U okviru projekta „Misli o prirodi!“ do danas je provedeno ili se provodi 40 projekata na različitim grant linijama. U prvom krugu okončano je 13 projekata, a među njima, šest je medijskih koji su na različite načine, i u različitim medijskim formatima, pokušali obraditi teme zaštite okoliša.
„Eko glas za spas“ Nezavisne televizije IC Kakanj serijom TV priloga govorio je o okolišnim problemima u ovoj opštini, ali i mogućim rješenjima te aktivistima i aktivisticama koji pokušavaju doći do njih, Radio Sarajevo istražio je ekološke prakse, kako pozitivne tako i negativne, u instucijama BiH u Sarajevu, dok je InfoARS, odnosno portal Banjaluka.com, svoje aktivnosti fokusirao na građane/ke – organizovanjem predavanja za studente/ice žurnalistike te omogućivši građanima/kama da putem mobilne aplikacije upozore te kreiraju objavu o okolišnim problemima za portal Banjaluka.com.
Sa predstanicima ova tri medija koji su uspješno implementirali projekte, urednicom programa NTV IC Kakanj Eminom Karzić, urednikom portala Banjaluka.com Rankom Petrušićem te izvršnom urednicom Radio Sarajevo Vesnom Andree-Zaimović razgovarali smo o implementaciji njihovih projekata, o tome koliko mediji mogu uticati na snažniju zaštitu okoliša te koliko mediji danas pridaju pažnju ovoj temi.
- Dragi partneri, vaši medijski projekti u okviru projekta „Misli o prirodi!“ uspješno su okončani. Implementirajući projekte, kreirali ste zaista zanimljive i kvalitetne sadržaje na temu zaštite okoliša, sve sa zajedničkim ciljem, između ostalog, informisati i edukovati građane i građanke Bosne i Hercegovine o okolišu. Koliko medijsko izvještavanja zaista može utjecati na povećanje svijesti građana i građanki o okolišu? Također, svjesni smo da su vaši mediji i ranije bavili ovom temom, ali isto tako i da to nije učestala praska bh. medija. Smatrate li da mediji danas dovoljno pažnje posvećuju ovom problemu?
Vesna Andree-Zaimović, Radio Sarajevo: Za portal Radiosarajevo.ba je od velike važnosti tretirati teme koje se tiču zaštite okoliša, s obzirom da smo svjesni dalekosežnih posljedica koje zagađenje i iscrpljivanje prirodnih resursa nanose planeti. Zaštita prirode u najširem smislu je problem koji se tiče naših čitatelja i nas samih. Medijski sadržaji koji kroz različite aspekte tretiraju ekološka pitanja na portalu Radiosarajevo.ba su redovna praksa – od tema aerozagađenja, zaštite rijeka, upravljanja otpadom, energetske održivosti, pa do specijaliziranih medijskih sadržaja poput infografika, tematskih intervjua, istraživačkih tema, videa. Nažalost, još uvijek ne možemo reći da postoji izražena javna svijest o važnosti ekoloških tema, pa samim time ovi medijski sadržaji ne spadaju u najčitanije. To je možda razlog što nisu često zastupljeni generalno u medijima. Smatramo da se kroz projekte poput „Misli o prirodi!“ može unaprijediti ova praksa, povećati kvalitet i kvantitet izvještavanja, obučiti novinare i urednike, te posredno djelovati na javnu svijest i donosioce odluka.
Ranko Petrušič, Banjaluka.com: Mediji se ne bave ekološkim tema, jer prije svega za to nema interesa i nema školovanog kadra koji na adekvatan način prati ovu tematiku. To je i bio razlog zašto smo u našem projektu stavili fokus na edukaciju i stvaranje novih kadrova koji mogu odgovoriti ovim izazovima. Pored razumijevanja ekologije kao oblasti, ekološki novinari su specifičan kadar po tome što ovaj posao zahtijeva profile ljudi koji imaju istraživački duh i analitičnost. Mnoge redakcije ovakve ljude usmjere u druge teme (npr. politika) pa se ekologijom bave ljudi koji nemaju bihejvioralne karakteristike pogodne za ovaj posao.
