Klimatske promjene mogle bi stvoriti uvjete koji su gotovo nemogući za život za skoro 3 milijarde ljudi, piše Financial Times.
Naime, od 9 milijardi ljudi, koliko bi prema trenutnim projekcijama trebalo živjeti na Zemlji u 2070., čak 3 milijarde mogle bi biti izložene temperaturama kakve su danas u rangu onih koje vladaju u najtoplijim dijelovima Sahare, navodi se u istraživanju kineskih, američkih i europskih znanstvenika.
U prošloj godini samo 0.8 posto površine planeta imalo je srednju godišnju temperaturu od 29 Celzijevih stepeni ili više, a na tom teritoriju živjelo je samo 29 milijuna ljudi. Do spomenute 2070. godine u toj bi se situaciji moglo naći 19 posto planeta i 3 milijarde ljudi.
Međutim, brzo djelovanje te smanjenje emisija stakleničkih plinova moglo bi prepoloviti broj populacije izložene takvim vremenskim uvjetima.
“Dobra vijest je da se ti uticati mogu uvelike smanjiti ako čovječanstvo uspije obuzdati globalno zatopljenje”, rekao je koautor studije Tim Lenton, stručnjak za klimu sa Sveučilišta Exeter.
Izvješće naglašava kako većina ljudi živi u vrlo uskom rasponu srednje godišnje temperature od 11 do 15 Celzijevih stepeni.
Znanstvenici su primijetili da su, unatoč svim inovacijama i migracijama, ljudi uglavnom živjeli u tim klimatskim uvjetima nekoliko hiljada godina.
“Ova izrazito stalna klimatska niša vjerojatno predstavlja temeljna ograničenja za ono što je ljudima potrebno da prežive i napreduju”, rekao je profesor Marten Scheffer sa Sveučilišta Wageningen, koji je koordinirao istraživanje sa svojim kineskim kolegom Chi Xuom sa Sveučilišta Nanjing.
Prema navodima znanstvenika, globalno zatopljenje rezultiralo je porastom temperature za 1.1 Celzijev stepeni od predindustrijskog doba.
Očekuje se da će doseći 1.5 stepeni u roku od 20 godina, čak i u najboljem slučaju značajnog smanjenja emisija stakleničkih plinova.
“Svaki stepen zagrijavanja iznad sadašnjih razina odgovara otprilike 1 milijardi ljudi koji su izvan normalnih klimatskih parametara”, rekao je Lenton.
Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) postavio je tri različita scenarija i tri projekcije u svom izvješću o procjeni klimatskih promjena.
Kako bi vizualizirao koliko će Zemlja biti pogodna za život 2070. prema ovim scenarijima, Financial Times je spojio projekcije stanovništva sa svakim klimatskim modelom i primijenio ih na šest kontinenata.
Prema najekstremnijem scenariju, južne države SAD-a postale bi mnogo toplije do 2070., posebno one koje graniče s Meksičkim zaljevom. Srednja Amerika bi snosila najveći teret povišenih temperatura, sa do 20 milijuna ljudi koji žive na srednjim godišnjim temperaturama od 29 Celzijevih stepeni.
Veliki dijelovi Kanade i Aljaske ispod arktičkog kruga doživjeli bi toplije uvjete do 2070. Ova područja su sada uglavnom nenaseljena i predviđa se da će takva i ostati bez uračunavanja migracija.
Velika područja Amazonske prašume u Brazilu, zajedno s okolnim zemljama Peruom, Kolumbijom i Venezuelom, do 2070. bila bi praktički nemoguća za život zbog ekstremne vrućine.
Oko 59 milijuna ljudi bilo bi pogođeno ovim uvjetima – ili oko 12 posto predviđene populacije na kontinentu po najekstremnijem scenariju.
Predviđa se da će Europa biti jedini kontinent koji će izbjeći srednje godišnje temperature iznad 29 Celzijevih stepeni.
Međutim, velika područja Skandinavije, istočne Rusije i zemalja koje graniče sa Sredozemljem i dalje bi mogla očekivati rast temperatura za čak 5 stepeni do 2070. prema najgorem scenariju.
Predviđa se da će populacija Afrike doživjeti eksploziju stanovništva u svim zajedničkim scenarijima socioekonomskog puta, udvostručujući se s 1.2 milijarde na skoro 2.4 milijarde ljudi. Podsaharska država Nigerija će vjerojatno postati treća najmnogoljudnija zemlja na svijetu do sredine ovog stoljeća, nadmašivši SAD. Njegov najveći grad, Lagos, trebao bi biti najveći grad na svijetu po broju stanovnika 2075. sa 61.5 milijuna stanovnika na temelju srednjeg scenarija (SSP 2).
