Piše: mr. sc. Belma Nahić
Termin biološka raznolikost prvi put je upotrijebio Thomas Lovejoy 1980. godine i definisao ga kao „ukupnu raznolikost živih bića na planeti Zemlji“, dok se pojam biodiverzitet prvi put spominje 1986. godine u izvještaju za Američki forum koji je pripremio entomolog E. O. Wilson. Biodiverzitet obuhvata raznolikost oblika i pojava te funkcija živih organizama, kao i evolucionu prilagodbu organizama na promjene uvjeta životne sredine. Usljed kontinuirane borbe s pandemijom virusa korona i ove godine se Dan biodiverziteta obilježava online kampanjom.
Prema Global Biodiversity Assessiment biodiverzitet se može proučavati na tri nivoa:
Pored navedena tri nivoa, veoma bitan aspekt čini i kulturni diverzitet te humane interakcije na svim nivoima.
Procjenjuje se da na planeti Zemlji živi između pet do sto miliona vrsta, dok ih je do danas opisano tek oko dva miliona. Međutim, antropogeni uticaji svakodnevno doprinose smanjenju gustina populacija ili potpunom nestanku kako biljnih, tako i životinjskih vrsta. Ovaj problem prepoznat je još 1992. godine kada je prihvaćen dogovoreni tekst o Konvenciji o biodiverzitetu u Najrobiju (22.5.). U junu iste godine 168 država, među kojima je i Bosna u Hercegovina, usvojile su i potpisale Konvenciju u Rio de Ženeiru, u cilju sprječavanja nestanka biljnih i životinjskih vrsta te njihovih habitata.
Bosna i Hercegovina se odlikuje visokim stepenom biodiverziteta i endemizma. Prema dokumentu „Biodiverzitet i ekosistemski servisi BiH“, atributi biološke i pejzažne raznolikosti naše zemlje se ogledaju kroz „visok stepen genetičke, specijske i ekosistemske raznolikosti, visok stepen očuvanosti cjelina pejzažne raznolikosti od evropskog i globalnog značaja, značajan stepen promjena u odnosu na disribuciju i sastav klimatogenih ekosistema ali i izražen trend gubitka biološke i pejzažne raznolikosti koji je uslovljen širokim spektrom antropogenih faktora“.
Kada govorimo o statističkim podacima, u sklopu diverziteta flore (papratnjača,cmahovina i sjemenjača) do sada je evidentirano 5134 taksi. Bogatstvo gljiva se procjenjuje na 15.000 do 20.000 vrsta, a do sada su identificirane oko 552. Bosna i Hercegovina ima izrazito visok diverzitet različitih životinjskih skupina, ali nažalost, i pored uloženog truda i napora zoologa, još uvijek postoji problem sistematizacije, inventarizacije i objedinjavanja tih podataka.
Zbog toga ćemo spomenuti pojedine bolje istražene faunističke skupine. Fauna riba broji 119 ribljih vrsta. Diverzitet vodozemaca je predstavljen sa više od 20 vrsta, dok su gmizavci predstavljeni sa 38 vrsta. Diverzitet ptica je jedan od najbolje istraženih i do danas broji 349 zabilježenih vrsta, dok diverzitet sisara bilježi 85 vrsta. Kada govorimo o diverzitetu beskičmenjaka možemo navesti diverzitet vilinih konjica koji broji 64 vrste, vodenih cvjetova predstavljen s 58 vrsta i tulara sa čak 215 vrsta. Unatoč visokom biodiverzitetu, BiH odlikuju i mnogobrojni pritisci koji negativno djeluju na isti. Među njima se izdvajaju:
Glavni prospekt ovogodišnje kampanje za zaštitu biodiverziteta jeste da smo i mi dio rješenja. Načini na koji možemo doprinijeti očuvanju biodiverziteta, primarno BiH ali i globalno, jeste da ako aktivno i direktno vršimo bilo koji od gore navedenih pritisaka na biodiverzitet da to u potpunosti zaustavimo. Educirati se o pritiscima na biodiverzitet u BiH i shodno tome mijenjati svoje navike i djelovanje ako one doprinose njegovom ugrožavanju. Prijaviti nadležnim organima probleme koje primjećujemo u svojoj zajednici te aktivno učestvovati u njihovom rješavanju. Podržati i uključiti se u rad lokalnih, državnih i globalnih organizacija i samostalnih naučnika koje se bave zaštitom i očuvanjem biodiverziteta. A ako posjedujete istraživački duh i želite doprinijeti prikupljanju podataka o rasprostranjenju diverziteta u BiH, možete se priključiti Biologer platformi koja je „osmišljena kao digitalni sistem prikupljanja podataka o rasprostranjenosti vrsta. Ova platforma dostupna je svima i svi mogu da učestvuju u kreiranju baze rasprostranjenosti vrsta. Ideja je da svako ko ima telefon može da slika biljku ili životinju i da pošalje podatke u bazu, a ako ne zna o čemu se radi, urednici baze će odgonetnuti vrstu. Baza time dobija novi podatak, a autor fotografije će znati šta je slikao u prirodi.“
Reference:
Barudanović, S., Macanović, A. & Mašić, E. (2016). Biodiverzitet i ekosistemski servisi Bosne i Hercegovine.
https://www.fmoit.gov.ba/upload/file/okolis/Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20stanju%20okoli%C5%A1a%20u%20BiH.pdf
https://husovic.files.wordpress.com/2015/03/biodiverzitet-faune-u-bih.pdf
https://www.cbd.int/
http://www.biolog.ba/156-biologer-zajednica-od-sada-i-u-bosni-i-hercegovini.html?fbclid=IwAR0mxI42PbXkIvOx3KgL-h3pYOr98J8cVohEx14Vo250dsg7DyNU9JLJarE
Degradacija ili konverzija staništa trenutno predstavlja veliki globalni problem, a nije izuzetak ni Bosna i Hercegovima. Degradacija staništa podrazumjeva prije svega uticaj čovjeka na ekosistem, bilo to izgradnjom urbanih nasilja, prenamjenom zemljišta ili izgradnjom brana na rijekama. Jako bitno je istaći da čovjek izgradnjom infrastrukturne mreže, razvojem poljoprivrede i/ili isušivanjem močvara narušava stanište za mnoge stanovnike tih područja. Degradacija staništa je pojam koji se odnosi na bilo koje izmjene staništa i narušavanje prirodne flore i faune tog staništa.
