Piše: Smiljan Tomić, biolog

„Grad je konstantno promjenjiv produkt vremena, koji apsorbuje i transformira zatečene socio-prostorne komponente i zatečene granice, te stvara nove vidljive i nevidljive granice u odnosu na njih. Od svog začetka, čovjek je osjećao postojanje granica u svom okruženju, pri čemu se njegov odnos prema granicama mijenjao, od instinktivnog reagovanja na prirodne granice, ka smišljenom formiranju vještačkih granica, sa preciznim ciljevima, čije posljedice se prepoznaju u fizičkom i društvenom prostoru“.[1]

Stanje zaštićenih prirodnih područja u Kaknju nije tema u fokusu, zbog čega širi sloj ljudi ne poznaje stanje, a da je jedno takvo područje na granici s urbanim područjem Kaknja još se manje zna. Zapravo, u Kaknju i ne postoje zaštićena prirodna područja (ne brojeći Spomenik prirode Tajan, koji samo malim dijelim zalazi u granice Općine), nego postoje tek prijedlozi zaštite, koji nikada nisu realizirani.

Općina Kakanj je smještena na nadmorskoj visini od 380 metara (Dobojsko polje) do 1458 metara (Lipničko brdo). Sam grad smješten je na nadmorskoj visini od 384 metra. Reljef općine Kakanj je pretežno brdsko-planinski, bogat mnogobrojnim izvorištima pitke vode, šumama, rudnim poljima, te drugim prirodnim resursima. Rudarstvo, odnosno eksploatacija ležišta mrkog uglja kao i proizvodnja električne energije smatraju se osnovnim djelatnostima u općini Kakanj[2].

Intenzitet antropogenih faktora, koji su djelovali i još uvijek djeluju na području Kaknja je izrazito visok. Ova vrsta faktora je rezultirala izrazitom degradacijom ekosistema u jednom dijelu područja (Ćatići-Kakanj), na kome se danas ogromne površine nalaze pod haldama jalovine i šljake. Efekt vrlo dugotrajnog odlaganja jalovine su halde stare i preko jednog stoljeća, na kojima se danas vidi razvoj i određenih progradacijskih stadija vegetacije. Tokom druge polovine prošlog stoljeća, na ovom potezu su vršene i rekultivacije, i to kroz pošumljavanje i uspostavu kultura bora[2].

U neposrednoj blizini urbanog centra Općine Kakanj nalazi se Zaštićeno područje Bare čije su granice prikazane u Urbanističkom planu Općine Kakanj kroz grafički prilog br.14. ”Zaštita objekata kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa”. Predložena površina zaštite lokaliteta ”Bare” iznosi cca 174,50 ha šume koja se uglavnom sastoji od kulture bijelog bora, poplavnih šuma vrbe i johe, te bagremove šume. Do ovog područja se može doći autom lokalnom cestom kroz desetak minuta, dok pješke nije potrebno više od dvadeset minuta hoda.

• 

  Ulaz u Bare

• 

  Deponija otpada (lijevo od ulaza)

• 

  Bijeli bor – Pinus sylvestris

• 

  Putevi kroz šumu

• 

  Prva bara, lijeva obala pretrpana kabastim otpadom

• 

  Druga bara, deponija otpada na prilazu

• 

  Treća bara, puna žaba i tritona

• 

  Stabla johe - Alnus glutinosa

• 

  Četvrta bara

• 

  Šumska staza kroz bijele borove

• 

  Podbjel - Tussilago farfara

• 

  Deforestacija

• 

  Panorama Bara

• 

  „Sumporna dolina“ potok izvire ispod haldije

• 

  Kleka - Juniperus communis

Tražeći značenje pojma bare, najprikladnija definicija bi bila: “Bare su prirodna ili umjetna udubljenja nepravilnog oblika, odnosno plitke vodene mase gdje žive razne životinje i biljke u zonama niskih i visokih biljaka, kao i u zonama plitke i duboke vode. Bare se od močvara razlikuju zbog toga što svjetlost sunca u pravilu dopire do dna.”

