Piše: Vildana Hasanagić mr Socijanog rada
Koncept socijalne ekologije uveo je ekološki aktivista po imenu Murray Bookchin. U svom radu „Šta je socijalna ekologija”, on navodi da su ekolozi previše fokusirani na proučavanje pojedinačnih simptoma problema, a ne na rješavanje samog problema – vjerovanje da ljudi mogu i trebaju kontrolirati prirodu.
Upravo ova filozofija poslužila je kao temelj za socijalnu ekologiju. On smatra da pitanja i disfunkcije ljudskog društva, bilo da su ekološke ili društvene, dolaze iz hijerarhijske strukture koju je stvorio čovjek. Umjesto hijerarhije, Bookchin je vjerovao da na život i društvo treba gledati kao na ekosistem u kojem su svi pokretni dijelovi podjednako važni za zdravo, stabilno i održivo okruženje.
On smatra da će praćenje ovih principa i njihovo širenje na sve aspekte društva dovesti do ravnopravnijeg, kooperativnog okruženja u kojem hijerarhije ne odlučuju o pobjednicima i gubitnicima. Prepoznavanje važnosti svakog ‘dijela’ za sistem kao cjelinu je osnov načina razmišljanja dobrog socijalnog radnika.
Ekološki model u socijalnom radu
Ekološki model – poznata i kao teorija ljudske ekologije ili razvoj u kontekstu – ispituje kako ih okruženje pojedinca oblikuje u ono što jesu. Ovaj model je prvi razvio psiholog Urie Bronfenbrenner, te je postavio sveobuhvatniji, sistemski i naturalistički pogled na psihološki razvoj. Razumijevanje ovoga kao složenog procesa koji odgovara na utjecaj velikog broja faktora usko povezanih s okolišem.
Pet sistema od kojih se sastoji model su:
- Mikrosistem je najuticajniji nivo teorije ekoloških sistema. Mikrosistem čine ljudi, grupe i institucije koje imaju najveći direktni utjecaj na djetetov rast i razvoj. Tu spadaju i porodica, nastavnici/nastavnice, komšije/komšinice i vjerske institucije.
- Mezosistem čine odnosi i interakcije između mikrosistema u djetetovom životu. Kao primjer možemo uzeti ako dijete ne dobija dovoljno pažnje od roditelja, ili se nosi sa zlostavljanjem kod kuće, kao uzrok toga može doći do poteškoća u razvoju i interakciji sa svojim učiteljima/učiteljicama i vršnjacima.
- Egzosistem se sastoji od društvenih okruženja nad kojima dijete nema nikakvu kontrolu, ali je direktno pod utjecajem. Kao primjer može se navesti dijete na koje utiče rad roditelja. Treba se zapitati kako bi na dijete uticalo ako jedan od roditelja odjednom preuzme veću odgovornost na poslu i mora češće putovati. Iz ovoga možemo vidjeti da će iz temelja biti promijenjena djetetova interakcija s drugim roditeljem, bilo da je riječ o pojačanom sukobu između njih ili da njihova veza postaje jača.
- Makrosistem se odnosi na kulturu ili društvo koje utiče na dijete dok se razvija, i na mikrosisteme i mezosisteme unutar njih. Makrosistem uključuje faktore kao što su: socioekonomski status, etnička pripadnost, rasa i geografska lokacija. Članovi kulturne grupe dijele zajednički identitet i najvažnije vrijednosti.
- Hronosistem je obrazac velikih događaja i kulturnih pomaka koji se dešavaju i utiču na pojedinca tokom njegovog života. Često korišten primjer događaja unutar hronosistema je dijete čiji se roditelji razvode, što ima negativne efekte na dijete prve godine do dvije prije stabilizacije.
I najveći fokus je na tome kako određeni događaji utiču na dijete kroz njegov razvoj. Djeca se kroz svoj lični razvoj uče ne samo “šta”, već i “zašto”.
Bronfenbrennerov ekološko model posmatra razvoj djeteta kao složen sistem odnosa na koji utiču višestruki nivoi okolnog okruženja, od neposredne porodice i škole do širokih kulturnih vrijednosti, zakona i običaja. Ona se sastoji od ekološke usmjerenosti na razvoj pojedinca kroz različita okruženja u kojima se razvija. Različita okruženja u kojima ljudi participiraju izravno utječu na njihove promjene i njihov kognitivni, moralni i relacijski razvoj.
S ove tačke gledišta, faktorima okoline pridaje se ogromna važnost. Što znači da se ljudi rađaju s nizom genetskih svojstava koja se razvijaju u funkciji pojedinačnog kontakta s okolinom. Budući da je pet sistema međusobno povezano, utjecaj jednog sistema na razvoj djeteta zavisi od njegovog odnosa sa ostalima.
Primjena socijalno-ekološke perspektive u socijalnom radu
Društvena ekološka perspektiva smatra da se mnogi faktori iz našeg okruženja okupljaju kako bi stvorili jedinstvene okolnosti koje oblikuju nas, nastojeći promovirati ideju da smo svi međuzavisni i da moramo rješavati probleme društva na način koji uzima u obzir sve dijelove funkcionalnog sistema.
Često se oni kojima je potrebna socijalna pomoć nalazi na dnu same hijerarhije, što znači da se oni nalaze na granici siromaštva. Holistički pristup otkrivanju na koji način je osoba ili grupa ljudi dospjela u poziciju u kojoj se nalazi, je od izuzetne važnosti socijalnom radniku/radnici da na detaljan način uvide koji su to problemi društva i na koju demografiju najviše ima utjecaja. Ovim se socijalni radnik/radnica nalazi u poziciji da se zalaže za promjene i socijalnu pravdu na nivou javne politike, jer najbolje razumiju na koga socijalna pitanja utiču.
Bronfenbrennerov model je brzo postao vrlo privlačan i prihvaćen kao koristan okvir za psihologe, sociologe i nastavnike za proučavanje razvoja djeteta.
Kritički osvrt na teoriju
Paat (2013) razmatra koliko je Bronfenbrennerov ekološki model koristan kada je u pitanju razvoj djece imigranata. On sugerira da će iskustva djece imigranata u različitim ekološkim sistemima vjerovatno biti oblikovana njihovim kulturnim razlikama. Razumijevanje ekologije iz ovog aspekta može pomoći u jačanju pružanja usluga socijalnog rada za ovu djecu.
Ograničenje teorije ekoloških sistema ogleda se u ograničenom istraživanju koje ispituje mezosisteme, to jest uglavnom se odnosi na interakcije između komšija i porodice djeteta (Leventhal & Brooks-Gunn, 2000). Njima nije jasno u kojoj mjeri ovi sistemi mogu oblikovati razvoj djeteta.
Još jedno ograničenje Bronfenbrennerove teorije ogleda se u tome što ju je teško empirijski testirati. Studije koje istražuju ekološke sisteme mogu utvrditi efekat, ali ne mogu utvrditi da li su sistemi direktni uzrok takvih efekata.
Bitno je spomenuti da je Bronfenbrenner kasnije revidirao svoju teoriju i nazvao je „bioekološki model“. Bronfenbrenner se više posvetio proksimalnim procesima razvoja, što bi značilo trajnim i upornim oblicima interakcije u neposrednom okruženju. Njegov fokus se pomjerio na razvojne procese koje pojedinci doživljavaju tokom vremena.
Svijet se dosta promijenio otkako je ovaj model uveden u smislu tehnološkog razvoja. Međutim, ipak bi se moglo reći da bi se egzosistem djeteta mogao proširiti na društvene mreže, video igrice i druge moderne interakcije unutar ekološkog sistema.
Reference:
