(Ne)zaštićena prirodna područja Zeničko-dobojskog kantona

Piše: Smiljan Tomić

Stanje zaštićenih prirodnih područja u Zeničko-dobojskom kantonu (ZDK) nije naročito popularna tema, pa upravo zbog te činjenice najveći broj stanovnika ovog kantona nije upoznat sa trenutnom situacijom uključujući i surovu realnost da je samo jedno područje do danas formalno zaštićeno. Jedini protektorat je Spomenik prirode Tajan, ukupne površine 50,1 km², dok istovremeno cjelokupna površina ZDK-a iznosi 3.415 km². Ovaj odnos površina je ujedno najbolji pokazatelj maćehinskog odnosa vlasti prema zaštiti prirode. S druge strane, samo 1,5% zaštićenih područja u ZDK u odnosu na ukupnu površinu ide u prilog činjenici da ova teritorijalna jedinica sa 385.067 (2013.) stanovnika sasvim sigurno treba i mora imati više prostora za zadovoljavanje i iskorištavanje ekosistemskih servisa unutar zaštićenih područja od strane građanstva.

Kulturološke usluge koje zaštićena područja pružaju građanima su odmor, estetsko uživanje i duhovno ispunjenje, te se sve više u Bosni i Hercegovini finansiraju i podržavaju projekti održivog razvoja u lokalnim zajednicama koji imaju za cilj stvaranje široke ponude aktivnosti u prirodi, a jedan od impresivnijih projekata je primjer Visitor Centra Gornja Pecka, u blizini Mrkonjić Grada. Spomenik prirode Tajan kao jedino zaštićeno područje u ZDK ne može obuhvatiti sve specifičnosti staništa i ekosistema ZDK, što zbog svoje površine, tako i zbog heterogenosti ostalih prirodnih staništa u kantonu, ali unutar svojih granica pruža posjetiocima raznovrsne aktivnosti kao što su biciklizam, planinarenje, odmor u prirodi, alpsko penjanje, posjeta speleološkim i jezerskim ekosistema, kupanje na rijeci i odmor u vikend naselju.

Dugogodišnje nerazumijevanje kantonalnih vlasti za rješavanje pitanja zaštite prirode, ima za posljedicu skupljanje elaborata o zaštiti prirode u njihovim ladicama, za čiju je izradu potrošen naš novac, novac poreznih obaveznika, a u isto vrijeme na područjima predloženim za zaštitu dominiraju različiti antropogeni pritisci koji vode ka destrukciji staništa i vrsta.

Porazno je uporediti zaštitu prirode u ZDK sa stanjem u Kantonu Sarajevo (KS) koji unutar svojih granica ima pet zaštićenih područja (SP Vrelo Bosne, SP Skakavac, ZP Bijambare, ZP Trebević, ZP Bentbaša), a koji sa aspekta diverziteta vrsta, staništa i ekosistema, značajno ne odstupaju od biodiverziteta predloženih zaštićenih područja ZDK. Dodatno, predložena područja u ZDK podjednako su bitna u domenu zaštite prirode Bosne i Hercegovine, zbog svoje visoke prirodne posebnosti.

Pored toga, KS je osnovao i finansira „Kantonalnu javnu ustanovu za zaštićena prirodna područja“ koja aktivno upravlja zaštićenim područjima, te njeni uposlenici imaju zadatak da štite i unaprjeđuju zaštićena područja, te je osnovan „Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa“ koji ima za cilj popularizaciju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, izradu projekata, elaborata i studija, te zaštitu i čuvanje spomenika. Sa druge strane, zaštićenim područjem i svim budućim u ZDK upravlja JP Šumska privredna društva[1], čiji je primarni cilj privredno iskorištavanje šuma, a tek onda zaštita prirode za koju nisu niti osnovana. Istovremeno prijedlog dokumenta „Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Zavoda za zaštitu kulturne baštine“ u sebi nema ništa prirodno po uzoru na postojeći Zavod u KS, niti je do sada predloženi Zavod uspostavljan u ZDK.

Koja su to područja koja nisu još zaštićena u ZDK, a povremeno ili stalno se provlače kroz projekte zaštite, radionice, sastanke, elaborate, studije, te nekada, u krajnjem slučaju kroz  medije?

