Nije tajna da je kvalitet zraka u našoj zemlji godinama, posebno u zimskom vremenu, ali i u drugim periodima godine, među najlošijim je u Europi, pa i svijetu. Međutim, iako s jedne strane postoje brojni dokazani pokazatelji o lošem kvalitetu zraka i izvorima koji tome doprinose, dok s druge strane uočavamo da je sve više malignih i drugih oboljenja, veoma malo se u BiH sistemski radi na utvrđivanju povezanosti aerozagađenja sa narušavanjem ljudskog zdravlja.

Internacionalna agencija za istraživanje raka (IARC) još 2013. godine zvanično je potvrdila da vanjsko aerozagađenje uzrokuje rak, dok je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificirala zagađenje zraka kao prvi uzrok raka kod ljudi. Statistički, epidemiološki i eksperimentalni pokazatelji brojnih studija pokazali su da postoji direktna veza aerozagađenja i genotoksičnosti (uzrokovanje oštećenja DNK), te nastanka raka pluća i leukemije. Rak pluća je vodeći malignom po učestalosti kod muškaraca u svijetu, i među prva tri u ženskoj populaciji. Prema statističkim podacima (2018. godine) Svjetske agencije za istraživanje raka i Američkog instituta za istraživanje raka, Bosna i Hercegovina je po učestalosti raka pluća na 13. mjestu u svijetu (36.1), a po učestalosti kod muškaraca na 6. mjestu u svijetu (62.4/100.000 muškaraca).

Zahvaljujući podršci Švedske u okviru projekta „Misli o prirodi!”, kojeg Centar za promociju civilnog društva implementira od 2019. godine, po prvi put u našoj zemlji se radi istraživanje o genotoksičnom uticaju specifičnog aerozagađenja u industrijskim sredinama. O rezultatima ovog istraživanja ćemo širu javnost svakako informirati, a danas donosimo priču o Eko Forumu iz Zenice i koordinatorici Igdi Lemeš, koja se lavovski borila da ubijedi svoje sugrađane da anonimno učestvuju u ovom istraživanju.

OBJAVI.BA: Kako ste došli na ideju da predložite jedno ovakvo istraživanje?

LEMEŠ: Građani Zenice, a posebno mjesnih zajednica koje se nalaze u neposrednoj blizini metalurških postrojenja, izloženi su već 15 godina kontinuiranom djelovanju specifičnih zagađujućih materija u zraku koje nastaju kao rezultat rada koksare suprotno propisima Bosne i Hrecegovine, a za koje se zna da su kancerogene i mutagene. Kroz razgovore s građanima na terenu, saznali smo da u naselju Tetovo kod Zenice bukvalno nema domaćinstva a da u njemu neko već nije obolio ili umro od malignih oboljenja. Kad smo učestvovali u javnoj raspravi za obnovu okolinske dozvole za preduzeće ArcelorMittal, ta kompanija odbila je da investira u smanjenje nekontrolisanih emisija iz koksare. Smatramo da bi ovakvo istraživanje bilo odličan argument da BiH primora korporaciju da investira u tehnologiju zaštite okoliša koja se već primjenjuje u drugim zemljama.

Još prije deset godina od Instituta za ekotoksikologiju iz Češke dobili smo rezultate istraživanja provedenog u regiji Teplice u Češkoj i čiji rezultat su bile milionske investicije koje su popravile kvalitet zraka na tom području. Očekivali smo da takvo istraživanje provedu naše institucije i to smo godinama zagovarali, ali bez uspjeha. Detaljna studija koja bi povezala uzroke i posljedice industrijskog zagađenja zraka na zdravlje stanovništva nikada nije provedena, iako je, na našu inicijativu, planirana u nizu strateških dokumenata ZDK. Posljednji izgovor Instituta za zdravlje i sigurnost hrane ZDK bio je da oni „nemaju potrebnu opremu i finansijska sredstva za provođenje tog istraživanja”. Treba napomenuti da BiH ima kapacitete da se to provede, jer Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (INGEB) ima opremu, kadrove i iskustvo da provede tu analizu, samo je potrebno obezbijediti finansijska sredstva i prikupiti uzorke od stanovništva.

