Piše: Sabina Jukan
Jedna od najljepših stvari koje čovjek može doživjeti kroz posao jeste upoznati mnogo divnih i vrijednih ljudi. Upravo sam to doživjela obilazeći naše škole u Hercegovini, koje su uključene u Certifikacijski mehanizam Eko škola u BiH kreiran kroz naš “Misli o prirodi!” projekat.
Od 6. do 10 maja obišla sam 15 škola u Herecgovačko-neretvanskom kantonu i Županiji zapadnohercegovačkoj u sklopu certifikacijskih posjeta zajedno sa vanjskim suradnicama Džemilom Agić i Vanjom Rizvić, te predstavnikom/icama zavoda za obrazovanje: Mirko Tomić (Zavod za odgoj i obrazovanje Široki Brijeg), Amela Medar (Pedagoški zavod Mostar) i Sandra Medić (Zavod za školstvo Mostar).
Ovo putovanje kroz našu prelijepu Hercegovinu i još ljubaznije osoblje škola rezultiralo je sa 680 pređenih kilometara, 152 učesnika/ice sastanaka u 15 škola iz 6 gradova/općina u pet dana, ali najvažniji rezultati su pokazana zainteresiranost tri zavoda i dva ministarstva obrazovanja za sistemsko uvođenje programa Eko škola u nastavni program škola te implementacija akcionih eko planova u 15 škola u navedena dva kantona/županije.
Mnogi predstavnici/ce škola su istakli da im je na početku bilo teško jer su se bojali nečeg novog, ali kako je implementacija tekla sve im je postajalo jasnije i lakše i nizale su se nove ideje pored definiranih aktivnosti. Istakli su da treba imati samo želju a sve ostalo je onda lakše uraditi. Većina škola je navela da su mnoge stvari već radili ali da im je ovaj projekat pomogao da to sistemski urede i sami vide koliko toga već rade, naučili su i kako trebaju više promovirati svoje aktivnosti u javnosti što je rezultiralo pozitivnim upitima i podršci javnosti. Škole su se više povezale sa svojim lokalnim zajednicama i postale su prepoznatljivije i van njih putem promocije na različitim kanalima komuniciranja. Nastavnica engleskog jezika u OŠ “Drežnica” je uživala implementirajući aktivnosti kroz naš projekat jer je spajanjem nastavnih lekcija sa ambalažnim otpadom stvorila nove alate u učenju ovog jezika.
Učenicima i učenicama se najviše svidio praktični rad kroz aktivnosti jer su istakli da na takav način mnogo više uče jer lakše pamte. jedna učenica Gimnazije iz Ljubuškog je istakla da se veoma iznenadila kada je prilikom posjete prečistaču otpadnih voda saznala koliko štete donose vlažne maramice za rad samog postrojenja te je odmah alarmirala svoju obitelj ali i kolege/ice u školi koji nisu bili prisutni toj posjeti. Učenicima/icama se svidjela i Eko patrola jer su na taj način postali kreativniji i odgovorniji prema okolišu, sebi ali i svim ostalim u školi i kući. Većina škola želi nastaviti sa ovim aktivnostima i naredne godine gdje već znaju kako će to realizirati.
Ovom prilikom se zahvaljujem svim uključenim školama na pokazanoj želji, energiji, idejama i maštovitosti (OŠ Drežnica, OŠ Vrapčići, Druga gimnazija Mostar, Gimnazija Mostar, Srednja medicinska škola Sestara milosrdnica, Druga osnovna škola Široki Brijeg, OŠ Vranić, Srednja strukovna škola Posušje, OŠ Ruđera Boškovića Grude, Srednja škola Antuna Branka Šimića Grude, OŠ Ivane Brlić Mažuranić Ljubuški, Gimnazija Ljubuški, OŠ Čerin, OŠ Čapljina i OŠ Kardinala Stepinca Neum) i želim im uspješno završenu certifikaciju u Eko škole.
Hvala ministarstvima obrazovanja HNK i ŽZH na preporuci ovako divnih škola, direktorici Pedagoškog zavoda Mostar – Enisi Gološ, ravnatelju Zavoda za školstvo Mostar – Željku Ćoriću i ravnateljici Zavoda za odgoj i obrazovanje Široki Brijeg – Jadranki Bošnjak na prepoznatoj vrijednosti Certifikacijskog mehanizma Eko škola i uključenje u sam proces.
Posebna zahvalnost ide Amela Tinjak Medar (Pedagoški zavod Mostar), Sandri Medić (Zavod za školstvo Mostar) i Mirku Tomić (Zavod za odgoj i obrazovanje) te mojim dragim Džemila Agić i Vanja Petrovic Rizvic na profesionalno urađenoj certifikaciji.
Hvala mom Centru za promociju civilnog društva što mi je omogućio da radim sa ovim divnim ljudima, a najveće hvala Ambasadi Švedske u Sarajevu bez čije finansijske podrške sve ovo ne bi bilo moguće realizirati.
