Piše: Emir Delić

Očuvanost i raznolikost staništa u Bosni i Hercegovini nisu samo odraz prirodnog bogatstva naše države, već i testament tradicionalnom načinu života i odnosu prema prirodi koji je preovladavao u ovim krajevima. Ovo se posebno ističe prisustvom smeđeg medvjeda (Ursus arctos L.) i drugih životinjskih vrsta koje su u većem dijelu zapadne Europe postale nepoželjne ili su se suočile s izumiranjem uslijed intenzivne urbanizacije, industrijalizacije i fragmentacije prirodnih staništa. Čovjek i medvjed su dijelili istu planetu hiljadama godina, ali povodi za sukobe su se često svodili na isto – konkurenciju za izvore hrane i teritorij. Danas u svijetu živi oko 200.000, u šumama Europe oko 17.000, dok na cjelokupnom teritoriju BiH između 1200 i 1500 smeđih medvjeda. Zaštita ovih divljih životinja osigurana je putem Direktive o staništima Europske unije (EU Habitats Directive), koja je obavezna za sve zemlje Europske Unije, sa tim da Švedska, Finska, Rumunija, Estonija, Bugarska, Slovenija, Slovačka i Hrvatska trenutno koriste odstupanja prema članu 16. Direktive, kojim se lovcima dozvoljava ograničen odstrel smeđeg medvjeda. U Norveškoj i Bosni i Hercegovini smeđi medvjed je lovostajem zaštićena divljač, jer su te države u ovom pogledu ograničene samo Bernskom konvencijom (konvencija o zaštiti divlje evropske flore i faune, njihovih prirodnih staništa i naslijeđa).

Medvjed je danas u Bosni i Hercegovini u statusu lovostajem zaštićene divljači u entitetu Republika Srpska, te se izvan zaštićenih područja njime lovno gospodari (od 1. oktobra do 15. maja), dok je u Federaciji BiH trenutno trajno zaštićena vrsta, pa lovci u trenutku pisanja ovog teksta nemaju pravo upravljanja ovom divljači. Po zakonu o lovstvu RS, odštetnim cjenovnikom propisana je visina naknade korisniku lovišta za štetu pričinjenu putem bespravnog odstrela, i koja za medvjeda iznosi 20.000 KM. Način zaštite medvjeda definiran je entitetskim propisima – u RS-u je to Zakon o lovstvu, a u FBiH Zakon o lovstvu i Zakon o zaštiti prirode, te Crvena lista za FBiH i RS. Prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), koja predstavlja međunarodni registar koji klasifikuje različite vrste na osnovu stepena ugroženosti, a također je uspostavljena na entitetskom nivou, status zaštite medvjeda je ‘najmanje zabrinjavajući’ (Least concern). Prema CITES Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka, koja regulira promet preko 35.000 vrsta divljih životinja i biljaka, medvjed u BiH se nalazi u dodatku II Konvencije, koji sadrži vrste kojima direktno ne prijeti istrebljenje, ali čija trgovina mora biti kontrolirana kako bi se izbjeglo eksploatiranje koje bi ugrozilo njihov opstanak.

U aprilu ove godine usvojen je prvi plan upravljanja medvjedom u RS-u, dok su u FBiH tek početkom 2023. godine definirana uzgojna područja za smeđeg medvjeda, a to su granice kantona, odnosno svaki kanton za sebe predstavlja uzgojno područje. Trenutno korisnici lovišta u FBiH izrađuju planove upravljanja za svako pojedino lovište, a nakon što se planovi usvoje na kantonalnom i federalnom nivou, legalan odstrel medvjeda će biti moguć i u FBiH. Samo jedan od razloga, vjerovatno i najmanji, povećane prisutnosti medvjeda u urbanim sredinama u FBiH upravo je povećanje populacije smeđeg medvjeda zbog zabrane lova, tj. odstrela. Govoreći o svemu ovome, bitno je spomenuti da u Republici Srpskoj i odnedavno u Federaciji BiH djeluju dva interventna tima za velike zvijeri, čiji je osnovni zadatak da surađuju s organima jedinica  lokalne samouprave i drugim relevantnim interesnim skupinama koje dolaze u kontakt s velikim zvijerima (ruralno stanovništvo, stočari, poljoprivrednici, itd.), kako bi poboljšali suživot između velikih zvijeri i čovjeka; pružili pomoć povrijeđenim, zalutalim ili bolesnim velikim zvijerima kad god je to potrebno.

