Zagovaračke mreže jedan su od grant linija dodijeljenih u okviru projekta „Misli o prirodi!“, izuzetno bitne upravo zbog umrežavanja organizacija civilnog društva sa ciljem postizanja zajedničkih ciljeva. O tome koliko je saradnja značajna, te šta su radom u svojim zagovaračkim mrežama postigli, razgovarali smo sa predstavnicima tri organizacije koje su vodile zagovaračke mreže – Amirom Kunto iz Centra za ekologiju i energiju Tuzla, vodeću organizaciju zagovaračke mreže „Čist zrak je naše pravo!“ koja je okupljala i Forum za zaštitu okoliša Općine Lukavac te Udruženje Aer Aqua Terra Lukavac; Dijanom Milisavić iz Planinarskog društva „Vilenska vrela“, koje je sa Mladim aktivistima Kneževo i Centrom SEE Banja Luka zagovarala „valorizaciju, zaštitu i promociju posebnih rezervata i parkova prirode Kneževo; te Lejlom Šuman iz sarajevskog Resursnog centra za okoliš koji je projekat „jačanja uloge organizacija civilnog društva u promovisanju demokratskih principa i postupaka vezanih za SEA/EIA i zaštitu okoliša“ proveo sa Udruženjem Ekotim, Centrom za ekologiju, obrazovanje i održivi razvoj te Udruženjem Ekopro.

1. Razgovaramo sa vama kao predstavnicama organizacija nositeljki zagovaračkih mreža. Vaše organizacije, dakle, predvodile su zagovaračke mreže sa opštim ciljevima stvaranja partnerstava i umrežavanja organizacija civilnog društva u cilju podizanja svijesti ali i odgovornosti svih zainteresovanih strana – građana/ki, vlasti, kompanija itd. – za stanje okoliša u državi. Koliko umrežene organizacije civilnog društva mogu uraditi na promjenama više nego pojedinačno? Šta je pokazalo vaše iskustva učešća u projektu „Misli o prirodi!“, da li se vaš stav po ovom pitanju promijenio u tom periodu?

Amira Kunto, Centar za ekologiju i energiju: Umrežene organizacije civilnog društva snažnije pokreću pozitivne promjene u društvu, efikasnije, brže i vidljivije utiču na poboljšanja stanja unutar sektora. Sigurno je da zajednički cilj uvijek ima težinu, a zajedničkim nastupom lakše dolazimo do željenih rezultata.

Na projektu „Čist zrak je naše pravo!“ posebno je ohrabrujuća povezanost organizacija civilnog društva, saradnja sa institucijama vlasti i medijima i njihova spremnost da sarađuju na zajedničkim aktivnostima.

Dijana Milisavić, PD Vilenska vrela: Smatram da umrežene organizacije civilnog društva, naročito one koje između ostalog imaju domen djelovanja u pogledu zaštite i očuvanja prirode, itekako mogu doprinjeti podizanju svijesti ali i odgovornosti kako kod građana, tako i kod kompanija, predstavnika vlasti. Naime, upravo ove organizacije kroz zagovarački proces mogu i skreću pažnju na potrebu očuvanja i zaštite prirode i životne sredine, naročite kada ovakve organizacije udruže svoje snage sa istim ili sličnim organizacijama pozitivan rezultat je uvijek neizostavan, ma koliko dugo borba trajala. Na osnovu ličnog iskustva u upravljanju projektom „Valorizacija, zaštita i promocija posebnih rezervata i parkova prirode Kneževa“, koji je implementiran sa partnerima Mladi aktivisti Kneževo (MAK) i portalom SEE Srspka, uvidjela sam da upravo zajedničkim snagama u zagovaračkom procesu pokretanja inicijative za zaštitu kanjona rijeke Cvrcka i prihvatanja iste kod nadležnih institucija se pokazalo kao primjer uspješne pozitivne saradnje organizacija civilnog društva. Ovim ličnim iskustvom, moj stav o saradnji organizacija se nije promjenio, čak šta više dobio je poleta da i dalje sarađujemo i borimo se za zaštitu i proglašenje brojnih prirodnih potencijala koje opština Kneževo skriva.

