Bosna i Hercegovina, zemlja je koja obiluje prekrasnom prirodom, ali isto tako i velikim brojem divljih deponija. Ne zna se tačan broj divljih deponija, a nove nastaju gotovo svakodnevno. Prema podacima Centra civilnih inicijativa iz 2019. godine na području Federacije BiH evidentirano je 1426 divljih deponija, dok prema zvaničnim podacima iz 2011. godine u Republici Srpskoj ima 270 divljih deponija.
Autor: Impuls
Na osnovu sakupljenih podataka prosječna specifična količina komunalnog otpada koja se stvara na području RS procijenjena je na oko 0,86 kg komunalnog otpada po stanovniku na dan. Stručnjaci tvrde da se u ovu problematiku dovoljno ne ulaže niti se o njoj priča, a niti se radi na edukaciji stanovništva i podizanju svijesti.
Divlje deponije su mjesta na kojima se otpad odlaže neregularno. Najčešće se mogu vidjeti u šumama, pored rijeka i uz ivice puta. Nesavjesni građani na divlje deponije odlažu svašta, od kućanskih aparata, namještaja, životinjskih ostataka do građevinskog materijala.
Neadekvano odlaganje otpada dovodi do zagađenja zemljišta i podzemnih voda. Divlje deponije obiluju opasnim tvarima kao što su razne vrste hemikalija iz bačenih aparata. Da li putem padavina ili vjetrom, otrovne materije se prošire mimo lokaliteta na kojem se nalazi otpad. Prilikom padavina iz otpada se rastvaraju štetne materije i tako zagađenje dospijeva u zemljište i pozemne vode pa čak i do površinskih voda.
Na ovaj način zdravlje stanovnika je direktno ugroženo, a zakonom nije jasno definisan problem divljih deponija.
Zakoni koji regulišu upravljanje otpadom u Republici Srpskoj su Zakon o zaštiti životne sredine i Zakon o upravljanju otpadom, koji poznaje sve u vezi s otpadom, ali ne poznaje termin divlja deponija niti obrađuje tu temu.
Krivičnim zakonom Republike Srpske nije propisana kazna za bacanje pojedinačnih stvari već se zakon koncentriše na termin „u većoj mjeri i širem prostoru“.
1) Ko kršenjem propisa o zaštiti, očuvanju i unapređenju životne sredine zagadi vazduh, zemljište ili vodu u većoj mjeri ili na širem prostoru, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.
(2) Ako je usljed djela iz stava 1 ovog člana došlo do uništenja ili znatnog oštećenja šuma, biljaka ili drugog rastinja na širem prostoru ili je životna sredina zagađena u toj mjeri da je ugroženo zdravlje ljudi ili životinja, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do pet godina.
(3) Ako su djela iz st. 1 i 2 ovog člana učinjena nehatno, učinilac će se kazniti za djelo iz stava 1 novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine, a za djelo iz stava 2 novčanom kaznom ili zatvorom od šest mjeseci do dvije godine.
Krivični zakon u ovom slučaju nije dovoljno jasan pa se tako bacanje smeća tretira kao prekršaj, a ne krivično djelo, jer su termini u zakonu nejasni i šturo objašnjeni.
Nadležnost u rješavanju problema divljih deponija i odlaganja reguliše se na opštinskom ili gradskom nivou odlukama o komunalnom redu kojima su propisane prekršajne sankcije za nepropisno odlaganje otpada čime se stvaraju divlje deponije. Komunalni policajac za npr. nepropisno odloženi šporet može da napiše kaznu od 100 do 1000 KM prema toj odluci.
Na naš upit komunalnoj policiji grada Banjaluke smo dobili odgovor da na području grada ne postoji registar divljih deponija otpada te da se divlje deponije detektuju po prijavi građana i redovnim inspekcijskim nadzorom.
„Redovnim komunalno-inspekcijskim nadzorom i prema prijavama građana lociraju se lokacije na kojima se nepropisno deponuje otpad. Nakon utvrđivanja predmetnih lokacija sačinjava se službena zabilješka i foto-dokumentacija, koja se prosljeđuje referentu za javnu higijenu Odjeljenja za komunalne poslove grada Banjaluke na nadležno postupanje. Nakon što deponija bude sanirana i otpad odvezen, službenici Odjeljenja komunalne policije postavljaju traku zabrane odlaganja otpada“, saopšteno nam je iz komunalne policije.
Postavlja se pitanje šta nakon postavljanja trake zabrane i da li se radi na pronalasku počinilaca.