Pisat ću o onim područjima koja sam upoznao, koja sam posjetio, doživio, ili imao priliku da istražujem biodiverzitet istih, a sigurno da ih ima mnogo više koja zaslužuju zakonsku zaštitu, radi nas građana Bosne i Hercegovine, posebno zbog naših destruktivnih navika, kao i radi budućih generacija koja imaju pravo da im priroda bude najbolji učitelj.

Na području Općine Kakanj, trenutno su po prostornom planu tri takva područja:

• Zaštićeno područje Bare (pogodno za uspostavljanje edukativno-rekreativnog parka, na samoj urbanoj granici Općine Kakanj, o čijem sam stanju detaljno pisao u prethodnom blogu: https://mislioprirodi.ba/zasticeno-podrucje-bare-kakanj-nerealizirani-potencijal-prirode).
• Predloženi Zaštićeni pejzaž Bistrik – Haljinići (močvarno stanište na čijem području su zabilježene 122 vrste biljaka, te bogat životinjski svijet sa čak 213 vrsta ptica, 30 vrsta vilinih konjica, osam vrsta vodozemaca, sedam vrsta gmazova i 13 vrsta sisavaca.)
• Predloženi Zaštićeni pejzaž „Prašuma Gornja Trstionica – Bukovica“ (karakteriše se izrazitim diverzitetom i unikatnošću staništa, a posebno diverzitetom vrsta jele (Abies alba), smrče (Picea abies) i bukve (Fagus sylvatica). Prema međunarodnim normama, unutar ovih površina nije dozvoljena nikakva aktivnost čovjeka izuzev naučnih istraživanja jer se radi o šumama sa posebnom namjenom).

Na području Općine Vareš po prostornom planu je planirana zaštita:

• Planine Zvijezde (prema nacrtu Prostornog plana FBiH 2008-2028 planirana je uspostava budućeg nacionalnog parka Zvijezda-Konjuh-Tajan. Predloženi NP obuhvata područje planine Zvijezde, Konjuha, Smolina i Tajana).

Na lokalitetu Gaja (Gajevi), kako glasi narodni naziv za područje tromeđe sela Haljinići, Crkvenjak i Bistrik, smješteno je močvarno područje “Bistrik” sa nevjerovatnim potencijalom za „birdwatching“, tj. promatranje ptica. Diverzitet ptica koji broji čak 213 vrsta, od 349 vrsta koliko je zabilježeno u BiH, zasigurno bi privukao mnoge članove organizacije BirdLife International koja predstavlja globalno partnerstvo nevladinih organizacija koje nastoje očuvati ptice i njihova staništa, te je ujedno najraširenija i najutjecanija mreža za zaštitu živog svijeta. Područje močvare Bistrik se skoro nikada ne spominje u medijima kada se spominju Hutovo blato, Livanjsko polje, Buško blato ili Bardača, koja su prepoznata kao Ramsarska područja u BiH, iako svojim biodiverzitetom močvara Bistrik može jasno konkurisati za zaštitu pod okriljem Ramsarske konvencije[2].

Danas je močvara izložena sveprisutnosti ljudi kojima služi kao mjesto za roštilj. Ne krivim ih za to, prepoznali su ljepote prirode, koriste ih u svakodnevnom životu, opuštaju se, druže, odmaraju… Močvara im služi svrsi. Niko im nije zabranio da rade bilo šta što može narušiti prirodnu ravnotežu, sve je prepušteno ličnom izboru. Ponekad se odnose prema toj ljepoti s divljenjem, a nekada bez imalo poštovanja te prilaze sa motornim vozilima na metar od obale, a nerijetko ostavljaju i smeće iza sebe. Po mome mišljenju najbolje bi bilo kada bi se vlasnici ovih parcela udružili, i napravili prvo privatno zaštićeno područje u BiH, što je sve redovnija pojava u svijetu, a nekad i jedina preostala mogućnost za zaštitu, jer vlasti za stvaranje istog nemaju volje. Močvara je nastala kao posljedica podzemnog rada rudnika Haljinići[3], punjenjem vodom većeg kratera koji je nastao rasjedanjem zemlje, uslijed čega je stvoreno veće jezero, na mjestu gdje su nekada bile livade i oranice koje su redovno obrađivane.