Lejla Šuman, Resursni centar za okoliš: Godine iskustva koje su iza nas pokazuju da je evidentna potreba da organizacije civilnog društva koje rade u oblasti zaštite okoliša identifikuju, upoznaju, razmijene informacije i tako kreiraju osnove za uspostavljanje saradnje i umrežavanje. U današnje su vrijeme mreže uspostavljene kako bi se riješio čitav niz pitanja politike zaštite okoliša. Dodana vrijednost umrežavanja u svrhu provedbe politike zaštite okoliša usmjerena je na izgradnju kapaciteta, bolju uključenost interesnih strana i ostvarivanje rezultata. Projekat koji smo mi realizirali imao je za cilj poboljšati upravljanje okolišem u zemlji kroz umrežavanje i jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva da učinkovito učestvuju u kreiranju politika i procesu donošenja odluka u oblasti zaštite okoliša i na taj način doprinesu ključnim reformama prema daljoj implementaciji EU Acquis o okolišu u Bosni i Herecegovini. Kroz realizaciju projekta uvidjeli smo da postoji visok stepen nepovjerenja između nadležnih institucija i organizacija civilnog društva kao i nizak stepen administrativnih kapaciteta u samim institucijama za provedbu okolišnih politika. Stoga, uloga organizacija civilnog društva ne treba da bude samo kritička. Ona treba da bude i produktivna, partnerska i razvojna. Razvojna u smislu da organizacije trebaju i mogu biti partner vlasti u rješavanju problema, što je naš projekat i pokazao.

2. Koliko su organizacije civilnog društva, barem one koje se bave zaštitom okoliša, zaista umrežene na državnom nivou, a koliko rade pojedinačno? Koliko bi njihovo umrežavanje pomoglo ostvarenju zajedničkih ciljeva?

Lejla Šuman, Resursni centar za okoliš: Nivo umreženosti organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom okoliša u BiH je nizak. Mreže se uglavnom formiraju po potrebi, kao što su npr. Koalicija za zaštitu rijeka, Koalicija za čist zrak, isl., i uglavnom su aktivne dok problem zbog kog su osnovane traje. Rješavanjem tog problema one praktično prestaju da postoje. Aktivnosti se uglavnom realiziraju pojedinačno što nekada ne donosi adekvatne rezultate. Pokazalo se u praksi da ljudi sve više prepoznaju snagu umrežavanja za izgradnju stabilnih i snažnih mreža. Ova tema je posebno zanimljiva kad je povežemo sa učešćem javnosti u procesu donošenja okolišnih odluka. Mreže imaju snagu veću nego pojedinac, mreže su vidljivije i imaju veći kredibilitet i jednostavnije rečeno, vrijednost umrežavanja je u sposobnosti uspostavljanja veza i ostvarivanja rezultata do kojih inače ne bi došlo. U današnje vrijeme, na nivou EU,  mreže se uspostavljaju kako bi se riješio čitav niz pitanja politike zaštite okoliša. Kako bismo i mi pokrenuli iste procese u našoj zemlji osnovana je nova mreža ZELENI FORUM kao platforma za zajedničko djelovanje u cilju zajedničkog rada i kreiranja i provedbe politika zaštite okoliša i očuvanja prirode na svim nivoima u Bosni i Hercegovini. 