U pripremi aplikacije za projekat Eko HUB Zenica u okviru projekta “Misli o prirodi!” predložili smo da jedna od aktivnosti ovog projekta bude i ovo istraživanje. To je jedan od rijetkih projekata koji nam je dao više slobode kod izbora aktivnosti, jer skoro svi donatori ograničavaju projektne aktivnosti prema unaprijed određenim prioritetima.

OBJAVI.BA: Možete li malo detaljnije pojasniti šta tačno podrazumijeva ovo istraživanje i koliko je to važno za javnost?

LEMEŠ: Ovo je pilot istraživanje, koje podrazumijeva dvije komponente. Jedna je mjerenje koncentracija karcinogenih i mutagenih zagađujućih materija u zraku, a druga je DNK analiza uzoraka pogođenog stanovništva. Kroz zagovaračke aktivnosti prve faze projekta Eko HUB sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma, došli smo do rezultata mjerenja koncentracija benzena i benzo-a-pirena u okolini koksare, koji su bili katastrofalni. U drugoj komponenti, planirali smo prikupljati uzorke od stanovništva na dvije lokacije (jedna koja jeste i druga koja nije izložena djelovanju te vrste aerozagađenja). Uzimaju se uzorci pljuvačke, koji se analiziraju u laboratoriji INGEB-a kako bi se utvrdilo postojanje i stepen oštećenja DNK. Napominjemo da se uzorci uzimaju anonimno, pod šifrom, kako bi se zaštitili lični podaci i identitet osoba koje učestvuju u istraživanju, a prikupljaju se i podaci o zdravstvenom stanju, životnim navikama i drugim parametrima koji mogu utjecati na rezultate. INGEB je nedavno osvojio metodu koja nije invazivna, jer su se ranije takve analize radile samo na uzorcima krvi ispitanika, i mislili smo da ćemo tako lakše naći volontere za davanje uzoraka.

Važnost ovog istraživanja je u obezbjeđenju čvrstih, naučno potvrđenih dokaza za uzročno-posljedičnu vezu aerozagađenja i zdravlja ljudi. Ovo istraživanje još nije završeno i mi još uvijek ne znamo kakvi će rezultati biti, ali čak i samo pokretanje ovog istraživanja trebalo bi skrenuti pažnju institucija čija je osnovna svrha da zašite zdravlje građana i potaknuti ih da napokon počnu raditi svoj posao. Kada je Eko forum 2015. godine podnio krivične prijave zbog krivičnih djela “onečišćenja okoliša”, tužilaštvo ZDK je obustavilo istragu jer nije bilo dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili ta krivična djela. Privatne parnice građana zbog umanjenja imovine i narušenog zdravlja također su bile neuspješne jer nije utvrđena veza između uzroka i posljedica zagađenog zraka. Tu vezu treba da utvrde institucije države i mi očekujemo da će ih naši rezultati potaći da provedu još kvalitetnije i sveobuhvatnije istraživanje na većem uzorku.

OBJAVI.BA: S kakvim institucionalnim preprekama ste se sve suočavali?

LEMEŠ: Stručnjaci za genetičko inženjerstvo su nam savjetovali da je najbolja populacija za ovo istraživanje školski uzrast od 10 do 12 godina starosti, jer se tako eliminišu drugi uticaji na oštećenje DNK, kao što je korištenje alkohola, duhana, nargila, hronične bolesti, terapije. Zato smo se prvo obratili Ministarstvu obrazovanja ZDK i Ministarstvu zdravstva ZDK da nam dozvole da se to istraživanje obavi u školama, na 40 uzoraka djece iz ugroženog područja i 40 na dovoljno udaljenoj kontrolnoj lokaciji. Ministarstvo zdravstva je prvo zatražilo mišljenje Instituta za zdravlje i sigurnost hrane ZDK. Nakon nekoliko mjeseci čekanja, nismo dobili tu dozvolu.

Obratili smo se i Federalnom zavodu za javno zdravstvo, ali je njihov odgovor bio da oni nisu nadležni da daju takvu saglasnost i ponovno su nas uputili na Ministarstvo zdravstva ZDK. Na dopisivanje i sastanke s tim institucijama potrošili smo pola godine, a zanimljivo je da je odgovor Instituta za zdravlje i sigurnost hrane ZDK stigao pred sami kraj školske godine, tako da smo dodatno potrošili cijelo ljeto jer su učenici tada na raspustu i nije moguće provesti istraživanje.

OBJAVI.BA: Šta mislite, zašto je ovo bio izazov institucijama?

LEMEŠ: Tokom godina naslušali smo se raznih izgovora, od nedostatka kapaciteta, nedostatka laboratorijskih resursa, preko “nisu planirana sredstva u budžetu za to” do “to je previše složeno” i “ne želimo provoditi istraživanje koje prejudicira rezultat i za koje se već zna šta želi dokazati”. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da li se radi o neznanju, nekompetentnosti, sujeti, aroganciji ili korpuciji.

Zavod za javno zdravstvo ZDK u okviru Instituta za zdravlje i sigurnost hrane glavna je prepreka za provođenje ovog istraživanja. Taj Zavod ima potpisane ugovore o pružanju usluga za ArcelorMittal i moguće je da se plaše da će ostati bez tog ugovora ako učestvuju u ovakvom istraživanju. Također postoji mogućnost da Zavod ne želi provesti istraživanje sa ovako “malim” troškovima, nego očekuju da zarade milionske iznose iz budžeta i fondova. Ukoliko jedna mala organizacija provede istraživanje za nekoliko desetina hiljada KM, Zavod neće imati opravdanje da traži milione KM za takvo istraživanje.

Na sastancima smo čak predlagali da mi ne provodimo istraživanje na terenu, nego da samo obezbijedimo finansijska sredstva za laboratorijske usluge, a da Zavod prikuplja uzorke, ali oni su to odbili. Niti žele provoditi istraživanje, niti dozvoljavaju da ga iko drugi provede. Samo su tražili izgovore i načine kako da se to ne provede, umjesto da se potrude da nađu način kako da se otklone eventualni nedostaci i pomognu da se dođe do najkvalitetnijeg uzorka za istraživanje.

OBJAVI.BA: Kada ste napokon pronašli način da provedete istraživanje, kakve su bile reakcije građana?

LEMEŠ: Kad smo shvatili da nemamo podršku institucija da ovo istraživanje obavimo uz njihovu dozvolu, odlučili smo da istraživanje uradimo izvan škola, sa populacijom ljudi od 15 do 40 godina. Organizovali smo press konferenciju i na našoj web i Facebook stranici objavili smo poziv volonterima koji su nepušači i nemaju hronična oboljenja. Zainteresovani kandidati trebali su ispuniti anketu na osnovu koje se vršio izbor kandidata. Odziv nije bio zadovoljavajući: nakon mjesec dana promovisanog oglasa za poziv kandidatima da se prijave za istraživanje imali smo manje od 20 prijavljenih. Od septembra 2023. godine, kada je poziv objavljen, vidjelo ga je 57.000 korisnika Facebooka, a prijavilo se manje od dvadeset! Nakon toga smo za potrebe ovog istraživanja angažovali dva volontera koji su animirali i anketirali kandidate na terenu. Održali smo i sastanke sa našim sugrađanima u Tetovu i zaključili smo da se ljudi plaše dati uzorke, uz izgovor da “ne žele da se željezara zatvori”. Zaista je porazna činjenica da nakon 15 godina zagovaranja da željezara radi u skladu s propisima, još uvijek ima onih koji misle da je jedini način rješavanja ekoloških problema prestanak rada željezare.

