Odlaganje i upravljanje otpadom jedan je od izazova sa kojima se posljednjih decenija suočava cijela planeta, pa tako i Bosna i Hercegovina.
Nelegalne deponije, nedostajući sistemi prikupljanja, razdvajanja i reciklaže otpada, ali i niska svijest javnosti o važnosti razdvajanja otpada od strane pojedinca – govore da je pred nama i dalje problem koji moramo sistemski rješavati.
Profesorica na Građevinskom fakultetu u Sarajevu Amra Serdarević, ističe za Radio Sarajevo da sakupljanje otpada u našoj zemlji uglavnom obavljaju lokalna komunalna preduzeća koja su u većinskom vlasništvu lokalnih samouprava.
Profesorica Serdarević naglašava da opremljenost preduzeća zavisi od razvijenosti općina, te da je u većini slučajeva oprema za sakupljanje uglavnom zastarjela. Osim toga, sistem sakupljanja i odlaganja otpada ima visoke operativne troškove, a cijena usluge nije dovoljna za nova ulaganja.
“Nažalost, glavni način obrade otpada u BiH danas je odlaganje na deponije, koje najčešće ne ispunjavaju osnovne uslove za higijensko odlaganje otpada, pa tako nusprodukti razgradnje otpada direktno završavaju u okolišu.
Veliki broj divljih deponija, na koje se stihijski odbacuje komunalni i građevinski otpad, nalazi se u prirodi, što direktno utiče na zagađenje okoline”, kaže profesorica Serdarević.
Kada govorimo o upravljanju otpadom, u BiH još uvijek nije u dovoljnoj mjeri zaživjelo ni odvojeno sakupljanje, razdvajanje i reciklaža otpada, što uvećava količine otpada koje se odlažu na deponiji i time se dodatno doprinosi zagađenju okoliša.
“Nedovoljni i nepouzdani podaci o količini generisanog otpada i njegovom sastavu otežavaju proces planiranja i ponekad dovode do definisanja planova koji nisu izvodljivi. Među izazovima je nedostatak lokalnih i regionalnih planova upravljanja otpadom, zatim uspostavljanje saradnje između opština i gradova u vidu zajedničkog rješavanja problema izgradnje regionalnih sanitarnih deponija i postrojenja za sortiranje. U konačnici, svijest javnosti o načinu funkcionisanja sistema upravljanja otpadom, njegovim zahtjevima i generalno pitanjima koja se odnose na ulogu pojedinca u sistemu nije dovoljno razvijena i o tome moramo da učimo nove generacije”, smatra Serdarević.
Kako nastaju i zašto su opasne divlje i neuređene deponije
Neuređene i divlje deponije, pored lošeg vizuelnog efekta, mogu na više načina ugroziti zdravlje i sigurnost ljudi kroz zagađenje zraka, voda i zemljišta.
Najopasnije je to što ovako odbačen otpad prolazi kroz nekoliko faza truljenja i fermentacije, te se u tom procesu stvaraju tzv. filtrati koji se procjeđuju u zemljište, površinske i podzemne vode, odnosno biogas koji sadrži stakleničke gasove, te se emitira u zrak i doprinosi globalnom zagrijavanju. Zbog prisutnosti metana u biogasu, na neuređenim deponijama često dolazi do požara, čime se u okolinu emituju štetne materije nastale sagorijevanjem otpada.
Neuređen sistem u općinama i gradovima po pitanju prikupljanja i deponovanja otpada doveo je do sve većeg formiranja divljih deponija, kojih je u BiH najviše u Tuzlanskom kantonu.
Džemila Agić, direktorica Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle, smatra da veliki broj građana u Bosni i Hercegovini nije uključen u sistem redovnog odvoza otpada, pa samim tim dolaze u iskušenje da ga ilegalno odlažu i to u velikim količinama. Kako kaže, imamo i loše sisteme odvoza otpada, a on i građani koji ga plaćaju nisu informisani kada se vrši odvoz kabastog i građevisnkog otpada, te ga odvoze na ilegalne deponije, stvarajući ekološki problem, zagađujući tlo, vode i zrak.
