Piše: mr. sc. Belma Nahić

Sintetički organski polimeri obuhvaćeni su pod, javnosti poznatijim pojmom – plastika. Prva upotreba plastike javlja se krajem 19 stoljeća, dok 1950-ih godina dolazi do nagle ekspanzije njene upotrebe, posebice u pogledu plasiranja jednokratnih plastičnih pakiranja i ambalaža za svakodnevnu upotrebu. Ujedno se i javljaju prve brige oko mogućih negativnih posljedica nagomilavanja plastičnih materijala na ekosisteme i zdravlje ljudi. Kasnija istraživanja otkrila su stvarne probleme korištenja plastike, te potvrdila razloge zabrinutosti naučnika.

Šira javnost je počela izražavati svoju zabrinutost nakon primijećenog nagomilavanja plastičnog otpada u vodenim ekosistemima, naročito nakon šokantnih slika plutajućih otoka od plastičnog smeća u Pacifiku. Plastični otpad u prirodi izložen je fizičkim ili mehaničkim djelovanjima kao što su UV zrake, vjetar, hemikalije i drugi biotički i abiotički faktori koji uzrokuju usitnjavanje, degradaciju, modifikacije te promjenu veličine i gustoće čestice. Problem nepravilnog odlaganja plastike doveo je do pojave mikroplastičnih čestica naročito u morima i okeanima što je dovelo do njene introdukcije u trofičke (hranidbene) sisteme čiji krajnji korisnici smo upravo mi.

Mikroplastika se dijeli na dvije kategorije:

• Primarna mikroplastika (mikroplastika proizvedena za obavljanje određene uloge poput abrazivnih čestica i granula koje se često susreću u kozmetičkim proizvodima) i
• Sekundarna mikroplastika (nastaje degradacijom ili usitnjavanjem većih komada plastike u okolišu).

Obje kategorije su podložne daljem usitnjavanju.

Iako su sve vrste i veličine plastičnog materijala izuzetno opasne po životinjski i biljni svijet, trenutačno su u fokusu istraživanja posljedica unošenja (ingestije) i akumulacije toksičnosti mikroplastičnih čestica u komercijalnim životinjama i biljkama što predstavlja potencijalni rizik ljudskom zdravlju.

Procijenjeno je da ljudi sedmično unose oko 0.1 – 5 g mikroplastike sedmično na različite načine. Toksičnost određenih substanci i polimera od kojih su građeni plastični proizvodi do sada je dokazana na plućnom epitelu. Primjer takve supstance je polistiren koji može izazvati citotoksične i inflamacione efekte u ćelijama plućnog epitela, te u nekim slučajevima povećati rizik od razvijanja hroničnih opstruktivnih bolesti. Također, u studijama je primijećeno da se kroz procese endocitoze i fagocitoze nano i mikro čestice plastike (‹10µm) mogu unijeti u digestivni sistem, što je specifično primijećeno u crijevima.

Iako do sada nije dokazano da prehranom ljudi unose plastiku u organizam, činjenica da je moguća apsorpcija plastičnih čestica putem digestivnog sistema otvara mogućnosti za istraživanja potencijalnog rizika ingestije, cirkulacije i bioakumulacije mikro i nanočestica kroz vodu i hranu.

Mikroplastika u Bosni i Hercegovini

Obzirom da Bosna i Hercegovina ima značajan problem sa sanitarnim i pravilnim odlaganjem otpada, te da se reciklaži plastike izuzetno malo daje na značaju, onda nas i ne čude podaci koji su prikupljeni prilikom pilot istraživanja u sklopu projekta „DeFishGear“ u cilju procjene količine otpada, s posebnim osvrtom na mikroplastiku.

Količina mikroplastike pronađena u Neumskom zalivu se kretala od 75 do 250 čestica po kvadratnom kilometru. Kategorije mikroplastike koje su bile najprisutnije su se nalazile u sljedeće tri kategorije (Kovač-Viršek, 2016):

• ostalo (33-50%),
• fragmenti (33,3-80%) i
• filamenti (25-50%).

U sklopu biomonitoringa u BiH korištene su koće za hvatanje i istraživanje na sljedećim vrstama morskih riba: Gobius cobitis (glavoč pločar), Mullus barbatus (barbun) Pegusa lascaris (pješčani potplat) i Spratus spratus (srdelica). Od školjkaša korištena je Mytilus galloprovincialis (mediteranska dagnja). Rezultati datih istraživanja su pokazali da broj mikroplastičnih čestica u prikupljenoj bioti u BiH u prosjeku iznosi od 5,35 do 12,95 mikroplastičnih čestica po jedinki ribe, s time da je najviše zabilježen broj mikroplastičnih čestica u barbunu.

Posmatrajući na regionalnom nivou, broj čestica mikroplastike u dagnjama se kretao od 2 do 4 mikroplastične čestice po dagnji, a  maksimum je pronađen u jedinkama iz Bosne i Hercegovine (Koren et al., 2016).

Upotreba plastike i upravljanje plastičnim otpadom se javlja kao sverastući problem i prijetnja zdravlju ekosistema, životinja i biljaka i ultimativno ljudi. Iako studije transfera i bioakumulacije mikroplastike iz komercijalno upotrebljivih životinja do ljudi do sada nije definitivno dokazana, postoje indikacije da je i to moguće. Ono što sa sigurnošću možemo potvrditi jeste da ogromne količine plastike u morima i okeanima predstavljaju prijetnju biodiverzitetu. Predviđanja su da će do 2050. godine u datim ekosistemima biti više plastike nego riba.

Postavlja se pitanje što možemo učiniti? Promjene u kupovnim navikama i smanjenje potražnje proizvoda od plastičnih materija, te pravilno odlaganje plastičnog otpada, može izuzetno pomoći smanjenju negativnih posljedica korištenja plastike. Također, podrška i pokretanje kampanja za odgovornost proizvođača te pritisak na prelazak na upotrebu održivih materijala u proizvodnji, doprinijet će datom cilju. Korištenjem postojeće tehnologije, problem plastike u prirodi se može, ne eliminirati, ali značajno reducirati.

Budućnost plastike i prirode zavisi od napora lokalne i globalne zajednice da pronađe adekvatna, upotrebljiva i održiva rješenja.

Reference:

• GESAMP (2020). PROCEEDINGS OF THE GESAMP INTERNATIONAL WORKSHOP ON ASSESSING THE RISKS ASSOCIATED WITH PLASTICS AND MICROPLASTICS IN THE MARINE ENVIRONMENT
• Galloway T.S. (2015). Micro- and Nano-plastics and Human Health. In: Bergmann M., Gutow L., Klages M. (eds) Marine Anthropogenic Litter. Springer, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-319-16510-3_13
• Dong,C-D., Chen, C-W., Chen, Y-C., Chen, H-H., Lee, J-S. Lin, C-H. (2020). Polystyrene microplastic particles: In vitro pulmonary toxicity assessment. Journal of Hazardous Materials, 385:121-575
• Koren, Š. et al. (2016). Pilot assessment on microplastic in guts of commercially available fish species and mussels. Report for WP5: Derelict Fishing Gear management system in the Adriatic Region, pp 71.
• https://www.nationalgeographic.com/science/article/plastic-pollution-huge-problem-not-too-late-to-fix-it