Oko 81 posto predviđene populacije Nigerije od oko 477 milijuna patilo bi od ovih ekstremnih temperatura. To bi moglo natjerati ogromne brojeve da migriraju, ali je vrlo teško predvidjeti razvoj situacije.
“Predviđanje stvarne veličine klimatskih migracija i dalje je izazov. Ljudi radije ne migriraju. Također, u dijelu svijeta postoji prostor za lokalnu prilagodbu u granicama, ali na globalnom jugu to će zahtijevati brzo poticanje ljudskog razvoja”, rekao je Scheffer.
Predviđa se da će azijska populacija narasti na više od 5 milijardi do 2070., a veliki broj zemalja iskusit će srednje godišnje temperature veće od 29 Celzijevih stepeni.
Najgore bi bila pogođena Indija, s populacijom koja bi mogla doseći 1.6 milijardi, od kojih bi više od polovice doživjelo ovu ekstremnu vrućinu.
Gotovo cijeli Ujedinjeni Arapski Emirati i Kambodža postali bi gotovo nemogući za život, uključujući i gusto naseljena područja južnog Vijetnama i istočnog Pakistana.
Ekstremna vrućina Oceanije bila bi ograničena na uglavnom nenaseljena područja Papue Nove Gvineje i sjeverne Australije, pri čemu bi većina stanovništva Australije ostala pretežno smještena uz južnu i istočnu obalu.
Dok je Scheffer povukao paralele u potrebi rješavanja klimatskih promjena s odgovorom na pandemiju bez presedana, istaknuo je da neće biti olakšanja nakon što se velika područja planeta zagriju na razine koje se jedva mogu preživjeti.
“Ne samo da bi to imalo razorne izravne učinke nego ostavlja ljude manje sposobnima da se nose s budućim krizama poput novih pandemija. Jedina stvar koja može spriječiti ovo je brzo smanjenje emisije ugljika”, rekao je.
Podsjetimo, svjetski lideri okupljeni su u Glasgowu na jednoj od možda i najvažnijih konferencija u povijesti.
Jedno od obećanja je da će se do kraja desetljeća zaustaviti i preokrenuti trendovi u krčenju šuma i degradaciji tla, što bi trebalo utjecati na štetne emisije plinova.
To će biti podržano i s 19 milijardi dolara javnih i privatnih sredstava.
Deklaracija o korištenju šuma i zemljišta pokrivat će šume ukupne površine veće od 13 milijuna četvornih milja, a zajedničku izjavu na konferenciji o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda (COP26) između ostalih su podržali i Brazil, Indonezija i Demokratska Republika Kongo, na čijim teritorijima se nalaze velika prostranstva tropskih kišnih šuma.
Ulagači, koji ukupno upravljaju imovinom vrijednom oko 8700 milijardi dolara, također su se obvezali da će do 2025. prestati ulagati u aktivnosti povezane s krčenjem šuma, što se odnosi i na proizvodnju govedine, palminog ulja, soje i pulpe.
Pet zemalja, uključujući Britaniju i Sjedinjene Države, te skupina globalnih dobrotvornih organizacija, obvezali su se i osigurati 1.7 milijardi dolara za potporu autohtonom stanovništvu u očuvanju šuma i jačanju njihovih prava na zemljište.
Najvažniji cilj konferencije u Glasgowu je donijeti odluke kojima bi se rast temperature zadržao na maksimalno 1.5 stepeni u odnosu na predindustrijsko razdoblje, pri čemu znanstvenici kažu da će šume i takozvana “rješenja temeljena na prirodi” biti od vitalnog značaja za postizanje tog cilja.
Prema podacima projekta Biomass Carbon Monitor, šume su od 2011. svake godine uklonile oko 760 milijuna tona ugljika, kompenzirajući oko osam posto emisija ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva i cementa.
*Izvor: index.hr
Piše: Belma Nahić
Petnaesti juni je dan koji je posvećen globalnom obilježavanju vjetra. Cilj i svrha ovog datuma jeste podizanje svijesti i širenje informacija o globalnim, regionalnim i lokalnim benefitima vjetra, a posebice u energetskom sektoru kao alternative fosilnim gorivima. Počeo se obilježavati 2007. godine u Evropi, međutim samo dvije godine poslije dobiva globalni karakter te se sada obilježava u preko 80 država širom svijeta. Najjednostavnija definicija vjetra jeste da je to kretanje zraka uzrokovano neravnomjernim sunčevim zagrijavanjem planete Zemlje. U suštini razlike u atmosferskom pritisku stvaraju vjetrove koji generalno pušu od mjesta visokog pritiska ka mjestu nižeg pritiska. Vjetar čini dosta za našu planetu. Služi kao izvrstan ekvilajzer atmosfere prenoseći toplotu, vlažnost, prašinu ali i polutante na velike udaljenosti širom svijeta. Također, oko 12% biljaka se oprašuje putem vjetra procesom koji se zove anemofilija. U posljednje vrijeme, u polju obnovljive energije, dosta pažnje se posvećuje energiji koja proizilazi iz vjetra za koju smatraju da je ekološki efikasnija i prihvatljivija od dosadašnjih energenata.