Emina Karzić, NTV IC Kakanj: Mediji su danas generalno sveprisutni i teško se otrgnuti od njihovog uticaja na stavove i ponašanja građana i građanki. U zavisnosti od načina na koji svoje sadržaje oblikuju i prezentuju taj uticaj je slabiji ili jači ali definitivno politika određenog medija diktira koje će to teme biti više zastupljene i koje će se poruke prenositi te ključno – u koje vrijeme. Ekološka pitanja i teme iz oblasti ekologije, čini se, zadnjih su godina više „moderne“ ili u „trendu“ nego što ih pojedini mediji forsiraju upravo iz potreba da se njima skrene pažnja na značaj suživota sa prirodom. Sa druge strane, nevjerovatno je da smo ovdje, na ovim prostorima u 21. stoljeću toliko malo osviješteni ili smo jednostavno nezainteresirani i lijeni djelovati – kako nadležne institucije tako i građani koji koriste nepostojanje zakonskih odredbi ili neprovođenje sankcija. Stoga je ekologija neiscrpan izvor tema i u ovom smislu zaista je za medije važno držati se one „misli globalno – djeluj lokalno“ ili one „promjene kreću od pojedinca“. Na kraju smatram da je ima još mnogo prostora za ove teme u medijima te da je presudno da sadržaji budu kreirani na jednostavan i dopadljiv način za gledaoce te da se i oni sami više uključuju u njihovo kreiranje (npr. djeca u školama, aktivist NVO, nadležni iz institucaija…).
- InfoArs, odnosno portal Banjaluka.com, je u okviru projekta Akademija eko novinarstva, direktno uključio građane i građanke u kreiranje medijskih sadržaja, prvenstveno kroz mobilnu aplikaciju Eko:mšija koja je omogućila građanima/kama da sa terena izvještavaju o problemima životne sredine. Odaziv je bio i više nego zadovoljavajući. Možemo li zaključiti da je ovakav podstrek potreban građanima/kama da se aktivnije uključe u zaštitu okoliša?
Ranko Petrušić, Banjaluka.com: Tačno. Za razliku od drugih novinarskih oblasti (npr. politika) koje su koncentrisane uglavnom na urbanim i lako dostupnim lokacijama, gdje je najčešće poznato vrijeme dešavanja ekološke teme su geografski raširene sa nepoznatom vremenskom odrednicom. Samim tim potrebno je imati stalni dotok informacija jer je vrijeme i mjesto dešavanja ekoloških problema nepredvidivo. To je nemoguće pokriti ni velikim redakcijama koje broje desetine novinara, a kamoli malim redakcijama kao što je banjaluka.com. Zbog toga je učešće građana, koji su akteri i svjedoci raznih ekoloških problema jako važno i potrebno ga je razvijati i unapređivati. Potrebno je dati građanima i građankama alat kojim mogu stvarati promjene.
- NTV IC Kakanj je u okviru projekta Eko glas za spas seriju video priloga Eko oko – eko glas u velikoj mjeri posvetio civilnom društvu i aktivistima/kinjama za zaštitu okoliša na terenu. Koliko su ovakve priče podstrek i onim manje aktivnim građanima i građankama da se aktiviraju i daju svoj doprinos zaštiti okoliša?
Emina Karzić, NTV IC Kakanj: Serijal priloga „Eko oko – eko glas“ bio je izvrsna prilika da se pokaže kako eko aktivisti djeluju na terenu, kako nastaju njihovi projekti i akcije te da se naglasi da, za mali doprinos pojedinca – a koji ima neizmjeran značaj za prirodu – često ne treba mnogo vremena i planiranja. Važno je da čovjek djeluje u momentu kada za to osjeti potrebu, kada shvati da jedna njegova radnja ili upozorenje, skretanje pažnje drugome može spiječiti štetu. A šteta je i bacanje samo jedne vrećice u rijeku ili bespotrebno trošenje električne energije držeći punjač mobitela u utičnici. Eko aktivisti svojim djelovanjem nastoje dati vlastiti doprinos očuvanju zdravog okruženja ali i animirati druge da ih prate na tom putu. Medijsko praćenje ovakvih projekata i akcija te poruka koje direktno šalju veliki je doprinos zaštiti okoliša jer upravo na ovaj način te poruke stižu do velikog broja gledalaca koji tada imaju priliku razmisliti o svom ponašanju i djelovanju. Jedan od dokaza da je tako bilo i u slučaju naših sadržaja iz serijala priloga „Eko oko – eko glas“ jesu poruke koje su nam, putem društvenih mreža, slali naši gledaoci kako bi nas obavijestili da su, nakon nekog od naših priloga i sami odlučili poduzeti slične akcije u svojoj mjesnoj zajednici, školi i sl.