Dijana Milisavić, PD Vilenska vrela: Kada je u pitanju umrežavanje organizacija civilnog društva na nivou RS, pa i Bosne i Hercegovine u pogledu zaštite i očuvanja životne sredine, mislim da ove organizacije nisu dovoljno umrežane. U budućnosti bi se definitivno trebala posvetiti pažnja da ove organizacije jačaju svoje kapacitete, međusobno se više povežu, kako bi uspješno odgovorili na  izazove sa kojima se susreću u domenu zaštite i očuvanja prirode. Vjerujem da bi kroz projekte poput „Misli o prirodi!“, trebalo organizovati više seminara i edukacija, kako bi ove organizacije imale što više dodira i što češće razmjenjivali iskustva i praksu. 

Amira Kunto, Centar za ekologiju i energiju: Stagnacija civilnog društva je dijelom rezultat i cjelokupnog društvenog ambijenta u BiH. Organizacije civilnog društva svakako trebaju raditi na boljoj organizaciji, sektorski i međusektorski se umrežavati, međusobno sarađivati, publikovati sebe, sarađivati sa institucijama vlasti i medijima.

Svjedoci smo da postoje pomaci, formiraju se sektorske mreže i članice mreže međusobno sarađuju. Međutim, veoma je važno uspostaviti saradnju/educirati veliki broj organizacija civilnog društva koje najčešće imaju svoje projekte i nisu zainteresovane za to šta drugi rade.

Cilj je da civilni sektor razvijamo i prezentujemo kao faktor pozitivnih promjena.

3. Centar za ekologiju i energiju Tuzla foksuirao se u svom projektu na gorući okolišni problem u Tuzlanskom kantonu – zagađenje zraka. U okviru projektu objavili ste nekoliko analiza o kvaliteti zraka u ovom području i njegovom uticaju na stanovništvo. Istražujući, određene podatke tražili se od lokalnih institucija – koliko su one bile susretljive kad je u pitanju podjela podataka o zagađenju?

Amira Kunto, Centar za ekologiju i energiju: U Studiji 1 je izvršena analiza zdravstvenih prilika opće populacije stanovništva Tuzle, Lukavca i Živinica, a na osnovu podataka dobijenih od strane Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona.

Procjena kvalitete zraka u Tuzli, Lukavcu i Živinicama, je rađena i prezentirana u Studiji 2  na osnovu    prikupljenih podataka od strane Kantonalnog ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice.

4. Zanima me iskustvo i ostalih zagovaračkih mreža sa vlastima. Resursni centar za okoliš Sarajevo je u okviru svog projekta nastojao kod institucija vlasti promovisati harmonizaciju bosanskohercegovačkog sa zakonskim okvirom Evropske unije po pitanju zaštite okoliša. Posebno se to odnosi na procjenu utjecaja na okoliš (EIA) za projekte i strateške procjene zaštite okoliša (SEAs) za planove i programe, odnosno predviđanje javnih konsultacija tokom kojih sve zainteresirane i pogođene strane mogu iznijeti svoje mišljenje o projektu, planu ili programu koji se tiče okoliša. Koliko su naše vlasti bile zainteresovane za takvo što, uopšte za odaziv na razgovor o ovoj temi, a onda i za konkretne korake u reformi zakonskog okvira? U svakom slučaju, ostavili ste utisak da ste ostvarili dobru saradnju sa ministarstvima sa kojima ste sarađivali – na koji način i u kojoj mjeri će vam to koristiti u budućnosti?

