Klimatske promjene i kvalitet okoliša su snažno uticali te podstakli kompanije i pojedince da preispitaju svoje obrasce potrošnje i proizvodnje danas. Jedan od odgovora u borbi protiv klimatskih promjena predstavlja model cirkularne ekonomije, novi načini proizvodnje i potrošnje čiji je glavni cilj, pored ekonomskih i društvenih vrijednosti, smanjenje posljedica po okoliš.
Zagađivanje okoliša i neadekvatno upravljanje otpadom je veliki problem sa kojim se susreće cjelokupno bosanskohercegovačko društvo te su potrebna konkretna rješenja i akcije kako bi se unaprijedio kvalitet okoliša. Tema ovog priručnika su jestiva ulja biljnog porijekla, koja se koriste u kantinama/ kuhinjama za radnike velikih kompanija, a koje se nalaze u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Izrada procjene trenutnog stanja i analiza načina tretiranja OJU predstavlja podlogu za unaprijeđenje društvene odgovornosti kompanija, aktivnosti podizanja svijesti i širenje važnih informacija o problematici tretiranja ove podkategorije biorazgradivog otpada. Pomoću rezultata dobijenih tokom provođenja projekta, postavlja se temelj za bolje i efikasnije tretiranje OJU u kompanijama koje imaju direktan uticaj na okoliš poput restorana, kantina/ kuhinja za radnike, ugostiteljskih objekata, prehrambene industrije i proizvodnih pogona.
Otpadna jestiva ulja (u daljem tekstu OJU) spadaju u kategoriju biootpada za koji se na evropskom nivou intenzivno radi na kreiranju kvalitetnog regulatornog okvira. Potencijal ove kategorije otpada, koja se proizvodi u značajnim količinama, nije odgovarajuće iskorišten i često završava na deponijama otpada. Riječ je o podkategoriji biorazgradivog otpada iz kuhinjskog otpada koji nastaje u domaćinstvima, restoranima, kantinama/ kuhinjama za radnike, ugostiteljskim objektima i sličnog otpada iz proizvodnje prehrambenih proizvoda. Od 42 vrste biootpada samo dvije vrste se konkretno odnose na otpad od hrane (20 01 08 – biorazgradivi otpad iz kuhinja i kantina, 20 01 25 – jestiva ulja i masti), dok se u svim ostalim vrstama otpad od hrane može pojaviti u određenom udjelu.
Upravljanje otpadom je oblast koja danas povezuje privredu, akademsku zajednicu, nevladine organizacije i aktiviste koji se bore za čist okoliš. Postoje brojna pitanja i područja koja zahtijevaju detaljnu analizu i razvoj novih pristupa i rješenja. Jedno od njih je upravljanje jestivim uljima poslije korištenja u domaćinstvima i restoranskim kuhinjama, kantinama/ kuhinjama za radnike, ugostiteljskim objektima, prehrambenoj industriji i proizvodnim pogonima. Odlaganje OJU na tradicionalan način često dovodi do problema u kanalizacionim odvodima.
Svjetska ekonomija se u velikoj mjeri temelji na modelu u kojem se sirovine poslije upotrebe odlažu na deponije. Rezultat ovog linearnog modela ekonomije je širok raspon uticaja na okoliš koji uključuje ispuštanje različitih tekućina u okoliš, povećanje emisije stakleničkih gasova (GHG), ispuštanje otpadnih materija u vodene površine, povećana upotreba zemljišta za deponije i veća upotreba vode kao važnog resursa u procesu proizvodnje. Uvođenjem cirkularne ekonomije u poslovanje pruža se mogućnost za efektivnijim i efikasnijim upravljanjem sirovina u cjeloživotnom ciklusu proizvoda u okviru kojeg se smanju otpad i emisije stakleničkih gasova, implementiraju nove tehnologije i potiču korištenje eko-inovacija.