“Ovaj problem posebno je izražen u Tuzlanskom kantonu, gdje otprilike 60 posto građana plaća odvoz otpada, a svi ostali ilegalno ga odlažu, bilo da ga spaljuju, zakopavaju ili bacaju upravo na ilegalne deponije.
Jedno od rješenja koje se nameće od lokalnih zajednica je formiranje regionalne deponije, ali je pitanje koliko one finansijski mogu izmoći takav projekat. Rješenje problema je uvođenje svih u sistem plaćanja i redovnog odvoza otpada, a onda i uz adekvatno djelovanje inspekcija koje će kažnjavati one koji ga na divljim deponijama nastavljaju odlagati”, ističe Agić za portal Radiosarajevo.ba.
Realna cijena upravljanja otpadom
I profesorica Serdarević sa Građevinskog fakulteta u Sarajevu smatra da način obračuna cijene usluge trenutno ne uzima u obzir količinu otpada koju domaćinstvo proizvodi, već se bazira na broju članova domaćinstva ili kvadraturi prostora, što je potrebno hitno promijeniti.
“Ovaj način obračuna cijene moramo mijenjati kako bi, s jedne strane bio povezan sa količinom otpada, a sa druge strane bio poticajniji za smanjenje količine otpada koja nastaje. Naredni zadatak bi bio da se proširi koncept odvajanja otpada u domaćinstvu, što bi omogućilo da se iz otpada izdvoje materijali koji su iskoristivi, umjesto da završavaju na deponijama”, kaže Sredarević.
Preko 80% komunalnog otpada stvaraju domaćinstva
Bosna i Hercegovina je u 2022. godini proizvela više od milion tona komunalnog otpada, što je za skoro dva posto više u odnosu na prethodnu godinu.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH svaki stanovnik Bosne i Hercegovine tokom 2022. godine je proizveo u prosjeku 360 kg komunalnog otpada. ,To pokazuje da je najveći porast bio registrovan u sakupljanju otpada iz domaćinstava, čak 80,9 posto ukupno prikupljenog otpada.
“Kao društvo moramo naučiti da proizvodimo manje otpada. To su prošle sve zemlje Evropske unije i ne mislim da i mi to nećemo moći. Ono što nam treba je vrijeme, dug je to proces i konstantna edukacija. Kao društvo trebamo shvatiti da briga o otpadu može da nam donese benefite, zatim da svaki otpad nije smeće, nego potencijalni resurs od kojeg možemo da imamo društvenu dobit”, smatra profesorica Serdarević.
Hoće li se u BiH uvesti depozitni sistem?
Anes Podić iz Udruženja Eko-akcija pojašnjava da u čitavom svijetu postoje problemi vezani za sortiranje i reciklažu otpada, a da je BiH tokom posljednjih 20 godina u području zaštite okoliša napravila tek male pomake nabolje.
Za rješavanje problema plastične i druge ambalaže, limene i staklene, kojom je zatrpana naša priroda i gradovi, jedna od mjera koja je pokazala najbolje rezultate jeste uvođenje depozitnog sistema. Depozitni sistem podrazumijeva da se dodatni trošak dodaje na cijenu proizvoda i taj se iznos vraća kupcu kada se ambalaža vrati nazad na recikliranje.
“Procjena je da između 30 i 45 hiljada tona, oko 10 do 15 kilograma plastike po stanovniku BiH završava u prirodi svake godine. Kad bi se depozitni sistem uveo u Bosni i Hercegovini, preko noći bi se zaustavilo odlaganje te vrste otpada u našoj prirodi, što se najbolje vidjelo na primjeru susjedne Hrvatske,” smatra Podić.