Nisam očekivala ovoliku nezainteresovanost kod stanovništva, nisam očekivala ovoliki strah i nepovjerenje. Po meni je ovolika letargija stanovništva osnova za neko veće istraživanje: kako je moguće da ljudi imaju toliki otpor i strah da saznaju istinu da li zagađenje zraka narušava njihovo zdravlje? U isto vrijeme kada dođemo u naselje Tetovo, koje je tik uz željezaru, tamošnje stanovništvo nam navodi primjere koliko teško oboljelih ima u njihovom komšiluku i u njihovim porodicama, ali opet ne želi učestvovati u istraživanju. Moram navesti i pozitivne primjere, kada su se ljudi sami prijavljivali i bili svjesni važnosti ovog istraživanja, poput nekoliko mladih ljekara iz Kantonalne bolnice Zenica.

OBJAVI.BA: Koliko je trajao ovaj proces ubjeđivanja oko samog istraživanja i prikupljanja uzoraka?

LEMEŠ: Nekoliko mjeseci su naše aktivnosti bile usmjerene samo da ljude ohrabrimo da se prijave, da im objasnimo proces uzimanja uzoraka i da je anonimnost kandidata zagarantovana jer se uzorci šalju pod šifrom. Imali smo nekoliko sastanaka u Tetovu, na svakom skupu tih mjeseci pokušavali smo animirati kandidate. Previše vremena potrošili smo na traženje saglasnosti institucija, jer su naši zahtjevi stajali u ladicama više mjeseci. Čak nam se desilo da se naš zahtjev Federalnom zavodu za javno zdravstvo “izgubio u pošti”, na šta smo potrošili dodatnih mjesec dana, telefonskih poziva i emailova.

OBJAVI.BA: Možete li nam opisati kako ste i koliko uzoraka uzeli i kada se mogu očekivati rezultati?

LEMEŠ: Prikupili smo po 40 uzoraka stanovništva iz naselja koja se nalaze neposredno u blizini željezare ArcelorMittal i koji su najizloženiji specifičnim zagađujućim materijama, te 40 uzoraka iz sela koje je 42 kilometra vazdušnom linijom udaljeno od željezare. Ti uzorci su se morali uzimati u nekoliko navrata zbog ograničenog kapaciteta laboratorije. Prikupljali smo ih ujutro, kako bi se u frižideru mogli transportovati do laboratorije u Sarajevu i odmah analizirati. Testovi traju satima, tako da je osoblje laboratorije moralo ostajati na poslu do kasno u noć kako bi se proveli ti testovi. Rade se dvije vrste testova, od kojih jedan traje nekoliko dana, za svaki set uzoraka. Očekujemo da bismo prve rezultate mogli imati do kraja marta 2024. godine, a kad budemo imali rezultate konačne analize, zajedno sa statističkom obradom podataka o zagađenju i o oštećenjima DNK, te rezultate treba da potvrdi naučna zajednica, kroz publikacije koje prolaze stroge međunarodne recenzije. Taj proces traje znatno duže.

Osim rezultata analize, mi očekujemo da ćemo kroz ovaj projekat identifikovati i sve nedostatke provedenog istraživanja, kako bismo mogli dati preporuke federalnim institucijama, prije svega Ministarstvu zdravstva FBiH, kako da se takvo istraživanje proširi na veći uzorak, više lokacija i da se obezbijede sredstva iz budžeta ili fondova u Bosni i Hercegovini.

OBJAVI.BA: Da li je neko drugi prepoznao značaj ovakvog istraživanja?

LEMEŠ: Za razliku od naših institucija, inicijativa da se provede ovakvo istraživanje izazvala je interesovanje međunarodnih organizacija. Evropski fond za Balkan iz Beograda obezbijedio je sredstva da se na kontrolnoj lokaciji provede dodatno mjerenje specifičnih polutanata, kako bismo pored rezultata analize DNK imali i pokazatelje kvaliteta zraka na tom području.

OSCE misija u BiH obezbijedila je krajem 2023. godine sredstva da se isto istraživanje proširi i na Lukavac, koji također ima industrijska postrojenja koja ispuštaju iste zagađujuće materije kao i zenička željezara.

Za rezultate se zainteresovala i međunarodna mreža Global Steel Coalition, koja prati utjecaj industrije čelika na globalnom nivou, od Brazila do Koreje, od Francuske do Južne Afrike.

Intervju vodila: Sabina Jukan, menadžerica projekta “Misli o prirodi!”