Ipak, jedan od najizazovnijih problema leži u nedostatku jedinstvenog državnog plana upravljanja smeđim medvjedom koji bi trebao biti primijenjen jednako u oba entiteta. Bosna i Hercegovina trenutno ne posjeduje sveobuhvatne državne propise (osim zakona o zaštiti i dobrobiti životinja koji se djelomično odnosi i na divlje životinje, no unatoč 14 godina od njegova usvajanja, nije u potpunosti implementiran), niti popis ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, niti adekvatne institucije koje bi bile nadležne za njihovu zaštitu, što predstavlja ogroman korak nazad i veliku kočnicu u očuvanju bioraznolikosti i najveće europske zvijeri.

Sve navedene činjenice znatno doprinose raširenom krivolovu na medvjede u Bosni i Hercegovini, budući da su cijene trofeja na crnom tržištu izuzetno visoke. Dok životinje ne poznaju državne ni entitetske granice, ljudi ih znaju dobro razlučiti, te upravo zbog toga trebamo raditi na zakonima koji će se jednako implementirati i poštovati na državnom nivou.

Klimatske promjene i urbanizacija: Utjecaj na ponašanje smeđeg medvjeda

Klimatske promjene imaju značajan utjecaj na život smeđeg medvjeda. Povećane zimske temperature i često odsustvo snijega direktno utječu na njegovu hibernaciju. Tijekom ovog perioda, medvjed provodi više od tri mjeseca u brlogu, gdje ne jede, ne pije vodu i ne obavlja nuždu. Također, tijekom ovog razdoblja ne gubi minerale iz svojih kostiju. Klimatske promjene, uzrokovane najviše ljudskim aktivnostima, kao što su prekomjerno korištenje fosilnih goriva i visoke emisije stakleničkih plinova, ilegalne aktivnosti u šumarstvu, širenje poljoprivrednih površina, industrijalizacija i urbanizacija, divlje deponije uz rijeke i šume, a posebno duga zatopljenja zimi, bez mnogo snijega i niskih temperatura, rezultiraju ranijim napuštanjem brloga od strane medvjeda. Tada, u potrazi za hranom, zbog sve manjih prirodnih izvora hrane, tj. plijenskih vrsta (čemu pridonosi krivolov srneće i jelenske divljači u BiH), kao i šumskih plodova, medvjedi se spuštaju u niže nadmorske visine, često naseljena područja, gdje često unište usjeve, voćnjake i košnice, prouzrokujući znatnu štetu pčelarima, jer veoma vole pčelinje larve kao izvor proteina. Često mogu napasti i domaće životinje (nepropisno ograđene-bez električnih pastira ili na slobodnoj ispaši), što nanosi značajnu štetu poljoprivrednicima, koji ponekad izrevoltirani uzimaju zakon u svoje ruke, jer mnogi možda nisu ni svjesni mogućnosti kompenzacije štete od strane nadležnih institucija (Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, lovačke organizacije), ili im taj proces kompenzacije traje predugo. Na edukaciji i osvješćivanju našeg stanovništva, kao i suživotu s velikim zvijerima trebamo još mnogo raditi. Primjer za ovo mogli smo vidjeti u Bihaću u augustu 2023. godine, kada je mečka s dva mečića sišla u ruralni dio grada i bila ubijena, a također, građani su snimili medvjeda u gradskom naselju, samo 2 kilometra od centra grada. Slični slučajevi se dešavaju širom FBiH, gdje ljudi često prijavljuju i snimaju susret s medvjedima. U jesen medvjedi trebaju nakupiti znatne količine masnih naslaga kako bi se pripremili za hibernaciju, te su u potrazi najčešće za plodovima bukve, hrasta i kestena, koji su bogati mastima i uljima. Ako zbog nestabilnih vremenskih uvjeta tijekom godine, ranih ili kasnih mrazeva uzrokovanim klimatskim promjenama, dođe do smanjenog uroda šumskih plodova, ili on izostane u potpunosti, medvjedi i tad mogu sići u ruralna područja u potrazi za hranom, a ponekad se čak spuštaju u gradske urbane zone. Napadi na čovjeka su rijetki, medvjedi su sramežljivi i plašljivi, i u većini slučajeva brzo se povuku čim osjete miris čovjeka. Steve Hererro je u svojoj knjizi „Bear attacks” izračunao da, ako je vjerojatnost poginuća čovjeka od napada medvjeda 1, onda je takva vjerojatnost za smrt od napada psa 67, pčela 180, groma 374, a od drugih ljudi čak 90.000. Također, u lovu je rizik stradanja od drugih lovaca neusporedivo veći od rizika napada medvjeda.