Na području Zaštićenog području Bare, kao što sam naziv kaže, postoje bare, i to četiri odvojene tijela koja se razlikuju po svom obliku, dubini, biljkama i životinjama, kao i stepenu antropogenih pritisaka kojem je izloženo uslijed nezakonitog odlaganja kabastog materijala-šuta direktno u ove bare, čemu svjedoče i fotografije koje sam zabilježio krajem januara. Prve dvije bare od ceste su skoro pretrpane ciglama, crijepom, lugom, betonom, zato što se do njih može doći traktorom, dok su druge dvije bare pošteđene, barem ove vrste otpada. U prve dvije bare je znatno primjećeniji proces eutrofikacije, što predstavlja starenje vodenih ekosistema. U prirodi taj proces traje hiljadama godina dok se pod čovjekovim utjecajem (zbog velikog unošenja npr. umjetnih gnojiva, ubrzava proizvodnja organskih tvari fotosintezom) skraćuje na samo nekoliko godina.

Biodiverzitet života koji je prisutan na ovom lokalitetu je izuzetan, a do sada sam zabilježio sljedeće vrste vodozemaca i gmizavaca: velika zelena žaba (Pelophylax ridibundus), livadska smeđa žaba (Rana temporaria), smeđa žaba krastača (Bufo bufo), mali vodenjak-triton (Lissotriton vulgaris), a od zmija bjelouška (Natrix natrix), ribarica (Natrix tessellata) i smuk (Zamenis longissimus), od kojih su sve tri neotrovne i bezopasne po čovjeka. Od ptica su primijećeni jastreb kokošar (Accipiter gentilis), gavran (Corvus corax), sojka (Garrulus glandarius), kukavica (Cuculus canorus), velika sjenica (Parus major), veliki djetlić (Dendrocopus major),  kos (Turdus merula), a moje poznavanje ornitofaune jr na niskom nivou i zbog toga ovaj broj bi mogao biti dosta veći.

Zahvaljujući stalnom prilivu potoka omogućen je prirodni proces nastanka poplavnih šuma vrbe i johe, a sama stabla johe su poznata po  visokom stepenu zaštite kao što je to slučaj unutar Spomenika prirode Vrelo Bosne. Ova zajednica na malom području dominira sa različitim higrofilnim vrstama, a posebno su interesantna stabla johe, koja se nalaze u neposrednoj blizini treće po redu bare. Ova šumska zajednica se razvija uz vodene tokove na površinama, koje su zbog većeg utjecaja vode tokom godine prilično zamočvarene. Ekosistemi ovoga tipa su suočeni sa nestankom diljem BiH i Europe, te sam nastanak i održavanje ovakvog staništa budi volju i znatiželju za istraživanjem,  a interesantna je i zbog izolacije unutar okolnih naslaga jalovine i šljake.

Prisutni biodiverzitet biljaka i životinja trebao bi se iskoristiti u edukativne svrhe, naročito djece i omladine, kao i odraslih, kako se to i navodi u urbanističkom planu: “Također bi bilo potrebno organizovati različite edukacione sadržaje, sa posebnim naglaskom na najmlađu populaciju i razvoj šumarske pedagogije”. Sa druge strane, prostor je isprepleten raznim stazama za šetnju kroz borove, što djeluju relaksirajuće, a pritom nizak nivo buke odmara čovjeka. Rekreativni potencijal područja je visok, kako za održavanje kondicije, tako i za stvaranje sadržaja poput biciklističkih staza, kao i polazne tačke na putu za močvarno područje na Haljinićima, koje je udaljeno sat hoda.

Do sada Općina nije poduzela nikakve aktivnosti na konzervaciji ovog područja, te su antropogeni pritisci dostigli zabrinjavajući nivo. Zapravo ovo i nije Zaštićeno područje, ovo su samo bare okružene borovima, a život koji se u ovom području razvija u potpunosti je nezaštićen od stanovnika Kaknja. Deforastacija je sveprisutna, zasadi bora koje su građani Kaknja sadili, a ponajviše omladina, na ovom lokalitetu sve više služe kao ogrijevni materijal lokalnom stanovništvu, što je nedavno i objavljeno na facebook stranici Općine Kakanj. Nasuprot tome, moraju se pohvaliti i pozitivni primjeri održavanja livada košenjem, a takvu jednu livadu možemo primjetii kod četvrte bare. U proteklih pet godina sam često posjećivao navedenu lokaciju, te mogu posvjedočiti da sam u jednoj od ove četiri bare nalazio i potpun leš odrasle krave, što pokazuje da Bare polako postaju deponije za sve vrste smeća.

