Od ukupno četiri vrste risa na svijetu, u divljini Bosne i Hercegovine, gdje se često susrećemo sa slikovitim planinskim pejzažima, gustim šumama i divljim rijekama, živi tajanstveni predator, najveći od svog roda; lovac iz sjene, lukava i pronicljiva divlja zvijer. Riječ je o eurazijskom risu (Lynx lynx L.), veličanstvenoj divljoj mački koja naseljava uglavnom planinske šume Bosne i Hercegovine. Ipak, najmanja je od tri velike zvijeri prisutne u BiH, uz vuka i medvjeda.
Većina ovih divljih mačaka kroz historiju došla je u sukob s čovjekom zbog njihovog prirodnog, grabežljivog načina života, čime su dovedene do ruba izumiranja. Posljednji primjerci autohtonog risa na području Bosne i Hercegovine istrijebljeni do 1913. godine. Ovi veličanstveni grabežljivci su se suočavali s brojnim izazovima, uključujući lov, krivolov, trovanje, hvatanje u zamke, gušenje, klanje, udaranje do smrti sjekirama i motkama, fragmentaciju staništa i značajnu urbanizaciju-gradnju autoputova, a neki su čak bili živi zazidani, što je rezultiralo njihovim nestankom s naših prostora. Ključni trenutak u obnovi populacije dogodio se 1973. godine, kada su tri para risova iz Karpatske populacije reintroducirana (preseljena) iz zaštićenog područja Stromovka u Slovačkoj u Sloveniju, kako bi tadašanji lovci ponovno imali risa u svojim lovištima kao lovnu vrstu. Unatoč početnom uspjehu i povećanju broja jedinki, nakon osamdesetih godina, populacija risova počela je stagnirati, a zatim kontinuirano opadati. Jedan od glavnih razloga za ovaj pad bio je parenje među bliskim srodnicima i značajan gubitak genske raznolikosti, koja se obično dešava u malim, izoliranim populacijama i populacijama koje su prošle kroz razdoblje “uskog grla” (engl. bottleneck). Ta dinamika, u kojoj pad brojnosti populacije, gubitak genske raznolikosti i povećano parenje među bliskim srodnicima međusobno djeluju, poznata je kao ”vrtlog izumiranja” (engl. extinction vortex). Ovaj termin ilustrira opasnost koja prijeti svim ugroženim vrstama kada se njihova populacija nađe u takvom začaranom krugu koji može dovesti do njihovog izumiranja. U Europi danas možemo identificirati osam različitih populacija eurazijskog risa, svaka s vlastitim karakteristikama i staništima. One uključuju: skandinavsku, karelijsku, baltičku, bavarsku, karpatsku, alpsku, jursku i vošku populaciju. Na Balkanskom poluotoku, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, prisutna je dinarska populacija risa. Ova populacija prošla je kroz značajne izazove u svojoj historiji. Prvi put je spašena od potencijalnog izumiranja 1973. godine. Međutim, nakon tog impresivnog uspjeha, populacija nakon što je dosegla svoj vrhunac, počela je stagnirati, a zatim kontinuirano opadati. Kako bi se spriječilo izumiranje dinarske populacije i poboljšala genetska raznolikost unošenjem ‘svježih’ gena, 2017. godine započeo je međunarodni EU projekt LIFE Lynx, koji je do danas uspješno implementirao preseljenje 18 risova iz zdravih populacija Karpatskih planina u Sloveniju i Hrvatsku.
Glavni cilj ovog preseljenja bio je unijeti nove genetske elemente u dinarsko-jugoistočnu alpsku populaciju risa, koja je bila izložena visokom riziku od izumiranja zbog učestalog križanja među bliskim srodnicima. Ovaj projekt je okupio naučnike, stručnjake za očuvanje prirode, istraživače, i lovce iz pet europskih zemalja, a njihova zajednička misija bila je spašavanje risa od izumiranja. Preseljenje ovih risova predstavlja ključni korak u očuvanju dinarske populacije risa i osiguranju njenog dugoročnog preživljavanja. U sezoni projekta od jula 2022, pa sve do marta 2023. godine, kada mladunci postaju neovisni i napuštaju majku, zabilježena je prisutnost 18 ženki risa s njihovim potomstvom putem fotozamki. Ukupno je identificirano čak 26 mačića u tim zapaženim promatranjima u Gorskom Kotaru.
