Kontaminacija mikrovlaknima se pokazala kao veliki ekološki problem, uglavnom zbog osipanja tekstilnih vlakana tokom pranja i svakodnevne upotrebe. Potraga za rješenjem ovog problema rezultirala je nekoliko predloženih rješenja, od kojih svako ima svoj niz komplikacija.
Jedan često spominjani pristup je prelazak na odjeću od prirodnih vlakana, a ne od sintetičkih poput poliestera i najlona. Međutim, prema Samu Atheyu, hemičaru za okoliš i kandidatu za doktorske studije na Rochman laboratoriju Univerziteta u Torontu, jednostavnost ove tehnike je varljiva. Prema Atheyu, “100% prirodni” tekstil može sadržavati do 30% hemijskih dodataka za ciljeve kao što su otpornost na mrlje, vodoodbojnost, otpornost na vatru i antimikrobna svojstva. Zbog netransparentne politike tekstilne industrije, potrošači su često slabo informirani o hemijskom sastavu njihove odjeće, osim ako nije izričito označena kao neobrađena.
Najveća briga je potencijalna toksičnost ovih jedinjenja, kao i njihov kapacitet da se prianjaju na vlakna i funkcionišu kao transportna sredstva za hemikalije u životnu sredinu. Nadalje, slično problemu dugovječnosti koji je povezan s plastikom, ova jedinjenja mogu produžiti postojanost mikrovlakana u okolišu. Athey naglašava da nastavak postojanja hemijski promijenjenih prirodnih vlakana, slično postojanoj prirodi plastike, može pogoršati uvjete za okoliš. Kao rezultat toga, oslanjanje isključivo na “prirodna” vlakna ne predstavlja holistički odgovor. Athey predlaže ponovno fokusiranje na smanjenje osipanja mikrovlakana tokom pranja.
Tretman otpadnih voda uklanja oko 98% mikrovlakana nastalih tokom pranja. Međutim, zbog ogromne dnevne količine prerade vode u postrojenjima za prečišćavanje, studije pokazuju da značajna količina — 65 miliona mikroplastike po postrojenju dnevno, prema jednoj studiji — nastavlja da pronalazi svoj put u okoliš. Kada se nađe u životnoj sredini, ova mikroplastika putuje kroz morski ekosistem, penjući se kroz lanac ishrane, ili prodire u usjeve kroz apsorpciju tla. Kontaminacija mikroplastikom je rastući problem zbog njene biorazgradive prirode i poteškoća pri oporavku nakon što se infiltrira u okolinu.
Dok se društvo bori da razumije nijanse kontaminacije mikrovlaknima, postaje jasno da je jedno rješenje nedostižno. Multimodalna strategija je potrebna zbog delikatne interakcije između sastava tekstila, hemijskih dodataka, tendencije osipanja i uticaja na životnu sredinu.
Iako je potraga za odjećom od prirodnih vlakana vrijedan podvig, također je ključno fokusirati se na tehnike za smanjenje linjanja rublja tokom pranja kako bi se riješio ovaj višedimenzionalni problem.