Kada pričamo o efektima degradacije prirodnih staništa njih je jako mnogo. Prije svega oni se posmatraju na 3 nivoa : globalno, europskom i državnom. Konverzija staništa ne utiče samo na bioraznolikost populacije, nego i ekosistema, vrsta i genetičku raznolikost. Gubitak staništa i druge promjene ekosistema prema Millenium Ecosystem Assesmentu predviđaju da će doći do pada lokalne raznolikosti autohtonih vrsta do 2050. godine. Globalno, predviđa se da će se broj biljnih vrsta smanjiti za otprilike 10–15% kao rezultat samo gubitka staništa u razdoblju od 1970. do 2050. godine. Svjetske populacije sisara, ptica, vodozemaca, gmizavaca i riba u prosjeku su smanjene za dvije trećine za manje od pola vijeka, otkriva Izvještaj o životu na planeti 2020. svjetske organizacije za prirodu WWF. To je velikim dijelom rezultat uništavanja životne sredine. ( https://livingplanet.panda.org/sr )
Izvještaj o životu na planeti predstavlja sveobuhvatnu studiju stanja naše prirode kroz Indeks života na planeti (Living Planet Index, LPI), koji prati stanje broja populacija divljih vrsta. LPI, obezbjeđen od strane Londonskog zoološkog društva (Zoological Society of London), pokazuje stopu smanjenja od 68% u veličini populacija kičmenjaka između 1970. i 2016. godine. I dok su neki od tih faktora prenamjena zemljišta i trgovina divljim vrstama, glavni uzrok dramatičnog smanjenja populacija jeste gubitak i degradacija staništa.
Slatkovodna biološka raznovrsnost nestaje brže nego u bilo kom drugom ekosistemu. Od 1900. godine nestalo je više od 70% svjetskih vlažnih staništa, a od 1970. populacije slatkovodnih vrsta smanjile su se za 84%, više nego one koje žive u šumama ili okeanima. Svjetske rijeke pretrpane su postojećom i planiranom infrastrukturom, potrošnja vode raste iz godine u godinu, slatkovodna ribolovna područja su prekomjerno eksploatisana, a životi miliona ljudi postaju sve nesigurniji. Slično je i u našem regionu. (https://www.millenniumassessment.org/documents/document.356.aspx.pdf )
Istraživači sa Univerziteta u Padovi upozoravaju da bi najveći italijanski glečer Marmolada, poznat i kao Kraljica Dolomita, mogao da nestane za 15 godina što znači da prijeti i nestanak vrstama tog ekosistema. Što bi bio veliki problem i za vrste koje obitavaju na tom području, jer bi njihovo stanište bilo ugroženo.
Glečer Marmolada, Italija
Aralsko jezero obuhvaćalo je 17 160 km² 2004. godine. Do 1960. bilo je površinom četvrto jezero svijeta (68 000 km²).
Nestanak Aralskog mora u središnjoj Aziji jedna je od najvećih prirodnih katastrofa. Trebalo je samo 40 godina da Aralsko jezero presuši i da ribarske luke nestanu u pustinji, ali u jednom malom dijelu jezera voda se vraća i budi nadu.
Iz srednje su Europe, primjerice — zbog opsežnih krčenja šuma, isušivanja močvara, kanaliziranja riječnih tokova, širenja naselja te razvoja industrije — nestale mnoge životinjske i biljne vrste. Od 1 677 europskih vrsta kojima prijeti izumiranje, najugroženiji su puževi, školjke i ribe. Više od polovine europskih endemskih stabala, uključujući divlji kesten, je ugroženo, kao i oko petina vodozemaca i gmizavaca. (https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/society)
Smanjuje se i broj oprašivača. Jednoj od deset vrsta europskih pčela i leptira prijeti izumiranje. Što nije važno samo za entomološku raznolikost, nego i za floru, koja bi mogla nestati u potpunosti ukoliko se broj oprašivača nastavi naglo smanjivati.
Zabrinjavajuća situacija u svijetu, po pitanju gubitka staništa i nestanka vrsta, je navela svjetske lidere da pokrenu razne projekte i konvencije koje bi se bavile ovom tematikom. Na globalnom nivou donesena je Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) 1993.godine. U zemljama članicama Evropske unije na snazi su dvije direktive : Direktiva o zaštiti staništa i Direktiva o zaštiti ptica. Bosna i Hercegovina ima Zakone o zaštiti prirode na nivou FBiH, RS i Brčko distrikta. Ono što pojedinac može uraditi u velikoj mjeri može doprinijeti zaštiti staništa i flore i faune. Pazimo gdje i na koji način odlažemo otpad, kako se ophodimo prema rijekama, ne tretirajmo poljoprivredne površine sa previše hemijskih agenasa itd. To su sve načini kojima bar malo možemo zaštiti prirodu planete Zemlje, koja je jedina pogodna za život naše vrste.
Procentualna ugroženost populacija u Evropi
Piše: Emina Sultanović