Da li je kiša koju su stvorili ljudi način da se pomogne sve većim sušama?

26. sep, 2022

Dok se svijet suočava s rekordnim temperaturama i stalnim problemima sa sušom, znanstvenici traže rješenja ne samo za uštedu vode, već i za njezino stvaranje. Imamo znanost i sposobnosti za stvaranje kiše. Stoga se postavlja pitanje o zasijavanju/sijanju oblaka; je li ispuštanje kristala u oblake da izazove kišu vrijedno vremena, novca i truda.

Što je zasijavanje oblaka?

Zamislite to kao sadnju vrta na nebu. Zasijavanje oblaka nije nova ideja. Izvorno je  razvijena od strane dobitnika Nobelove nagrade za kemičare Irvinga Langmuira i njegovog zamjenika Vincenta J. Schaefera 1940-ih, proces uključuje stimuliranje vlage unutar oblaka kako bi se povećala količina oborina. To se radi ubrizgavanjem čestica, plinova ili kemikalija u postojeće oblake. Znanstvenici su to učinili kroz razne metode, od aviona koji raspršuje oblak do baklji sa zemlje usmjerenih prema nebu. Iako se materijal i metode ubrizgavanja razlikuju, svi djeluju slično unutar oblaka.

Oblaci su puni sitnih kapljica vlage koje nisu dovoljno teške da padnu na tlo. Kada ih stimuliraju kemikalije, najčešće srebrni jodid, te kapljice mogu stvoriti sidro i apsorbirati okolne kapljice. Kad postanu dovoljno teške, za samo 20 do 30 minuta, kapi padaju s neba kao kiša ili snijeg. Zasijavanje oblaka zaslužno je za uzrok pada vlage, bilo iniciranjem kiše ili povećanjem količine oborina koje padaju.

Koristi li se sijanje oblaka?

Da, diljem svijeta. Australija, Kina, Indija, Izrael, Južnoafrička Republika i Tajland imaju programe. Tijekom godina, oko 50 zemalja ga je isprobalo u nekom svojstvu. U Sjedinjenim Državama: Kalifornija, Idaho, Nevada, Utah, Colorado, Wyoming, Texas i Sjeverna Dakota prakticiraju neki oblik zasijavanja oblaka. Budući da se znanost oslanja na prave vrste oblaka u pravim vremenskim uvjetima, mogućnosti za sadnju sjemena ograničene su na vrijeme oluje. To znači sijanje oblaka tijekom zime u nadi da će se poboljšati uvjeti vode za poljoprivredu i drugu potrošnju tijekom ljeta.

Koliko je uspješno zasijavanje oblaka?

To je sjajna rasprava. Neki istraživači pokazuju povećanje oborina od 3% do 15%, dok drugi istraživači osporavaju te tvrdnje, govoreći da je nemoguće izolirati sijanje oblaka kao čimbenik koji doprinosi. Drugim riječima, jednostavno ne znamo odlučno pomaže li, ali mnogi u znanstvenoj zajednici, kao i poljoprivrednim i sušnim regijama, optimistični su.

Koje su prednosti zasijavanja oblaka?

Očita prednost je proizvodnja oborina. S više istraživanja možemo otkriti je li to učinkovito sredstvo za povećanje snježnog pokrivača u planinama i količine oborina u vlažnim područjima. Mnoge regije već označavaju svoje napore uspješnim, čak i ako se drugi znanstvenici s tim ne slažu definitivno. Na primjer, organizatori petogodišnjeg programa u Snježnim planinama Novog Južnog Walesa u Australiji tvrde da se snježne padaline povećale za 14%, dok je sličan program u Wyomingu izvijestio o porastu od 15%. Ove brojke nude obećavajuću opciju u borbi protiv suše.

Koji su nedostaci zasijavanja oblaka?

Korištenje zrakoplova za dostavu kemikalija znači povećanje emisije ugljika u atmosferu dok se pokušavamo boriti s krizom vode. Međutim, dronovi su ekološki prihvatljivija opcija i jednako održiva. Osim toga, rakete se mogu ispaljivati s površine zemlje bez upotrebe aviona.

Ali, zasijavanje oblaka nije tretman koji se jednom završi. Nepoznanica u jednadžbi je hoće li sijanje oblaka stvoriti neravnotežu koju priroda može otkriti. Argument glasi da bi sintetička proizvodnja više oborina nego što je priroda zamislila mogla spriječiti prirodnu ravnotežu u okolišu.

Kakva je budućnost zasijavanja oblaka?

U ovom trenutku, to je definitivno dio tekućeg razgovora. Napori se šire po zapadnom dijelu SAD-a i po cijelom svijetu jer dobiva na snazi ​​kao održiv doprinos u borbi protiv sušnih uvjeta. Čak se ni zagovornici ne pretvaraju da je sijanje oblaka rješenje za svjetske probleme sa sušom, ali moglo bi biti dio odgovora. Problem suše je ogroman i zahtijevat će robusno rješenje iz kombinacije različitih kutova.

Iako je stvaranje veće količine oborina važan aspekt, moramo sagledati cijeli ciklus vode. Sjećate li se prirode i društva u osnovnoj školi kada smo učili da ista voda nastavlja kružiti od neba do zemlje i natrag do neba? Ta oborina pada na Zemlju, gdje se apsorbira i pohranjuje u tlu. Dodatna voda završava u potocima, jezerima, rijekama i oceanima. Kroz isparavanje i transpiraciju voda se vraća u nebo gdje dolazi do kondenzacije.

Međutim, kada su temperature previsoke, ciklus se prekida, ostavljajući vlagu na nebu umjesto u tlu i vodenim putovima. Dakle, osim sijanja oblaka kao jednog dijela kolača, politike i ljudi moraju se i dalje usredotočiti na očuvanje vode. Na kraju, odgovor će biti kombinacija rješenja, na svim razinama vlasti i svim državama.

 

Preuzeto sa: www.inhabitat.com

Autorica: Dawn Hammon

Prilagodio: Dejan Filipović

 

Pin It on Pinterest

Share This