- Različito od projekata kolega/ica iz NTV IC Kakanj i Banjaluka.com koji su bili direktno usmjereni prema građanima/kama i građanskom društvu, Radio Sarajevo bavio se praksama vlasti – istražio je ekološke prakse šest institucija vlasti u njihovim prostorijama u Sarajevu. Možete li nam ukratko predstaviti osnovni zaključak – koliko institucije vlasti brinu o okolišu, barem u svom radnom okruženju? Vjerujete li da istraživački medijski radovi, poput navedenih, mogu podstaći vlasti da više pažnje posvete ovom problemu, kao i građane/ke da zahtijevaju odgovore i na ova pitanja?
Vesna Andree-Zaimović, Radio Sarajevo: Namjera projekta je istražiti i širokoj javnosti prikazati kakve su procedure i prakse u pogledu zaštite okoliša u zgradama institucija i ustanova, te ponuditi jednostavna i brzo primjenjiva rješenja. Željeli smo informirati širu javnost o stepenu ekološke osviještenosti institucija i ustanova (budžetskih korisnika), zatim ukazati na loše prakse, promovirati odgovorne prakse ekološke osviještenosti i dobre procedure na kratkoročnom i dugoročnom planu, dati doprinos razvijanju sistema reciklaže i upravljanja otpadom, te potaknuta nadležne službe ka odgovornijem postupanju. Vjerujemo da smo svojim djelovanjme makar donekle utjecali na svijest uposlenika i donosioca odluka u institucijama vlasti.
U projektu „Prakse zaštite okoliša u institucijama vlasti i javnim ustanovama“, ukupno je objavljeno Sedam istraživačkih tema, plus jedna dodatno. Institucije i ustanove čije smo prakse istražili su: Centralna Banka; Regulatorna agencija za emitiranje; Federalno ministarstvo okoliša i turizma; Zgrade državnih institucija na Trgu BiH (Zgrada PS BiH i Vijeća ministara); Zgrade državnih institucija u Malom parku; Zgrada Općine Centar i Zgrada Druge gimnazije. Dodatno smo istražili problem neuspostavljanja sistema za odvojena odlaganje reciklažnog otpada na području Sarajeva. Sve teme mogu se pronaći na portalu Radiosarajevo.ba, pod tagom misli o prirodi. Na kraju projekta objavljen je tekst u kojem su rekapitulirana sva istraživanja, te je za svaku od institucija postavljen kratki social video u kojem su sumirane najznačajnije ekološke prakse: https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/zavrsenoistrazivanje-ekoloskih-praksi-u institucijama/411913
Izražena otežavajuća okolnost na koju smo nailazili je nepostojanje ustaljenih procedura unutar institucija, tako da se naš predmet često selio od jednog do drugog djelatnika, pod izlikom da nisu kompetentni za ovu tematiku. Zaključak je da u institucijama još uvijek nisu sistemski zaživjele procedure vezane uz ekološku praksu. Ovo je posebno bilo izraženo prilikom uvezivanja problema na liniji Institucije BiH – KJKP Rad – Općina Centar.
Neke od institucija imaju započete projekte razdvajanja otpada, u suradnji s preduzećem RAD, ali su ti projekti, usljed COVID-a, „na čekanju“ . Bez obzira na taj status, ove inicijative zabilježene su kao početak sistemskog rješavanja.
Generalni zaključak je da u institucijama vlada nedovoljna svijest o važnosti provođenja ekoloških praksi, te da se one sprovode samo ako postoji obaveza, te u većini slučajeva donator. Veoma rijetko su zabilježena rješenja koja su inicirana iz kolektiva, a ako jesu, riječ je o pojedincima – entuzijastima.
- Naravno, da bismo građane i građanke putem medija informisali o problemima zaštite okoliša, potrebno je povećati kvantitet, ali i kvalitet, medijskih sadržaja na tu temu. InfoArs je organizovao i trening za studente/ice novinarstva. Koliko su banjalučki studenti novinarstva zainteresovani za zaštitu okoliša i da li su spremni baviti se tom temom u svom budućem profesionalnom angažmanu?
Ranko Petrušić, Banjaluka.com: Interesovanje studenata je veliko. Pranirano je 20 studenata za obuku, a mi smo imali 43 prijavljenih. Za pohađanje eko akademije smo odabrali studente za koje smo procijenili da imaju veće interesovanje za ekološke teme. Imajte na umu da je obuka organizovana u jeku pandemije te da se mnogi zainteresovani iz zdravstvenih razloga nisu prijavili. Većina studenata s kojima smo razgovarali su nam rekli da na fakultetu nemaju mogućnost da nauče bilo šta o ekološkim temama.
- Pitanje i za ostale – koliko bh. medijima nedostaje tematski opredijeljenih, specijaliziranih novinara i novinarki uopšte, a posebno novinara/ki specijaliziranih za pitanje ekologije, odnosno zaštite okoliša?
Vesna Andree-Zaimović, Radio Sarajevo: Mnoge redakcije danas rade sa ograničenim ljudskim kapacitetima, tako da je veoma teško da delegiraju novinare na treninge koji traju više dana. Dobro je da se novinari ediciraju na ovu temu i potrebno, ali je potrebno pronaći najpraktičnija rješenja. konačno – sve zavisi i od samih novinara i urednika i postojanju svijesti.
Emina Karzić, NTV IC Kakanj: Iako teme iz oblasti ekologije postaju sve češći dio sadržaja u medijima, broj specijaliziranih novinara u našoj zemlji, smatramo, nije veliki. Prioritet se daje političkim sadržajima, privrednim aktuelnostima, sportskim dešavanjima i najveći broj novinara učestalo prati te teme i pohađa različite edukacije i seminare kako bi upotpunili svoja znanja iz tih oblasti. Teme o ekologiji najčešće su dnevne teme i nema dovoljno prostora za istraživanja ili značajnije bavljenje konretnim pitanjima. Naročito je to izraženo u manjim, nezavisnim i lokalnim medijima gdje novinari rade, takoreći, u svim redakcijama i svakodnevno obrađuju različite teme. Ovo ne znači da medijski sadržaji koje oni realiziraju nisu dobovljno kvalitetni nego da bi, uz edukacije, lakše radili ovaj posao.
- U jednom od priloga u okviru projekta Eko glas za spas govorilo se i o kakanjskim Romima koji prikupljaju sekundarne sirovine i prodaju ih u svrhu reciklaže. Može li praksa ove manjinske zajednice predstavljati primjer ostalim građanima BiH?
Emina Karzić, NTV IC Kakanj: U ovom prilogu predstavljena je romska porodica koja se bavi prikupljanjem sekundarnih sirovina i njihovom prodajom isključivo u svrhu obezbjeđivanja finansijskih sredstava za svakodnevne životnenpotrebe. Istovremeno radi se o samoj reciklaži – najčešće papira- a što u mnogome doprinosi očuvanju okoliša konkretno sprečavanju stvaranja divljih deponija jer su one nerijetko produkt odlaganja ove vrste otpada. Na ovaj način svi imaju određenu korist, a što je važno, priroda ostaje sačuvana. Jasno je da bi ovakvih primjera trebalo biti na svakom koraku – pogotovo kada se zna da je proces recikliranja otpada na našem području još uvijek u povoju. Osim povećanja ekološke svijesti građana na koje se nastoji apelovati, prije svega, medijskim kampanja bitno je da na ovom pitanju više rade i same nadležne istitucije, počevši od onih u lokalnim zajednica. Uspostaviti kompletan sistem reciklaže skup je i dugoročan proces,ali se mora krenuti ka tom procesu. Za početak je dovoljno obezbijediti preuzimanje i otkup sekundarnih sirovina, a koje će građani odvajati u svojim domaćinstvima i firmama. Kako bi se istrajalo u tom procesu, bitno je da reciklirani otpad na kraju ponovo NE ZAVRŠI na deponijama komunalnog otpada.
