Posljednjih 70-ak godina ideja o korištenju torija kao izvora energije za automobile dolazila je uvijek iznova. Počevši od koncepta za Ford Nucleon iz 1957. koji bi, da je usvojen, imao nuklearni reaktor u prtljažniku, rasprava se nastavlja sve do 21. stoljeća.
Na papiru, ideja ima savršenog smisla, a praksi, međutim, koncept je prepun zabrinutosti. Torij je povezan sa svojim poznatijim elementom, uranom. Radi se o radioaktivnom materijalu koji se prirodno nalazi na Zemlji. Znamo kako uran djeluje. Torij nije puno drugačiji. Ipak, ima različite i jedinstvene karakteristike koje ga čine kandidatom za niz korisnih funkcija, čak i ako ne postane dio budućnosti električnih automobila.
Broj 90 u periodnom sustavu elemenata, nalazi se u stijenama, tlu, biljkama i drugim materijalima koji postoje u prirodi. Njegovo otkriće datira iz 1829. godine, ali njegove upotrebljive primjene ograničene su gotovo 200 godina kasnije. Obično se kombinira s magnezijem za stvaranje legure koja se koristi u avionskim motorima. Također se koristi u električnim komponentama kao što su one u televizorima i ugrađene u izradu nakita. Torij je također prisutan u znanstvenim lećama, keramici, kamerama i električnim svjetiljkama. Možda je najintrigantnija ideja korištenja torija kao izvora nuklearne energije.
Kad se započne razgovor, prvo pitanje je o potencijalnoj šteti okoliša od rudarenja torija kao materijala. Iako se mora ekstrahirati iz svog prirodnog stanja, široko je rasprostranjen diljem planeta i uglavnom se ekstrahira iz Australije, Kanade, Sjedinjenih Država, Rusije i Indije.
Procjenjuje se da je torij najmanje tri puta zastupljeniji od urana, što ga čini jednako uobičajenim kao i olovo. Osim što je lakše dostupan, torij je i visoko energetski učinkovit u usporedbi s uranom, proizvodeći više energije tijekom reakcija. Otpad je manje radioaktivan od urana, a kemijska reakcija se može zaustaviti u procesu, nudeći sigurnosnu značajku koja nije prisutna kod njegovog naširoko korištenog rođaka urana. Još jedna značajna razlika između reakcija dvaju elemenata je u tome što torij ne proizvodi plutonij, koji je naravno ključni sastojak vlade u receptu za nuklearne bojeve glave.
Kao izvor energije, torij je superioran i na druge načine. Budući da se vadi iz zemlje, torij je u osnovi spreman za napajanje nuklearnog reaktora. Uran, s druge strane, zahtijeva ozbiljno tretiranje i podršku kako bi se 3-5% koliko je reaktor spreman pretvorio u veću količinu. To je nevjerojatno energetski zahtjevan proces. Osim toga, torij ne počinje spontano proizvoditi energiju. Potrebni su dodatni neutroni da bi se to dogodilo. Ovo je sigurnosna značajka koja znanstvenicima omogućuje jednostavnu kontrolu reakcije. Dakle, samo ga prestanite hraniti neutronima i zaustavit ćete reakciju.
Na kraju procesa i dalje nam ostaje radioaktivni otpad, no on je tisućama puta manji od onog proizvedenog iz urana. Također, ima kraći radioaktivni vijek. Tamo gdje uran treba zakopati ili na drugi način osigurati 10.000 godina, i zaštititi od krađe od zlih kriminalaca koji žele upotrijebiti materijal za izradu nuklearnih bombi, otpadni materijal od torija razgradit će se za oko 500 godina. Očito, još uvijek nije idealan za okoliš, ali ako želimo napredak, a ne savršenstvo, to je kandidat vrijedan razmatranja.
Iako, strahovi o sigurnosti torija nisu neopravdani. Vjeruje se da je produljena izloženost toriju čimbenik ili uzrok bolesti pluća, raka pluća i gušterače, genetskih promjena, bolesti jetre, raka kostiju i trovanja metalima; Iako smo svi redovito izloženi malim količinama.
Proizveden na siguran način, torij je još uvijek vodeći kandidat za budućnost čiste energije. Zemlje poput Indije, gdje se procjenjuje da se nalazi jedna četvrtina svjetskih rezervi torija, planiraju proizvesti gotovo jednu trećinu svoje energetske potrebe kroz nuklearne elektrane koje koriste torij do 2050. godine.
To nikako nije nova tehnologija. Najmanje sedam različitih vrsta nuklearnih elektrana u prošlosti je pokretalo torij. Dok dublje istražujemo mogućnosti čiste energije za budućnost, ona ponovno izbija na površinu kao održiva opcija. No, tu je i pomak, i kao i obično, ekonomski je utemeljen. Energija torija je skuplja za proizvodnju od one iz urana i plutonija. I dok se nekoliko zemalja bavi torijem, glavnina novca za sada je još uvijek usmjerena na uran.
Ponovno, osvrćući se na činjenicu da nuklearne reakcije s torijem ne daju plutonij o kojem bi se trebali brinuti u utrci u naoružanju, torij je održiva alternativa za zemlje koje žele nuklearnu energiju, ali podliježu ograničenjima od drugih zemalja iz straha da će upotrijebiti plutonij za povećanje nuklearnih sposobnosti. Korištenje torija bi riješilo te brige.
Kao radioaktivni materijal, primarno istražene upotrebe torija vrte se oko energije i goriva, a oboje nude bogat optimizam. S vremenom i ulaganjem, te i druge aplikacije mogu postati mainstream. Je li to dobra ili loša stvar, tek ćemo vidjeti. Morat ćemo slijediti znanost da bismo saznali.
Preuzeto sa: www.inhabitat.com
Autorica: Dawn Hammon
Prilagodio: Dejan Filipović