Lejla Šuman, Resursni centar za okoliš: Zaštita okoliša nesumnjivo je jedna od najzahtjevnijih i najsloženijih aktivnosti, koja zadire u sve dijelove organizacije ljudskoga društva. Stoga je učinkovito institucionalno ustrojavanje sistema zaštite okoliša na svim nivoima od iznimne važnosti za BiH. Želimo li ispuniti sve pretpostavke u odnosu na okoliš, a koje se zemlji kandidatu za priključenje EU nameću, onda moramo s obzirom na opsežnost posla, osim želje i jasno izražene političke volje, za taj korak imati program i plan i zajednički djelovati i raditi na rješavanju problema. Kroz naš projekat ostvarena je izuzetna suradnja sa nadležnim ministarstvima zaštite okoliša na svimo nivoima vlasti u BiH, sa kojima smo kroz brojne konsultacije kreirali listu prioriteta vezanih za poboljšanje zakonodavstva i transpoziciju Direktiva EU koje se odnose na procjenu utjecaja na okoliš (EIA) i stratešku procjenu uticaja na okoliša (SEA). Naši zajednički napori rezultirali su odobrenjem novog projekta koji finansira Švedska u okviru kojeg se realiziraju aktivnosti koje imaju za cilj pružiti tehničku i ekspertnu podršku ministarstvima za izradu novih zakonskih i podzakonskih akata iz oblasti okoliša, usklađenih sa evropskim zakonodavstvom, sa posebnim fokusom na transpoziciju EIA, SEA, SEVESO III i IED direktive, te transponiranje Direktive EU-a o okolišnom kriminalu,  kao i drugim oblastima kao što su zaštita prirode i buka, u zavisnosti od predloženih prioriteta od strane nadležnih ministarstava na svim nivoima vlasti.

5. Možete li objasniti našim čitaocima/čitateljkama šta bi konkretno značilo harmonizacija bh. sa zakonskim okvirom EU kada je u pitanju zaštita okoliša, odnosno primjena EU Acquisa za zaštitu okoliša u Bosni i Hercegovini? Šta je ono što možemo naučiti iz prakse država članica EU?

Lejla Šuman, Resursni centar za okoliš: Pravno normiranje pitanja zaštite okoliša u Evropskoj uniji započelo je još 1967. godine kada je usvojena prva direktiva iz oblasti zaštite okoliša, a koja se odnosila na harmoniziranu klasifikaciju i obilježavanje opasnih hemikalija. Pedeset godina kasnije, Evropska unija ima usvojen veliki broj pravnih propisa koji se bave pitanjima okoliša, ali i uspostavljen sistem kontrole primjene ovih propisa. Glavni ciljevi zaštite okoliša Evropske unije, utvrđeni članom 191. Lisabonskog sporazuma, jesu sljedeći:

• očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša,
• zaštita ljudskog zdravlja,
• razborito i racionalno korištenje prirodnih bogatstava,
• promicanje mjera na međunarodnom nivou za rješavanje regionalnih, odnosno svjetskih problema okoliša, a osobito borbe protiv klimatskih promjena.

Sve države, kojima je cilj postati punopravnim članicama EU, dužne su preuzeti EU acquis i to procesom koji poznajemo kao proces aproksimacije. Aproksimacija predstavlja jedinstvenu obavezu država koje su na putu ka EU da usklade svoje nacionalne propise, pravila i procedure sa EU acquis-em, te obezbijede pravovaljanu institucionalnu strukturu za provođenje tih propisa. Aproksimacija se sastoji od svoja tri elementa, odnosno:

• transpozicije koja podrazumijeva prilagodbu ili izmjenu nacionalnih propisa, pravila i procedura kako bi zahtjevi iz EU direktiva bili potpuno inkorporisani u nacionalno zakonodavstvo
• praktične primjene ili implementacije kojom se obezbjeđuje institucionalna struktura i dovoljni budžeti za primjenu propisa, te
• kontrolne primjene koja podrazumijeva postojanje neophodnih kontrola i kazni kako bi se osigurala puna i pravovaljana primjena preuzetih propisa.

Aproksimacija je težak zadatak koji zahtijeva značajna poboljšanja i kapitalne investicije u okviru države kandidata ili potencijalnog kandidata. Cilj ovog procesa jeste postići potpunu usklađenost sa EU acquisem kako na papiru, tako i u praksi.