Područje prašume Gornja Trstionica – Bukovica je unazad decenijama prepoznato zbog svoje unikatnosti, te je bilo predmetom različitih naučnih istraživanja. Neposredno prije svoje smrti, pokojni akademik Sulejman Redžić sa svojim je timom započeo fitocenološko i sintanomsko istraživanje odjela 52, koje je sačuvano od privrednih aktivnosti odlukom PJ Šumarije Kakanj. Nakon njegove smrti, tokom 2013. godine, saradnjom „Centra za ekologiju i prirodne resurse – Akademik Sulejman Redžić“ pri Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i Općine Kakanj, nastao je stručni elaborat naziva ”Valorizacija prirodnog prašumskog područja Gornja Trstionica  -Bukovica  (Kakanj)”. „Na istraživanom području je konstatovano čak 84 posto raritetnih i srednje raritetnih zajednica, dok 27 posto zajednica sadržava veći broj endemičnih vrsta, a čak 60 posto od prisutnih zajednica igra izuzetno važnu ulogu u funkciji opstanka pejzaža“[4]. Na osnovu istraživanja predloženo je da se područje Gornja Trstionica – Bukovica (Kakanj) proglasi zaštićenim područjem. Ovaj događaj u medijima nije prošao nezapaženo, te je jedan od naslova glasio: „Ozvaničeno postojanje još jednog velikog prirodnog blaga u Kaknju“ [5].

Postojanje je ozvaničeno, i Općina Kakanj je sredinom 2013. godine Ministarstvu također uputila zahtjev da se Skupštini ZDK na razmatranje nominira i proglašenje Močvare “Bistrik” zaštićenim pejzažom, tako da bi usvajanjem ove dvije inicijative Kakanj dobio dva veoma važna zaštićena područja, što bi značilo stvaranje pretpostavki za ulaganja u ove segmente kako bi se područja sačuvala, te upotrebljavala kroz održivi turizam. „Uz već poznate lokalitete kulturne baštine – Kraljeve Sutjeske, pristupa srednjovjekovnom gradu Bobovcu, ulaganjima u banjsko-rekreativnu ponudu Tičića, dva ekološka zaštićena područja omogućila bi i turistički razvoj ovog područja“[6]. Pri tome putna infrastruktura u vidu autoputa A1 pospješila bi priliv turista iz Sarajeva koji slovi za turističkog giganta u BiH.

Nažalost, do dana današnjeg Skupština ZDK ništa nije razmatrala, a od proglašenja postojanja prirodnih vrijednosti 2013. godine prošlo je osam godina. Osam godina je dug period za razmatranje, pogotovo kada je potrebno donijeti odluku o proglašenju zaštićenog područja za koju već imaju spremnu svu relevantnu dokumentaciju. Skupština ZDK nije uzela u razmatranje niti jedan od ovih naučno utemeljenih elaborata, a kada će se to desiti, nitko ne zna. Kada u osam godina nisu razmatrali ove elaborate, ne znam šta ih sprječava da i u narednih osam godina ne pomenu Kakanj. Spomenut će sigurno mogućnost eksploatacije svih mogućih prirodnih resursa i naknade za iste, ali zaštita ne dolazi u obzir. Dolaze u obzir samo eksploatacija, destrukcija i zagađivanje.

Osobe koje dolaze sa područja Općine Kakanj redovito obavljuju funkciju zastupnika u Skupštini ZDK, ali ne pokazuju niti najmanju zainteresovanost za temu zaštite prirode na području Kaknja. Posljednji primjer građanina Kaknja u upravljačkim tijelima ZDK je premijer Vlade ZDK Mirnes Bašić. Za njega se iskreno nadam da će uvidjeti koliku važnost za razvoj lokalne zajednice ova prirodna područja mogu imati, te da će aktualizirati pitanje Trstionice i Bistrika u toku svog mandata.

Preostaje mi još vječno potencijalno zaštićena planina Zvijezda, koja se nalazi u srednjoj Bosni, između Vareša i Olova. „Na području planine Zvijezde podjednako su zastupljeni elementi i prirodnog i kulturnopovijesnog nasljeđa, dajući mu visoku ambijentalnu i pejzažnu vrijednost. Prostor je specifičan sa aspekta izuzetne biološke, geomorfološke, hidrogeološke i pejzažne raznolikosti kao i zbog ambijentalne vrijednosti ruralnih cjelina i lokaliteta te kulture i tradicije vezanih za iste“[7].

