Piše: Mr. sc. Sabina Jukan, dipl. ing. tehn.
Na konferenciji UNESCO-a 1969. godine John McConnell prvi je predstavio ideju obilježavanja Dana Zemlje, a sam naziv „Earth day“ prvi put je upotrijebio 21. marta 1969. godine gradonačelnik San Francisca Joseph Alioto u proglasu kojim je odlučeno da se na području San Francisca proslavi Dan planete Zemlje.
Dan planete Zemlje je prvi put masovno obilježen 22. aprila 1970. godine u SAD-u i predstavlja početak buđenja svijesti o očuvanju okoliša i čovjekovog štetnog utjecaja na prirodu. Bio je to jedinstven odgovor na zagađenje okoliša: izlijevanje nafte, smog, zagađene rijeke…
Dana 22. aprila 1970. godine 20 miliona Amerikanaca – tada 10% američke populacije – izašlo je na ulice, fakultetske kampuse i druga mjesta u stotinama gradova kako bi protestirali zbog lošeg stanja okoliša i zahtijevali novi put naprijed za našu planetu.
Prvi Dan planete Zemlje 1970. pokrenuo je val akcija uključujući donošenje značajnih zakona o zaštiti okoliša u SAD-u. Akti o čistom zraku, čistoj vodi i ugroženim vrstama nastali su kao odgovor na zahtjeve prvog Dan planete Zemlje 1970. godine, kao i stvaranje Agencije za zaštitu okoliša (EPA).
Slično buđenje svijesti o zaštiti okoliša javilo se i u drugim dijelovima svijeta. Mnoge zemlje su uskoro usvojile slične zakone. Dan planete Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine kada je tokom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i nevladinih organizacija usklađen program za promoviranje održivog razvoja. Na prijedlog bolivijske vlade 2009. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda 22. april proglasila je međunarodnim Danom planete Zemlje.
Dan planete Zemlje i dalje ima veliki međunarodni značaj: 2016. godine Ujedinjeni narodi izabrali su Dan planete Zemlje kao dan kada je na snagu stupio historijski Pariški sporazum o klimatskim promjenama.
Klimatske promjene kao najveća prijetnja modernog doba
Tema Dana planete Zemlje 2020. godine je akcija protiv klimatskih promjena. Ogroman izazov ali i ogromne mogućnosti djelovanja na klimatske promjene izdvojili su to pitanje kao goruću temu za 50. godišnjicu. Klimatske promjene predstavljaju najveći izazov budućnosti čovječanstva i eko sistema koji čine našu planetu prihvatljivom za život.
Globalna se klima mijenja, a sve promjene je uzrokovao čovjek. Zavisnost privrede o fosilnim gorivima, prakse korištenja zemljišta i krčenje šuma širom svijeta povećavaju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, što utječe na promjene globalnih klimatskih uvjeta. Klimatske promjene utječu na sve nas kao i na svaki dio naše planete. Neke se zajednice suočavaju s ekstremnim toplinskim udarima i sušom, dok se u drugima javljaju sve učestalije i snažnije oluje. Klimatske promjene utječu na ljude, prirodu i privredu.
Utjecaj klimatskih promjena osjeti se i u našoj zemlji. Svjedoci smo sve blažih zima sa veoma malo ili ponegdje nikako snijega i sve vrelijih ljeta bez dovoljno padavina.
Prema Strategiji prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za Bosnu i Hercegovinu provedene studije o temperaturnim promjenama u periodu 1961.- 2010. godina ukazuju na to da je temperatura već povišena u svim dijelovima zemlje. Tokom perioda 1981.-2010., najveća povećanja prosječne temperature u ljetnim mjesecima su zabilježena u Hercegovini (u Mostaru – 1,20 C) i centralnim područjima (u Sarajevu –0,80 C), dok je najveći porast temperature tokom proljeća i zime zabilježen u sjevernim i centralnim područjima (u Banjoj Luci – 0,70 C). Stopa porasta temperature se povećavala tokom posljednje decenije. Iako su ova povećanja zabilježena u kraćem posmatranom vremenskom periodu, zabrinjavajuća su zbog činjenice da bi mogla ukazivati na to da se brzina dešavanja klimatskih promjena povećava.
U periodu 1981.- 2010. godina, veliki dio teritorije Bosne i Hercegovine je pokazivao trend blagog rasta godišnjih količina padavina u odnosu na period 1961.- 1990. godina. Najveće povećanje u godišnjoj količini padavina je zabilježeno u centralnim planinskim područjima (Bjelašnica i Sokolac) i u blizini Doboja, dok je najveći deficit zabilježen na jugu (područje Mostara i Trebinja). Najveće smanjenje u količini padavina je zabilježeno tokom proljeća i ljeta u regiji Hercegovine (20%). U periodu jeseni je zabilježen najveći porast u količini padavina, i to naročito u sjevernim i centralnim područjima. Iako se količina godišnjih padavina nije značajno promijenila, broj dana u godini tokom kojih su zabilježene kišne padavine je smanjen, ali je istovremeno povećan broj dana tokom kojih su zabilježene intenzivne kišne padavine. Ovo predstavlja značajnu promjenu u režimu padavina, i to posebno u kombinaciji sa porastom temperature. Rezultat ovih promjena bit će manja vlažnost zemljišta kao i povećana vjerovatnoća poplava, s obzirom na povećanje učestalosti intenzivnih kišnih padavina.
Iako toga mnogi nisu svjesni misleći da je to „neki tamo globalni problem“ i ne tiče se nas, promjena klime se itekako tiče svih nas i zato svi zajedno trebamo udružiti snage za ublažavanje ovih promjena jer ih ne možemo skroz zaustaviti. Kao jedinke možemo krenuti sa malim koracima već danas i dati svoj doprinos u očuvanju naše planete:
- auto zamijeniti pješačenjem ili biciklom kada god je to moguće, a kada nije moguće koristiti javni prijevoz;
- štediti energiju kako kući tako i u uredu;
- ne siječi šumu neplanski;
- pošumljavati goleti;
- racionalno koristiti vodu;
- reciklirati otpad;
- koristiti obnovljive izvore energije;
- ne trošiti hemijska sredstva u poljoprivredi i okrenuti se organskom uzgoju;
- prenositi ove navike na svoju djecu kako bi im budućnost bila manje ugrožena.
I uvijek imati na umu da Zemlja može bez ljudi, ali ljudi ne mogu bez Zemlje jer ona je naš jedini dom.