Zemlje koje imaju povrat depozita uspjevaju da recikliraiju između 80 i 95 posto svojih plastičnih boca. Najbolji primjer je Norveška gdje se sa depozitnim sistemom reciklira oko 95 posto boca, dok se u Velikoj Britaniji koja nema depozitni sistem reciklira 57 posto.
“U 2021. godini u Sarajevu je potrošeno otprilike po stanovniku 70 boca godišnje i stanovnici Sarajeva su odbacili oko hiljadu tona plastičnih boca, svega 36 tona je prikupljeno i reciklirano,” kaže naš sugovornik.
Anes Podić kao najveću prepreku ovakvom sistemu u Bosni i Hercegovini navodi lobije koji su doveli da se uvedu zakoni koji nisu predvidjeli uvođenje depozitnog sistema jer bi to eventualno smanjilo profite kompanijama.
Istovremeno, Evropska unija svojim članicama svake godine nameće sve strožije uslove po pitanju otpada.
Tako će se od zemalja EU-a sada tražiti da recikliraju najmanje 55% svog komunalnog otpada do 2025.. Do 20309 nalaže se reciklaža od najmanje 60% , a do 2035 recikliralo bi se čak 65% komunalnog otpada u zemljama EU.
Ostale mjere uključuju ograničenje od 10% otpada koji će se moći odlagati na odlagalištima do 2035, obvezno odvojeno prikupljanje biootpada i uvođenje strožijih šema kojim bi se natjerali proizvođači da plaćaju prikupljanje ključnih materijala za recikliranje.
Uspostavljanje efikasnog sistema u KS
U okviru projekta “Efikasan sistem upravljanja otpadom u Kantonu Sarajevo”, na području grada u junu ove godine postavljeno je 275 zelenih otoka, odnosno kompleta kontejnera za razvrstavanje otpada, a podijeljeno je i oko 2000 kompostera.
Kućnim razvrstavanjem i pravilnim odlaganjem otpada građani Sarajeva mogu pomoći svom gradu da bude čistiji, a osim toga, smanjuju rizik pretvaranja zelenih površina u deponije, te učestvuju u uštedi energije i očuvanju prirodnih resursa.
Iz međunarodne organizacije People in Need, koja implementira projekat u partnerstvu sa KJKP RAD I Kantonom Sarajevo, ističu da reciklaža znatno smanjuje količinu otpada koji se odlaže, te da je odvojeno prikupljanje otpada jedan od najizravnijih načina kojim se pridonosi zaštiti okoline, smanjenju onečišćenja i održivom razvoju. Zbog toga je važno da taj proces započne u kućanstvu svakog stanovnika Sarajeva.
“Mnogi će pomisliti Zašto ću se mučiti i razdvajati otpad?! Mojih nekoliko flaša i papira ništa ne znače u odnosu na količinu otpada koje se baca…’ Naravno, nije baš tako! Postoji na hiljade ljudi koji će pomisliti isto, a to je već cijela jedna deponija otpada. Počnite od sebe, napravite promjenu već danas i budite uzor ostalim ukućanima, komšijama, prijateljima. Sve što je potrebno da učinite je da odvajate PET ambalažu i konzerve od ostalog otpada. Već drugi dan možete početi odvajati papir i staklo.
Odvojen i pravilno odložen otpad će radnicima komunalnog preduzeća uveliko olakšati posao transporta i razdvajanja otpada u sortirnicama, jer su to oni do sada radili umjesto vas i to ručno u namjenskim sortirnicama kompanije KJKP RAD”, navodi Maida Čukojević, šefica tehničke pripreme pogona Javna higijena u KJKP “RAD“.
Prema dosadašnjoj praksi, KJKP „RAD“ prikuplja, sortira i balira reciklažni otpad koji zatim prodaje putem javnog poziva. Kroz aktivnosti radne grupe, očekuje se da će se ovaj proces pojednostaviti, te da će otpad prikupljen na reciklažnim dvorištima i zelenim otocima preuzimati firme licencirane za upravljanje različitim vrstama otpada.