Prema nacrtu Prostornog plana FBiH (najvažniji prostorno-planski i razvojni dokument FBiH) planina Zvijezda je planirana kao dio budućeg nacionalnog parka Zvijezda – Konjuh – Tajan. Predloženi NP obuhvata područje planine Zvijezde, Konjuha, Smolina i Tajana. Površina predloženog prostornog obuhvata planiranog NP-a bi iznosila 797,47 km². Jedinstven prostor u srcu Bosne i Hercegovine, koji bi zasigurno promjenio socio-ekonomske prilike domicilnog stanovništva.

Čak su tokom 2019. godini mediji prenosili vijesti o tome kako će planina Zvijezda, zajedno sa ostalim predloženim zaštićenim područjima (Livanjsko polje, špiljski sustav Vjetrenica, Bjelašnica – Treskavica – kanjon Rakitnice i rezervat Mediteranetum) doprinijeti poboljšanju sadašnje razine institucionalne zaštite prirode na području cijele države, te da je to važan korak ka strateškom cilju povećanja udjela zaštićenih površina nacionalnog teritorija. Ništa ili malo šta od toga se desilo, visokospecifični ekosistemi na planini Zvijezdi, kao što su staništa aktivnih uzdignutih tresetišta, prelazne tresave i degradirana izdignuta tresetišta koja uvijek imaju sposobnost prirodne regeneracije  i dalje su nezaštićena, ljudi ih otkopavaju, prekopavaju, odvodnjavaju i usmjeravaju vode ka svojim vikendicama. Ljudi ih svjesno ili nesvjesno nepovratno uništavaju, zbog toga što ih niko ne sprječava u tome.

Ne mora Zvijezda nikada biti Nacionalni park, niti bi Vlast ikada to dopustila, unatoč potpisanim strateškim dokumentima, jer bi to značilo momentalan prestanak privrednog iskorištavanja šuma, kao i gubitak prihoda za zaposlene u Šumariji. Zvijezda se mora zaštiti kako bi i drugi ljudi koji ne sjeku šume imali prihod kroz održivi turizam, pružanje usluga i aktivnosti ljudima koji uživaju blagodati prirode, koji prepoznaju vrijednost prirode i u njoj pronalaze unutrašnji mir.

Ne smije se dopustiti bilo kojem čovjeku, posjetiocu u bilo kojem zaštićenom području da odlučuje šta će uraditi. Niti jednoga trena se ne smije dopustiti sloboda odlučivanja. Čovjeku se mora narediti šta ne smije uraditi, i istovremeno ga kazniti za bilo kakvo kršenje pravila ponašanja. Nikakvo dizanje svijesti nikada neće pomoći u promjeni navika destruktivnosti. Koliko god mi mislili da je u svijesti problem, problem je uistinu samo u provedbi zakona. Zato je i došlo do pojave zaštite prirodnih područja, zbog slobode koju čovjek osjeća kada se nalazi u prirodi, zbog osjećaja moći koju doživljava kada uništava nešto što ne može uzvratiti udarac. Priroda uzvraća udarce, ali prečesto to osjete oni koji joj nisu ništa loše uradili.

 

Ovaj blog objavljen je u okviru nagradnog takmičenja za blogove na temu zaštite okoliša “Priroda vrišti – ti je opiši”. Svoje blogove možete slati na info@mislioprirodi.ba. 

 

[1] Upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima se dodjeljuje već postojećim javnim preduzećima za upravljanje zaštićenim područjem, ili uspostavom novog javnog preduzeća. Nadležnost za uspostavu javnog preduzeća zavisi od same kategorije zaštićenog područja. Kategorijama „Strogi rezervat prirode“ i „područje divljine Nacionalni Park“ upravlja vlada FBiH, a svim ostalim („Spomenik prirode“, „Područje upravljanja staništem“, „Zaštićeni pejzaž“, „Zaštićeno područje sa održivim korištenjem prirodnih resursa“) upravlja Vlada kantona.

[2] Ramsarska konvencija je konvencija o vlažnim područjima koja je nastala kao plod borbe za zaštitu vlažnih područja 2. 2. 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, a dan usvajanja konvencije proglašen je Svjetski dan vlažnih područja.