Pored svega ovoga i primjećenih prisutnih potencijala, nejasno je zašto je Općina odlučila da postavi parcele koje bi trebale biti dijelom Zaštićenog područja Bare u “Katalog slobodnih lokacija-parcela na području Općine Kakanj” i to lokacija br.7. zvana “Ravan” k.č. br. 2088, te lokacija br. 9. zvana “Ravan” k.č. br. 2087/1, obje K.O. Bukovlje, kao i lokacija br.8. zvane “Kamare” k.č. br. 1281/1  K.O. Čatići.

Prve dvije parcele se daju u prodaju/zakup, a treća u zakup, iako kod sve tri parcele u namjeni stoji jasno Zaštićeno područje Bare. Zašto ove parcele konačno ne služe građanima kroz zaštićeno područje, koje treba da pruža kulturološke usluge kao što su odmor, estetsko uživanje, duhovno ispunjenje?

No, ne snosi Općina potpunu odgovornost za trenutno stanje. Iako dolazim često, kroz različita godišnja doba, i šetam raznim stazama ovog područja, rijetko ili nikako sam susretao roditelje sa djecom kako šetaju ovuda, dok poneka djeca koja žive u blizini koriste aktivno ovo područje za igru.

Nisam siguran u razloge. Možda ne znaju da u Barama postoje borovi, šumske staze ili da postoje četiri bare sa žabama i tritonima koji preplave ove bare? Možda postoji neka nevidljiva granica grada, i niko ne ide van njega, ili se u prirodu uvijek mora putovati autom, kao npr. na Ponijere? Možda djeca više ne žele u šumu, ali u to sumnjam, djeca reaguju spontano na prirodu i u prirodi se ponašaju slobodno. Pored toga, priroda je jako bitna za rast i razvoj djeteta, što dokazuje podatak da djeci između četiri i devet godina izlazak u prirodno okruženje pojačava čulo vida, mirisa i sluha zbog različitih vizuelnih, auditivnih i olfaktornih podražaja, sa kojim se ne susreću u urbanim sredinama.

• 

  Zaštita objekata kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

• 

  Zeleno područje sa bijelim ispunjenjem – Zaštićeno područje Bare

• 

  Parcele koje su dijelom Zaštićenog područja Bare

• 

  Parcele koje su dijelom Zaštićenog područja Bare

• 

  Parcele koje su dijelom Zaštićenog područja Bare

• 

  Katalog slobodnih parcela

Danas, većina građana Kaknja nije uopšte upoznata sa postojanjem lokaliteta kao što su Bare, a koji imaju nemjerljivu ulogu u funkcionisanju svakodnevnog života. Aktivacija određenog nivoa interesa u javnosti za ovom specifičnom temom bi se mogla svrstati među uspješnije rezultate ovog članka. Izađite omladino u prirodu, roditelji izađite sa svojom djecom u Bare, uslikajte se, objavite slike, pokažite drugim građanima da ovo područje nije zaboravljeno, i da njegove ekosistemske servise znamo cijeniti i koristiti.

Projektom uspostavljanja edukativno-rekreativnog parka Općina bi doprinijela očuvanju prirodnosti ovog područja, pospješila bi održivu upotrebu ekosistemskih servisa kroz rekreativne aktivnosti, edukaciju djece i omladine, te bi iz tog proizašle jasne promjene u odnosu mladih ljudi prema prirodi.

Apelujem na vijećnike Općinskog Vijeća, i Općinskog načelnika da posjete ovo područje i da se uvjere da ono posjeduje sve navedene potencijale, te da su svakodnevni pritisci visoki i mogu nepovratno izmijeniti prirodu. Snažno vjerujem da se uz minimalan trud može ostvariti maksimalan uspjeh na konzervaciji i restauraciji ovog području, no za to je uistinu potrebna aktivnost nadležnih službi Općine Kakanj, kao i aktivnost i odgovornost građana Kaknja.

Krastača Bufo bufo pronađena ispod gume, nakon što ljeti presuše bare

[1] Katarina Bošnjak: Inherentnost fenomena granice u procesu određivanja urbaniteta: Poseban osvrt na transformacije u relaciji

[2] Master plan razvoja turizma, očuvanja prirodnih vrijednosti i kulturnohistorijskih spomenika na području općina Vareš i Kakanj sa posebnim osvrtom na stavljanje Kraljevskog grada Bobovca i Kraljeve Sutjeske u kontekstturističke ponude. Bosna-S Consulting

Ovaj blog objavljen je u sklopu poziva za pisanje blogova “Priroda vrišti – ti je opiši!“. Svoje blogove možete slati na adresu info@mislioprirodi.ba.