U sklopu projekta Misli o prirodi!, naša škola je odlučila da unaprijedi nekoliko bitnih oblasti. U sklopu oblasti Otpad, želimo da podignemo svijest o važnosti pravilnog i odvojenog odlaganja otpada, kako bi se isti mogao reciklirati ili upotrijebiti u neke druge svrhe. To planiramo postići uvođenjem odvojenog odlaganja otpada u školi, što prije nije primjenjivano, kao i korištenjem otpada poput plastičnih boca, kartona i sl. za izradu kreativnih i korisnih uradaka, poput kanti za otpad, koje bi koristili upravo za odvojeno odlaganje otpada. U sklopu iste oblasti se planira i višemjesečna akcija prikupljanja papira, koji se dalje šalju na reciklažu. Bitno je napomenuti da naša škola već nekoliko godina paraktikuje skupljanje papira, u svrhu recikliranja istoga.

Kako bi naši učenici i učenice, kao i uposlenici, razvili (još veću) svijest o značaju vode i važnosti zaštite i racionalnog korištenja iste, planirali smo niz aktivnosti u vidu prezentacija, radionica, izrade stikera, plakata i obavijesti unutar škole. Od velikog značaja je da se učenici uključe u proces kontrolisanja potrošnje vode, kako redovnim obilascima, tako i kontrolom česmi, vodokotlića, i sl., jer je pravilno funkcionisanje instalacija jedan od bitnijih uslova racionalne potrošnje vode.

U oblasti Energija, pored oblasti Otpad, imamo najveći broj planiranih aktivnosti. Dvije aktivnosti od kojih očekujemo najveći, mjerljiv, uticaj jesu zamjena ulaznih vrata i ugradnja termostatskih glava na radijatore postojećeg grijanja u školi. Sadašnja ulazna vrata škole su jako dotrajala i predstavljaju jedan od izvora gubitka toplote, što dalje uzrokuje povećanu potrošnju prilikom grijanja. Ugradnja tremostatskih glava na postojeće radijatore je također jako bitna aktivnost, jer postojeći radijatori „zagrijavaju“ istim inetenzitetom, nezavisno od temperature koja vlada u prostoriji, što često rezultira nedovoljnim ili pretjeranim zagrijavanjem. Pretjerano zagrijavanje učenike više puta potakne na otvaranje prozora, čime se gubi velika količina toplote, što opet uzrokuje povećanje korištenja energije za grijanje. Pored navedenih aktivnosti, planirane su i razne radionice, edukacije, praćenje i kontrola korištenja energije, kao i edukacija i animacija za korištenje obnovljivih izvora energije.

Kao obrazovna institucija imamo obavezu, odgovornost i privilegiju da sve okolišne teme uvrstimo u naš nastavni plan i program, kao i svakodnevnicu naših predavanja. Poseban značaj leži u inegraciji tih tema u stručne predmete, jer mi kao stručna građevinska škola možemo napraviti veliki uticaj učeći djecu/mlade o „zelenim“ alternativama u građevinskom sektoru, koje mogu i trebaju zamijeniti neke metode građenja i materijale koje imaju manji ili veći negativni uticaj na našu okolinu, planetu, nas. Bitno je reći da je upravo građevinski sektor jedan od velikih zagađivača, a time i sektor u kojem bi pozitivne promjene imale zanačajan efekat. Što se tiče vannastavnih aktivnosti i angažmana u zajednici, naša škola uvijek učestvuje ili organizuje niz aktivnosti koje doprinose pozitivnom razvoju u svim oblastima, i jako nam je bitno da učenicima/cama ne prenosimo samo znanje iz predmeta i oblasti koje obrađujemo na časovima, već da im usadimo i podstičemo da razviju što više dobrih osobina i ljudskih vrijednosti. Kada govorimo o saradnji sa lokalnom zajednicom, medijskom promocijom, ili bilo kojim drugim načinom širenja ove pozitivne promjene, rado bi se osvrnuli na poruku koju ste možda imali i vi priliku čuti u jednoj TV reklami. Prilikom bilo kakve promjene, posebno one koja zahtjeva promjenu naših dugogodišnjih navika, postavlja se uvijek isto pitanje: „Šta će se promjeniti ako SAMO ja to radim?“, i većinom je odgovor: „Ništa“. Tako je i u pomenutoj reklami bilo pitanje „Šta će se promijeniti ako zamijenimo samo jednu štednu sijalicu“?, i tu je odgovor vjerovatno „Ništa značajno“. Ako samo ja zamijenim tu jednu štednu sijalicu, neće se osjetiti neka promjena, ali ako veći broj nas zamjeni SAMO jednu sijalicu, promjena će se itekako osjetiti. I tako je sa svim stvarima u životu, i u tome je i značaj širenja vijesti i nastojanja da se doprije do što većeg broja ljudi, jer samo tada mogu i one male promjene koje napravi svaki pojedinac, rezultirati jednom velikom promjenom koja će napraviti razliku.