Hiljadama godina čovjek je pokušavao prilagoditi prirodu sebi, ali upravo je cijelo vrijeme činio veliku grešku. Mi kao visoko intelektualna bića trebamo shvatiti da smo mi dio prirode i da mi pripadamo njoj, a ne ona nama. Zahvaljujući svim pokušajima prilagodbe prirode nama napravili smo katastrofalne greške u razvoju koje se mogu jasno vidjeti danas kao što su: nedostatak pitke vode, izumiranje autohtnohih vrsta i pasmina, zatim povećanje koncentracije CO2 u zraku što je dovelo do efekta staklenika.. Koliko zaista mislimo da možemo ovako nastaviti? Da li smo svjesni posljedica koje ostavljamo budućim generacijama, koje nemaju izbora osim da se silom prilagode? Zašto ne bi djelovali danas za bolje sutra?
Klimatske promjene?
-Površine koje su nekada bile prekrivene ledom danas se tope, a nivo mora raste. Danas u Bosni i Hercegovini možemo da osjetimo veliku promjenu u našoj klimi, koja je nekada bila na sjeveru kontinentalna do umjereno kontinentalna, na jugu mediteranska i u regiji visokih planina dominirala je planinska klima. U gradu Tuzla prije je dominirala umjerena kontinentalna klima sa jasno izražena 4 godišnja doba. A danas? Srednja godišnja temperatura je iznosila 10,1°C, a danas ona iznosi 15,2°C. Prosječan broj dana u godini s negativnim temperaturama, odnosno mrazom bio je 91, a godišnje bilo je 20 dana kada temperatura prelazi 30°C. Danas je znatno smanjen broj dana s negativnim temperaturama na 75, a temperature preko 30°C se javljaju sada i u jesen.
Na soljanskom prostoru bile su velike šume hrasta lužnjaka. Guste su šume bile na prostorima Đindić mahale i Trnovca. Na Ircu je hrast lužnjak star više od 300 godina, a ostaci ovih šuma su u svojoj monumentalnoj formi nazočni na cijelom podučju Tuzle i okoline, posebno u Sprečkom Polju i na obalnim dijelovima jezera Modrac. Krčenjem šuma na području grada Tuzle od Austro – Ugarske sve do danas dovelo je do značajnih promjena u klimi, zbog masovne sječe šuma hrastova lužnjaka. Nekontrolirano izlijevanje slanice i odumiranje hrastova 1983. u Oficirskom parku bio je znak za uzbunu.
Zbog smanjenih šumskih površina, a sve više podignutih nebodera imamo čestu pojavu zagašenosti zraka, povišenih temperatura, eroziju tla, česte poplave itd. Danas vidljiva, a značajna pojava je povećana rasprostranjenost bolesti koje se prenose vodom, zrakom ili nekim drugim vektorima, tipičan primjer je COVID – 19. Zar zaista trebamo sebi dozvoliti da u 21. stoljeću dišemo kroz maske? Koliko i na koji način čuvamo našu okolinu, tako čuvamo i nas same.
Tko će biti glavni pokretač, ako ne mi sami? Male promjene zaista mnogo znače. Ništa nas ne košta posaditi jedno drvo, ali za prirodu, to je veliki značaj. Zahvaljujući biljkama oko nas udišemo zrak bogat kisikom, a zahvaljujući automobilima udišemo čiste otrove, ali opet tu su biljke koje čiste zrak za nas i omogućavaju nam da dišemo. Kada sagledamo sve oko nas shvatiti ćemo zapravo da nam je upravo priroda ta koja nam je pružila život, a ne jedna industrija. Zašto idalje uništavamo izvor života? Biljke su te koje su uključene direktno u naš život i pružaju nam svakodnevnicu. Ukoliko shvatimo da je biljka ta koja nam daje hranu, pročišćava zrak, stvara kisik, smanjuje klimatske promjene, pruža svu ljepotu, daje život, nećemo više bacati plastični otpad koji se zadržava preko hiljadu godina nedirnut, izvor je zagađenja i svega lošeg za okolinu. Čuvajmo okolinu, čuvajmo biodiverzitet i tako ćemo spasiti naše buduće generacije!
Šuma i voćnjak dobrobit za ljudska pluća
Tropske kišne šume prostiru na oko 10 km2 naše planete te samim tim učestvuju u jednom od najvažnijih procesa u prirodi – fotosintezi, one predstavljaju „pluća“ naše planete. Za naš grad Tuzla „pluća“ su nekada predstavljale hrastove šume, kojih danas nažalost ima veoma malo. Biljka kao živi organizam prerađuje velike količine CO2 iskorištavajući ga u procesu fotosinteze, a kao produkt daje nam O2 neophodan za naš život. Sječom šuma velike količine CO2 ostaju u zraku i odlaze u više slojeve atmosfere i dolazi do povećanja temperature i dovodi se do negativnih klimatskih promjena. Pume igraju i veliku hidrološku ulogu jer upijaju i čuvaju velike količine vode, ali i zemljište štite od erozije. Krčenje šuma ili deforestacija je odgovorna za 20% globalnog povećanja emisija stakleničnih plinova koji uzrokuju klimatske promjene. Gubitak prirodnih staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta dovodi do njihovog izumiranja.
Kada se okrenemo oko sebe vidimo zemlju punu potencijala za poljoprivrednu proizvodnju, za dalji razvoj. Ali zašto nju idalje uništavamo? Bez čistog zemljišta nema poljoprivredne proizvodnje, bez poljoprivredne proizvodnje nema hrane, a bez hrane nema ni nas. Za razvoj jedne države poljoprivredna proizvodnja predstavlja osnovni i glavni izvor kapitala.
Jedna biljka predstavlja toliku važnost za ljudska pluća. Zašto onda ne bi svako od nas posadio sebi jedan voćnjak? Voćnjak predstavlja prostor na kojem su zasađene voćne vrste. Danas voćnjaci ne moraju biti samo namijenjeni za intenzivnu proizvodnju voća za prodaju na tržište, nego mogu imati i dvostruku namjenu, a to je da ujedno služe kao i proizvođači kisika.
Da svako od nas sutra posadi jednu voćnu vrstu u našem gradu, u svom vrtu to je 110979 novih stabala. Bez obzira o kojoj voćnoj vrsti se radilo, ona će nam dati plod, koji predstavlja naš trud. Taj plod je sigurno kvalitetniji od onog kupljenog, kojem porijeklo ne znamo. Ukoliko posadimo naše autohtne sorte, čuvamo i tradiciju i prirodu. Naučno je dokazano da naše autohtnone sorte jabuka, kao što su: Ramićka, Bobovec, Osmićka, Samoniklica, Senabija.. imaju znatno viši udio željeza u odnosu na novije sorte. Poznata je izreka: „Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu drvo (voćku) zasadi“.
Činjenica je da mi u BiH imamo problema sa nelegalnom sječom šuma, posebno u FBiH gdje već 11 godina nemamo ni Zakon o šumama FBiH, ali nažalost opet smo pokazali kako smo sebični, kako nam je važno samo „naše“ dvorište te kako nismo dovoljno svjesni globalnih problema koji se impliciraju i na lokalnom nivou. A šta imamo u našem dvorištu? Obično je to neko ukrasno bilje, uvezeno iz Holandije, Belgije o kojem ništa ne znamo, samo je tu da ispuni prazninu.
Čuvajmo naš grad i našu tradiciju!
Piše: BSc. Ing. Agr. Atiković Asja