[3] https://www.klix.ba/scitech/nauka/na-mjestu-rudnika-u-kaknju-nastala-mocvara-s-vise-od-200-vrsta-ptica/190616022

[4] https://www.klix.ba/vijesti/bih/zastititi-prasumsko-podrucje-u-srcu-bih/140107095

[5] https://bosnapress.net/ozvaniceno-postojanje-jos-jednog-velikog-prirodnog-blaga-u-kaknju/

[6] http://aarhus.ba/sarajevo/459-zastititi-prasumsko-podrucje-u-srcu-bih.html

[7] Studija izvodljivosti za zaštitu područja planine Zvijezda, općina Vareš – Enova d.o.o. Sarajevo, 2014.

Zaštićeno područje Bare – Kakanj: Nerealizirani potencijal prirode

Piše: Smiljan Tomić, biolog

„Grad je konstantno promjenjiv produkt vremena, koji apsorbuje i transformira zatečene socio-prostorne komponente i zatečene granice, te stvara nove vidljive i nevidljive granice u odnosu na njih. Od svog začetka, čovjek je osjećao postojanje granica u svom okruženju, pri čemu se njegov odnos prema granicama mijenjao, od instinktivnog reagovanja na prirodne granice, ka smišljenom formiranju vještačkih granica, sa preciznim ciljevima, čije posljedice se prepoznaju u fizičkom i društvenom prostoru“.[1]

Stanje zaštićenih prirodnih područja u Kaknju nije tema u fokusu, zbog čega širi sloj ljudi ne poznaje stanje, a da je jedno takvo područje na granici s urbanim područjem Kaknja još se manje zna. Zapravo, u Kaknju i ne postoje zaštićena prirodna područja (ne brojeći Spomenik prirode Tajan, koji samo malim dijelim zalazi u granice Općine), nego postoje tek prijedlozi zaštite, koji nikada nisu realizirani.

Općina Kakanj je smještena na nadmorskoj visini od 380 metara (Dobojsko polje) do 1458 metara (Lipničko brdo). Sam grad smješten je na nadmorskoj visini od 384 metra. Reljef općine Kakanj je pretežno brdsko-planinski, bogat mnogobrojnim izvorištima pitke vode, šumama, rudnim poljima, te drugim prirodnim resursima. Rudarstvo, odnosno eksploatacija ležišta mrkog uglja kao i proizvodnja električne energije smatraju se osnovnim djelatnostima u općini Kakanj[2].

Intenzitet antropogenih faktora, koji su djelovali i još uvijek djeluju na području Kaknja je izrazito visok. Ova vrsta faktora je rezultirala izrazitom degradacijom ekosistema u jednom dijelu područja (Ćatići-Kakanj), na kome se danas ogromne površine nalaze pod haldama jalovine i šljake. Efekt vrlo dugotrajnog odlaganja jalovine su halde stare i preko jednog stoljeća, na kojima se danas vidi razvoj i određenih progradacijskih stadija vegetacije. Tokom druge polovine prošlog stoljeća, na ovom potezu su vršene i rekultivacije, i to kroz pošumljavanje i uspostavu kultura bora[2].

U neposrednoj blizini urbanog centra Općine Kakanj nalazi se Zaštićeno područje Bare čije su granice prikazane u Urbanističkom planu Općine Kakanj kroz grafički prilog br.14. ”Zaštita objekata kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa”. Predložena površina zaštite lokaliteta ”Bare” iznosi cca 174,50 ha šume koja se uglavnom sastoji od kulture bijelog bora, poplavnih šuma vrbe i johe, te bagremove šume. Do ovog područja se može doći autom lokalnom cestom kroz desetak minuta, dok pješke nije potrebno više od dvadeset minuta hoda.

Tražeći značenje pojma bare, najprikladnija definicija bi bila: “Bare su prirodna ili umjetna udubljenja nepravilnog oblika, odnosno plitke vodene mase gdje žive razne životinje i biljke u zonama niskih i visokih biljaka, kao i u zonama plitke i duboke vode. Bare se od močvara razlikuju zbog toga što svjetlost sunca u pravilu dopire do dna.”