Aproksimacija okolišnog acquisa zasigurno zahtijeva velika finansijska ulaganja od strane države kandidata ili potencijalnog kandidata (Bosna i Hercegovina) posebno kada je u pitanju približavanje pravne stečevine EU u oblasti zagađenja zraka, upravljanja vodama i otpadnim vodama, te upravljanje čvrstim otpadom. S druge strane, potrebno je naglasiti da, unatoč velikim finansijskim ulaganjima, svaka država prilikom završetka procesa aproksimacije dostiže visok nivo svojih ekoloških standarda.

Najznačajniji benefit aproksimacije okolišnog acquisa za sve zemlje, pa tako i za Bosnu i Hercegovinu svakako je poboljšano zdravlje i kvalitet života građana, ali pored toga, značajne pozitivne promjene su primijetne posebno u poboljšanju javnog zdravlja, posebno smanjenja respiratornih bolesti i bolesti koje proizlaze iz vode, zatim privrednog rasta, povećanog turizma, poboljšanja sigurnosti na radu, pogotovo radnika koji rade u okviru velikih zagađivača, smanjenih ekoloških i hazardnih rizika i mnogih drugih.

6. Planinarsko društvo „Vilenska vrela“ iz Kneževa samo je na korak od zvanične, institucionalne zaštite kanjona rijeke Cvrcke – čeka se odgovor Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS. Kakvo je vaše iskustvo sa lokalnim i višim nivoima vlasti?

Jeste, Planinarsko društvo „Vilenska vrela“ je na korak od zvanične institucionalne zaštite. U sklopu projekta „Valorizacija, zaštita i promocija posebnih rezervata i parkova prirode“, uspjelo je da pokrene inicijativu za zaštitu kanjona rijeke Cvrcke, te da obezbijedi dodatna istraživanja, odnosno prikupi podatke u pogledu ptica koje nastanjuju kanjon rijeke Cvrcke, te izvrši topografsko snimanje četiri pećine – Kapnica, Mišarica, Kerezova i Vilena pećina. Ostala morfološka, hidrološka, te istraživanja faune obavia je tim iz Republičkog zavoda i ovi podaci polako se sortiraju u Elaborat opravdanosti. Mi smo uspjeli u međuvremenu da stupimo i u kontakt sa biologičarom koji se bavio istraživanjem leptira i insekata na području kanjona rijeke Cvrcke, tako da smo dobili obećanje, da će i ovi podaci biti dostavljeni Republičkom zavodu i uvršteni u Elaborat. Prema nekim procjenama ostaje nam da sačekamo da Zavod završi sortiranje podataka i procjeni koji nivo zaštite naš kanjon rijeke Cvrcke zaslužuje. Što se tiče saradnje sa predstavnicima lokalne i republičke vlasti, tokom pokretanja i prihvatanja naše inicijative se pokazala kao jedan pozitivan primjer uspješne saradnje. Čak i predstavnici lokalne (jedinice lokalne vlasti, šumsko gazdinstvo „Čemernica“, Područne katastarske jedinice) i republičke vlasti (ministarstva, zavodi) tokom sastanaka, radionica, okruglih stolova i javnih diskusija, pokazali su prilično visok stepen razumijevanja i podrške u pokretanju i implementaciji naše inicijative. Jedini veći problem bio je proces organizovanja aktivnosti u uslovima izazvanim pandemijom korona virusa, što nam je uslovilo odgađanje i pomjeranje brojnih aktivnosti, a naročito kasnije pokretanje inicijative u odnosu na plan. Ipak, to nije uticalo da naša inicijativa bude opravdano prihvaćena.

7. Na koji način građani/ke Kneževa mogu iskoristiti postojanje zaštićenog područja na prostoru svoje opštine? Koliko je to zaista potencijal za razvoj opštine i šta, iz vašeg primjera, mogu naučiti druge opštine u BiH sa sličnim potencijalom?

