Planovi izgradnje brana na gornjoj Neretvi izazivaju zabrinutost
Prije pet godina, istraživači iz cijele Europe okupili su se na hladnoj, brzoj rijeci u gorju Albanije na 7 dana intenzivnog terenskog rada. Njihova misija: pokrenuti višegodišnji napor za sastavljanje detaljnog ekološkog portreta rijeke Vyose, jedne od posljednjih plovnih putova istočne Europe. Nadali su se da će privući pozornost javnosti na bogatu divljinu rijeke i uvjeriti političare/ke da je zaštite od kaskade predloženih brana.
Ranije ovog mjeseca, taj se trud isplatio kada je albanski premijer obećao stvoriti Nacionalni park Divlje rijeke koji će zaštititi oko 500 kilometara Vyose i njezinih pritoka od razvoja hidroenergije.
Sada se znanstvenici/ce nadaju da će taj uspjeh ponoviti na još jednom ugroženom plovnom putu u regiji: gornjoj rijeci Neretvi, kojoj prijeti oko 70 predloženih brana. Tokom ove sedmice, tridesetak istraživača/ica — uključujući stručnjake/inje za ribe, vodozemce i beskičmenjake — rasporedit će se duž izvorišta rijeke u Bosni i Hercegovini u sklopu „Neretva: sedmica istraživanja“, čiji je cilj katalogizirati vrste koje ovise o rijeci.
“Čudesno je da su ove rijeke preživjele”, kaže ekolog Ulrich Eichelmann, osnivač RiverWatch-a, bečke grupe koja stoji iza istraživačke kampanje Vyosa i Neretva: sedmica istraživanja, koja je počela 28. juna. Rijeke Zapadnog Balkana vrve vodenim svijetom, uključujući najveću svjetsku raznolikost vrsta pastrmke, što nekim istraživačima/cama sugeriše da su one evolucijska kolijevka pastrmke i lososa. To je neočekivana divljina na jako razvijenom kontinentu, kaže Eichelmann. “U drugim dijelovima Europe praktički nema rijeka koje nisu pregrađene ili kanalizirane.”
Četiri velike brane prekidaju donji tok Neretve, koja teče oko 225 kilometara do Jadranskog mora u Hrvatskoj. Ali razvoj je uveliko zaobišao zabačeni gornji dio rijeke kada je bila dio bivše Jugoslavije, a posljednjih desetljeća rat i etničke napetosti obeshrabrili su investitore.
Međutim, od 2010. godine, graditelji hidroelektrana vidjeli su obećavajuće novo tržište na Balkanu, a tokovi koji slobodno teku su privukli investitore. U regiji je sada ili predloženo, ili je u izgradnji oko 3500 brana. Uz gornju Neretvu inženjeri/ke su identificirali desetke lokacija za uglavnom male hidroelektrane.
Navala izgradnje brana je ekološka katastrofa u nastajanju, kaže ihtiolog Steven Weiss sa Sveučilišta u Grazu. Boji se da bi “loše dizajnirane i loše upravljane” barijere mogle dovesti do “smrti od 1000 rezova” duž Neretve i drugih rijeka, pri čemu bi ribe i drugi organizmi izgubili 30% do 70% svog trenutnog staništa.
Kroz Sedmicu istraživanja, Weiss će istraživati populacije ugrožene mekousne pastrmke (Salmo obtusirostris) i drugih endemskih vrsta riba. Brane bi blokirale kretanje rijetkih pastrmka i fragmentirale populacije, kaže on. Talog iz nekih akumulacija bi se ispirao nizvodno, zatrpavajući stanište. Nova jezera mogla bi postati dom invazivnim ribama, poput šarana, koji se natječu s domaćim vrstama.
Riječni beskičmenjaci bit će u fokusu biogeohemičara Gabriela Singera sa Sveučilišta u Innsbrucku. Dvoje studenata/kinja i on također planiraju izmjeriti razine ugljik dioksida i metana u vodi iz razgradnje organske tvari u potocima. Podaci bi mogli pomoći istraživačima/cama predvidjeti kako bi detritus zarobljen u stajaćim rezervoarima mogao uzrokovati porast proizvodnje dvaju moćnih stakleničkih gasova. Brane su često hvaljene zbog proizvodnje čiste energije, primjećuje Singer, ali “ono o čemu bismo stvarno trebali razmišljati je (njihov) potencijal zagrijavanja klime.”
Dok drugi naučnici katalogiziraju život iznad zemlje, tim predvođen biologinjom Majom Zagmajster sa Sveučilišta u Ljubljani tražit će ispod površine. Porozna krška (vapnenačka) geologija dinarskih planina, gdje izvire Neretva, učinila je ovu regiju globalnim „hot spot“ –om za podzemnu biološku raznolikost, kaže ona. Neke od stalnih vrsta – kao što je čovječija ribica (Proteus anguinus), slijepi špiljski vodozemac koji može živjeti više od 100 godina – obitavaju u špiljama i pukotinama. Ali drugi zauzimaju male prostore ispunjene vodom između zrna pijeska i šljunka ispod rijeke koja teče. Brane mogu predstavljati posebnu prijetnju tim “intersticijskim staništima”, napominje Zagmajster, jer mijenjaju sezonske obrasce poplava i dopuštaju taloženju finog sedimenta i gušenju šupljina.
Biolog Saudin Merdan, koji vodi Centar Stjepan Bolkay, istraživački institut u Bosni i Hercegovini, dokumentirat će gmizavce i vodozemce duž Neretve. Ali brine ga i utjecaj razvoja hidroelektrana na ljude. Neki stanovnici/ce područja ovise o rijeci za pitku vodu, čiju bi čistoću mogli ugroziti otrovni organizmi koji uspijevaju u stajaćoj vodi, napominje. I dodaje: “Mnogi nemaju novca da odu na more na odmor, pa svoje slobodno vrijeme provode na rijekama.”
Merdan i drugi se nadaju da će podaci prikupljeni kroz Sedmicu istraživanja pomoći u podršci za novi nacionalni park za očuvanje izvorišta Neretve. Cilj, kaže Eichelmann, nije “očuvanje jednog malog i slikovitog dijela, već zaštita cijele mreže rijeke, koju volim uspoređivati s drvetom i njegovim granama.”
Izvor:
Autor/ica teksta: Richard Schiffman
Autor/ica fotografije: Vera Knook
