka. Još jedna biljka koja je neobična za naše područje, a uzgajamo je već zadnjih par godina jeste voćka sibirskog limuna, koja je posađena na naše imanje prije 4 godine, a ove godine nam je prvi put dala određenu količinu plodova. Slična je tipičnom stablu limuna, s tim da za razliku od klasičnog limuna na svojim granama sadrži bodlje, koja služe za zaštitu. Njezin plod za razliku od klasičnog limuna je znatno manji, oblika je sličnog loptici, a na sebi sadrži malo veću količinu dlačica slično plodu breskve. To su te tri biljke koje nisu karakteristične za naše područje, a ove godine smo ih uspjeli uzgojiti na našem permakulturnom imanju.

Objavi.ba: Koliko je porasla Banka Sjemenčnica i šta bi posebno izdvojio kada je u pitanju ovaj poduhvat?

Muhamed: Banka Sjemenčnica iz godine u godinu, raste velikim intenzitetom. Ono što bih posebno izdvojio kad je u pitanju banka sjemena Sjemenčnica jeste da svi njezini prvi članovi, ne mogu da kažem stari, ali svi prvi članovi koji su se učlanili 2020. godine i dan danas su tu i svake sezone nadopunjuju banku sa novom količinom sjemena. Ono što našu društvenu banku sjemena krasi jeste nemjerljiva količina ljubavi od svih članova i članica, koje daju podršku, ne samo u vidu dodavanja sjemena, nego i dijeljenje naše priče u svojim gradovima i u lokalnim zajednicama, među svim ljudima koje zanima poljoprivreda. Posebna je ta ljubav i darežljivost svih vrtlara i vrtlarica grupe „Ja sadim, a ti?“, a zajedno se trudimo da banka sjemena traje što duže. Trenutno je u Sjemenčici prisutno preko 1600 različitih sjemenki i različitih biljaka.

Objavi.ba: Podijeli nam savjet za uzgoj neke neobične vrste za naše područje.

Muhamed: Definitivno bi to bio savjet za uzgoj biljke pamuk. Ljudi su se izmakli od njenog uzgoja, a evo mi u Hercegovini, upoznati smo s pričom da su se prije 40-50 godina na ovim područjima ljudi bavili uzgojem pamuka, te da je to bila jedna od najzastupljenijih povrtlarskih kultura na ovim područjima. Došli smo u vrijeme kada je ta biljka neobična, iz kojih razloga i zbog čega se to desilo, ne znam i ne bih želio da diskutujem o toj temi, ali njen uzgoj je vrlo lagan i nije teška za uzgojiti. Kao što sam ranije pomenuo, pamuk može služiti i za dekorativne svrhe, sam po sebi je lijep za uređenje naših vrtova ili prostora u kojem boravimo. Biljka pamuk je specifična po svome korijenu koji je otporan na sušu i razvija se duboko u zemljište i na taj način štiti biljku tokom ljetnih perioda od raznih stresova. Kako bih vam dočarao tip uzgoja, reći ću da je uzgajati pamuk jednako uzgoju paradajza.

Nastavljamo širiti našu priču o permakulturi što dalje. Ljubav prema permakulturi jednaka je ljubavi prema svemu, a ispoljavamo je na najbolji mogući način. Za svaki problem sa kojim se susrećemo u permakulturi postoji rješenje, zato pokušajmo djelovati više i kvalitetnije!