Stiče se utisak da je kamen spoticanja pri dugoročnom rješavanju problema otpada, a posebno divljih deponija, nedovoljna briga organa vlasti. Termin divlje deponije nije obrađen čak ni u strategiji, a ni u zakonu.
Prema važećoj strategiji upravljanja otpadom Vlade RS ne postoji način kojim se reguliše problem divljih deponija. Strategija se, između ostalog, bazira na smanjenju otpada, razvrstavanju, edukaciji stanovništva i podizanju svijesti o problemu samog otpada.
Međutim, edukacija građana skoro da i ne postoji. Naša domaćinstva još uvijek nemaju praksu razvrstavanja otpada niti im komunalna preduzeća nude takve usluge, a ako i postoje, otpad se na kraju nađe na istoj deponiji.
Milica Končar iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke ističe da su divlje deponije jedan od većih problema za kvalitet i očuvanje životne sredine u BiH te da je čitav sistem za upravljanje otpadom u BiH zastario.
„Divlje deponije su upravo pokazatelj i jedna od posljedica lošeg sistema za upravljanje otpadom u državi. Divlje deponije mogu se naći na skoro svim područjima, a prema zvaničnim podacima iz 2011. u Republici Srpskoj bilo ih je 270. U 2021. godini možemo očekivati mnogo veći broj zbog povećane količine komunalnog otpada, ali i slabe inicijative za saniranje deponija i nepostajanja/nerazvijanja alternativa za obradu otpada (reciklaža, kompostiranje, itd.)“
Prema njenim riječima otpad u prirodi utiče na čitavo okruženje.
„Nakon odbacivanja otpad dospijeva u zemljište, vodu i vazduh, a pod uticajem Sunca i padavina razgrađuje se i može da zagađuje područje na kojem se nalazi dugi niz godina. Posebno je opasno odlaganje otpada u blizini izvora, koje je veoma često, a zagađuje vodotok nizvodno. Najbitnije je da ljudi budu svjesni da otpad ima svoj vijek trajanja koji ne prestaje s njegovim ostavljanjem u prirodi ili kontejneru. Zabrinjavajuća je sve veća količina proizvedenog otpada, koji završava u sve zatrpanijim deponijama ili u prirodi.“
Končar dalje navodi da je vrijeme da se naprave izmjene u sistemu upravljanja otpadom u cijeloj BiH.
„BiH ima sistem regionalnih deponija gdje se otpad prikuplja u regionalnim centrima. Većina regionalnih deponija ima određene standarde kojih se pridržava. Ali upravo broj divljih deponija pokazuje da sav otpad nije skladišten na deponije. Čak i na deponijama postoje razni problemi. Ekstremni slučaj je u Mostaru gdje gradska deponija Uborak radi ilegalno tj. bez dozvola, preko kapaciteta i bez odgovarajućeg sistema za otpadne vode. Ova deponija predstavlja ogromnu opasnost, pogotovo što se nalazi neposredno do naseljenog područja. Sve veća količina otpada zahtijeva da se naprave izmjene u sistemu i vrijeme je da se počne planski i vizionarski raditi na problemu otpada koji ima i svoju pozitivnu stranu i može predstavljati ogroman resurs, ako se njime pravilno upravlja.“
Na osnovu sakupljenih podataka prosječna specifična količina komunalnog otpada koja se stvara na području Republike procijenjena je na iznos od oko 0,86 kg komunalnog otpada po stanovniku na dan (raspon vrijednosti od 0,26 kg/st/dan do 1,22 kg/st/dan, zavisno od razvijenosti jedinica lokalne samouprave i pokrivenosti uslugom sakupljanja otpada), odnosno oko 316 kg komunalnog otpada po stanovniku godišnje. Broj stanovnika od 1 170 342 proizvodi godišnje oko 369 827 tona otpada.
Jedna od velikih divljih deponija u Banjaluci nalazi se na tri kilometra od centra grada. Nakon slanja fotografija naše sugrađanke i čitateljke Impuls portala, koje smo objavili u sekciji Impuls građansko novinarstvo, otišli smo na pomenutu lokaciju. Duž puta od nekoliko kilometara na više mjesta odlagan je otpad iz domaćinstava i iz proizvodnih pogona.
Mještani s kojima smo razgovarali navode da svakodnevno dolaze kamioni puni otpada koji se tu odlaže. Ogorčeni su ovom praksom nesavjesnih građana i mišljenja su da bi uz mala ulaganja na tom mjestu moglo da se napravi šetalište u prirodi.
Izvor:
