Adnan Đuliman je predsjednik Udruženja Novi val i voditelj Eko Centra Blagaj, za kojeg je pomoć drugima životna misija. Već 23 godine je aktivan u radu sa mladima koje pokušava animirati i aktivirati, a iako ima mnogo zanimanja i hobija, za sebe će reći kako je na prvom mjestu otac krasnih Alija i Adne, te suprug jedne divne Amele. O ostalom je govorio u intervjuu za Objavi.ba.

OBJAVI.BA: Javnosti ste najpoznatiji po uspješnoj borbi za Bunske kanale. Šta vas je povuklo da se suprotstavite izgradnji hidroelektrane na Buni?

ĐULIMAN: To je bilo 2015. godine, tada je jedna mlada ekipa bila pozvana na javnu raspravu u naselju Buna kod Blagaja, a na toj raspravi je predstavljen cijeli projekt iz kojeg nam je bilo jasno da je riječ o jednoj katastrofi za cijelo naselje Buna gdje je hidroelektrana trebala biti izgrađena. Blagaj direktno nije bio ugrožen tom centralom, međutim ono što nam je iz predstavljenog bilo jasno jeste to da možemo zaboraviti na sav biodiverzitet rijeke Bune. Pogotovo bi bile ugrožene ribe iz toka Neretve koje za vrijeme mrijesta dolaze u Bunu, izgradnja hidroelektrane bi značila gubitak naše endemske mekousne pastrmke koja je ugrožena i nalazi se na crvenoj listi ugroženih vrsta.

OBJAVI.BA: I tu na scenu stupaju aktivisti?

ĐULIMAN: Mi smo odlučili da to spriječimo i krenuli smo sa još desetak nevladinih organizacija iz Bune i Blagaja sa protivljenjem gradnji. Ispočetka su svi mislili kako je riječ o izgubljenom slučaju i kako nema šanse da se izgradnja hidroelektrane spriječi, ali smo na kraju uspjeli i zato apelujem na sve građane u lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine porukom da se ništa ne može graditi bez njih. Građani se moraju pitati u svojoj lokalnoj zajednici – da li su za rudnik, da li su za hidroelektranu, da li su za bilo kakvu fabriku koja uništava pejzaž ili prirodu, koja šteti prirodnom ambijentu ili ugrožava kvalitetu života u njihovom području.

OBJAVI.BA: Misliš li da nam ustvari nedostaje kulture aktivizma? Kako to promijeniti?

ĐULIMAN: Ja mislim da to sve polazi od kuće. Mi kao organizacije civilnog društva možemo uveliko doprinijeti, ali odgoj mora krenuti od kuće, onda kada učite dijete od tri ili četiri godine da ne valja bacati otpatke okolo, da onu bocu soka koju su popili u autu ne bace kroz prozor nego da je ostave dok ne naiđu na kontejner… Tek u tom slučaju možemo nešto dalje uraditi i djelovati u društvu, naročito kad je ekologija u pitanju.

OBJAVI.BA: Na osnovu tvog iskustva od 23 godine u radu sa mladima, šta bi bio prioritet u tom smislu?

ĐULIMAN: Mi već godinama radimo s mladim ljudima, i pratimo mlade. I možemo reći da smo u ovom momentu malo i zabrinuti za mlade ljude u Bosni i Hercegovini jer su nekako ostavljeni i prepušteni samima sebi, barem tako izgleda. Nevjerovatna je stvar koliki je odliv mladih ljudi a niko se ne pita šta im je pružio i na koji način oni postaju tako uspješni u Njemačkoj, Austriji, Americi i drugdje, a nisu to mogli ovdje. Trebamo da pokušamo da mladim ljudima damo podršku, da imamo strategije, da imamo vizije, ideje, i jednostavno ih pustiti da oni rade ono što misle. Kod nas mladi ljudi često krenu nešto da rade a onda imate milion ljudi koji ih omalovažavaju i obezvrjeđuju njihove ideje – njih treba pustiti da razviju kreativnost i na kraju će sigurno uraditi neku dobru stvar.

Da ne bude da samo pričamo o apstraktnim stvarima, ilustrovaću ovo kroz mali ali konkretan primjer. Mi smo nedavno kroz projekt „Zajedno za rijeke“ imali jednu školu fly-fishinga, odnosno mušičarenja, koja je planirana za desetak učenika ali se javilo tri puta više zainteresiranih. Sad imamo tridesetak učesnika od kojih 80% nije imalo nikakvo iskustvo sa izradom mušica ali je nevjerovatno kako su brzo oni pokupili znanje, kakav su imali fokus i kako je ugodno bilo to druženje. Sve što je njima trebalo jeste ‘jedan drugi svijet’ jer danas i mladi a i stariji žive u svijetu u kojem su oni poput podvojenih ličnosti – jednom nogom su u digitalnom svijetu u kojem sve mora biti kristalno, fancy i savršeno, a drugom u svijetu u kojem realno žive.

