Da se u BiH masovno umire od zagađenog zraka, da bh. političke elite ništa nisu uradile na rješavanju tog problema, odavno više nije vijest. Izvještaj iz 2022. organizacije Human Rights Watch koja se bavi prije svega ljudskim pravima pokazao je kako BiH ima petu najveću stopu smrtnosti od zagađenja zraka u svijetu. Procjenjuje se da svake godine 3300 ljudi u zemlji prerano umre od onečišćenja zraka: 9 posto svih smrti. Hiljade drugih žive s pogoršanim respiratornim i kardiovaskularnim problemima.

“Pravo na čist okoliš, na čist zrak, na pitku vodu jeste ljudsko pravo, za čije ostvarivanje ne postoji niti minimum spremnosti kod bh. političkih elita”, kazao je Anes Podić iz neprofitne organizacije EkoAkcija.

Autor: Anes Podić/EkoAkcija

Šta je smog?

Smog je zagađenje zraka koje smanjuje vidljivost. Pojam “smog” prvi je put korišten početkom 1900-ih za opisivanje mješavine dima i magle. Dim je obično dolazio od zapaljenog uglja. Smog je kod nas još uvijek uobičajen u industrijskim područjima, i tokom sezone grijanja, u mnogim našim gradovima.

U područjima gdje je zrak zagađen u zraku su prisutni brojne različite zagađujuće materije. Među najčešćim polutantima zraka koji utječu na zdravlje ljudi su lebdeće čestice (PM), ozon (O3), azotni oksidi (NOx), sumpor dioksid (SO2), ugljični monoksid (CO) i hemikalije poput policikličnih aromatskih hidrokarbona (PAH). Mnogi polutanti su često međusobno povezani i teško je razdvojiti njihov utjecaj. Također, postoje značajna međudjelovanja između polutanata, što otežava određivanje utjecaja koji nastaju djelovanjem pojedinačnih polutanata.

Lebdeće čestice, označene u izvještajima kao PM10 ili PM2.5, čije koncentracije u zimskim mjesecima svake zime u našim gradovima višestruko premašuju granične vrijednosti su najčešći i najopasniji polutant u našim gradovima.

Zagađenje lebdećim česticama je smjesa čvrstih tvari i kapljica. Neke čestice se emituju izravno, druge nastaju kada zagađenje emitovano iz različitih izvora međusobno reaguje u atmosferi. Razina zagađenja lebdećim česticama može biti vrlo nezdrava, pa čak i opasna za vrijeme epizoda zagađenja. Razina zagađenja lebdećim česticama može biti povišena čak i u zatvorenom prostoru, pogotovo kada je visoka razina vanjskog zagađenja.

Lebdeće čestice se pojavljuju u širokom rasponu veličina. One manje od 10 mikrometara u promjeru (nekoliko puta manje od širine jedne dlake ljudske kose) su toliko male da se mogu probiti u pluća i dalje u krvotok i unutrašnje organe gdje mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.

Najsitnije čestice (promjera 2,5 mikrometra i manje) nazivaju se “fine”. Toliko su sićušne da se mogu detektirati samo sa mikroskopom. Glavni izvori finih čestica su motorna vozila, termoelektrane, loženje drveta i uglja u individualnim ložištima, šumski požari, spaljivanje poljoprivrednih površina, neki idustrijski procesi i svi ostali procesi sagorijevanja.

Čestica promjera između 2,5 i 10 mikrometara nazivaju se “grube”. Krupne lebdeće čestice nastaju operacijama drobljenja i mljevenja, kao i dizanjem prašine na cesti od strane motornih vozila.

Zagađenje zraka – glavni izvori

Osnovni izvori su industrija i domaćinstva:

• industrija: termoelektrane (Ugljevik, Tuzla, Kakanj, Gacko, Stanari), željezara u Zenici, koksara u Lukavcu, brojne manje tvornice poput pilana, tvornica peleta i slično.
• Mala kućna ložišta i velika ložišta centralnog grijanja na ugalj i drvo.
• Motorna vozila, a posebno vozila sa dizel motorima.

Dosadašnja mjerenja kvaliteta zraka su pokazala da svi naši gradovi koji se nalaze u kotlinama, plićim i dubljim dolinama, zimi kada nema dovoljno vjetra imaju visok nivo zagađenja lebdećim česticama.

Utjecaj na zdravlje

Lebdeće čestice manje od 10 mikrometra (PM10) se udišu zajedno sa zrakom i prodiru duboko u pluća. Na taj način, mnoge kemikalije opasne po ljudsko zdravlje bivaju prenošene do naših unutrašnjih organa, uzrokujući širok niz oboljenja od kojih neka završavaju smrću, uključujući rak (posebno rak pluća), moždani udar kao i oštećenja na bebama dok su još u majčinoj utrobi. Postoji jaka veza između zagađenja sa PM10 i većinom bolesti organa za disanje, bolesti srca, čak i povećane smrtnosti.