Na jačinu, putanju i karakteristike lokalnih vjetrova utiču kopnene formacije poput planina, jezera, dolina i slično. Iz ovoga proizilazi i logičan zaključak da i antropogene formacije također utiču na karakteristike vjetra. Jedan od uzroka visokog zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini, a i općenito, jeste blokiranje strujanja zraka gradnjom novih objekata koji ne uzimaju u obzir kvalitet zraka. Svako planiranje razvojnih projekata u BiH mora uključivati i modeliranje utjecaja planiranih zahvata na strujanje zraka.
Kada posmatramo problem zagađenja zraka u Sarajevu, koji je posebno vidljiv u zimskim mjesecima možemo uvidjeti da je on rezultat kombinacije različitih faktora poput konfiguracije terena, klimatskih karakteristika područja, različitih zagađujućih emisija (tipovi grijanja u domaćinstvima, vozila i industrija) i urbanizacije. Zbog povećanog trenda urbanizacije sve prisutnija je izgradnja visokih zgrada uz glavne ventilacijske puteve koje služe kao fizička prepreka efektima i protoku ventilacije. Prilikom izrade urbanističkih razvojnih planova neophodno je izvršiti analizu glavnih ventilacijskih koridora posmatranog područja. Ventilacijski koridori ili putevi za prozračivanje su putevi za usmjeravanje zraka čija uloga je u olakšavanju horizontalnih procesa izmjene zraka.
Prema izvršenoj studiji u Sarajevu su identificirana 2 glavna i nekoliko sporednih ventilacionih koridora. Glavni koridori su „Miljacka“ i „Glavna cesta“. Sporedni koridori su “Južna logitudinala”, “Sjeverna logitudinala”, Alipašina ulica te ulice Ante Babića i Ive Andrića na Alipašinom Polju.
Ova studija je donijela zaključak da visoke zgrade pozicionirane duž ventilacionih koridora mogu značajno smanjiti protok zraka duž koridora u zavisnosti od njihovog položaja u odnosu na nadolazeći vjetar kao i međusobnog rasporeda. Također, nivo koncentracije polutanata raste kada se novoizgrađenim objektima blokiraju zračni putevi te se time lokalno smanjuje cirkulacija zraka.
U vezi s tim, lokalno smanjenje cirkulacije zraka te visoka koncentracija polutanata u zraku može imati uticaj i na kvalitet unutrašnjeg zraka. Prema studiji „Green Building Council BIH“ pokazano je da u odabranim područnim školama u kojima je mjeren kvalitet unutrašnjeg zraka, količina PM 2,5 čestica i CO2 često prelazi dozvoljene količine posebno u zimskim mjesecima.
Kao što možemo vidjeti vjetrovi imaju veliku ulogu u mnogim procesima na Zemlji, ali i u samoj kvaliteti i zdravlju ljudskih života. Da bismo očuvali i unaprijedili standard i kvalitet života u BiH neophodno je napraviti klimatske mape za gradove koje bi uključivale prikupljanje i analizu relevantnih meteoroloških pojava. Ograničiti gradnju u pojasu od 200 metara, te u potpunosti zabraniti gradnju u pojasu od 20 metara sa svake strane glavnih ventilacionih koridora, te zaštititi sporedne koridore ograničavanjem gradnje.
Ono što još možemo uraditi jeste i poboljšati već postojeće koridore stvaranjem takozvanih zelenih koridora. Zeleni koridori su zapravo povezane zelene parkovske površine koje onda stvaraju zelene infrastrukturne mreže. Posebno doprinose urbanom biodiverzitetu, prirodnom hlađenju gradova i poboljšanju kvaliteta zraka. Stvaraju zračne puteve kako bi iskoristili prirodne obrasce vjetra i smanjili onečišćenje stajaćeg zraka, smanjuju koncentracije polutanata u atmosferi i potiču korištenje održivih prijevoznih sredstava koja ne zagađuju okoliš.
https://oppla.eu/casestudy/21264
https://www.nationalgeographic.com/science/article/wind
https://green-council.org/publik/Studija_Kvaliteta_Zraka.pdf