Dijana Milisavić, PD Vilenska vrela: Poznato je široj javnosti da opština Kneževo posjeduje brojne potencijale po samom geografskom položaju, uzimajući u obzir činjenicu da se prostire između 600-1400 mnv, okružena planinama Osmača, Tisovac, Čemernica, Vlašić i Ježica, te na prostoru od svega 337,50 km² protiču rijeke Ugar, Ilomske, Kobiljske rijeka, Dejanska rijeka, Duboka, Bukovica i Cvrcka. Posebno su značajni ostaci bazilika starohrišćanskih crkava u selima Javorani i Imljani (Makarići), rimska opeka u selima Kostići i Rađići, što ukazuje da se radi o rimskim stražarnicima uz rimske ceste, ali i brojni stećci širom područja opštine, poput imljanske nekropole „Mramor“, „Đidolovo groblje“, stećak u selu Baština i brojni drugi stećci. Međutim, ovi potencijali nisu dovoljno iskorišteni u segmentu zaštite, očuvanja i promocije u turističkom segmentu, tj. promocije prirodnih potencijala što bi itekako doprinijelo razvoju i očuvanju prirodnog ali i kulturnog nasljeđa ove izrazito nerazvijene opštine. Štaviše, ni jedan od ovih prirodnih segmenata nema poseban stepen zaštite.

Za građane bi to značilo, da osim segmenta očuvanja zdrave okoline, mogu i svoje domaće proizvode uspješnije i lakše da plasiraju na tržište, a u cjelokupnom pogledu doprinijelo bi napretku i razvoju ove opštine. Moram da napomenem da je rijeka Ugar izgradnjom tri mini hidrocentrale na svom toku, skoro u potpunosti uništena, a da je nekada važila za jedan od najljepših i najdivljih kanjona ovog dijela Evrope.

Ako smo ovom svojom inicijativom uspjeli obezbjediti zabranu izgradnje mini centrala na rijeci Cvrcka, tj.obezbjedili status prvog zaštićenog prirodnog dobra, učinili smo jedan korak ka očuvanju bar jednog od brojnih potencijala opštine Kneževo.

Građani drugih opština iz ovog našeg primjera mogu da uvide, da svako prirodno dobro, rijeka, šuma, zaslužuju da bude zaštićena i sačuvana za buduće generacije, a da je upravo na nama (građanima), da pronađemo put i način kako ćemo to učiniti. Svakako neizostavno je da se udružimo, istražimo zakonske okvire, i djelujemo na vrijeme.

8. Već sam spomenuo da je Centar za ekologiju i energiju objavio više analiza koje se tiču zagađenja zraka u Tuzlanskom kantonu. Šta biste u konačnici izdvojili kao osnovne rezultate i zaključke analiza?

Amira Kunto, Centar za ekologiju i energiju: Izvršena je obrada relevatnih podataka o kvalitetu zraka u pogledu zagađenosti za vremenski period od 2016. do 2019. godine za Tuzlu, Lukavac i Živnice na osnovu čega je u konačnici izrađena Studija o kvalitetu zraka Tuzle, Lukavca i Živinica. Također je izvršena obrada podataka o oboljelim i umrlim osobama od malignih, cirkulatornih i respiratornih bolesti na području Tuzle, Lukavca i Živinica dobivenih od nadležnih institucija, a nakon čega je izrađena Studija o uticaju kvalitete zraka na zdravlje ljudi. U obje studije su sažeto i jasno napisani zaključci koji proizlaze iz dobivenih rezultata, a predložene su i jasne preporuke za smanjenje zagađenja zraka u BiH.

9. Dvije su CEE-ove analize – Detaljan pregled zakona, propisa, pravilnika i planova o kvalitetu zraka u FBiH/TK, te Kratak vodič o pravnoj zaštiti žrtava zagađenosti s odabranim primjerima dobre prakse iz BiH i drugih zemalja – usmjerene konkretno prema građanima/kama, odnosno aktivistima/kinjama civilnog društva. Koliko su oni zaista bili zainteresovani za ova pitanja? U vezi s tim, šta biste izdvojili kao najveći uspjeh projekta „Čist zrak je naše pravo!“?