Na području Zaštićenog području Bare, kao što sam naziv kaže, postoje bare, i to četiri odvojene tijela koja se razlikuju po svom obliku, dubini, biljkama i životinjama, kao i stepenu antropogenih pritisaka kojem je izloženo uslijed nezakonitog odlaganja kabastog materijala-šuta direktno u ove bare, čemu svjedoče i fotografije koje sam zabilježio krajem januara. Prve dvije bare od ceste su skoro pretrpane ciglama, crijepom, lugom, betonom, zato što se do njih može doći traktorom, dok su druge dvije bare pošteđene, barem ove vrste otpada. U prve dvije bare je znatno primjećeniji proces eutrofikacije, što predstavlja starenje vodenih ekosistema. U prirodi taj proces traje hiljadama godina dok se pod čovjekovim utjecajem (zbog velikog unošenja npr. umjetnih gnojiva, ubrzava proizvodnja organskih tvari fotosintezom) skraćuje na samo nekoliko godina.

Biodiverzitet života koji je prisutan na ovom lokalitetu je izuzetan, a do sada sam zabilježio sljedeće vrste vodozemaca i gmizavaca: velika zelena žaba (Pelophylax ridibundus), livadska smeđa žaba (Rana temporaria), smeđa žaba krastača (Bufo bufo), mali vodenjak-triton (Lissotriton vulgaris), a od zmija bjelouška (Natrix natrix), ribarica (Natrix tessellata) i smuk (Zamenis longissimus), od kojih su sve tri neotrovne i bezopasne po čovjeka. Od ptica su primijećeni jastreb kokošar (Accipiter gentilis), gavran (Corvus corax), sojka (Garrulus glandarius), kukavica (Cuculus canorus), velika sjenica (Parus major), veliki djetlić (Dendrocopus major),  kos (Turdus merula), a moje poznavanje ornitofaune jr na niskom nivou i zbog toga ovaj broj bi mogao biti dosta veći.

Zahvaljujući stalnom prilivu potoka omogućen je prirodni proces nastanka poplavnih šuma vrbe i johe, a sama stabla johe su poznata po  visokom stepenu zaštite kao što je to slučaj unutar Spomenika prirode Vrelo Bosne. Ova zajednica na malom području dominira sa različitim higrofilnim vrstama, a posebno su interesantna stabla johe, koja se nalaze u neposrednoj blizini treće po redu bare. Ova šumska zajednica se razvija uz vodene tokove na površinama, koje su zbog većeg utjecaja vode tokom godine prilično zamočvarene. Ekosistemi ovoga tipa su suočeni sa nestankom diljem BiH i Europe, te sam nastanak i održavanje ovakvog staništa budi volju i znatiželju za istraživanjem,  a interesantna je i zbog izolacije unutar okolnih naslaga jalovine i šljake.

Prisutni biodiverzitet biljaka i životinja trebao bi se iskoristiti u edukativne svrhe, naročito djece i omladine, kao i odraslih, kako se to i navodi u urbanističkom planu: “Također bi bilo potrebno organizovati različite edukacione sadržaje, sa posebnim naglaskom na najmlađu populaciju i razvoj šumarske pedagogije”. Sa druge strane, prostor je isprepleten raznim stazama za šetnju kroz borove, što djeluju relaksirajuće, a pritom nizak nivo buke odmara čovjeka. Rekreativni potencijal područja je visok, kako za održavanje kondicije, tako i za stvaranje sadržaja poput biciklističkih staza, kao i polazne tačke na putu za močvarno područje na Haljinićima, koje je udaljeno sat hoda.

Do sada Općina nije poduzela nikakve aktivnosti na konzervaciji ovog područja, te su antropogeni pritisci dostigli zabrinjavajući nivo. Zapravo ovo i nije Zaštićeno područje, ovo su samo bare okružene borovima, a život koji se u ovom području razvija u potpunosti je nezaštićen od stanovnika Kaknja. Deforastacija je sveprisutna, zasadi bora koje su građani Kaknja sadili, a ponajviše omladina, na ovom lokalitetu sve više služe kao ogrijevni materijal lokalnom stanovništvu, što je nedavno i objavljeno na facebook stranici Općine Kakanj. Nasuprot tome, moraju se pohvaliti i pozitivni primjeri održavanja livada košenjem, a takvu jednu livadu možemo primjetii kod četvrte bare. U proteklih pet godina sam često posjećivao navedenu lokaciju, te mogu posvjedočiti da sam u jednoj od ove četiri bare nalazio i potpun leš odrasle krave, što pokazuje da Bare polako postaju deponije za sve vrste smeća.

