Prije 56 miliona godina Zemlja je doživjela jedan od najvećih i najbržih događaja zagrijavanja klime u svojoj historiji: paleocensko-eocenski toplinski maksimum (PETM), koji ima sličnosti sa sadašnjim i budućim zagrijavanjem. U ovoj je epizodi globalna temperatura porasla za 5-8°C. Obilježeno je povećanjem sezonalnosti oborina, što je dovelo do kretanja velikih količina gline u okean, čineći ga nenastanjivim za određene žive vrste. Ovaj scenarij mogao bi se ponoviti i danas. To je otkrio tim sa Univerziteta u Ženevi (UNIGE), zahvaljujući analizi sedimenata uzetih iz dubokih voda Meksičkog zaljeva. Ovi rezultati mogu se pronaći u časopisu Geology.
Paleocensko-eocenski toplinski maksimum (PETM), koji se dogodio prije 56 miliona godina, najveći je i najbrži klimatski poremećaj kenozoika (prije 65,5 miliona godina do danas). Izuzetno kako po svojoj amplitudi (porast od 5-8°C), tako i po iznenadnosti (5000 godina, vrlo kratko vrijeme na geološkoj razini), ovu je epizodu obilježilo zagrijavanje temperatura na globalnoj razini. Trajalo je oko 200 000 godina i doveo do brojnih morskih i kopnenih izumiranja.
Moglo je biti uzrokovano visokom koncentracijom ugljičnog dioksida – poznatog CO2 – i metana u atmosferi, dva snažna staklenička plina. Kao što je trenutno slučaj, ti su plinovi mogli biti oslobođeni zbog nekoliko fenomena, svakako u kombinaciji: oslobađanje metan hidrata zarobljenih na morskom dnu, naglo i značajno topljenje permafrosta i ubrizgavanje magme u organske sedimente zapadnog ruba Norveške. O porijeklu ovih procesa još uvijek se raspravlja. Udar meteorita i/ili učinci intenzivne vulkanske aktivnosti u dubinama sjevernog Atlantika mogli bi biti odgovorni.
Više na: Université de Genève
Preuzeto sa: https://www.enn.com/articles/72015-climate-lessons-from-the-latest-global-warming