Balkanska populacija risa, koja obuhvaća staništa u Makedoniji, Albaniji, Srbiji i Kosovu, trenutno se smatra jednom od najugroženijih risovih populacija u Europi, a balkanski ris među najrjeđim i najugroženijim mačkama svijeta. Stoga postoji hitna potreba za pojačanim naporima i investicijama kako bi se osiguralo očuvanje ove kritično ugrožene populacije risa na Balkanu i sačuvala njihova uloga u očuvanju prirodne ravnoteže u regiji. Prema dostupnim podacima Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) preostalo je manje od 50 jedinki balkanskog risa na ovom području. Značajan dio ovih preostalih risova smatra se da živi u Makedoniji, gdje je ris ne samo biološki fenomen, već i nacionalni simbol. Njegov lik se često može vidjeti na poštanskim markicama i metalnim novcem u Makedoniji, što dodatno ističe važnost očuvanja ove izuzetne divlje mačke za kulturu i identitet zemlje. U Makedoniji ima svoje uporište u Nacionalnom parku Mavrovo i njegovom neposrednom okruženju, gdje je potvrđeno prisustvo i reprodukcija ovih divljih mačaka. Također, balkanski ris se može naći na planini Prokletije na Kosovu. U Albaniji, broj jedinki ovog risa je vrlo nizak, a njihova prisutnost zabilježena je na planini Munela, u Nacionalnom parku Šebenik-Jablanica, kao i na planinama blizu grada Elbasana. IUCN na svojoj Crvenoj listi procjenjuje trenutno stanje i rizik od izumiranja vrsta širom svijeta. Što se tiče balkanskog risa, IUCN mu dodjeljuje status “krajnje ugrožene vrste”. Ovaj status ukazuje na to da je balkanski ris izuzetno ugrožen i suočen s visokim rizikom od izumiranja u divljini.
Borba za preživljavanje: Stanje zaštite risa u Bosni i Hercegovini
Izvješće UN Interdisciplinarne naučno-političke platforme o biološkoj raznolikosti i ekosistemskim uslugama (IPBES), 2019. godine procjenjuje da svakog dana izumre desetine vrsta. Osim toga, izvješće također napominje da se čak 30 do 50% svih vrsta suočava s izumiranjem do 2050. godine. A gdje je tu ris u Bosni i Hercegovini? Procjenjuje se da danas u BiH živi oko 60 jediniki risa, koji nastanjuju naše planinske šume iznad 1000 metara visine nad morem. Risovi su zabilježeni u lovištima na području Bihaća, Kotor Varoši, Mrkonjić Grada, Šipova, Drinića i Gacka. U Republici Srpskoj je 2012. godine, a u Federaciji BiH 2014. godine donesena Crvena lista zaštićenih vrsta flore i faune na kojoj se nalazi ris. Prema zakonima o lovstvu oba entiteta u Bosni i Hercegovini, ris je trajno zaštićena vrsta, a lovci nemaju pravo upravljanja tom vrstom.
Bosna i Hercegovina je potpisnica svih relevantnih međunarodnih konvencija, čime ispunjava sve formalne uvjete za zaštitu risa, uključujući:
- IUCN Crvena lista ugroženih vrsta,
- Konvencija o biološkoj raznolikosti,
- Washingtonska konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim divljim vrstama faune i flore (CITES),
- Bernska konvencija (sporazum o očuvanju i zaštiti europskih divljih biljaka, životinja i njihovih staništa),
- Alpinska konvencija (međunarodni sporazum usmjeren na očuvanje alpskog ekosistema i promicanje održivog razvoja u Alpama).
Krivolovci u BiH se ponose ilegalnim ubijanjem risova
Unatoč svim navedenim propisima, zakonima i statusom strogo zaštićene vrste, 2014. godine lovci su odstrijelili risa ispod planine Vrtače kod Fojnice, i to su javno objavili na društvenim mrežama. Pravdali su svoj poražavajući postupak tvrdnjom da su mislili da je riječ o divljoj mački (Felis sylvestris Schr.) koja je kako navode štetočina, iako se divlja mačka po veličini, repu, ušima i mnogim karakteristikama znatno razlikuje od risa (Lynx lynx L.). Važno je napomenuti da bi osobe koje sebe nazivaju lovcima morale znati i prepoznati razliku između ove dvije vrste bez obzira na doba dana ili noći. Prema članu 319. Krivičnog zakona FBiH ko neovlašteno iznese izvan zemlje vrhunski trofej veće vrijednosti ili vrhunske trofeje u većem broju, ili ko lovi zaštićenu životinjsku vrstu kazniti će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Mnoge krivo(lovce) u Bosni i Hercegovini ovakve kazne baš i ne dotiču previše, pa tvrde da ris predstavlja prijetnju lovačkim interesima (zbog borbe za plijen sa čovjekom). Zanimljivo je da ovakav stav često iznose čak i univerzitetski profesori, kao i direktori bh. preduzeća, koji nakon radnog vremena tamane divljač po šumama. U Bosni i Hercegovini postoje brojna minirana područja iz proteklog rata, gdje često stradava brojna plemenita divljač, ali iako mine jesu zaista prijetnja našoj divljači, uveliko su manji problem od ljudske pošasti. Ris se često povlači na drveće kao svoje sklonište kad osjeti opasnost, posebno od krivo(lovaca) ili lovačkih pasa. Nažalost, takvo sklonište može biti kobno ako se krivolovac nalazi u blizini.