Parnični postupak pojedinaca protiv velikih zagađivača može trajati godinama, iziskuje značajne troškove vještačenja i uvijek nosi rizik da se parnica izgubi jer se veliki zagađivači brane nerealnim zahtjevima za skupa vještačenja za koje unaprijed znaju da su neprovodiva ili da tužitelji nisu u stanju podnijeti tolike troškove. Iz tog razloga se samo malobrojni pojedinci usuđuju pokrenuti takve tužbe. Svjesni smo da je prije poduzimanja bilo kakvih pravnih radnji, veoma važno postupke zasnivati na tačnim, pouzdanim i provjerenim informacijama. Propisi koji tretiraju kvalitet zraka nisu jednostavni i lako razumljivi, i nedovoljno informisanu osobu lako mogu navesti na pogrešne zaključke.

Na osnovu urađene analize zakona iz ove oblasti, građanke/građane smo informisali koje institucije su nadležne za koje probleme i jasno smo razradili pravne alate koje mogu koristiti u cilju pozivanja na odgovornost za nastalu situaciju.

Kroz aktivnosti projekta samo umrežili i ojačali ulogu organizacija civilnog društva u Tuzli, Lukavcu i Živinicama po pitanju zagađenja zraka, motivirali smo građane, dali im alat, i aktivno smo ih  uključiili u planiranje i donošenju odluka u područiju zaštite zraka.

Za konačno rješenje problema je potrebno jasno opredjeljenje institucija vlasti, građana i šire javnosti, te značajna podrška drugih zemalja i međunarodnih institucija.

10. CEE trenutno provodi i drugi projekat uz podršku projekta „Misli o prirodi!“. Pitanje za sve glasi – koliko vam je realizacija projekata pomogla u jačanju vaših kapaciteta, koliko vas je osnažila u smislu jačanja ljudskih i administrativnih kapaciteta. Šta su vaše organizacije dobile kroz ovaj projekat?

Dijana Milisavić, PD Vilenska vrela: Implementacijom projekta „Valorizacija, zaštita i promocija posebnih rezervata i parkova prirode Kneževo“, osim što smo ostvarili krajnji cilj, tj. pokrenili inicijativu za zaštitu i očuvanje kanjona rijeke Cvrcke, naša organizacija je i znatno osnažila u pogledu jačanja ljudskih i administrativnih kapaciteta. Naime, ovo je bio prvi veći projekat koji je naša organizacija, uz vašu podršku i smjernice za upravljanjem, uspješno implementirala. Svakako ovaj projekat nam je doprinio i u pogledu jačanja ljudskih resursa, jer su članovi našeg društva prošli dodatnu teoretsku i praktičnu obuku za bezbjedan boravak na planinama. A jedan od značajnih pomena, jeste i to da je naša planinarska staza u dužini od oko 14 km kružne staze evidentirana i u katastar planinarskih staza. Ja bih još željela da iskoristim priliku i da se zahvalim predstavnicima Centra za promociju civilnog društva i timu „Misli o prirodi!“, ali i donatorima Švedskoj, na nesebičnoj podršci i pomoći za uspješnu implementaciju našeg projekta.

Amira Kunto, Centar za ekologiju i energiju: Uz drugačija/nova Iskustva i izazove tokom realizacije Projekta smo ciljano i kontinuirano razvijali svoj tim, podizali organizacijske standarde i resurse.

Napori CEE u rješavanju problema prekomjernog zagađenja zraka traju već godinama. Neupitno je da uz analize (Analiza zdravstvenih prilika stanovništva, Analiza procjene kvalitete zraka, Detaljan pregled zakona, propisa, pravilnika i planova o kvalitetu zraka, te Kratak vodič o pravnoj zaštiti žrtava zagađenosti) imamo alat sa kojim svi zajedno možemo učiniti istinske promjene koje će značajnije doprinijeti smanjenju prekomjernog zagađenja zraka.