Pored svega ovoga i primjećenih prisutnih potencijala, nejasno je zašto je Općina odlučila da postavi parcele koje bi trebale biti dijelom Zaštićenog područja Bare u “Katalog slobodnih lokacija-parcela na području Općine Kakanj” i to lokacija br.7. zvana “Ravan” k.č. br. 2088, te lokacija br. 9. zvana “Ravan” k.č. br. 2087/1, obje K.O. Bukovlje, kao i lokacija br.8. zvane “Kamare” k.č. br. 1281/1  K.O. Čatići.

Prve dvije parcele se daju u prodaju/zakup, a treća u zakup, iako kod sve tri parcele u namjeni stoji jasno Zaštićeno područje Bare. Zašto ove parcele konačno ne služe građanima kroz zaštićeno područje, koje treba da pruža kulturološke usluge kao što su odmor, estetsko uživanje, duhovno ispunjenje?

No, ne snosi Općina potpunu odgovornost za trenutno stanje. Iako dolazim često, kroz različita godišnja doba, i šetam raznim stazama ovog područja, rijetko ili nikako sam susretao roditelje sa djecom kako šetaju ovuda, dok poneka djeca koja žive u blizini koriste aktivno ovo područje za igru.

Nisam siguran u razloge. Možda ne znaju da u Barama postoje borovi, šumske staze ili da postoje četiri bare sa žabama i tritonima koji preplave ove bare? Možda postoji neka nevidljiva granica grada, i niko ne ide van njega, ili se u prirodu uvijek mora putovati autom, kao npr. na Ponijere? Možda djeca više ne žele u šumu, ali u to sumnjam, djeca reaguju spontano na prirodu i u prirodi se ponašaju slobodno. Pored toga, priroda je jako bitna za rast i razvoj djeteta, što dokazuje podatak da djeci između četiri i devet godina izlazak u prirodno okruženje pojačava čulo vida, mirisa i sluha zbog različitih vizuelnih, auditivnih i olfaktornih podražaja, sa kojim se ne susreću u urbanim sredinama.

Danas, većina građana Kaknja nije uopšte upoznata sa postojanjem lokaliteta kao što su Bare, a koji imaju nemjerljivu ulogu u funkcionisanju svakodnevnog života. Aktivacija određenog nivoa interesa u javnosti za ovom specifičnom temom bi se mogla svrstati među uspješnije rezultate ovog članka. Izađite omladino u prirodu, roditelji izađite sa svojom djecom u Bare, uslikajte se, objavite slike, pokažite drugim građanima da ovo područje nije zaboravljeno, i da njegove ekosistemske servise znamo cijeniti i koristiti.

Projektom uspostavljanja edukativno-rekreativnog parka Općina bi doprinijela očuvanju prirodnosti ovog područja, pospješila bi održivu upotrebu ekosistemskih servisa kroz rekreativne aktivnosti, edukaciju djece i omladine, te bi iz tog proizašle jasne promjene u odnosu mladih ljudi prema prirodi.

Apelujem na vijećnike Općinskog Vijeća, i Općinskog načelnika da posjete ovo područje i da se uvjere da ono posjeduje sve navedene potencijale, te da su svakodnevni pritisci visoki i mogu nepovratno izmijeniti prirodu. Snažno vjerujem da se uz minimalan trud može ostvariti maksimalan uspjeh na konzervaciji i restauraciji ovog području, no za to je uistinu potrebna aktivnost nadležnih službi Općine Kakanj, kao i aktivnost i odgovornost građana Kaknja.

[1] Katarina Bošnjak: Inherentnost fenomena granice u procesu određivanja urbaniteta: Poseban osvrt na transformacije u relaciji

[2] Master plan razvoja turizma, očuvanja prirodnih vrijednosti i kulturnohistorijskih spomenika na području općina Vareš i Kakanj sa posebnim osvrtom na stavljanje Kraljevskog grada Bobovca i Kraljeve Sutjeske u kontekstturističke ponude. Bosna-S Consulting

 

Ovaj blog objavljen je u sklopu poziva za pisanje blogova “Priroda vrišti – ti je opiši!“. Svoje blogove možete slati na adresu info@mislioprirodi.ba.