Projekt „Misli o prirodi!“ kojeg je u protekle četiri i po godine uz podršku Kraljevine Švedske implementirao Centar za promoviju civilnog društva ulazi u završnicu. Rezultati ovog velikog projekta koji je udružio organizacije civilnog društva sa obrazovnim sistemom, lokalnom zajednicom, privrednim subjektima, donosiocima odluka i svima koji o okolišu razmišljaju kao o svome domu biće sumirani i prezentirani na konferenciji koja će se održati u Sarajevu 19. i 20. juna. U emisiji BH Radija 1 „Eko Eho“ o ovom projektu su govorile direktorica Centra za promociju civilnog društva Aida Daguda, zatim Nataša Mazalica iz udruženja Green Ways iz Mrkonjić Grada, te koordinatorica projekta eko-škole u mostarskoj Drugoj gimnaziji Mira Džajo Begić.
Razgovarala: Sanela Habeš
EKO EHO: Prije nego što damo neke detalje u vezi samog projekta, šta vam je on pokazao – koliko razmišljamo o prirodi kao ljudi prvenstveno?
DAGUDA: Implementirali smo stotine projekata ali slobodno mogu reći da nam je „Misli o prirodi!“ jedan od najdražih. Razlog za to što smo toliko povezani s njim i što smo prilikom njegovog kreiranja prije četiri i po godine bili uzbuđeni je to što nam je Švedska ostavila punu slobodu da mi predložimo šta bismo to mi željeli da vidimo kao promjenu. Jedini zadatak koji smo dobili od njih bio je da povećamo i poboljšamo ulogu civilnog društva u odbrani naše prirode i našeg okoliša. Mi smo imali viziju da iskoristimo ono što smo već imali na terenu. Po meni je uvijek pogrešan pristup kada neko „izmišlja toplu vodu“, važno je jačati ono što već imamo na terenu i da napravimo strukturu koja će biti u stanju da taj sektor održava puno bolje nego prije. Nije bitno samo početi projekt i završiti ga, bitno je ono što se uradi za vrijeme projekta i šta iza njega ostaje.
EKO EHO: Spomenuli ste kako ste imali odriješene ruke da sami odredite prioritete, a prioriteta u Bosni i Hercegovini je puno. Odgovorili ste kako ste uzeli ono što je postojalo na terenu ali ipak se trebalo ograditi i na papir staviti neke oblasti?
DAGUDA: Mi smo odlučili da naš projekt ima više komponenti pa je na kraju ispao kao program. Njegova najvažnija komponenta po mom mišljenju su Eko-Hubovi, odnosno lokalni resursni centri koji su na raspolaganju određenoj regiji u zaštiti prirode i okoliša. To je ta lokalna struktura, odabrali smo organizacije koje su već bile jake u svojim sredinama, odnosno geografskim regijama, mi smo ih osnaživali i međusobno povezivali. Na taj način smo dobili strukturu na kojoj može počivati cijeli sektor.
Druga stvar koja nam je bila jako bitna su mladi ljudi i imali smo posebno osmišljen pristup prema mladima koji je uključivao razne vrste kampanja. Bilo je tu i muzičkih spotova i angažmana popularnih grupa kao što su Helem Nejse koji su snimili odlične pjesme o zaštiti prirode. Objektivna otežavajuća okolnost u realizaciji projekta nam je bila pandemija koronavirusa ali smo uprkos koroni u radu sa mladima uspjeli da postignemo rezultate koje smo željeli.
Posebno važna komponenta su nam bile eko-škole. Sa djecom se mora raditi od najranijeg doba kako bi se kod njih stvorila navika čuvanja prirode i svjesnosti o tome zašto je to važno, a izdvojila bih kao važan segment projekta i medije čija je uloga jako važna. Mislim da ni sami mediji nekad nisu svjesni koliko su važni i kakva je njihova uloga kao spone među svim činiocima koje smo nabrojali. Imali smo sreću da sarađujemo sa dosta sjajnih ljudi iz medija, da organizujemo radionice, posjete nekim parkovima prirode i tako dalje.