OBJAVI.BA: Dakle, povratak „živoj komunikaciji“, druženju i prirodi?

ĐULIMAN: Pogledajte samo sve lošije lokomotorne funkcije kod ljudi, loše držanje tijela, slabije reflekse i slično – to je sve posljedica života u digitalnom vremenu. Ali, postoje i organizacije i institucije koje su prepoznale problem i potrebu da se sa mladim ljudima radi na jednom višem nivou. Iskoristio bih i ovu priliku da pozovem roditelje, nastavnike, profesore, sve koji mogu na bilo koji način napraviti neku opciju da djeca borave vani. Djeca moraju biti vani, djeca moraju biti u pijesku, u blatu, moraju kupiti pozitivne bakterije jer vidimo koliko imamo djece sa raznim alergijama, osipima… Period do neke desete ili dvanaeste godine je najvažniji za razvoj imuniteta, do tad, odnosno još ranije, imunitet mora ojačati da se ne javljaju problemi sa alergijama. Djeca moraju minimalno provoditi četiri sata dnevno u prirodi, a ako to ljudi koji žive u gradovima nisu u stanju pružiti onda djecu treba slati na kampove, na vikende u prirodi, jer djeca moraju imati taj dodir sa drvetom, sa kamenom, sa rijekom, sa životinjama. Današnja djeca imaju fobije od životinja, od pauka, od pčele, skakavca i sličnog, to je strašno a dešava se samo zato što nisu imali kontakta sa živim svijetom.

OBJAVI.BA: Osim aktivističkog, tebe krasi i avanturistički duh, a osim toga se baviš i liječenjem prirodnim metodama, bioenergijom, kiropraktikom… Koja je motivacija da se baviš tako raznolikim stvarima koje opet imaju neku zajedničku nit i kako se stigneš baviti sa njima?

ĐULIMAN: Ništa nije problem za bavljenje onim što čovjeka interesuje, nađe se vrijeme za sve a ja imam osjećaj da je moja misija ili Božji dar na ovoj zemlji to da pomažem ljudima. Iz tog razloga je i nastala moja priča oko struna, namještanja, skidanja energetskih loših tačaka, proizvodnje mehlema za dermatitis, opekotine i problemima s kožom… Puno sam istraživao, i onda sam shvatio da ako su se ljudi prije petsto godina liječili nekim prirodnim materijalima ne postoji razlog zašto se njima ne bi liječili i danas.

Tako su nastale tri vrste mehlema koje izrađujem od smilja, kantariona, te jedan baby-mix za malu djecu koji im ublažava tegobe prilikom rasta zuba. Bavim se ljudima, pomažem sa travama, neprestano istražujem i sretan sam kad nekom pomognem na bilo koji način.

OBJAVI.BA: Kako je moguće doći do tvojih preparata, ima li ih u slobodnoj prodaji?

ĐULIMAN: Nema ih u slobodnoj prodaji, radimo ih po narudžbi i prilagođavamo kupcima, radimo i mješavine na bazi meda i ljekovitih trava. U svakom slučaju, cilj je uvijek pomagati ljudima i za sad imamo odlične rezultate zbog kojih nam se ljudi javljaju sa pozitivnim povratnim informacijama.

OBJAVI.BA: Da jednim potezom možeš promijeniti nešto u društvu, šta bi to bilo?

ĐULIMAN: Žao mi je što često u medijima i na društvenim mrežama koje su dio naših života vidimo sve negativno i što stalno kruži neka negativna energija. Moramo to mijenjati, moramo pričati pozitivne priče, moramo ići na naša sela koja su još uvijek netaknuti rezervoari pozitivne energije, moramo se vratiti na njive, livade, šume, moramo zaštititi sve što možemo zaštititi u Bosni i Hercegovini, a znamo da je premalo toga zaštićeno, gotovo ništa u odnosu na bogatstva sa kojima raspolažemo. Pozitivno razmišljati, pozitivno raditi, uživati u životu jer život brzo prođe, i što je naročito bitno – raditi sa mladima, pokušati im objasniti da ni na zapadu nije sve tako krasno, da kapitalistička eksploatacija prirodnih resursa i ljudi nije idealan sistem, te da je Bosna i Hercegovina divna država u kojoj trebamo samo malo više poraditi na pozitivnom ambijentu.