Još jedan važan dio djelovanja buduće radne grupe jeste upućivanje inicijativa ka nadležnim ministarstvima na kantonalnom, entitetskom i državnom nivou u svrhu olakšavanja zakonske regulative pri dobijanju dozvole za upravljanje različitim vrstama otpada, te direktive vezane za upravljanje deponijama. S obzirom da će u radnoj grupi učestvovati i predstavnici općina, na taj način će biti osigurano da se čuju i potrebe stanovnika Kantona Sarajevo.
„Glavni fokus našeg projekta jesu potrebe građana Sarajeva koji su u najvećem broju izrazili spremnost da sortiraju kućni otpad. Zbog toga kroz projekat obezbjeđujemo neophodnu opremu – zvonaste kontejnere, zelene otoke i kompostere, kako bismo građanima obezbijedili sve neophodne uslove za sortiranje. Međutim, naš projekat se ne zaustavlja na tome“, ističe Samir Arnautović, manager projekta „Efikasan sistem upravljanja otpadom u Kantonu Sarajevo“. Dodaje da je jedna od najvećih briga stanovnika Kantona Sarajevo pitanje šta se dešava sa reciklažnim otpadom, s obzirom da građani primjećuju da se sortirani otpad stavlja na isti kamion za odvoz.
„Reciklažni otpad se ne odlaže na deponiji, već se prevozi u sortirnicu, koja se također nalazi u okviru Regionalne deponije Smiljevići, te dalje priprema i balira. Mi u PIN-u smo svjesni da je ovaj proces neophodno dodatno unaprijediti i upravo zbog toga pružamo podršku našem partneru KJKP „RAD“ i uvezujemo sve aktere zainteresovane za ovaj proces – od lokalnih zajednica, čiji je cilj čista životna sredina i smanjene količine otpada, preko donosilaca odluka, do privrednih subjekata koji svoje prihode crpe iz upravljanja otpadom“, kaže Arnautović za portal Radiosarajevo.ba.
Šta svako od nas može učiniti?
Profesorica Serdarević ističe da svaki građanin već danas može započeti sa odvajanjem otpada u domaćinstvu, jer najveći dio naših općina ima barem jednim dijelom postavljene kante za materijale koji se mogu reciklirati. Tamo gdje nema, moguće se zadržati samo na kompostiranju organskog dijela otpada, što se može raditi kako u baštama, tako i na balkonima.
“Osim toga, ono što možemo učiniti, i za šta nam ne treba nikakva oprema, jeste ne dozvoliti bacanje otpada u prirodu, uključujući plastične boce, konzerve, kese i druge vrste ambalaže. Moramo biti svjesni da se ova vrsta otpada ne raspada u prirodi i da njenim adekvatnim odlaganjem pomažemo da se smanji ekološki otisak koji pravimo i očuvaju naše prirodne vrijednosti kojima se ponosimo”, zaključuje Serdarević.
Ulaganje u sistem upravljanja otpadom se u mnogim zapadno-evropskim zemljama smatra investicijom. Od otpada se proizvode alternativna goriva i energija, a minimalne količine se zatrpavaju. U tim zemljama se upravljanje otpadom tretira kao privredna grana, a prema podacima Evropskog parlamenta do 2030. godine svu plastičnu ambalažu potrebno je napraviti prikladnom za recikliranje.
U Bosni i Hercegovini je, prije svega, potrebno osigurati da svako odlaganje otpada bude ekološki prihvatljivo, da se općinama koje su prekomjerno udaljene od regionalnih deponija sufinansiraju troškovi transporta otpada, da se stimulira razvrstavanje otpada na izvoru i da se deponije opreme neophodnim tehnologijama za tretiranje otpada.
Tek tada možemo razmišljati o otpadu kao investiciji i kako da svoj otpad plasiramo na svjetsko tržište.
Ovaj medijski sadržaj je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj ovog medijskog sadržaja je isključiva odgovornost autora, te ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.
