Zagađenje algama u jezerima je ozbiljan ekološki problem koji u našoj zemlji često biva zanemaren. Pored otpadnih, komunalnih voda, posebno je zabrinjavajući unos fosfata i nitrata iz industrijskih operacija metalnog sektora. Ovi nutrijenti, koji su neophodni za razvoj biljaka, mogu izazvati eutrofikaciju kada su prisutni u višku u vodnim tijelima.
Metalni sektor, uključujući rudarstvo, preradu i odlaganje otpada, značajno doprinosi emisiji fosfata i nitrata u vodna tijela. Tokom rudarskih aktivnosti, minerali koji sadrže ove hranjive tvari izloženi su okolišu, uzrokujući otjecanje u susjedna jezera i rijeke. Nadalje, prerada metalnih ruda često uključuje hemijske tretmane, koji doprinose kontaminaciji nutrijenata u otpadnim vodama. Nepravilno odlaganje otpada iz proizvodnje metala, kao što su mulj i toksične vode s hemikalijama, pogoršava problem i ugrožava vodena staništa.
Posljedice zagađenja algama u jezerima opsežne; eutrofikacija, uzrokovana visokim nivoom dušika, stimulira brz razvoj algi i drugih vodenih biljaka. Kako se ovi organizmi množe, troše kisik tokom razgradnje, što dovodi do hipoksije ili mrtvih zona u vodenim tijelima. Ova nestašica kisika može imati katastrofalan efekat na ribe i druga vodena bića, narušavajući delikatnu ravnotežu ekosistema i dovodeći do gubitka biodiverziteta.
Štetno cvjetanje algi, koje se često povezuje sa okruženjem bogatim nutrijentima, predstavlja direktan rizik za ljudsko zdravlje. Određene alge, poput cijanobakterija, mogu stvoriti toksine koji štete ljudima i životinjama, uzrokujući iritaciju kože, respiratorne poteškoće i gastrointestinalne probleme. Nadalje, ekonomske posljedice zagađenja algama nadilaze probleme životne sredine. Industrije koje se oslanjaju na zalihe čiste vode, kao što su turizam i rekreativni ribolov, trpe zbog opadanja kvaliteta vode. Troškovi obrade vode radi eliminacije toksina, kao i gubitak u komercijalnom ribolovu uzrokovan mrtvim zonama, dodatno opterećuju lokalnu ekonomiju.
Da bi se spriječilo zagađenje algama u jezerima uzrokovano fosfatima i nitratima iz metalnog sektora, potrebne su proaktivne mjere. Regulatorni okviri moraju biti pooštreni kako bi se nametnuli zahtjevi za tretman otpadnih voda i procedure za sprječavanje zagađenja u metalnoj industriji. Implementacija moderne tehnologije uklanjanja nutrijenata u otpadnim vodama i oticanju može dramatično smanjiti opterećenje hranjivim tvarima koje ulaze u vodena tijela. Konačno, ljudski faktor je najvažniji; podržavanje održivih metoda poput odgovornog rudarstva i upravljanja otpadom je jedino što može pomoći u smanjenju utjecaja industrije na okoliš.
