Bosna i Hercegovina na putu prema Evropskoj uniji treba da se ozbiljnije pozabavi ekološkim pitanjima, a donosioci odluka prirodnom bogatstvu treba da pristupe na način da očuvaju prirodu, a ne da je u potpunosti iscrpe.

Države Zapadnog Balkana su 2020. na samitu u Sofiji potpisale Deklaraciju o Zelenoj agendi. Time su se obavezale da će do 2050. u potpunosti izbaciti ugalj iz upotrebe. To podrazumijeva povećanje učešća obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji, uvođenje oporezivanja na emisiju gasova sa efektom staklene bašte. Zelena agenda je predviđena Evropskim zelenim planom, prema kojem bi EU trebalo da postane klimatski neutralna do 2050. godine.

Gdje je Bosna i Hercegovina na ovom putu, ko koči napredak i kako promijeniti narativ u kojem živimo?

Nina Kreševljaković, pravna savjetnica Arhus centra u BiH, kaže da se ključni problem zaštite okoliša pronalazi u nedostatku političke volje da se ova oblast reguliše.

“Naime, u stanju potpunog haosa kakav trenutno vlada, otvaraju se mogućnosti nemilosrdne eksploatacije prirodnih resursa, enormnog bogaćenja pojedinaca i kriminalnih grupa, a bez konkretnih posljedica za pustošenje prirode i nanošenje velikih šteta, kako okolišu, tako i čovjeku. Bosna i Hercegovina obiluje vodama, šumama, rudama i scenarij koji trenutno posmatramo je to da se rijeke trpaju u cijevi, od šumskih područja se prave goleti, a sve popularnija postaje i tema otvaranja novih rudnika. Nažalost, nastavimo li ovim tempom, vrlo brzo ćemo se kao društvo suočiti sa nesagledivim posljedicama. Da bismo se približili evropskim praksama, nužno je staviti mnogo veći pritisak na donosioce odluka da konačno anarhiji u ovoj oblasti stanu u kraj. Samo ujedinjeni i odlučni u borbi za osnovno ljudsko pravo, a to je da živimo u čistom i zdravom okolišu, možemo postići neke konkretnije promjene, a što nam je dosadašnje iskustvo i pokazalo”, rekla je za BUKU Nina.

Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, u ovom trenutku najveći problemi su pustošenje šuma, uništavanje rijeka, ilegalne i divlje deponije, te enormno zagađenje zraka, naročito u gradovima poput Sarajeva, Zenice i Tuzle.

“Nažalost, mi smo daleko od pozitivnih evropskih praksi kada govorimo o ovim pitanjima. Naime, dokle god ne budemo imali vlast koja će biti odlučna da kriminalnim grupama stane u kraj, da sama sebi prestane biti svrha i da počne raditi za dobrobit ovog društva, mi ćemo se suočavati sa sve većim prirodnim katastrofama. Ljudi u našoj zemlji velikim dijelom žive na rubu siromaštva, ugušeni nacionalizmom, obespravljeni, a takvom nesretnom i izgubljenom masom je lako vladati na način kojim se trenutno vlada. U borbi za golu egzistenciju, ljudi nemaju energije da se pobune protiv moćnika koji im pustoše okolinu, a to sve vodi u još dublji ponor iz kojeg je teško izaći. Mi imamo set okolišnih zakona koji se ne primjenjuje na adekvatan način, i ne postoje institucije na koje se naši ljudi mogu osloniti i biti sigurni da će se nešto konkretno poduzeti za očuvanje okoliša”, ističe Nina i dodaje da inspekcije u većini slučajeva ne rade svoj posao.

“Ministarstva okoliša postoje da bi izdavali dozvole, a ne da bi štitili okoliš, tužilaštva mahom odbacuju mogućnost pokretanja istraga u vezi krivičnih djela u okolišu, premda posjeduju sav potreban dokazni materijal, sudovi donose presude nakon 4 godine, kada se postrojenja koja uništavaju okoliš već izgrade. Neophodno je mijenjati cjelokupan sistem koji nije funkcionalan”, pojašnjava naša sagovornica.

Nina kaže da se vodeći ljudi u BiH bave temom zaštite okoliša više iz populističkih razloga nego konkretne želje da se nešto zaista i postigne.

“Naime, već godinama je tema okoliša prilično aktuelna, svi o njoj govore, o potrebi da veliki gradovi u BiH konačno prodišu i trajno se riješe smoga, da se reguliše pitanje otpada, da se donese Zakon o šumama u FBiH, itd., ali sve ovo vrijeme mi ne vidimo nikakve konkretne pomake. Nije tačno da je u BiH nemoguće riješiti ova pitanja kako političari to vole predstaviti, zbog nedostatka novaca, zbog složenosti državnog uređenja, zbog nedostatka međunarodne pomoći i slično. Vlast mora shvatiti da više nisu u prilici raditi šta im je volja, da ovaj narod postaje svjestan opasnosti uništavanja okoliša i da postaju sve organizovaniji i nepokolebljiviji u svom otporu prema nemilosrdnoj eksploataciji”, ističe naša sagovornica.

Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu, kaže da su u ovom trenutku energija, rudna bogatstva, šume i voda za sada najviše pod rizikom da bez svega toga BiH ostane, a zarad takozvanog razvoja.

“Postavlja se pitanje čijeg? Naravno da evropske zemlje takođe imaju problem u oblasti životne sredine, samo što su naši bliži zemljama Afrike i Južne Amerike, nego što smo slični nekoj zemlji EU. Mi jesmo na prostoru kontinenta Evrope, ali će nam trebati dobra vanjska politika da bismo se znali pozicionirati. Međutim, s obzirom da je unutrašnja politika demotivišuća za sve sektore sem za korupciju i kriminal, svaki dan ostajemo bez pozicije da zagovaramo naše mjesto sutra uz EU”, rekao je za BUKU Dakić.

On ističe da je zainteresovanost političara i funkcionera za ekološke teme jako slaba.

“Za to vrijeme određeni broj funkcionera i političara radi za potrebe privatnog interesa i korporacija i za profit. U zemljama svijeta ova tema je jedna od najbitnijih u kojima se dobija pozicija upravljanja državama, kantonima, gradovima, a kod nas se poprilično neozbiljno shvata. Ne možemo reći ni da TV kuće posvećuju pažnju ovoj temi, štaviše, jedan dio medija skriva ovu temu, pogotovo mediji u Republici Srpskoj”, ističe Dakić.

BUKA Magazin