Ranko Petrušić; Banjaluka.com: Angažovanjem “odraslih građana” moguće je stvoriti motivaciju mlađim naraštajima koji nemaju razvijenu svijest o važnosti zaštite prirode.
- Osim institucija vlasti, Radio Sarajevo je u okviru projekta Prakse zaštite okoliša u institucijama vlasti i javnim ustanovama istražio i Drugu gimnaziju. Možete li uporediti rad ove škole na zaštiti okoliša sa radom institucija vlasti?
Vesna Andree-Zaimović, Radio Sarajevo: Radeći na istraživanju u institucijama vlasti, primijetili smo realan nedostatak interesa najvećeg broja uposlenika za ekološke prakse. Ovo se ne može opravdavati covidom, već prije nedovoljno razvijenom svijesti prema okolišu, ali i letargijom i pomanjkanjem korporativne svijesti unutar institucija. Većina ekoloških praksi koje su uspostavljene u zgradama, takve su jer je to zahtijevano određenim projektima, ili zahvaljujući pojedinačnom entuzijazmu.
Potpno drugačiji pristup doživjeli smo među osobljem Druge gimnazije koje je uz pozitivnu energiju spremno prihvatilo poziv za saradnju i iskazalo veliki interes i upućenost u ovu temu. Oni su sami pokrenuli mnogo ekoloških praksi, manjih i većih projekata. Njihova visoka svijest o ekologiji , ali i pripadanje kolektivu, pokazala se i po najvećem broju reakcija na društvenim mrežama, jer učenici i uposlenici ove škole dijele ponos kada se njihova ustanova prikaže u pozitivnom svjetlu.
Ovo se može obrazložiti i generacijski, s obzirom da danas mladi obrazovani ljudi imaju potencijalno širi uvid u problematiku ekološke održivosti i izraženiju svijest.
- Koliko medijski sadržaji koji edukuju, umjesto pukog informisanja građana i građanki, imaju odjeka danas i koliko su podržani od strane vlasti, donatora i sličnih…? Drugim riječima, koliko je teško danas jednoj nezavisnoj medijskoj kući izdvojiti kapacitete za edukaciju građana i građanki?
Emina Karzić, NTV IC Kakanj: Nezavisnim medijima danas jako je teško izdovojiti kapacitete i sredstva za edukaciju građana i građanki. Ali to ne znači da ih ne izdvajaju i da nastoje na najbolji mogući način, sa onim čime raspolažu, raditi na ekološkim medijskim kampanjama. To vremenom postaje i pitanje želje i namjere samih novinara i urednika da nesebično daju svoj doprinos ovim temama. Većina medija nastoji napraviti partnerstvo ili saradnju sa nadležnim institucijama koje imaju interesa i same raditi na ovim pitanjima te na taj način osiguraju dio sredstva.
Sadržaji koji se bave edukacijom građana i građanki sve su češće i predmet javnih poziva vlasti sa različith nivoa ali i donatora što mediji iskoriste za realizaciju svojih projekata.
Vesna Andree-Zaimović, Radio Sarajevo: Kao što smo već napisali, nezavisni mediji danas rade s ograničenim ljudskim kapacitetima i neizvijesnom održivosti. Ne svjedočimo praksi da institucije vlasti kojima je okoliš u fokusu djelovanja imaju programe podrške medijima u edukaciji građana i građanki. Podrška se za sada može očekivati jedino od međunarodnih donatora. Projekti koji podržavaju medije i produkciju edukativnih sadržaja, poput projekta „Misli o prirodi!“ su od velike pomoći.
Ranko Petrušić, Banjaluka.com: Glavni problem malih medija koji pišu o ekološkim temama je nedostatak finansijskih sredstva. Jedna ekološka tema zahtijeva dosta terenskog rada što uzrokuje troškove prevoza, nekad i smještaja, a pored toga uzrokuje i vremenske troškove zaposlenih. Za razliku od drugih tema koje su lako dostupne i brze za obraditi ekološke teme zahtijevaju mnogo više vremena i skuplje su za realizaciju. Definitivno donatorska podrška je važna za medije koji imaju interes da pišu o eko temama.