Posljednja važna komponenta koju treba spomenuti jesu grantovi za zagovaračke kampanje za organizacije iz cijele Bosne i Hercegovine i njihove važne projekte.
EKO EHO: Rekli ste da su Eko-Hubovi mreže organizacija civilnog društva i da je suština u njihovom povezivanju. Na području BiH je aktivno je devet takvih Eko-Hubova a jedan od njih je onaj u Mrkonjić Gradu koji pokriva nekoliko susjednih opština, a o benefitima projekta „Misli o prirodi!“ za njihove lokalne zajednice nam više može reći Nataša Mazalica i Asocijacije GreenWays.
MAZALICA: Iza nas su četiri godine rada sa CPCD-om kojeg bismo rado nastavili s obzirom na to da smo imali izuzetnu podršku u svim mogućim poljima. Mi smo krenuli kao mala fondacija sa dvoje ljudi bez velikog iskustva a tokom projekta smo prilično osnažili svoje kapacitete i sada smo u stanju da pišemo i vodimo vlastite projekte, da apliciramo nakon što smo prošli mnogo radionica i edukacija koje je organizovao CPCD. Posebno nam je od značaja što smo tokom projekta ostvarili značajnu saradnju sa lokalnom zajednicom i što je to partnerstvo osnaženo.
U toku prve faze projekta ostvarili smo saradnju sa 36 partnera, a naš Eko-Hub je imao za cilj da kreira resursni centar koji će služiti kao mjesto gdje će se pojedinci, stručnjaci, nevladine organizacije i manja udruženja građana iz lokalne zajednice moći uključiti kako bi se zajednički rješavali problemi vezani za zaštitu životne sredine. Mi smo pokrivali područje Mrkonjić Grada, Šipova, Ribnika, Jezera i Glamoča, te zatim i Banje Luke i bilo je puno aktivnosti i inicijativa.
Jedna koju bih izdvojila u posljednjoj fazi je inicijativa za plan upravljanja zaštićenim spomenikom vrelo Sane gdje smo u potpunosti vidjeli koliko smo osnažili naše kapacitete i konekcije sa lokalnom zajednicom s obzirom na to da su se svi uključili, i planinarska društva i turističke organizacije i ostale nevladine organizacije, kao i lokalna zajednica generalno. Vidjelo se koliko je lokalna zajednica zainteresovana za prvo zaštićeno područje na svom prostoru i za napredak u tom smislu.
Kao izazov bih izdvojila zaštitu prirodnih resursa od eksploatacije gdje je vidljivo koliko lokalna zajednica nema podršku vlasti, i tu nam je od velike pomoći umrežavanje jer priroda nema granice, rijeke ne poznaju granice i znači nam podrška i pomoć drugih organizacija za koju danas možemo zahvaliti CPCD-u. Bez projeta „Misli o prirodi!“ bismo teško išta postigli, na radionicama smo naučili i koja su naša prava i šta možeo činiti a znanja i iskustva smo prenijeli i ugradili i u lokalnu zajednicu
DAGUDA: Ja bih voljela da se konačni rezultati ni ne mogu predstaviti brojevima, iznosima novca niti ičim sličnim. Ne mogu vam opisati koliko je u ovom projektu važna ta dobra energija i taj nivo saradnje koji se stvorio između naših Eko-Hubova, jer to su organizacije koje su dobro poznate i moram ih nabrojati – Novi val iz Blagaja, Eko Forum iz Zenice, Fojničani iz Maglaja, Aarhus resursni centar iz Sarajeva, Centar za ekologiju i energiju iz Tuzle, te Association GreenWays iz Mrkonjić Grada. U početku je bilo izazovno ove organizacije koje su bile različite veličine, iskustva, nekih kapaciteta spojiti i uvezati, ali danas mogu slobodno reći da djeluju kao jedna mreža i da podržavaju jedna drugu, razmjenjuju iskustva i znanja. Neke od njih su jake u istraživanjima, druge u kampanjama, treće su jake sa pravne strane i ta kombinacija različitih resursa je stvorila ono što nama zaista treba, a to je infrastruktura na koju se možemo osloniti.