Smeđi medvjedi su po svojoj prirodi pravi oportunisti i svestrani u prehrani. Veći dio njihove prehrane, čak do 95% sastoji se od biljne hrane, uključujući šumske plodove i zeljaste biljke; a ponekad napadnu lanad, divlju prasad ili bolesne srne, jelene koje lako mogu uloviti bez trošenja mnogo energije. Međutim, medvjedi će uvijek preferirati najlakši izvor hrane dostupan u datom trenutku, što često uključuje hranu koja potječe od ljudi – organski otpad. To znači da medvjedi često traže hranu antropogenog porijekla, a kada prilika za takvom hranom postoji, medvjedi će je iskoristiti, jer za njih to predstavlja efikasan i dostupan izvor energije bez većih napora. Ova prilagodljivost u prehrani omogućava medvjedima da prežive u različitim okruženjima i situacijama, no istovremeno može rezultirati konfliktima s ljudima, posebno ako se medvjedi naviknu na prisustvo organske hrane ili domaćih životinja. Tada postaju tzv. ‘problematični’ medvjedi, predstavljaju znatnu opasnost za ljude i često moraju biti odstrijeljeni. Ovo sve jasno pokazuje da su česte pojave medvjeda u urbanim sredinama rezultat najviše ljudskih aktivnosti i negativnog utjecaja na životnu sredinu, a najmanju ulogu tome igra povećanje populacije smeđeg medvjeda zbog zabrane lova, tj. odstrela u FBiH.  Neodgovorni i sebični postupci ljudi prema životnoj sredini imaju ključnu ulogu u prisiljavanju medvjeda da napuste svoja prirodna staništa.

Trebević, pitoreskna planina koja se uzdiže iznad Sarajeva, svjedočila je brojnim promjenama kroz svoju historiju. Međutim, jedna od najznačajnijih i najvidljivijih promjena je urbanizacija, koja se na Trebeviću odvija u velikom obimu, stvarajući nove građevinske projekte, ceste, stambene komplekse i rekreacijske objekte, na veliku štetu šuma i divljih vrsta, posebno velikih zvijeri kao što je smeđi medvjed. Dok se grad Sarajevo širi i razvija, čini se da su prirodna staništa na ovoj, a i na okolnim planinama Igmanu, Bjelašnici i drugim, često žrtvovana kako bi se postigao taj razvoj. Velike zvijeri poput smeđih medvjeda, koje su nekoć slobodno lutale ovim šumama, sada se suočavaju s ozbiljnim izazovima. Njihova prirodna staništa se smanjuju i fragmentiraju, a time se smanjuje i dostupnost hrane, mira i mogućnosti za razmnožavanje. Velikim zvijerima je nužan velik teritorij za opstanak, a urbanizacija uzima taj prostor iz njihovih šapa. Klimatske promjene dodatno kompliciraju ovu situaciju. Povećane temperature i nepredvidljive promjene u vremenskim uvjetima često poremete prirodne obrasce ponašanja divljih vrsta. Medvjedi, kao i druge životinje, moraju se prilagoditi ovim promjenama, što može uključivati i traženje hrane u naseljenim područjima, posebno nepravilno odbačeni organski otpad. Česti susreti s medvjedima u užim urbanim sredinama nisu više iznenađenje, već postaju sve učestaliji. Trebali bismo se zapitati koliko daleko ćemo ići u uništavanju nečega što je priroda stvarala hiljadama godina. Trebević i njegova prirodna ljepota imaju neprocjenjivu vrijednost, kako za okoliš, tako i za lokalno stanovništvo koje uživa u tom dragocjenom dijelu prirode. Očuvanje šuma i staništa divljih vrsta, posebno velikih zvijeri poput smeđeg medvjeda, treba postati prioritet u planiranju urbanizacije. Inače, suočit ćemo se s gubicima koji će biti nemjerljivi i neopozivi. Trebević je poziv na odgovornost, da se razmotri ravnoteža između urbanog razvoja i zaštite prirode, kako bismo osigurali da svi možemo uživati u bogatstvu ovog prekrasnog dijela Bosne i Hercegovine.