Ovi učinci mogu biti posljedica već  kratkotrajne izloženosti (obično tokom 24 sata, ali već i u razdobljima kraćim od jednog sata) i dugotrajne izloženosti, tokom nekoliko godina.

Osjetljive skupine na zagađenje lebdećim česticama su: ljudi s bolestima srca i pluća (uključujući oboljele od zatajenja srca i koronarnih bolesti arterija, zatim astme i kronične opstruktivne plućne bolesti) , starije osobe (kod kojih je moguće prisustvo nedijagnosticirane bolesti srca ili pluća) i djeca.

Izostanak odgovarajućih reakcija na zagađenje zraka

Naš zakonski okvir je dijelom usklađen sa zakonima EU, međutim njihova loša primjena i pogotovo, nepostojeća kaznena politika za zagađivače, su u najvećoj mjeri odgovorni za ovakvo stanje. Mehanizam okolinskih dozvola za industrijska postrojenja uopće nije doveo do poboljšanja stanja u ovoj oblasti. Federalne i kantonalne inspekcije su (namjerno) ostavljene sa nedovoljnim kapacitetima za ovu oblast, i ljudskim i tehničkim. Niski su godišnji iznosi koje zagađivači plaćaju Fondu za okoliš na osnovu izmjerenih emisija polutanata.

Potpuno izostaju odgovarajuće reakcije Zavoda za javno zdravlje, kako federalnog tako i kantonalnih, koji ovaj problem uglavnom ignorišu. Kada i izađu u javnost preporuke su im često potpuno pogrešne (kao npr. stavljanje šala preko usta i uključivanje kuhinjske nape kao što je preporučivao Zavod za javno zdravlje Kantona Sarajevo u decembru 2013. godine).

U zemljama EU zagađenje lebdećim česticama je uglavnom svedeno unutar graničnih vrijednosti, a u slučajevim prekoračenja propisane su drastične kazne. Stoga su zemlje EU, koje imaju problema sa zagađenjem zraka redovno uvodile i dodatne zakone i mjere u odnosu na zakonodavstvo EU, kako bi ispunile zadate standarde čistoće zraka.

Kakva je briga bh. vlasti za zdravlje i živote građana koji su ih izabrali da se brinu o njima najbolje pokazuje sljedeći primjer:

Najviši srednji mjesečni prosjek PM2,5, po zdravlje i živote ljudi izuzetno opasne sitne frakcije lebdećih čestica, izmjeren u periodu od 2008 do 2019. u Pekingu, jednom od najzagađenijih gradova svijeta, a  iznosio je 193,4 µg/m3 (januar 2013.).

U Pekingu je tokom proteklih 15 godina zbog izuzetno visokih vrijednosti zagađenja zraka često proglašavan crveni alarm. Život u gradu sa dvadeset i dva miliona stanovnika tada bi se potpuno zaustavio, zatvarane su škole, obdaništa, tvornice, termoelektrane, obustavljan saobraćaj, brojni timovi inspektora vršili su dodatnu kontrolu industrijskih pogona i ložišta.

U Sarajevu je u januaru 2020. srednji mjesečni prosjek PM2,5 iznosio 187,7 µg/m3, tek nešto niže od pekinškog rekorda. U Sarajevu su tokom perioda kritičnog zagađenja povremeno proglašavane uzbune (prag uzbune u Kantonu Sarajevo za zagađenje lebdećim česticama PM10 od 300 mikrograma po m3  je ubjedljivo najviši u Evropi), ali njihova primjena nije odmicala dalje od papira.

Za vrijeme uzbuna, kaže, odigravane su fudbalske utakmice, trčao se maraton, klizališta su bila prepuna djece i omladine, radile su škole, širom grada nastavljani su grubi građevinski radovi na brojnim gradilištima, na ulicama su potpuno nezaštićeni nastavili da rade radnici komunalnih preduzeća, poštari, policajci, radnici.

Jedan od istaknutih prekršilaca vladinih mjera je bilo kantonalno ministarstvo saobraćaja koje je vrijedno reklamiralo nastavak grubih građevinskih radova na trasi Prve transverzale.

Poruka je bila jasna – interventne mjere Vlade Kantona Sarajevo su uvedene tek da bi se održao privid brige i reda. Vladi je daleko važnije bilo očuvanje zarada manjih i većih biznismena nego zdravlje građana.

U ostatku BiH, u slučajevima kritičnog zagađenja lebdećim česticama uopšte ni ne postoji mogućnost proglašenja uzbune.

Izvor: naukagovori.ba