Dodatno, svaki od ovih hubova pokriva po nekoliko opština tako da služe kao regionalni generatori dobrih ideja i mjesta gdje se građani, organizacije, škole itd. mogu obratiti sa svojim inicijativama i idejama, doći sa svojim problemima i dobiti odgovor kakav je potreban.
EKO EHO: Nataša je spomenula projekt zaštite vrela Sane, koji biste projekt vi izdvojili kao nekako vama najvažniji?
DAGUDA: Teško je izdvojiti jedan jer ih sve volimo, ali istaknula bih primjer iz Maglaja. Udruženje Fojničani je na početku bilo prilično slabih kapaciteta, ali su imali volju i viziju što su najznačajniji preduslovi za uspjeh. Oni su tokom vremena toliko ojačali da sada, jednostavno rečeno, rasturaju. Natjerali su općinsko vijeće Maglaja svojim zalaganjem i dobrom pripremom da zaštite područje Matinskog visa i pećine Megare, a tome su prethodila ozbiljna istraživanja biodiverziteta gdje su na tom području otkrili čak 45 vrsta sa crvene liste. Dakle, mi ni ne znamo koja bogatstva imamo niti ih znamo štititi kako treba. Mi imamo svega 3% površine koja je zaštićena a trebalo bi biti oko 20%, ne može biti da smo tako nemarni prema svojoj prirodi i postojeći trend se mora zaustaviti ako želimo nešto ostaviti generacijama koje dolaze.
EKO EHO: Da bismo imali ljude koji brinu o prirodi moramo od najmanjih nogu odgojiti djecu koja znaju koliko je priroda značajna, čemu je posvećen poseban dio ovog projekta kroz certifikacijski mehanizam za eko-škole? Šta ustvari predstavljaju eko-škole?
DAGUDA: Mi smo željeli napraviti nešto naše, da ne bude samo kopiran primjer iz neke druge zemlje nego da to bude realistično i prilagođeno našim školama. Na početku je grupa naših eksperata i ekspertica napravila prijedlog i taj certifikacijski mehanizam nije samo nešto što će proizvedti neki certifikat koji će visjeti na zidu nego podrazumijeva veliki broj radnih sati učitelja, nastavnika i profesora, te njihovih učenika i učenica. Mi smo ovim mehanizmom doprinijeli da škole počnu da razmišljaju o svojim ekološkim praksama i održivosti svog rada.
Do sada smo u dvije faze projekta (2020-2022 i 2020-2024) podržali preko pedeset osnovnih i srednjih škola u cijeloj BiH u trideset lokalnih zajednica i mogu reći da je svugdje zabilježen isti nivo entuzijazma i posvećenosti. Da bi škola dobila certifikat ona stvarno mora pokazati svoju posvećenost i da uključi u svoj rad taj aspekt – ne samo sa đacima nego kroz akcioni plan u kojem se razradi kako uključiti ekologiju kroz sve aktivnosti i predmete. Tu se nalazi i djelovanje sa roditeljima, ali i dio u kojem same škole moraju postati održivije što se postiže kroz osvjetljenje, energetsku efikasnost, odgovornije korištenje energije, vode i drugih resursa.
EKO EHO: O tome šta podrazumijeva eko-škola i šta škola sa tim dobija poslušaćemo koordinatoricu ovog projekta u Drugoj gimnaziji iz Mostara Miru Džajo Begić.
DŽAJO BEGIĆ: Mehanizam eko-škola je jako značajan za nas jer smo kroz taj projekt uspjeli da implementiramo ekološke teme kroz sve nastavne planove, potaknuli smo učenike na ekološki aktivizam, educirali smo ih o značaju zaštite životne sredine, a uspjeli smo da aktiviramo i aktere u lokalnoj zajednici kao što su privatna preduzeća. Uključivali smo se u aktivnosti koje su provodili izviđači, kao što su pošumljavanja i čišćenja, uredili smo naše školsko dvorište i benefiti su vidljivi. Ocijenjeni smo kao škola koja je uspjela da izvede sve zadatke koji su stajali u našem akcionom eko-planu. Smatram da treba nastaviti sa širenjem mreže eko-škola u BiH jer je to značajno za našu budućnost.