Danas se na sajmovima lova i u privatnim kolekcijama u Bosni i Hercegovini mogu vidjeti preparirani primjerci risa, koji su najčešće stradali u krivolovu, ali su prikazani kao jedinke “stradale u saobraćaju ili od bolesti”. Desi se i to naravno, ali vrlo rijetko (npr. 2015. godine u NP Una pronađena risica uginula od bolesti)! Osim direktnog negativnog utjecaja ljudi na risa, prisutno je i posredno djelovanje koje uključuje gubitak prirodnog staništa uslijed intenzivne urbanizacije i industrijalizacije, uznemiravanja i smanjenja dostupnosti plijena. Osim čovjeka, koji je najveći neprijatelj risa, čopor vukova također može predstavljati prijetnju, a tako i veći psi koji čuvaju stada ovaca, ali ris im brzo uzmiče na stablo. Iako ris obično živi samostalno i najaktivniji je noću i u praskozorje, on je vrstan predator, čiji su glavni plijen u našim šumama srne, jeleni i divokoze, te ponekad manje životinje (zečevi, ptici, puhovi, miševi, prasad, lanad).
Ris sigurno ne nanosi značajne štete u lovištima, jer se jednom srnom ili jelenom može prehraniti i do 5 dana, a vrlo rijetko u BiH napada domaće životinje (koze i ovce), zbog čega može i da nastrada. Ljude ne napada nikako. Iako se često čuju tvrdnje da ris ubija divljač iz čistog zadovoljstva (što je čest izgovor nesavjesnih krivolovaca), posebno podmladak divljači, treba napomenuti da i dalje postoji nedostatak propisa o nadoknadi šteta i upravljanju ovom zaštićenom vrstom, kako u Federaciji Bosne i Hercegovine, tako i u Republici Srpskoj. Tijekom provedbe projekta “Ekološko-geografski aspekti populacije risa u Srbiji” upozoreno je da bi balkanski ris mogao biti ugrožen zbog invazije karpatske podvrste koja je reintroducirana 1973. i 2017-2023. Ova prijetnja proizlazi iz potencijalnog međusobnog ukrštanja i dominacije karpatske populacije, što može rezultirati ugrožavanjem postojanja Balkanskog risa.
Risovi pod budnim okom: Monitoring risa u Nacionalnom parku Una – Ris ‘Unico LBH-001’
U sklopu projekta “Divljina i život zvijeri Nacionalnog parka Una-Faza Vuk II”, provedenog 2022. godine, ostvaren je iznimno značajan uspjeh u naučnom istraživanju i zaštiti eurazijskog risa u Bosni i Hercegovini. Tijekom ovog projekta, čiji je glavni cilj bio istraživanje populacije vukova, uspješno smo, iako neplanirano, humano uhvatili, detaljno proučili i označili telemetrijskom GPS/GSM ogrlicom prvog eurazijskog risa u BiH – odraslog mužjaka, mase 22 kg. Ovo postignuće predstavlja izvanredan doprinos nauci i očuvanju risa u Bosni i Hercegovini. Tijekom 9 mjeseci monitoringa risa, od aprila do januara 2022. godine, prikupili smo dragocjene podatke koji su nam pružili dublji uvid u njegovo stanište i ponašanje. Imali smo priliku saznati o veličini njegovog teritorija, udaljenosti koju prelazi, aktivnostima tijekom različitih dijelova dana i noći, te tijekom različitih godišnjih doba. Također smo proučavali socijalnu strukturu populacije risa i njihove međusobne odnose. Ris, kao karizmatična divlja vrsta, predstavlja izuzetno bogatstvo i jedinstvenost naših šuma. Odgovornost za njegovu zaštitu leži na svima nama kako bismo ga sačuvali za buduće naraštaje. Nastavak gubitka vrsta predstavlja ozbiljnu prijetnju čovječanstvu i našem planetu, stoga je očuvanje ovih divljih životinja od iznimnog lokalnog i globalnog značaja.
Ris u tvojim rukama: Kako možeš pomoći u njegovoj zaštiti u BiH?
Kako bismo svi zajedno pridonijeli očuvanju ove ugrožene vrste, ključna uloga leži u rukama javnosti i nama samima. Ako primijetite nezakoniti lov ili sumnjate u ilegalne aktivnosti koje ugrožavaju risove, odmah obavijestite nadležne vlasti ili direktno interventne timove za velike zvijeri u FBiH/RS, ili čak autora ovog članka. Širite informacije o risovima među prijateljima, obitelji i na društvenim mrežama kako biste povećali svijest o potrebi zaštite ove ugrožene vrste. Posvojite simbolično risa na web stranici WWF Adria i tako pomozite da zaštititmo njegova staništa. Vaš glas može potaknuti druge na akciju. Ako planinarite i posjećujete područja gdje žive risovi, budite odgovorni turisti. Pridržavajte se smjernica odgovornog turizma kako biste minimalno utjecali na njihovo stanište. Ne ostavljajte smeće i ne palite vatru gdje to nije predviđeno. Ova prekrasna divlja životinja zaslužuje našu pažnju i brigu kako bismo osigurali da ostane dio naše prirodne baštine.