Mi smo kao škola inače implementirali ekološke projekte kao što je nabavka solarne klupe ili instalacija biciklističkog parkinga ispred škole kako bi djecu potaknuli na upotrebu bicikala, uradili smo dvorište kako bi djeca imali prostor za fizičke aktivnosti, poticali smo njihove ekološke projekte i tako aktivirali i predškolarce da uče o zdravim stilovima života. Kao eko-škola mi smo sve ove aktivnosti podigli na viši nivo, otvorili se prema lokalnoj zajednici i nadamo se da ćemo utjecati na druge aktere u zajednici da se uključe ili da pokrenu ekološke aktivnosti jer ova zemlja treba dobre ekološke lidere.
EKO EHO: Da se nadovežemo na priču o mladima i ekološkim liderima, vi ste imali i ljetne škole za ekološke lidere?
DAGUDA: Za mlade smo imali zanimljiv set aktivnosti jer oni vole kreativne stvari, vole sve što je povezano sa novim tehnologijama i društvenim medijima. Tako smo imali dva eko-kampa za mlade lidere i liderice u koje je bilo uključeno šezdeset njih, imali smo zabavne sadržaje koje vjerujem da neće zaboraviti i da će ono što su naučili primjenjivati u životu. Spomenula bih i aktivnost koju smo radili sa tekstilnim školama gdje smo nekoliko ovih škola iz cijele BiH povezali sa bh. dizajnerom Haadom da rade na dizajniranju i prepravljanju stare odjeće, recikliranje materijala u izradu odjeće gdje su oni bili i kreatori i modeli na prezentaciji.
EKO EHO: Projekt „Ja sadim, a ti?“ u početku nije bio planiran ali je bio uočljiv?
DAGUDA: Da, on je bio naš odgovor na okolnosti uzrokovane pandemijom, tada smo uradili promociju sadnje i poticali ljude da se posvete uzgajanju hrane gdje od mogu, čak i na balkonima. Tada smo bii dalekovidi, jer ako pogledamo današnje cijene hrane i situaciju vezanu za zagađenje, jedini pravi put je da ko god to može uzgaja svoju hranu. Napravili smo pravi pokret i grupa „Ja sadim, a ti?“ na Facebooku danas ima 19,000 članova koji razmjenjuju savjete, 150 porodica je dobilo setove za početak uzgoja hrane, uspostavljena je banka sjemena koju vodi naša partnerska organizacija iz Mostara. U toj banci želimo sačuvati autohtona sjemena iz BiH i tu nema genetski modifikovanih sjemena što je vrlo važno za iduće generacije.
EKO EHO: Dakle, osim na praktičnom nivou projekt ima efekte i u virtuelnom svijetu, a o svemu što se tiče projekta „Misli o prirodi!“ će se govoriti na konferenciji koja će se održati 19. i 20. juna u Sarajevu. Njen naziv je zanimljiv: „Ko će sada misliti o prirodi?“
DAGUDA: Mi nismo htjeli praviti konferenciju radi konferencije i pričati o tome šta je urađeno, nego se želimo okrenuti budućnosti i onome što će biti nakon kraja ovog projekta. Imamo odličnu infrastrukturu koja ostaje, mlade liderice i lidere, pedeset eko-škola i htjeli smo da pričamo o tome. Malo smo provokativno postavili i panele i naziv jer želimo da malo prodrmamo i donatorsku zajednicu koja treba biti svjesna lokalnih kapaciteta koje treba podržavati i dalje, i naše vlasti koje donose odluke i koje su pod raznim pritiscima i da pričamo i o opasnostima kojima su izloženi aktivisti i aktivistice. Imamo puno toga još da uradimo i da svi zajedno reagujemo u slučaju pritisaka, prijetnji, SLAPP tužbi i drugih izazova. Ne smijemo se osloniti da će to uraditi niti EU niti naša vlast, to moramo mi sami učiniti.
